Pratite nas

Komentar

Je suis Medo!

Objavljeno

na

pas

https://www.facebook.com/pages/Podr%C5%A1ka-za-Medu/594950900639500

Ne postoje dvije Hrvatske. Hrvatska je nepodijeljena. Ujedinjena. Jedna. Ne postoje dvije suprotstavljene Hrvatske; jedna pseća, a druga ljudska. Psi i ljudi su jedno, ujedinjeni i jednoglasni po pitanju temeljnih prava, kako ljudskih, tako i psećih. Primjerice, prava pasa na lajanje noću i obavljanje nuždi, kako malenih, tako i velikih. Tko su oni koji uskraćuju ta i druga prava psima? Tko su ti ljudi? Tko god bili, kako reče Vlado Gotovac „Oni nemaju majke! Oni nemaju oca!“ Svi smo mi Medo. Je suis Medo!

Prvo smo bili informirani putem novina kako umiljati pas Medo u vlasništvu Blaža i Antuna Šimunovića iz Peroja kraj Pule, na adresi Peroj 121, već četiri (4) mjeseca izdržava kaznu kućnog pritvora zbog navodne buke koju noću proizvodi lajanjem. Sutkinja Nataša Horvat odlučila je kako Medo treba biti u kućnom pritvoru svake noći od 20:00 do 08:00 sati. Tako Medo mora biti zatvoren u kući. Ne smije lunjati dvorištem, ne smije čuvati kuću, ne smije upozoravati na pridošlice, no što je najgore, ne smije niti nuždu obavljati prije 08:00 ujutro. Vlasnik kaže kako mu to posebno teško pada. Možemo nagađati kako bi mogao razviti i ozbiljne i trajne poteškoće s mokraćnim putevima.

Na neki način Medo je „deložiran“ iz dvorišta u kuću. Pitam se gdje su sad Vilibor i njegov „Živi zid“ kad treba spriječiti deložaciju? Nema ih. Nadalje, Medo je trenutno svake noći „blokiran“ u kući. Pitam se gdje su sad vođe udruge „Blokirani“ kad treba deblokirati Medu? Nema niti njih. Nema nikoga. Medo nije važan.

No, vijest je zatim dospjela na male ekrane i Hrvatska se podigla na noge. Psi su se podigli na stražnje, a ljudi su ustali skupa s njima. Pojavila se čak i stranica „Podrška za Medu“ na jednoj društvenoj mreži na kojoj ljudi mogu tzv. „lajkanjem“ (za ovu priliku vrlo prigodnim izrazom) pružiti svoju bezrezervnu podršku psu. Svoj dio posla odradili su i portali Sprdex i News Bar. Sprdex izvješćuje kako je „Karamarku u istom vremenu zabranjeno režanje na susjedne države, Marijani Petir olajavanje, a Viliboru zavijanje na mjesec“. News Bar izvješćuje kako je DORH u akciji koordiniranoj s MUP-om i PNUSOKOK-om „razbio lanac ilegalnog laveža u noćnim satima“. Čak su priveli i Medu jer je uhvaćen u lavežu u 07:45 ujutro, tj. 15 minuta prije sudskog dopuštenja za lajanje u dvorištu. „Av, samo je kratko prokomentirao Medo po izlasku iz marice“. Hrvatska je na nogama i čekamo rasplet. Još samo da nam je doznati ime i prezime osobe koja je podigla tužbu. No, ta ljudska spodoba zasigurno već i ovako osjeća gnjev i dahtanje cijele Hrvatske za vratom.

Mnogima je vjerojatno žao što nisu na vrijeme stali na Medinu stranu, pa ako ništa drugo, barem kako bi sakupili koji jeftini politički poen, jer teško se othrvati psu koji pati. Uskratiti pomoć psu koji pati ravno je uskraćivanju pomoći samome sebi. Eto, takva je sveza psa i čovjeka. Radi se o jednom od najstarijih prijateljstava između čovjeka i životinje, iako pojava još uvijek nije objašnjena.

Tri međusobno suprotstavljene teorije koje nastoje objasniti tu svezu su sljedeće: prva je tzv. „hipoteza biofilije“ prema kojoj je veza čovjeka i psa na djelu zbog osiguranja sigurnosti i lakšeg pribavljanja hrane; prema „teoriji društvene potpore“ psi su s ljudima jer im pružaju društvenu potporu i povećavaju osjećaj društvenog blagostanja i dobrobiti; dok prema „teoriji ja-objekta“ (engl. self-object theory) pas čovjekovom „ja“ pruža podršku, kohezivni je čimbenik istog i pruža smisao čovjekovoj vlastitoj egzistenciji. Eto do kuda je došlo hrvatsko sudstvo. Do toga da razvrgava najstarije prijateljstvo čovjeka i životinje. Do toga da unosi razdor u najčvršće sveze koje ovo društvo održavaju na životu.

No situacija je još gora. Ako postoje puke potrebe ili nasušne nužnosti života (engl. „bare necessities of life“ kako bi kazao Baloo The Bear iz klasika Knjiga o džungli), onda su među njima svakako i fiziološke potrebe, a u slučaju psa to bi svakako bila potreba da na večer prije spavanja obavi nuždu. Što je sud počinio svojom odlukom? Uskratio je Medi njegovo pseće, tj. opće životinjsko pravo, pravo na nuždu. Medo tako ne smije obavljati nuždu u svom vlastitom dvorištu između 20:00 i 08:00. Kako to nije potpuno mlad pas i kako je već stekao određene navike, uopće ne dvojim kako mu je osobito teško. Učinici mogu biti pogubni. Prvo, tu su moguće trajne zdrastvene poteškoće vezane uz mokraćni sustav. Drugo, tu su psihičke traume, jer kako vlasnici jasno ističu Medo svaku večer pokunjeno ulazi u kuću i ne razumije što je to pogrešno učinio. Za sve to su odgovorne neodgovorne osobe, na prvom mjestu osoba koja je digla tužbu, a zatim i sutkinja. Odgovornost odvjetnika tužitelja je dakako izvan svake razumne dvojbe.

Ovim tekstom nastojim slučaj održati na životu nakon 15 minuta slave koju je ni kriv, ni dužan siroti Medo doživio u medijima. Dok vi mirno odlazite na svoje toalete i slobodno obavljate svoje malene i velike nuždice sjetite se kako u ovoj državi bezakonja postoje i oni kojima je to pravo uskraćeno, oni koji će zbog tog uskraćivanja završiti poput Ellisa Boyda „Reda“ Reddinga (lika iz filma The Shawshank Redemption, F. Darabont, 1994. kojeg glumi Morgan Freeman) koji na slobodi ne može obaviti nuždu bez dopuštenja, jer je tako bio prisiljavan desetljećima u zatvoru. Sjetite se Mede i Reda i zahvalite dragom Bogu na slobodi koju imate. Slobodi obavljati nužde kad vam je nužda i kad vam se prohtije. Kako god bilo, stanimo u obranu psećih prava. Dajmo im da laju! Je suis Medo!

P.S.

Ovaj tekst posvećujem pokojnom njemačkom ovčaru Aronu.

Za ovu priliku osjećam nuždu i prisiljen sam postaviti planetarni hit Stjepana Đimija Stanića Ne daj se Floki. Možda bismo svi trebali zapjevati barem refren: „Ne daj se Floki, uspravi uši jer ti si još jedini taj, a kad te zazebe u krznenoj duši, na stubište stani i laj! Ne daj se Floki, ostani psina, onjuši te skele i kran, jer čovjeku treba pseća toplina, a psu treba djetinji dlan.“

[mom_video type=”youtube” id=”X3JN6G8qsKM” width=”750″ height=”420″]

[ad id=”40551″]

Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada. Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva.

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Milijan Brkić: Zakon je jasan – Otvaranjem istrage, saborsko povjerenstvo za Agrokor prestaje s radom!

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Milijan Brkić osvrnuo se jučer za Novu TV i HTV na temu saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor.

U Članku 4. Zakona o istražnim povjerenstvima stoji da će – ako je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju o kojem je prethodno osnovano istražno povjerenstvo – ono odmah prestati s radom.

Brkić je istaknuo da SDP i Most ovom problemu pristupaju neodgovorno, populistički i demagoški.

– Jako su dobro znali koja je sastavnica zakona, jednako kao što znaju da se istrage koje provode istražna tijela, DORH i policija, ne smiju kontaminirati bilo kojim drugim aktivnostima, a pogotovo ne aktivnostima zakonodavne vlasti. Zakon je tu jasan – otvaranjem sudske istrage, koja će evidentno uslijediti, rad povjerenstva prestaje.

facebook komentari

Nastavi čitati