Jedanaest teza o poplavi

0

Poplava je izlijevanje vode iz rijeke ili jezera u okolno područje. No, ništa nije samo ono što jest, nego je još i mnogošto uz to. Tako je i katastrofalna poplava, koja je zahvatila Hrvatsku i neke susjedne zemlje, puno više od obične poplave. Ona je razotkrila pravo lice mnogih osoba i institucija, otvorila brojna pitanja i  dala naslutiti što nas još čeka.

Ako u poplavi nastavimo gledati samo poplavu. Svoja politički nekorektna razmišljanja o poplavi neskromno sam sažeo u jedanaest teza.

1. Hrvatsku je vladu poplava iznenadila. Tjedan dana nakon katastrofe, kada su se biblijske vode već počele povlačiti, ona proglašuje stanje katastrofe. Oni isti ljudi koji su tako majstorski i pravovremeno pokušali preduhitriti uhidbene nakane ”mrskih Švaba” prema Perkoviću i Mustaču previdjeli su činjenicu da potopne kiše padaju već tjednima i da se nabujale bosanske rijeke valjaju prema Savi i Hrvatskoj noseći sve pred sobom. Stoga je moja teza da je naša vlast dalekovidno ćorava. S jedne strane na vrijeme uočava što bi Hrvatskoj moglo koristiti te ulaže nemale napore da to nekako spriječi, s druge strane slijepa je na ono što bi Hrvatskoj moglo škoditi, pa to dosljedno ignorira.

2. Kada je voda probila nasip, i vlast i mediji stoički su ignorirali tu činjenicu. Udarna vijest su još uvijek bile poplave u Srbiji i BiH. Sava je probila nasip u subotu, a tek u nedjelju u popodnevnim satima HTV je tomu počela poklanjati veću pozornost. Milanović, koji iz Sarajeva u Rijeku kamo ga srce vuče stigne za sat vremena, do Gunje je stigao tek u ponedjeljak, treći dan nakon katastrofe. Provozao se na amfibiji i nešto izjavio. Što se konkretne pomoći tiče, pretekao ga je Mario Mandžukić, koji je stigao iz Njemačke i dovezao 6 tona pomoći poplavljenima.  Zaključak je da je hrvatska vlast brza, pa i brzopleta, u onome što ne bi trebala raditi, a nevjerojatno spora kada bi uistinu morala djelovati.

3. Dan prije pucanja nasipa u Rajevu selu srbijanski premijer Vučić, reformirani šešeljevac, izjavljuje: ”To će možda da znači Dikoviću  (Ljubiša Diković načelnik Generalštaba Vojske Srbije) da primenjujemo ratne mere, da vodu puštamo na jednu drugu stranu o čemu ćemo kasnije da nasamo razgovaramo.” Nakon pucanja nasipa u Hrvatskoj Vučić je izjavio da Šabac ne bi bio spašen da se to nije dogodilo. Kad su neki Slavonci počeli govoriti da je pucanje izazvano diverzijom, policija je žurno priopćila kako je riječ o trabunjanju pijanih osoba u sitnim satima na nasipu. Koliko god ovakve sumnje nalikovale teorijama urote, činjenica je da panično nijekanje odgovornih bilo kakve mogućnosti da bi susjedna država bila spremna škoditi hrvatskim interesima upućuje na to da naš sigurnosni sustav ima stanovitih problema u percepciji stvarnosti. Ili je nešto drugo u pitanju?

4. Bjesomučna medijska kampanja ”utjerivača” jugoslavenstva na podlozi zajedništva u nevolji prevršila je svaku mjeru. Srcedrapateljne vijesti, pisma, apeli i kolumne preplavile su medijski prostor baš kao i savske vode Slavoniju. Nije se ostalo samo na riječima. Hrvatska vlada je izdvojila 200 000 eura za BiH i Srbiju, a dio od skupljene pomoći preko Crvenog križa također ide u te dvije zemlje. Vesna je Pusić odmah požurila izjaviti kako će za pomoć od europskih fondova Hrvatska aplicirati zajedno sa Srbijom. Srećom, Vučić ju je glatko odbio. Sve u svemu, cijelo se vrijeme stječe dojam da hrvatska vlast podjednaku brigu vodi o poplavljenima u Srbiji kao i o onima u Hrvatskoj, kao da Jugoslavija nikada nije ni prestala postojati. A što se članstva u EU tiče, na trenutke izgleda kao da je Srbija punopravna članica, a Hrvatska tek kandidat za članstvo. Žalibože novca koji za to nesretno članstvo uplaćujemo.

5. Rupu u nasipu nije se ni pokušalo začepiti. Možda to nije bilo ni izvedivo, osobito nakon što se proširila na preko stotinu metara. Ipak, Bosanci su pokušali i u tomu, barem po prvim vijestima, imali stanovitog uspjeha. Premda se kasnije od toga odustalo. No, pravo je pitanje kako nitko od odgovornih nije na vrijeme predvidio koliko nam vode donose bosanske rijeke i napravio nekakav plan obrane od vodene stihije, ojačanja nasipa na kritičnim mjestima i sl. Zaključak se nameće sam od sebe – određene državne institucije i tvrtke nisu odradile svoj posao kako treba. Posebno su zakazale Hrvatske vode i DUZS.

6. Premijer se, došavši u Slavoniju, isprsio da Hrvatska ima novca i da joj pomoć ne treba te da će pomoć od EU tražiti tek ”reda radi”. U isto vrijeme njegova ministrica moli ljude da donose konzerve, vodu, higijenske potrepštine i ostalo za pomoć stradalima, pomoć se također prikuplja preko Crvenog križa, Caritasa i na razne druge načine. Tko je tu lud!? Ovaj narod je već godinama izložen najrazličitijim apelima na solidarnost, od poziva za pomoć maloj Nori Šitum do ove najnovije katastrofe, dok se država ponaša poput pijanog bogataša.

7. Dok se stanovništvo cijele zemlje dizalo na pomoć poplavljenima, srpska manjina u Vukovarsko-srijemskoj županiji digla se pomagati sunarodnjacima u susjednoj državi. Što je za pohvalo, ali neobično je da ignoriraju ono što se događa u njihovoj županiji.

8. Braniteljske udruge i brojne udruge domoljubno-kršćanske provenijencije također su odmah reagirale i počele pomagati. Samo BaBe, Documentu, Iskorak, Kontru i slične ne vidjesmo u toj priči. Oni su u toliko uzvišenim sferama ”ljudskih prava” da ih patnje konkretnih ljudi ne zanimaju. A novcima koje sišu iz proračuna mogla bi se obnoviti poplavljena sela.

9. U predizbornom ozračju vlast se, nakon što je spašen Šabac, osmjelila dati mnoga obećanja poplavljenim Slavoncima. Te obnovit će kuće, te obnovit će stočni fond, te nadoknadit će štetu. Međutim, kako joj vjerovati kada nijedno obećanje do sada nije ispunila!? Osim onoga da će zacrveniti Hrvatsku.

10. Poplava će proći, ali svi problemi ove države i ovog društva, koje je poplava ogolila i razotkrila, ostaju.

11. Predugo smo postupke i riječi naše političke elite komentirali i interpretirali; radi se o tomu da ih se smijeni.

 

Damir Pešorda

foto/opusteno-rs

facebook komentari