Jedino hrvatski entitet jamči ne samo opstojnost Hrvata, već i Bosne i Hercegovine

1

Bosna i Hercegovina je povijesni svijet u malom, mjesto susreta  svjetskih vjera, civilizacija, kultura,  svjetova i nacija, ali i triju nacionalnosti, bošnjačke, srpske i hrvatske, kao i sadašnjosti s različitim viđenjima budućnosti, kao i mjesto sudara različitih svjetskih interesa, te svih onih koji se danas sudaraju i odbijaju  na njenom prostoru, ne za beha dobro već za dobro svoje nacije ili osobno, Bosna i Hercegovina je u ubrzanom  je procesu sukobljavanja svega onoga što je činilo i još uvijek donekle čini svijetom u malom. Bosna i Hercegovina je, zapravo, u procesu gubljenja identiteta, mijenjanja legitimacije i slikanja za neku novu osobnu iskaznicu, koja se naprosto mora napraviti, ili same Bosne ne će biti. Jer sve ono što nema identitet, što je bez osobne iskaznice, toga naprosto ili nema ili ga ubrzo ne će biti. Svijet ga ne priznaje.

bosnjak-optuzen-zbog-zlocina-nad-hrvatima-slika-136689Čak i ono malo prijeratnih crta na osobnoj iskaznici,  što ih građansko-konfesionalni sukob za teritorij nije izbrisao, daytonsko nepravedno primirje to privodi kraju, što je dokaz kako suvremena Bosna i Hercegovina, ona daytonska, nije prihvaćena ni od jednog njenog naroda, ni jedan je ne priznaje osobnom iskaznicom s ovakvim izgledom kakav je napravljen u ratu i priznat u Daytonu. I zato joj i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, svaki na svoj način slikanja, pokušavaju dati novi izgled, novi identitet po kojem bi bila prepoznatljiva u svijetu, ali, nažalost, i ne jednako prihvatljiva svakom od njih. Naprosto sve je u toj zemlji različito i prošlost, i sadašnjost, a time i budućnost, zbog ćega se ne vidi ni jedan susret tih razlika. Dugogodišnju, zapravo stoljetnu  šarolikost koja se vrlo skladno uklapala u bosanskohercegovački, svjetski prepoznatljivi mozaik, i činila ga gotovo najljepšim nacionalno-vjerskim mozaikom na svijetu, a čije kockice je povezivala tolerancija i dobrosusjedstvo, danas mijenjaju i razbijaju neki joj nepoznati vjerski islamski radikalisti dugih brada, kratkih hlača i nepoznata jezika. Razbijaju tu beha mozaičnu ljepotu oni koji su 11. rujna 2001. pokušali, a dijelom i uspjeli, srušiti New York,  kasnije 2004. napali Madrid, 2005. London, 7. siječnja 2015.  Pariz, te oni koji danas ubijaju po Europi i Europu u Danskoj, Belgiji, Francuskoj… Trebalo im je prvo da ubiju i ubili su Bosnu, kako bi u njoj napravili svoj centar za terorističke akcije na Europu i europski identitet.

To su pojedinci, grupe i organizacije iz reda islamističkih terorista, koji su prvi teroristički napad u ime vjere na Zapadni svijet i na dio tog Zapada, izveli upravo u Bosni i Hercegovini i na Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Herecgovina je zapravo prva meta apokalipsičnog islamističkog terorizma, samo zbog te svoje nacionalne, vjerske, kulturne i civilizacijske šarolikosti. Trebali su je ubiti da bi imali centar u Europi iz kojeg će agresirati dalje na Zapadni svijet, kojeg niti prihvaćaju niti priznaju s njegovim vrijednostima multikulturalnosti i suživota u razlikama. Ako nisu prihvatili Bosnu, a nisu kao šarenilo razlika i posebnosti, onda je bilo čak i normalno da ne će prihvatiti ni Zapadni svijet u njegovom identitetu, napose u vjerskom. I nisu ga prihvatili, i ne će ga prihvatiti ovakvog kakav je u svom znaku demokracije i slobode.

Stoga je danas Zapadni svijet sve nesigurniji, doveden u stanje da se mora braniti, prije negoli uistinu rat započne. Ova nesigurnost, ovo islamsko ubijanje po Zapadu i Zapadnjaka, moglo se izbjeći, ili barem smanjiti, samo da je taj isti Zapad zabranio ulazak islamskih džihadista u beha sukob. Njihovo sudjelovanje beha rat je pretvorilo u vjerski sukob, a Bosnu i Hercegovinu i beha Muslimane zauvijek istrglo iz Europe. Umjesto da je taj Zapadni svijet zabranio džihadiziranje i vehabiziranje, zapravo deeuropeiziranje Bosne i Hercegovine i beha Muslimana, on je šutnjom to i odoborio i time doveo ratnike protiv sebe.

Bio je to na neki način, uz još neke procese deeuropeiziranja Europe suicid Stare Dame. Odnosno taj europroces gubljenja identiteta u najvećoj mjeri kroz odbijanje asimilacije onih koje je Europa primila i udomila, onih koji ne žele prihvatiti Europu sa njenim izvornim tisućljeća građenim i izgrađenim identitetom, zapravo je gradnja novog lica Stare Dame. I već se sada dobro raspoznaju, kroz žestoka sukobljavanja i prolijevanje krvi Europljana po europskim gradovima, pa gotovo dva lica, dva identiteta Europe. Onaj autohtoni i onaj doseljenički, onaj euro slobodni i demokratski i onaj vjersko-islamski radikalni, onaj europski uključivosti i onaj islamski isključivosti. To su ta dva lica i današnje Bosne i Hercegovine i suvremenog svijeta, i europska lica, koja se sukobila i 7. siječnja 2015. u Parizu, i 12. 13. i  14. veljače u Danskoj i koja se sukobljavaju po cijeloj Europi. To su zapravo svjetovi koji se već više od dva desetljeća sukobljavaju i bore za teritorij u Bosni i Hercegovini.

U zemlji prethodnici svih tih islamskih radikalizama, koji mijenjaju nedopuštenim, nedemokratskim sredstvima sliku Bosne i Hercegovine i svijeta u cijelini. Da je Bosna i Hercegovina već za Europu, ali i za samu sebe izgubljena zemlja, oteta od same sebe, od nebošnjaka u prvom redu beha Hrvata, govore i slike isilovskih zastava po njenom teritoriju i navodna suđenja isilovcima u Sarajevu. Zar nakon svih ovih zbivanja u i oko Bosne i Hercegovine, nakon nezaustavljivog deeuropeiziranja tog dijela Europe, ne upitati one koji su u Daytonu preuzeli odgovornost za očuvanje te zemlje u starom bosanskohercegovačkom identitetu oslanjanja crkava, džamija i sinagoga jedni na druge što je ostalo, zapravo može li se bilo šta sačuvati i obraniti od tog njenog povijesnog šarenila. Po svemu sudeći ništa ili gotovo ništa, na ovaj način kako se to činilo i čini u daytonskom primirju.

Jedino što još pruža neku nadu, barem malog dijela Bosne i Hercegovine da zadrži svoj stari europski, bosanskohercegovački izgled je žurno stvaranje hrvatskog entiteta. Jer u današnjoj podijeljenoj Bosni i Herecgovini samo na prostorima u kojima je hrvatski narod većinski, zadržana je i stalno se dotjeruje stara slika te zemlje, suživot, tolerancija, dobrosusjedstvo. Treba proći Srednjom Bosnom, tim najstradilnijim hrvatskim prostorom, tom hrvatskom Srebrenicom i vidjet će se barem u nekim dimenzijama prijeratna bosanskohercegovačka multinacionalnost i multikonfesionalnost. Nema je na žalost u hrvatskom selu Miletići u kojem  su Muslimani poubijali i protjerali a selo gotovo doživjelo sudbinu hrvatskog sela Ravno sve Hrvate. No, i ta muslimanska sramota, taj muslimanski nekažnjeni zločin, ne koči hrvatsku gradnju europske Bosne i Hercegovine, pa makar i na jednom dijelu na kojem su većina. A to treba biti označeni eurohrvatski entitet, ispunjen beha razlikama vjera i nacija. I taj, uz onaj u Buhinim Kućama, Križančevu Selu, Bugojnu, Fojnici, Travniku, Vitezu… muslimanski nekažnjeni zločin, kao i islamistički terorizam po Europi, dodatno je pravo, ali i obveza međunarodne zajednice, da pomogne Hrvatima na uspostavljanju hrvatskog entiteta, koji bi bio Bosna i Hercegovina u malom, Europa u malom, i svijet u malom. Jedino hrvatski entitet jamči ne samo opstojnost Hrvata, već i Bosne i Hercegovine.

[ad id=”40551″]

Vinko Đotlo

facebook komentari

  • Agromentum

    Na ovaj tekst se nema šta dodati. Hrvati više od dobre volje i nastojanja da svima bude bolje ne mogu učiniti…