Jedino što se nije izmijenilo to je bruto domaći proizvod

0

Relativno nedavno predstavljena je knjiga prof. dr. sc. Tihomira Domazeta: Ekonomika rasta i pune zaposlenosti u Hrvatskoj (Hrvatska gospodarska komora, 17. studenoga 2014.). I onda se pojave dvije asocijacije. Za autora je karakteristična brojka u godinama, ona koja završava sa 6. A posebno je važna 1986. kada je počeo pisati za širu javnost.

god Prvi tekst bio je I proizvodnja treba vrhunske kadrove (Danas, 23. prosinca 1986.). Kako su povezana ta dva događaja? Koja su dovela do potrebe da se definiraju plava industrija i bijela industrija. Uz zaključak, u minulih 200 godina gospodarske povijesti Hrvatske nije se dogodilo da u četvrt stoljeća nije bilo rasta.
Odjednom postanete svjesni da postoje karakteristične godine koje vas na neki način obilježavaju. Za autora to je brojka 6. A postao sam svjestan te karakteristične brojke na predstavljaju navedene knjige T. Domazeta. Kada je upotrijebio jedan podatak o bruto domaćem proizvodu za razdoblje 1986. – 2013. Bit će zanimljivo pogledati te brojeve i usporediti iz s jednom prognozom iz te, daleke 1986. da i proizvođači materijalnih tvorevina trebaju vrhunske kadrove.

Rođen sam godine kojoj je zadnja brojka 6. Godine 1966. potaknuo sam osnivanje onoga što je danas Društvo za plastiku i gumu i časopis Polimeri. Godine 2006. otišao sam u mirovinu, ali sam još uvijek neumirovljivi kamatni znanstvenik i pisac. No najvažnija je za ovu priču ipak godina 1986.

Karakteristična brojka je 6

Prateći tijekom 2014. medije shvaćate da ste u potpunoj zabludi. Premda ste počeli raditi u industriji još 1951. (Tvornica računskih strojeva i tada Kontakt), te predavali na istinskom proizvodnom fakultetu, kakav je oduvijek bio Fakultet strojarstva i brodogradnje, spoznate da više ne znate što je to industrija, jer sve je postalo industrijom. Posebno su se nametnule kreativne industrije, pa bankarska, turistička, itd. Nekada se razlikovalo usluge od proizvodnje materijalnih dobara. Čini se da će se morati promisliti o novoj definicije industrije. Naime, očito su zastarjeli nazivi teška i laka industrija. Barem na ovom prostoru. Gdje nam je danas teška industrija, kako je to definirao B. Klaić u svom Rječniku stranih riječi (1987.). Tada je kao opis teške industrije vrijedilo: strojogradnja, metalurgija.

Znamo li što je to industrija?

Nekada se moglo definirati industriju kao »ukupnost (o. a. stavio u zagradu mehaniziranoga i automatiziranog) radnog procesa kojemu je cilj prerađivanje sirovina (o. a. prirodnih neprerađivanih tvari poput nafte, prirodnog plina, željezne rudače, itd.) ili poluproizvoda (o. a. čelične šipke, osušeno i ispiljeno drvo, plastični profili) u gotovi proizvod«. Slično je opisivana riječ industrija i u drugim izvorima. Čini se da bi se tako opisana industrija u Anićevom Rječniku stranih riječi iz 1999. mogla nazvati materijalna industrija. Ili možda plava industrija (prema plavim okovratnicima). Što to znači? Plava industrija je ljudska djelatnost kojoj je osnovni cilj pretvaranja sirovina u gotove proizvode (hvatljiva tijela propisanog oblika i uporabnih svojstava) uz pomoć energije i informacija.

Materijalna ili plava industrija

Pozornost je privukla u Anićevoj definiciji industrije, sintagma industrija zabave (1999.): »aktivnost zabavljanja široke publike (kazalište, film, koncerti, cirkusi, i sl.); show business.«. I onda se pojavio novi izraz kreativna industrija. Pronađen je tekst E. Dukovac iz 2006. naziva: Prilika za karijeru i biznis. Valja prenijeti neke misli iz tog članka. » Kreativna industrija u Velikoj Britaniji zapošljava dva milijuna ljudi, a kreativna poduzeća u Austriji 2000. godine zabilježila su dobit (o. a. vjerojatno prihod) od 20,6 milijardi eura. Kreativna industrija u Hrvatskoj još je nepoznanica, pa tako i činjenica da može otvoriti podosta radnih mjesta i donijeti dobit. Vlada Velike Britanije podupire s 2,75 milijardi proračunskih kuna godišnje taj sektor koji ima dvostruko veći godišnji prirast od ostalih gospodarskih grana zajedno. Riječ je o konstantno rastućem sektoru globalnog gospodarstva koji stvara i koristi proizvode intelektualnog vlasništva i kreativnih usluga. Obuhvaća široki spektar djelatnosti: izdavačka, filmska, audiovizualna, zanatska, dizajnerska, arhitektura, likovna umjetnost, proizvodnja glazbala i drugo. Stručnjaci govore kako su upravo kreativnost i inovativnost veliki gospodarski adut za budućnost. Razvojem kreativne industrije bazirane na kreativnom potencijalu, individualnoj poduzetnosti u kombinaciji s postojećim hrvatskim imidžem Hrvatskoj bi moglo omogućiti ravnopravno sudjelovanje na gospodarskom tržištu jedinstvene Europe.« Komentar, i materijalne tvorevine su rezultat intelektualnog napora, jer sve započinje s idejom.

Kreativne i kulturne industrije

Sedam godina kasnije, u travnju 2013. u Puli je osnovan Klaster konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrijâ. »Osnivanje klastera izuzetno je važno ne samo za segment kreativne i kulturne industrije koji njegovim formiranjem napokon dobiva priznanje u segmentu gospodarstva već za ekonomiju uopće. Nastojat ćemo u radu klastera ostvariti kvalitetno međusektorsko povezivanje te educirati sve segmente javne uprave o važnosti razvoja identiteta od proizvoda do pametnih i kreativnih gradova te identiteta Hrvatske uopće« komentirala je novoizabrana predsjednica Ivana Nikolić Popović. Treba pridodati iz teksta objavljenog u Večernjem listu (24. travnja 2013.). »UNESCO definira kreativne industrije kao one koje imaju korijen u individualnoj kreativnosti, vještini i talentu, a potencijal su za stvaranje profita, stvaranje radnih mjesta i za eksploataciju intelektualnog vlasništva. U kreativne industrije sukladno UNESCO-voj podjeli ubrajaju se: oglašavanje, arhitektura, umjetnost, umjetnički obrti, dizajn, modni dizajn, film i video, softver i kompjutorske igre, glazba, izvedbene i vizualne umjetnosti, izdavaštvo, televizija i radio. … Kreativnom sektoru u Hrvatskoj bit će dostupan program Europske unije Kreativna Europa 2014.–2020., vrijedan 1,8 milijardi eura, ali i sredstva iz fondova Kohezijske politike. Osnivanje klastera jedan je od najbitnijih preduvjeta za povlačenje tih sredstava.«

Početkom prosinca 2014. predstavljena je hrvatskoj javnosti europska studija o utjecaju kulturne i kreativne industrije na gospodarski rast. »Europska kulturna i kreativna industrija (KKI) impresivna je gospodarska grana čijih je sedam milijuna zaposlenika lani ostvarilo 535,9 milijardi eura prometa, odnosno 4,2 posto BDP-a Europske unije. … KKI je po broju zaposlenih treća najvažnija grana EU, tek neznatno slabija od ugostiteljstva, a jača od industrija prehrane, automobila te šest puta veća od telekoma.

Ne dvojeći o važnosti KKI-a treba ipak načiniti neke razlike među industrijama. Za razliku od materijalne industrije, ovdje se radi o informacijskoj industriji (bijela industrija) U središtu su konkretna rješenja koja pripadaju području duhovne kulture. Međutim neka se ne zaboravi, nema KKI-a bez energetike i materijalne proizvodnje (plavih industrijâ).

Informacijska ili bijela industrija

Prije odgovora na pitanje što je to ključno vezano uz 1986., još jedna prividna digresija. Ne samo u Hrvatskoj, teško se shvaća, da postoje samo dva temeljna pojma: priroda (natura) i kultura. Sve što je stvorila prirodna tehnika je Priroda. Ono što je, kako bi neki rekli stvorio Božji sustvaratelj, čovjek, je kultura. Koja može biti materijalna (plava) i duhovna (bijela). Nema jedne bez druge, nema plakata bez sadržaja, ali sadržaj treba prenijeti na papir i otisnuti ga. U školovanju je materijalna kultura zastupljena prema nekoliko godina starim podatcima s 1,5 %. Čudimo li se da svi žele u duhovnu kulturu.

Jedinstvo materijalne i duhovne kulture

Godine 1986. zalagao sam se za kadrove koji će raditi u materijalnoj proizvodnji, jer samo ona osigurava računala, kiborgizaciju, ali i hranu, odjeću i obuću. Pa i mješovita skladišta za ljude i stvari, stanove, ceste ili mostove.

bdp

Podosta se toga izmijenilo. Te godine 1986. nije bilo ni WEB-a ni aditivne proizvodnje, poznatije kao 3D tiskanje (samo jedan od brojnih postupaka). Jedino što se nije izmijenilo to je bruto domaći proizvod. Štoviše. Kretanje bruto domaćeg proizvoda 1986.- 2013. (Izbor T. Domazet)

Zastrašujući je zaključak T. Domazeta. »Bruto domaći proizvod, BDP, 2014. godine je 7,7 % realno niži, u odnosu na BDP iz 1986. godine. Nikada se u minulih 200 godina gospodarske povijesti Hrvatske nije dogodilo da u četvrt stoljeća nije bilo rasta.«

Tko je tome kriv, pisao sam dovoljno, ali praksa krivih proricatelja se nastavlja. Puni su ih mediji, najmoćnije industrije današnjice, pa nas zato više ništa ne treba čuditi. Ne samo usput, najavljuje se snažan razvoj Velike Britanije. Temeljen na snažnom rastu proizvodnje materijalnih dobara. O Kini nema smisla govoriti. Ona nije zaradila puste milijarde i bilijune bijelom, već plavom proizvodnjom. No koga to u bijelo usmjerenoj Hrvatskoj zanima. Zato, prema navodima prof. Jasmine Havranek, 55 % studenata studira na društveno-humanističkim područjima.

Prof. Igor Čatić

facebook komentari