Pratite nas

Jednima odličja, a drugima tri počasna plotuna

Objavljeno

na

Odlaze, jedan po jedan, oni koji su stvarali slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, koji su bili prvi kad je trebalo. Tiho, kao da ih nikada i nije bilo. Bez odličja i priznanja, bez ičega. Iza sebe obično ostavljaju dijete ili djecu, a na grobnoj ploči će pisati (ako će) – hrvatski branitelj.

Ljudi će, osim njihovih najmilijih, prolaziti, kao što prolaze pokraj takvih mjesta, ne pročitavši ni ime, a kamoli da će zastati i pokloniti se. Ako će grob biti prekriven svježim cvijećem i vijencima, samo će slegnuti ramenima i reći će u sebi, a neki ni to: eto, ode još jedan!

violeta_FTako je za mnoge bila tek obična vijest u novinama: “U Zagrebu poginula heroina Vukovara Violeta Antolić“. Zatim su novinari još nadodali nekoliko rečenica u kojima su izvijestili javnost da je u popodnevnim satima u prometnoj nesreći smrtno stradala 45-godišnjakinja, kad je upravljajući osobnim automobilom u zavoju na Pešćenici sletjela s ceste i udarila u dvorišnu ogradu. Još su nadodali da je u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata ostavila trogodišnjeg sina u skloništu kako bi se aktivno uključila u obranu Vukovara, da se kao 21-godišnjakinja do zadnjeg dana borila, te da je završila u srpskom logoru…

Sve je to, srećom, preživjela, ali…

Svi njezini prijatelji i suborci govore o Violetinoj iznimnoj hrabrosti, o ljubavi prema Hrvatskoj. Međutim, nitko ne priča o njezinim odličjima, poglavito sada kad ih dodjeljuje predsjednik države Ivo Josipović, a uručuje ministar branitelja Predrag Matić. Gdje su odličja ne samo Violeti, već svim ženama, majkama koje su, poput ove junakinje, umjesto djeteta u ruke uzele – kalašnjikove? Ova mlada žena je najbolja priča hrvatskim filmskim redateljima i glumcima za igrani film, iako je takvih priča uistinu bilo bezbroj u ovom ratu. Ali, naše filmaše, svaka čast izuzecima, zanimaju druge priče, kao ona: “Aleksa, vrati se doma, skuvala sam ti paštašutu!”.

Tko pita i tko zna koliko je hrvatskih branitelja nakon Domovinskog rata umrlo, poginulo…?

Ako ne znate i ako vas to zanima, prošećite malo grobljima, od Vukovara, Škabrnje, Zagreba, Dubrovnika, Gospića, Zadra, Karlovca, Knina, Varaždina, Čakovca, Koprivnice, Osijeka, Vinkovaca, Ogulina, Nove Gradiške, pa sve do Rijeke i Krapine. Grob do groba. Neki su poput Violete poginuli u prometnim nesrećama, neki su umrli od najtežih bolesti, neki prirodnom smrću, a neki, što neki, mnogi su se i sami ubili.

I tako, odlaze hrvatski junaci. Jedan po jedan. Iza sebe ostavili su slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. I svoje živote. Vjerovali su da će dočekati, a nisu, Hrvatsku u kojoj ljudi ne će kopati po kontejnerima za smeće. A poglavito ne branitelji. Otišli su, na žalost, kao naša draga Viky, tek s tri-četiri retka u novinama.

Za sve njih već je unaprijed bilo pripremljeno: lijes prekriven hrvatskom zastavom, tri počasna plotuna, i komad hrvatske zemlje, kao vječno počivalište.

Prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskog rata dr. Franjo Tuđman za sve svoje hrvatske ratnike imao je pripremljena odličja i priznanja. I on je na žalost umro, a da nije stigao ni potpisati odluke o njihovoj dodjeli.

Čvrsto je vjerovao  da će to umjesto njega učiniti onaj koji je zauzeo njegovo mjesto, ali taj se i sam, poput pauna, okitio brojnim (ne)zasluženim odličjima, baš kao i razni zagorci, sanaderi i slični. Stoga su mnogi istinski dragovoljci, invalidi i Junaci Domovinskog rata ostali i bez njih, a i ostat će, jer su u međuvremenu – umrli ili poginuli. Odličja iz Domovinskog rata umjesto njih dobili su razni športaši, manekenke, pjevači… Jedan hrvatski dragovoljac, inače 100-postotni ratni vojni invalid druge skupine, koji je i dva puta ranjen, pita: Što je to odlikovanje, odnosno što čovjek mora napraviti da ga dobije? Je li treba dobro pjevati, šutirati loptu ili prošetati manekenskom pistom, jer, kaže on, hrabrost i žrtva očito nisu dovoljni?!

Umirovljeni general Vladimir Zagorac kao logističar najodlikovaniji je hrvatski državnik u njezinoj povijesti. Tek iza njega su Tuđman, Šušak i drugi. Ima i veliki broj političara koji imaju sjajna odličja, ali ima li među njima, (baš nas zanima),  gospodine Matiću, i junakinja kao što je bila Violeta Antolić-Viky?

I tako, odlaze hrvatski junaci. Jedan po jedan. Iza sebe ostavili su slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. I svoje živote.

Vjerovali su da će dočekati, a nisu, Hrvatsku u kojoj ljudi ne će kopati po kontejnerima za smeće. A poglavito ne branitelji.

Otišli su, na žalost, kao naša draga Viky, tek s tri-četiri retka u novinama.

Bili su, a sad ih više nema!

Mladen Pavković

kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Ivan Anušić: Treba prestati kukati i početi mijenjati sustav u kojem živimo

Objavljeno

na

Objavio

Percepcija o Hrvatskoj i njezinoj budućnosti mora se početi mijenjati pozitivnim primjerima, radom na projektima koji će ljudima dati nadu da će se ovdje nešto dogoditi za nekoliko godina i da će ovdje imati budućnost.

Osječko-baranjski župan Ivan Anušić (HDZ) izjavio je u utorak da je u posljednje dvije godine u toj županiji 5209 osoba odjavilo prebivalište, a 8500 ih je privremeno promijenilo boravište, te kako za zaustavljanje procesa iseljavanja, uz oporavak gospodarstva, treba mijenjati percepciju o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj je sve loše.

Odgovarajući na vijećnička pitanja o problemu iseljavanja na sjednici Županijske skupštine Anušić je rekao kako je glavni razlog iseljavanja gubitak nade u život na ovim prostorima jer se, uz, godine nerada, ljudima koji žele ostati ovdje preko medija godinama šalje pogrešna poruka kako u Hrvatskoj ništa ne valja i da je stanje katastrofalno.

Ocijenio je kako se percepcija o Hrvatskoj i njezinoj budućnosti mora početi mijenjati pozitivnim primjerima, radom na projektima koji će ljudima dati nadu da će se ovdje nešto dogoditi za nekoliko godina i da će ovdje imati budućnost.

Osječko-baranjski župan smatra da ljudi moraju početi vjerovati u politiku, policiju i pravosuđe, u sve ono što državu čini državom, u čemu veliku ulogu imaju mediji u kojima, kako je ocijenio, “stalno dobivamo primjere kako je u inozemstvu sve super, a ovde ništa ne valja”.

“Nema bolje i sigurnije zemlje od Hrvatske, posebno ako ste Hrvat. Svagdje gdje odemo uvijek ćemo biti stranci, radit ćemo više nego ovdje, gdje još imamo besplatno školstvo, zdravstvo i slobodu govora, koja je nemjerljiva, u odnosu na druge zemlje. Treba prestati kukati i početi mijenjati sustav u kojem živimo”, poručio je župan.

Odgovarajući na pitanja o provedbi Projekta “Slavonija”, Anušić je podsjetio da je do 22. rujna u sklopu toga projekta ugovoreno 2,3 milijarde kuna nepovratnog novca iz EU fondova, a samo za tu županiju više od 812 milijuna kuna.

Većinom glasova za drugog potpredsjednika Županijske skupštine izabran je Goran Đanić, vijećnik HNS-a, stranke koja je u ovom sazivu dio vladajuće većine. S obzirom na to da je na konstiturajućoj sjednici u lipnju za prvog potpredsjednika izabran HDZ-ovac Ivica Čeme, vijećnik SDP-a Domagoj Hajduković taj je izbor nazvao kršenjem demokratske prakse u kojoj je bilo uobičajeno da mjesto drugog potpredsjednika pripada oporbi, a bivši župan i vijećnik Snage Slavonije i Baranje Vladimir Šišljagić to je nazvao “političkom farsom”.

Vijećnik HNS-a Stjepan Ćuraj odgovorio je kako se tim izborom nije dogodilo ništa dramatično te da izbor potpredsjednika nije isti u svim sazivima Županijske skupštine, to jest da ovisi o dogovoru vladajuće većine i oporbe.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Mladen Pavković: Sramotna presuda sramotnom četničkom kapetanu!

Objavljeno

na

Objavio

Sramota. Dragan Vasiljković, (62), poznatiji kao kapetan Dragan, itekako može biti zadovoljan presudom Županijskog suda u Splitu.

Nepravomoćno je osuđen na samo 15 godina zatvora, a proglašen je krivim za dvije točke optužnice: zlostavljanje zatvorenika na Kninskoj tvrđavi i napad na Policijsku postaju u Glini!

S obzirom da je u  australskom i splitskom pritvoru  već „odsjedio“ 12 godina, postoji mogućnost da će se vrlo brzo vratiti u Beograd, gdje će ga dočekati kao „narodnog heroja“. Eto, to je nama „naša borba dala“!

Ovaj ratni zločinac tijekom obraćanja sudu je izjavio  da je ponosan na svoj ratni put i na Kninđe od kojih „nitko nije optužen za nikakav zločin“. Javnost je u sudnici nasmijao izjavom da Hrvati u Australiji uz fotografiju Ante Gotovine drže i njegov portret.

Kapetan Dragan, koji ima i australsko državljanstvo, uhićen je prije 11 godina u Australiji gdje je živio pod lažnim imenom i bio trener golfa. U srpnju 2005. izručen je Hrvatskoj.

U cijelom tom  cirkusu oko jednog srpskog zlotvora, zanimljivo je da su od aktera u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu opet bolji prošli agresori nego žrtve. Naime, dovoljno je spomenuti presudu Veljku Mariću, Vladimiru Milankoviću, generalu Glavašu, Mihajlu Hrastovu, Norcu, Kordiću, braniteljima iz Lore i brojnim drugim Hrvatima, sudionicima rata koji su tri puta gore prošli nego razni Vasiljkovići.

Tako je samo primjera radi jedan nevini hrvatski branitelja Veljko Marić osuđen u Beogradu  na nevjerojatnih 12 godina zatvora, a Milanković po zapovjednoj odgovornosti na deset! A Kapetan Dragan na 15!

Koliko je dosad samo hrvatskim branitelja optuženo ili osuđeno? Navodno su ih „puni“ zatvori!

Aktualni gradonačelnik Grada Knina još je do jučer tvrdio da u tome kraju nije bilo četnika zadnjih 70 godina! Čemu, zašto?

Vjerujemo da će se sada javiti i razni „mirotvorci“ ala  Pusić, Teršelič, Stazić, novinari četničkih Novosti na čelu s Pupovcem, Matula, Josipović, Mesić i njima slični i „popljuvati“ ovu presudu, nakon koje oni, ali i Vasiljković mogu „slaviti“, jer je još jednom „dokazano“ da se – zločin isplati! (Vasiljković je u australskom pritvoru imao tretman kao u hotelu!)

I onda se neki čudom čude da je dosad oko tri tisuće hrvatskih branitelja izvršilo suicid, a da ih se najmanje još tri puta toliko pokušalo ubiti!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Kapetan Dragan osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin

facebook komentari

Nastavi čitati