Pratite nas

JEDNO POGLAVNIKOVO PISMO

Objavljeno

na

(Povijesne potrebe radi donosim ovo pismo ovdje na “pregled” svim onima koji ga pročitaju, a posebice onima koje sadržaj istoga bude zanimalo. Mnogim Hrvatima danas smisao i sadržaj pisma neće mnogo značiti. Ne zato da ih to pismo ne bi zanimalo, nego zato što se je sadržaj pisma do sada krio, reklo bi se kao zmija noge, sve u ime neke veće “sile i tajne”.

Kako vrijeme čini svoje, iz prašine idemo u prašinu, prirodnim procesom Bog nas poziva, dobre i plemenite “gore” a zle i opake “dolje”, prilažem ovo pismo u nadi da će netko tko je još živ i tko je upoznat sadržajem ovog pisma iznijeti iznijeti podatke nesuglasica između Poglavnika dr. Ante Pavelića s jedne strane, te generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića i Srećka Rovera s druge strane. Meni su neke stvari poznate i posjedujem kopije pisama koja su pisana na pisaćem stroju preko indiga. Tako se je to prije radilo i pisalo. Uz ova pisma posjedujem i omotnice u kojima su poslana. Sve sam to godinama i desetljećima uporno čuvao. Vrijeme nosi svoje; u prašinu se mora ići, (nekako mi se ova riječ “u prašinu” čini blažom nego, recimo, ići “u smrt”), te sam odlučio s nekim pismima izići u javnost. Znam da će ih biti koji će “graknuti” i reći: da još nije došlo vrijeme. Da, ne za nas Hrvate koji se bojimo ISTINE a skloni smo povjerovati neprijateljskim LAŽIMA. Pismo je malo poduže (kao i moj uvod) pa molim cijenjene čitatelje da ga pažljivo pročitaju. Svakako napravite bilješke o onim stvarima koje vas zanimaju te ih stavite na vaš komentar, a ja ću po mojim mogućnostima i znanju odgovoriti najbolje kako znam. Usput ću staviti moje opaske undje gdje budu potrebne za bolje razumijevanje pisma. Otporaš.) 

POGLAVNIK NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE 
Dana 12. veljače 1956. 

Dragi Franjo! (ne znam tko je ovaj Franjo ako nije Franjo Mur koji je u to doba živio u Londonu,mo) 

Emil Klaić (je jedan od urednika povremenog časopisa “IZBOR” koji je izlazio u Buines Airesu) mi je uputio Tvoje pismo od 19 siječnja, u kojem spominješ slučaj Rover-Luburić sa željom, da saznaš što pobliže o toj stvari i pravo stanje, pa ti evo ukratko ja odgovaram.

Iz obaviesti, koju si do sada primio, možeš razabrati, da sam smatrao svojom dužnošću Luburića razriešiti svih dužnosti, jer je to bilo neobhodno potrebno i u interesu ne samo ustaškoga oslobodilačkoga pokreta, nego i same sudbine borbe za oslobodjenje hrvatskoga naroda i za uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske. U stvari se pako radi o slijedećem:

U Australiji se nalazi bivši namjestnik kod našega redarstva u Zagrebu, Srećko Rover, (u Srećka Rovera se posumnjalo da je bio izravni doušnik Ozne/Udbe i kao njihov doušnik bio je vodič u brebacivanju skupina Božidara Kavrana u Domovinu 1947-48. Akcijom Deseti Travanj je bio zadužen Božidar Kavran i preko svojih vodiča je poslao više skupina u Domovinu da se spoje sa već postojećim skupinama u hrvatskim šumama koje su vodili hrvatski generali Rafael Boban i Maks Luburić. Te skupine čim su prešle slovensko/mađarsku granicu, padale su u zamku Ozne/Udbe. Zadnja skupina u kojoj je bio i Božidar Kavran je bila u srpnju/kolovozu 1948 god. Čim je prešla granicu bila je uhapšena, dok se je Bimbo (konspirativno ime vodiča Srećka Rovera) uspio vratiti na BAZU u austriju,mo. Otporaš) koji već nekoliko godina se ponaša sumnjivo, jer se nameće svim našim tamošnjim družtvima i terorizira ih kao najveći ustaša, sve u moje ime, a na taki način, da ne samo ustaštvo, nego i isto hrvatstvo ljudima omrazi.

Prilikom događaja, koji su se prije četvrt godine sbili u Argentini, (ovdje se radi o državnom udaru u Argentini gdje je vojnička junta sa generalom Leonardi zbacila s vlasti predsjednika Juana Perona i njegovu suprugu Evu Peron. Peronova vlast je bila jako sklona Hrvatima i na tisuće i tisuće Hrvata je zemlja Argentina primila kao svoju djecu. Titina Jugoslavija je to iskoristila i optužila novoj vlasti Hrvate kako su oni svi fašisti koje je uveliko pomagao i štitio fašista Peron. Nova vlast je povjerovala jugoslavenskim smicalicama i počela progoniti Hrvate, hapsiti najaktivnije…

Poglavnik se je morao kriti iako mu to nije uspjelo, jer uz pomoć svih hrvatskih neprijatelja, ubojica/atentator ga je pronašao u ispalio u Poglavnika pet (5) metaka upravo na dan hrvatske državnosti Desetoga Travnja 1957 god.,mo) nastupio je taj Rover na takav način, da je postalo posve očito, da ima nakanu što više iztaknutih i čestitih rodoljuba i suradnika na narodnoj stvari pred širokim krugovima hrvatske emigracije ocrniti i obijediti, izdavši jedno okružno pismo, koje nije poslao samo australskim družtvima, nego po svim krajevima svieta, a našto sam ja smatrao dužnošću razaslati jednu obaviest australiskim družtvima, koju Ti u prepisu prilažem, a iz koje ćeš razabrati, o čemu se radi. Na to je Luburić reagirao tako, da mi je upravio jedno pismo u kome se odriče svoga čina i svih dužnosti, poistovješćuje se sa Roverom, upotrebljavajući i upravljajući na mene i na niz čestitih rodoljuba vrlo teške i uvredljive izraze.

Nisam se nikada osvrćao na osobne stvari i napose ne na narodnom poslu, pa to nisam ni u ovom slučaju činio, nu njegovu sam ostavku smatrao dužnošću prihvatiti i napose iz sliedećih: Već dulje vremena sam opažao i ustanovio, da si je Rover uzeo za zadaću, na najbezočniji način laskati Luburiću , prikazujući ga u svojim dopisima, koje je slao po svim krajevima jedinim vriednim i nenadkriljivim borcem, velikanom i zapovjednikom a sve druge prikazivao kao nevriednim i nepoštenim. To je Luburićevom samoljublju i njegovoj bolestnoj ambiciji toliko godilo, da se je s tim Roverom podpuno povezao, te počeo sam na svoju ruku bez ičijeg znanja i pitanja izvršavati razne čine, koji nisu bili u skladu i u interesu našega oslobodilačkoga rada, a sve je prikazivano kao da je radjeno u moje ime i u ime svega vodstva (i) pokreta, te je odgovornost padala na sve nas, kao što je to bilo i u domovini, gdje je svojedobno počinjao teške stvari, pa čak i ubijanje naših čestitih vojnika i častnika, te inih dužnostika, radi čega sam ga onda bio prisiljen suspendirati na cielu jednu godinu dana, kroz koje se vrieme nije smio nigdje pokazivati niti odore nositi.

(Ovdje treba reći riječ/dvije. Što se tiče “suspendiranja” generala Luburića ima tu i jedna druga verzija, a ta je da su njemački vojnici bili tako bahati i nesnošljivi na području na kojem je zapovjedao genera Luburić, da je to dovelo do tog stupnja da je general Luburić silom uhapsio sve glavno njemačko vojničko osoblje, prekonoći prefarbao njemačke tenkove u hrvatske vojničke oznake itd. To je toliko razljutilo njemačko vojničko zapovjedništvo da su od Poglavnika zatražili da se Luburića odmah uhapsi. Tim postupkom Poglavnik je bio stavljen pred zid: ili uhapsiti generala Luburića i izgubiti jednog vrlog i odanog hrvatskog vojnika i zapovjednika, ili prešutiti njemački nalog. Tada je general Luburič poručio Poglavniku: Poglavniče, ako ste vi Poglavnik u Zagrebu, onda sam ja Poglavnik ovdje na terenu. Ipak Njemci su se zadovoljili tim da je Poglavnik poslao ustaškog pukovnika Luburića u Domobrane da nosi domobransku odoru umjesto ustaške. Tu u Domobranima i u domobranskoj odori, Maks Luburić je bio promaknut u čin generala,mo.)

 Kada je dakle tako bio počeo opet i u inozemstvu raditi, bila mi je dužnost tome za vremena na put stati, da ne bi u odlučnom času, kada dodje vrieme posljednje i definitivne akcije za oslobodjenje stvar stradala uslied Roverove izdaje i Luburićeve povezanosti s njim, kao što je u malom obsegu to bilo u tragičnom slučaju rodoljuba i boraca Bože Kavrana i drugova.

Prilažem Ti ovom pismu i obaviest pod naslovom: “Do znanja”, koju sam takodjer razaslao, a iz koje ćeš, ako je već do sada nisi primio redovitim putem, razabrati, što je i kako je Rover radio u Kavranovu slučaju. Ovo razrješenje je u svim redovima čestitih boraca primljeno sa zadovoljstvom, te sam sa svih strana dobio pisma i dopise sa podpisima pojedinaca, grupa i svih članova društava i organizacija, pa i napose od članstva australskih družtava, Kola Vitezova iz Sjev. Amerike te naših organizacija evropskih i južnoameričkih organizacija, ustaških vojnika i častnika, u kojima se to zadovoljstvo izražava, i tek se žali, da do toga nije već prije došlo, budući su se mnogi čestiti Hrvati držali po strani upravo radi prošlosti i sadašnjega nevaljanoga ponašanja i djelovanja Rovera i Luburića.

Naša borba neće radi toga slučaja ništa izgubiti, nego će se naprotiv i pojačati unatoč i tome, da će Rover u okviru svoje službe neprijatelju hrvatskoga naroda i nadalje pokušavati, kao što se to vidi iz njegovih pisama, koje okolo razašilje uz sudjelovanje Luburića u toj raboti, a što će svakome razumnome biti najbolji dokaz odakle ta rabota potiče i ujedno dokaz, da je trebalo postupati upravo onako, kako je protiv njima i učinjeno. U skoro ću vrieme izdati obaviesti o potrebnim reorganizacijama u pojedinim tjelima te pojačanju rada oko pripreme za konačno oslobodjenje. (Ovom svađom i razlazom između Poglavnika i Maksa Luburića se rodila reorganizacija HOP, Hrvatski Oslobodilački Pokret, mo) I te obaviesti ćeš pravodobno dobiti.

Eto toliko o svemu tome, da budeš imao podpunu sliku. Veseliti će me, ako mi se češće javiš i obaviestiš o tamošnjim prilikama, ljudima i radu, te kako živiš i kako se u životu tamo snalaziš. O ovome, što sam ti ovdje naveo, obaviesti sve naše tamo, s kojima u doticaj dolaziš, da i oni budu pravu sliku imali.

Primi međutim moj srdačni pozdrav i uruči ga svim našim borcima i rodoljubima tamo.

Za Dom Spremni!
Tvoj

A n t e (vlastoručno)

otporaš/kamenjar.com

facebook komentari

Iz Svijeta

Danas su američki bombarderi letjeli najbliže sjevernokorejskoj obali u 21. stoljeću!

Objavljeno

na

Objavio

Getty Images AsiaPac

WASHINGTON – Američki bombarderi letjeli su u subotu vrlo blizu sjevernokorejske istočne obale kako bi demonstrirali vojne opcije koje imaju na raspolaganju u slučaju bilo kakve prijetnje, objavio je Pentagon.

Pentagon je istaknuo da je let obavljen u sjevernom dijelu demilitarizirane zone između Koreja u kojem još nijedan američki mlažnjak ili bombarder nije letio u ovom stoljeću.

“Radi se o najsjevernijem području demilitarizirane zone u kojem je u 21. stoljeću letio neki američki zrakoplov ili bombarder uz sjevernokorejske obale što potvrđuje do koje mjere uzimamo za ozbiljno opasno ponašanje Sjeverne Koreje”, napisala je u priopćenju glasnogovornica Pentagona Dana White.

“Ova misija demonstracija je američke odlučnosti i jasna poruka da predsjednik raspolaže s brojnim vojnim opcijama kako bi se suočio sa svakom prijetnjom”, naglasila je u priopćenju.

Dodala je kako je Washington spreman “koristiti čitavu lepezu naših vojnih kapaciteta kako bi branili SAD i naše saveznike”.

NEW YORK  – Prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa potpunim uništenjem Sjeverne Koreje dodatno su učinile neizbježnim napad raketama Pjongjanga na američko kopno, zaprijetio je u subotu u govoru pred Općom skupštinom UN-a sjevernokorejski ministar vanjskih poslova Ri Yong Ho.

Trumpove ‘uvrede’ “nepovratna su pogreška zbog koje je postalo neizbježno” da sjevernokorejske rakete pogode američko tlo, rekao je Ri.

Osuđujući izjave američkog predsjednika, nazvao ga je “poremećenom osobom i  megalomanom” koji je u današanje doba “jedna od najvećih prijetnji miru”.

Agencija France presse prenosi da je Ri rekao da je njegova zemlja samo nekoliko koraka udaljena od toga da postane nuklearna sila, te naglasio da Pjongjang neće ustuknuti niti promijeniti svoje stajalište zbog sankcija “neprijateljskih snaga”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Što Stjepan Mesić i Budimir Lončar znaju o aktivnostima OSA-e BiH u Republici Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ljevičari diljem svijeta su cijelo 20. stoljeće uprezali svoje ograničene mentalne i kognitivne snage kako bi pojam “nacionalizam” zadobio nekakvo “negativno” ili politički i društveno neprihvatljivo značenje. Zaista, ne treba posebno objašnjavati što se događalo u Jugoslaviji onomu tko je bio etiketiran kao “nacionalist”, kao ni što se događa kad danas nekoga “liberalni” mediji proglase “nacionalistom”.

Međutim, licemjerje, neobrazovanost i nepismenost ne poznaju samosvijesti ni samokritike.

U nas je jugoslavenski nacionalizam potisnuo i proganjao sve ostale nacionalizme kao što suvremeni liberalizam sve svoje neistomišljenike i protivnike proglašava – fašistima i/ili nacionalistima.

Nažalost, pseudonacionalizmi kao što su sveslavenstvo i jugoslavenstvo preživješe raspad kako SSSR-a tako i SFRJ-a, te se iznova javljaju, ovoga puta u izmijenjenom obliku pod imenima europejstva, balkanizma ili nadnacionalnih regionizama, piše Josip Gajski/Hrsvijet.net

Svaki od tih “izama” je u pravilu najčešće tek zavjesa iza koje se krije interes; nacionalni, geopolitički ili ini, ali uvijek svediv na financijski interes. Ipak, najneutemeljeniji, najviše “veštački”, rekli bi prekodrinci, odnosno najbizarniji pseudonacionalizam suvremenog doba jest onaj islamski, odnosno muslimanski. Koju god vjeroispovijest pogledamo na kugli zemaljskoj, vidimo “razdor”, odnosno podjele među katolicima, pravoslavcima, protestantima, hindusima, budistima. U biti, vidimo “zajedništvo” koje nema nadnacionalne (antinacionalne) pretenzije, za razliku od muslimana (preko 85% sunita) koji se poistovjećuju i povezuju diljem svijeta.

Identitet se u svih muslimana ne nalazi u naciji, nego njegovoj vjeri; bez nje, on (p)ostaje ništa. Promotrimo li stanje na bliskom istoku, vidimo razne arapske (!) države u međunarodnopravnom smislu i njihove državljane, ali ne vidimo narode, odnosno etnos. Ne postoje Sirijci, Libanonci, Iračani, Jordanci; postoje Arapi, odnosno Muslimani, kojima je u širem smislu svejedno kako se njihova država zove i dokle seže, dok se god nalazi unutar granica nekog od povijesnih kalifata.

Ovo je važno znati zbog stanja u susjednoj BiH. U određenom smislu, Bosna i Hercegovina od 1945. godine je jedina jugoslavenska zemlja u kojoj žive, u pravom smislu, Jugoslaveni. S jedne strane imamo Hrvate, s druge Srbe, koji se nikad u potpunosti nisu izjašnjavali Jugoslavenima, no što je s trećim “narodom”? Mi ćemo za Bošnjake tvrditi da su to Hrvati koji su prešli na islam; Srbi će tvrditi da su to, pak, Srbi koji su prihvatili islam, a ovi se treći odbijaju izjasniti kao pripadnici dvaju spomenutih naroda – i zato su u najvećoj mjeri postali Jugoslaveni – mogli su prihvatiti nepostojeću narodnosti jer sami svoju nisu imali.

Popis stanovništva iz 1953. godine u BiH nije dopuštao narodnost Muslimana, stoga imamo brojku 891.800 (31.32%) Jugoslavena. Na sljedećem popisu iz 1961. godine, kad je ta narodnost dopuštena, imamo 842.248. (25.29%) Muslimana. Štovatelji, apologeti i nasljednici Josipa Broza nisu nikad shvatili zašto je u pokretu “Nesvrstanih” bilo toliko arapskih zemalja, kao ni zašto je Jugoslavija imala “dobre” veze s Arapima, zašto su šeici i arapski dužnosnici hodočastili u Beograd i trpili polupismenog Broza. No, brojke govore same za sebe; pokret “Nesvrstanih” je prvu značajnu konferenciju imao 1961. godine. Usporedimo li broj Muslimana iz popisa stanovništva iz 1961. s onim iz 1971. vidimo rast za 640.182. Dakle, u jedno desetljeće je broj Muslimana porastao za više od pola milijuna ljudi! Vidimo da su Arapi već onda počeli sa svojim strateškim prodorom u BiH, a današnja militantna islamizacija Bosne i Hercegovine nije ništa drugo do li realizacija dugo pripremanog plana.

U jugoistočnoj Europi postoji enklava s gotovo 2 milijuna registriranih (!) muslimana koji svoj identitet vežu isključivo uz svoju vjeru, bez koje, zapravo, ne postoje. Hrvati su Hrvati, bili oni katolici, pravoslavci, agnostici, ateisti i t.d., a jesmo li ikada čuli za Muslimana agnostika ili ateista? Nismo i ne ćemo, jer bi to bilo nešto poput okruglog kvadrata.

Danas se diljem Zapada koristi izraz “moderate muslim”, odnosno umjereni ili progresivni musliman, za razliku od muslimanskih fundamentalista (terorista). Međutim, opet u samom pojmu imamo sve rečeno – fundamentalizam – dakle fundament, ono što je u temelju, jezgra, počelo – islam je (u temelju) najopasniji suvremeni pseudonacionalizam.

Upravo na tom tragu treme tumačiti i navode pisma reis-a Kavazovića, upućenog kardinalu Bozaniću, koji nerješena nacionalna pitanja u BiH pokušava staviti u kontekst religijskih.

II.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu, izdaje publikacije te vrši nekakvu medijsko-političku (projugoslavensku) ulogu.

Svakom upućenijem je jasno o čemu se radi kad je počasni predsjednik IFIMES-a Stjepan Mesić, a predsjednik savjetodavnog odbora Budimir Lončar. Zanimljivo je, pak, što su predsjednici IFIMES-aZijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf (rođen u Iraku). Također, o izvrsnoj međunarodnoj umreženosti govori i činjenica da je predsjednik vijeća IFIMES-a Craig T. Smith, bivši politički ravnatelj Bijele kuće u Clintonovoj administraciji, ali i direktorica za euro-mediteransku diplomaciju i međukulturalne odnose njezino visočanstvo nadvojvotkinja Austrije i toskanska princeza Camilla Habsburg-Lothringen.

Vrlo je zanimljivo što je 16. rujna 2017. godine objavljena opsežna „analiza“ odnosno projugoslavenski, a kako se ispostavlja, promuslimanski pamflet „Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“.

Na podmukao se način u tom pamfletu izjednačava djelovanje Predsjednice RH te srbijanskog predsjednika Vučića, pritom insinuirajući politike tih dvaju država spram Hrvata, odnosno Srba u BiH, a protiv muslimana Bakira Izetbegovića: „Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući  Herceg-Bosansku politiku prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.“

Najzanimljiviji je zaključak ovog pamfleta, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su bivše jugoslavenske strukture (Mesić, Lončar) itekako umrežene s islamskim interesima, još od razdoblja „Nesvrstanih“ te neviđene muslimanizacije započete 60-ih godina prošlog stoljeća: „Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.“

Istaknut ćemo još jednom, da je ovaj pamflet objavljen 16. rujna, dakle samo dva dana prije no što je „Nacional“ objavio dokumente koji potvrđuju da agenti Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH) prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike. Upravo je glede bošnjačke obavještajne službe napisano: „Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno  u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se  na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.“

Dakle, osim što se (ne)izravno zaprijetilo RH i njezinim građanima, pokušalo se, koliko je moguće, preventivno sanirati štetu koja će nastati nakon objave dokumenata u „Nacionalu“. Kad su već jako zabrinuti za hrvatski turizam, ne treba isključiti ni ulogu bosanskog parasustava, o kome je pisao Nacional, u brojnim požarima kakvima smo svjedočili posljednjih tjedana.

Uzmemo li u obzir da su bivša dva jugoslavenska dužnosnika (Stjepan Mesić i Budimir Lončar) vrlo bliska tom institutu, bilo bi razumno pretpostaviti da i oni imaju neka saznanja o bošnjačkim obavještajcima i prisluškivanju hrvatskih političara i gospodarstvenika, čime bi se trebala pozabaviti i naša SOA.

Zaključno, radikalizacija Muslimana u BiH predstavlja konačni krah i propast ideje jugoslavenstva, zbog čega su možda mnogi toliko skloni unitarnoj BiH, jer je to Jugoslavija nakon Jugoslavije, međutim, kao i svaka Jugoslavija u povijesti – nefunkcionalna i neodrživa. S druge strane, trebalo bi istražiti koliko se na islamizaciji BiH radilo tijekom druge polovice 20. stoljeća, za vrijeme i nakon raspada bivše države. Beograd je do ’90-te godine bio terorističko središte Europe i sjedište PLO-a te svih muslimanskih terorističkih organizacija, a danas je to Sarajevo, što ne može biti slučajnost, budući su ostali isti ljudi i iste strukture. Trebalo bi ih, prije nego odu Bogu na ispovijed, nešto o tomu – priupitati.

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati