Pratite nas

Nebuloze

Jednom u prvom krugu, a drugi put u drugom

Objavljeno

na

Nebulozni komentar Jelene Lovrić: “Predsjednica Hrvatske ili predsjednica svih Hrvata”

z1_752856S1

Od sudjelovanja u biranju predsjednika Hrvatske, pa čak i parlamenta, Hrvati u BiH nemaju baš nikakve koristi. Ali mogu imati štete. Postaju objektom zlovolje

Kolinda Grabar Kitarović nije pobijedila glasovima iz inozemstva, kako se to u jednom dijelu izborne noći činilo, a što je za legitimnost njenog izbora izuzetno važno. Ali to ne znači da problem ne postoji. O novoj predsjednici Hrvatske nisu odlučili glasovi iz takozvane dijaspore, ali bi Hrvatska – pokazuju i recentni izbori – na ozbiljan i odgovoran način morala odlučiti o načinu izbornog participiranja prekograničnih Hrvata. Refleks postojećeg, krajnje problematičnog modela predstavlja i dilema je li Kolinda Grabar Kitarović predsjednica Hrvatske ili je predsjednica svih Hrvata, kako je ovih dana iz HDZ-ovih krugova tituliraju.

jelena lovricUvlačenje bosanskohercegovačkih Hrvata u izbore u Hrvatskoj, uvedeno sredinom devedesetih, otpočetka je bilo ne samo dio HDZ-ova vrlo razgranatog izbornog inžinjeringa, nego i izraz tadašnjeg Tuđmanovog teritorijalnog zapasavanja dijelova susjedne države. S vremenom se Hrvatska odrekla imperijalnih namjera, gužva po hercegovačkim biralištima postupno se smanjivala, ali je svejedno dubiozan model preživio do današnjih dana. Dubiozan, jer Hrvati u Bosni i Hercegovini nikako nisu dijaspora, nisu iseljena Hrvatska, nego su autohton bosanskohercegovački narod. Forsiranje njihova uključivanja u hrvatske izbore, kakvo smo u režiji HDZ-ova glavnog operativca Milijana Brkića gledali proteklih dana, neodoljivo podsjeća na scenarij koji je prije osam godina na parlamentarnim izborima primijenio Ivo Sanader. Vasine kolone buseva samo su preslik opće mobilizacije iz 2007., kada je Sanader u BiH učetverostručio broj glasačkih mjesta i produžio vrijeme izbora na dva dana te svojim posterima oblijepio cijelu zemlju, kao da se natječe za vlast u Sarajevu, a ne u Zagrebu.

Izborno dizanje Hercegovine na noge, prije osam godina, baš kao i danas, nema podršku ovdašnje javnosti i izaziva netrpeljivost i zlu krv prema bosanskohercegovačkim Hrvatima. U Sanaderovo vrijeme istraživanja su govorila da se dvije trećine hrvatskih građana protive takvom obliku glasanja takozvane dijaspore. Protiv je bila čak i trećina HDZ-ovih glasača. Reagiranja na prošlonedjeljni stampedo na BiH birališta govore o sličnim raspoloženjima. HDZ-ov Vaso buni se protiv malog broja glasačkih mjesta, tvrdeći da smo gledali festival diskriminacije. Zaista, izbori u Mostaru odvijali su se u neljudskim uvjetima. Ali tko bi se zapravo trebao osjećati diskriminiranim?

Dobar dio hrvatske javnosti postojeće rješenje s dijasporom smatra nepravednim: nije korektno da oni koji u Hrvatskoj ne žive i ne dijele sudbinu zemlje odlučuju o tome tko će u Zagrebu vladati. Ofenzivno izborno angažiranje bosanskohercegovačkih Hrvata u Sanaderovo je vrijeme iznjedrilo gotovo jednoglasan zahtjev političkih stranaka da se izbornim pobjednikom ima smatrati onaj tko postigne bolje rezultate na domaćem terenu, odnosno da predsjednik države mandat za sastavljanje Vlade mora povjeriti onome tko dokaže da je dobio većinu na izborima u Hrvatskoj. Ovoga puta, na predsjedničkim izborima, nitko nije ni stigao reagirati na usiljeni marš lažne dijaspore na birališta, još manje da bi se pokušao ograničiti njen eventualni presudan utjecaj na izborne odluke.

Hrvatska je godinama frustrirana osjećajem da joj se kapa kroji negdje drugdje, u Beču ili Beogradu svejedno.

Zato je svojedobno Tuđmanova deviza: “Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske!” imala tako snažan, možda i krucijalan mobilizacijski potencijal. Odbojnost prema modelu koji BiH Hrvate uvlači u ovdašnje izborne odluke samo je ekstenzija te volje za emancipacijom i suverenošću: da Hrvatska vlada sama sobom. Za najveći dio javnosti Bosna i Hercegovina druga je država, a Tuđmanove velikodržavne aspiracije nikad nisu dobile snažniju potporu.

Predsjednički su izbori Hrvate u susjednoj državi još jednom pretvorili u žrtve, iz Zagreba vođene, politike. Jer, od sudjelovanja u biranju predsjednika Hrvatske, pa čak i parlamenta, oni nemaju baš nikakve koristi. Ali mogu imati štete. Postaju objektom zlovolje koju u dijelu hrvatske javnosti njihovo instrumentaliziranje proizvodi.

Takve zloupotrebe svaka bi se odgovorna hrvatska politika morala odreći. Nažalost, masovke na biralištima s one strane hrvatske granice na liniji su nedavne, potpuno skandalozne izjave Tomislava Karamarka da će se Hrvatska miješati u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Neće i ne može! Međunarodna zajednica to neće dozvoliti. Kao iskusna diplomatkinja Kolinda Grabar Kitarović morala bi to znati, kad već njen stranački šef ne razumije. Što prije odbije poltrone i političke lunatike koji je nazivaju predsjednicom svih Hrvata, ili čak kraljicom, to bolje po Hrvatsku.

Autor: Jelena Lovrić/Jutarnji List

NAPOMENA: Kamenjar.com se ograđuje od stavova iznešenih u tekstu!

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Skandalozno – Puhovski: ”Nitko se ne usudi reći – HOS-ovci su bili agresori”

Objavljeno

na

Objavio

Žarko Puhovski komentirao je političke aktualnosti koje su u posljednje vrijeme u fokusu javnosti za N1 TV.

Na novinarsko pitanje kako je prošla ‘ova runda’ po  pitanju izmještanja ploče, Puhovski je odgovorio:

“Predsjednik se bavi kupovanjem vremena. Makne ploču 15 kilometara pa onda tamo bude kosturnica partizanska, ali stvar se kao malo smirila. To tako ne ide. Jedno rješenje koje se pojavilo je zafrkantski prijedlog na internetu da se napravi postmoderna inačica štafete tj. da se trči s tom pločom po raznim dijelovima Hrvatske jer bi to bilo riješenje kad ne znate kud ćete s njom.

Ako se prihvati da je Jasenovac mjesto pijeteta onda je to i Vukovar. S druge strane mjesta pijeteta bi značila da hrvatski zakoni tu ne važe i da to bude corpus separatum i tu se vraća pitanje o poziciji HOS-a. Oni dugo nisu bili dio službene vojske i treba jasno reći, a to se nitko ne usudi reći – HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna.

Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav. Ovo micanje ploče je zapravo ilegalno. Nema druge nego reći – to je ustaški, koljački pozdrav koji nije prihvatljiv. Ljudi su se borili za krive vrijednosti na pravoj stani. Treba reći da su se borili za Hrvatsku, ali ideologiju staviti u zagradu.”  Kazao je Puhovski za N1

facebook komentari

Nastavi čitati

Nebuloze

Bojan Glavašević “Brkati generali, odjebite!”

Objavljeno

na

Objavio

Govoreći o odnosima Hrvatske i Slovenije, u kontekstu preispitivanje borbene spremnosti Slovenske vojske da zaštiti provedbu arbitraže, Davor Domazet Lošo je za portal Direktno.hr kazao: “Hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu”

“Autom smo u Ljubljani za 1,5 h – za dobar koncert, drage ljude i veselje. A brkatim generalima i ostalima željnim rata mogu samo reći – odjebite… – objavio je SDP-ov zastupnik Bojan Glavašević na Twitteru komentirajući izjave Domazeta Loše o izvanrednoj sjednici slovenskog parlamenta o spremnosti vojske da provede arbitražnu presudu o granici s Hrvatskom, prenosi maxportal.hr

Ta poruka odgovor je na izjavu admirala Davora Domazeta Loše “hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu”.

Komentarući napetost u odnosima Zageba i ljubljane Lošo je postavio pitanje koji “Zašto hrvatska politika uopće pristaje na sustavno slovensko ucjenjivanje” te da je “u geostrateškom smislu Slovenija samo privjesak Hrvatske”.

“Na takvo 17 godina dugo ucjenjivanje Hrvatske, koje zapravo traje još od Domovinskog rata, može odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju – a to je za oktavu više, pojasnio je Lošo  izjavu o pješacima i 48 sati do Ljubljane.

 

Bojan Glavašević kritički se osvrnuo na admiralove izjave rekavši između ostalog da se Hrvatska rata nagledala za deset životnih vijekova.

– I nakon tolikih trauma i gubitaka, nakon svih nestalih i svih suza koje smo prolili, zbog 3 srdele u Piranu neki bi opet ratovali – rekao je Glavašević.

facebook komentari

Nastavi čitati