Jer povijest je neizvjesna

0
foto: Mladen Topić

Jer povijest je neizvjesna
Putniče, ako ikada
Zalutaš na Vlake
U Malom Ograđeniku,
Tamo u Rastovac,
Ne uznemiruj ni jedan kamen,
Jer u svakom od njih
Izgara djelić mog srca.

Dok biće mi tuđinom tumara,
Srce je ostalo tamo
U ogradama I docima
I gomilama I uvalama
Hrvatskog kamenjara.

Možda je žbunje već davno
Prekrilo kamene ploče,
Gdje smo k’o djeca,
IZ PRKOSA,
Risali hrvatske grbove
I veliko”U”
I sve je bilo za Nju,
Jedinu I nepobjedivu Hrvatsku.

Bili smo gladni,al’ nismo plakali,
Bili smo proganjani,ali smo podnosili,
Jer u srcu smo nosili
Iskru neutaživa plamena,
Koja će iz svakog kamena
Zapalit jednom zrake ZNAMENA
Svetog ustaškog znaka.

…I više nikada ne će
Ni kokarda ni petokraka
Pod naše nebo stići,
Jer na njih će se dići
I stijenje I grobovi
I munje I žbunje
I nikad više robovi
Ničije ne ćemo biti.

…Netko se drugi danas
Našim lovorom kiti.
LAŽNO.
I nismo poželjni,
Kad nismo potrebni,
Ali,tko može znati,
Što će budućnost dati?
Jer, povijest je neizvjesna.

Žarko Dugandžić

facebook komentari