Jesu li „hrvatski“ povijesničari glupi?

14

Zvonimir Hodak (Dnevno.hr, 28. 07. 2014.) ponono upozorava kako na katedrama za povijest na hrvatskim sveučilištima ne stanuje logika:

goldstein_slavkoU nedjelju je bio 27. srpnja ljeta Gospodnjeg 2014. U Jugi je to bio praznik: Dan antifašističkog ustanka naroda RH. Zato je Anita Belak Krile u Slobodnoj demokratski dala prostor dvojici povjesničara za ocjenu tog kontroverznog dogođaja. Tri četvrtine teksta dobio je dr. Goran Hutinec sa Zavoda za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a jednu četvrtinu dobio je prof. dr. Josip Jurčević sa Instituta za društvene znanosti “Ivo Pilar”. Dr. Hutinec je vrijedni izdanak progresivno karijerističke struje naših novijih povjesničara. Kao da slušam Tvrtka Jakovinu, Hrvoja Klasića, Dragana Markovinu i Vjekoslava Pericu. Svi su oni vjerni sljedbenici Mladena Zvonarevića, jugounitarista iz 1971.g., poznatog po svojim rigidnim stavovima. Činjenica je da je NDH nastala 10. travnja 1941.g. Naš dr. Hutinec je siguran da su ustaše u tih tri mjeseca poubijale tisuće i tisuće Srba, Židova, komunista, Cigana i napredne omladine. On, kao da ispunjava športsku prognozu, ležerno barata tisućama i tisućama civila koje su ustaše u ta tri mjeseca tamanile k’o u partizanskim filmovima. Po njemu se narod ustao “spontano” i, zajedno s Talijanima i četnicima, digao ustanak.

Sve u stilu “oj, narode Like i Korduna, došlo vrijeme da se diže buna!” A zločini nad Hrvatima, po Goranu su bili, kao po staroj jugošpranci, samo osveta za sve zlo koje su počinile ustaše. Tako sve do 1950.g.! Goran odbija heretičku ideju da bi i bez ustaškog nasilja došlo do ustanka jer su Srbi bili protiv svake ideje o stvaranju hrvatske države. On se pouzdaje u pouzdano izvješće “Oružništva NDH” koje krivnju za srpsko-četnički ustanak prebacuje na ustaše. Mora da je taj izvještaj pisao neki napredni omladinac tipa Rade Žigića. Ne znam samo zašto je Anita Krile oduzimala vrijeme mladom i ambicioznom dr. Hutinecu, mogla je jednostavno nazvati Stipu Mesića, Ivu Josipovića ili Milorada Pupovca. Mogla je čak nazvati i našu poletarku Jadranku Kosor i čula bi sve iste šprance i povijesne floskule, koje je uostalom i htjela čuti kad je zvala dr. Hutineca. Prof. Jurčević samo ponavlja ono što je već odavno utvrđeno u ozbiljnim povjesničarskim krugovima. 27. srpnja je dan četničkog ustanka u Lici, potpomognutog od strane Talijana koji su, nakon 1943.g., zajedno s četnicima preko noći postali antifašisti. Osim prof. Jurčevića, nitko od progresivnih povjesničara ne spominje svećenika Juraja Gospodnetića koji je voljom progresivnog i napaćenog naroda ispečen na ražnju. Između ostaloga, i to nabijanje svećenika na ražanj, bio je jedan od razloga da komunistička Juga taj zloglasni dan proglasi jednim od najznačajnijih državnih praznika u RH. Tako je obilježila i početak svoje vlasti kao zločinačke. Na kraju, sjetite se 1991.g. kolike tisuće nevinih Srba su pobili tuđmanovci dok se oni nisu sjetili da u ljeto 1990.g., postave balvane. Nakon pušione u kolovozu 1995.g., smišljaju se novi scenariji. Najnoviji je ljubazni poziv Hrvatima u Vojvodini da se isele u svoju Tuđmaniju.

Charles Baudelarie je napisao: “mala je korist od očiju ako je um slijep!”

udzbenik_povijest_cx_gmDoista je priglupa „znanstvena“ raščlamba dr. povjesnih znanosti Hudineca koji je „siguran da su ustaše u tih tri mjeseca od nastanka NDH poubijale tisuće i tisuće Srba, Židova, komunista, Cigana i …“ Zapravo to možemo smatrati kao napredak u „logičkom“ promišljanju „hrvatskih“ povjesničara koji zastupaju jugo-komunističku paradigmu u povjesnoj znanosti u RH.

Zašto bi nešto tako glupo moglo biti napredak? Jednostavno, hrvatski povjesničari tog tipa uvijek mogu izjaviti i nešto što je još gluplje. Podsjetit ću vas na moje pismo koje sam svojevremeno uputio predsjedniku i Predsjedništvu HAZU na vijest da je I. Razred HAZU predložio Izbornoj skupštini HAZU prof. dr. sc. Slavka, pardon Iva Goldsteina za redovitog člana HAZU (vidjeti npr. Dnevno.hr, 15. 05. 2012.):

Predsjedniku HAZU,

Predsjedništvu HAZU

Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzatno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU.

A dokaz je zaista nešto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujuci prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige Croatia: A History, Hurst & Co. London 1999.:

– Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnicka jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća.

Dakle, 10. IV. 1941. je proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina.

Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod.

Zahvaljujući kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša. Jednostavno rečeno – ovaj sjajan Goldsteinov dokaz pokazao je da se radi o genocidnosti cijelog naroda.

Pri tome ne treba smetnuti s uma da je niz sličnih izuzetnih dostignuća prof. dr. sc. Iva Goldsteina opisano npr. u:

[1] M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191 Profesor Brandt (mentor Iva Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

[2] Neven Budak, O knjizi Iva Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333. Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobradenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.

[3] J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002.

[4] J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003. Knjige [3] i [4] sam osigurao svakom članu Predsjedništva koji se doista želi upoznati s izuzetnim dostignućima kolege Goldsteina.

[5] V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 05. 2009. Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Dr. Sc. Vladimir Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali »kapitalnim djelom«.

Stoga je veličina HAZU izuzetna, jer tako velikog znanstvenika bira u svoje redove.

Čestitam s oduševljenjem.

Vaš,

akademik Josip Pečarić

 

Dakle po Goldsteinu su Hrvati uspjeli napraviti genocid još dok Pavelić nije ni stigao u Zagreb, dakle u nekoliko dana, pa doista tri mjeseca dr. sc. Hutineca zvuče kao manja glupost, zar ne? Znamo kako je Goldstein prošao na Skupštini – dobio je najmanje glasova u povijesti Akademije! Ali je zato postao veleposlanik u Francuskoj, jer to zbog čega nije izabran u HAZU vole čuti političari u RH koji služe tuđim interesima. Zato je u pravu Hodak i kada se pita zašto je Anita Krile oduzimala vrijeme mladom i ambicioznom dr. Hutinecu, kada je moglajednostavno nazvati Stipu Mesića, Ivu Josipovića ili Milorada Pupovca. Mogla je čak nazvati i našu poletarku Jadranku Kosor i čula bi sve iste šprance i povijesne floskule, koje je uostalom i htjela čuti kad je zvala dr. Hutineca.

Doista, jesu li i tvrdnje dr. Hutineca priglupe, ili i on ima političkih ambicija? Ili jednostavno, ako govoriš ono što se vlastima sviđa – ne može ti biti loše, zar ne?

Ako je i to po srijedi, meni je ogavno kada netko „prodaje“ svoju znanost da bi od toga imao osobne koristi. To kažem i kada pišem i o Josipoviću, pa zašto ne bih i sada?

A druge strane, možda je bolje što je tekst Anite Belak Krile  objavljen. Ljudi nisu glupi pa je najvažniji podatak koji su čitatelji mogli u njemu naći bio onaj prof. dr. sc. Josipa Jurčevića kako je tada svećenik Juraj Gospodnetić ispečen na ražnju. Time se „antifašisti“ i u Srbu sami sebe definiraju fašistima jer godinama slave jedan tako stravičan čin!

Istina, po Josipoviću bi tako nešto bilo „lijepo lice Hrvatske“ (Josipović opet zaboravio da je Vukovar spaljen pod petokrakom – gledajući partizanske borce vidio ‘lijepo lice Hrvatske’, Hrsvijet, 27. 07. 2014.). Zapravo i Josipoviću i ostalim političarima koje spominje Hodak nije lako, jer stalno moraju prikrivati istinite podatke. Za razliku od onih kojima služe provodeći velikosrpski Memorandum SANU 2., oni ne mogu otvoreno lagati i smatrati da će narod kojima kao služe razumjeti te neistine.

Kako je potpuno drugačije kod Srba pokazuje nam ponajbolje jedna činjenica koja je postala poznata i hrvatskoj javnosti zahvaljujući knjizi mr. Sc. Mladena Ivezića „Titov Jasenovac“.  U svom prikazu knjige dr. sc. Stjepan Razum kaže (Portal Dragovoljaca Domovinskog rata, 17. 05. 2014.):

U radnom i sabirnom logoru Jasenovac, uključujući i logor u Staroj Gradiški, umrle su tijekom četiriju ratnih godina (1941.-1945.) sveukupno 403 osobe (u Jasenovcu 262, a u Staroj Gradiški 141 osoba). To je podatak koji je tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti odkrio Brozov general Jefto Šašić, ali tek nakon Brozove smrti, 1986. godine, i to 20 godina nakon njegove spoznaje. Naime, Savezni zavod za statistiku u Beogradu, na temelju Brozove naredbe, došao je do tog podatka 1966. godine, ali zbog tadašnjega pada Aleksandra Rankovića nije bilo uputno izlaziti s njime u javnost, jer bi se uznemirili “aveti” velikosrbske politike, što bi ugrozilo Brozovu političku moć. No, nakon Brozove smrti, a na početku političkoga uspona Slobodana Miloševića, general Šašić izlazi u javnost s tim podatkom, ali ne radi istine, već kako bi njime dokazao kako su se i Broz i Savezni zavod za statistiku urotili u Jugoslaviji protiv Srba.

Drugim riječima, ne samo da je „Srbima laž najviše pomogla u povijesti“, već je zločin ako netko ukaže na njihovu laž. A to su hrvatski komunisti i Jugoslaveni dobro znali i onda i danas, zar ne? I dok Srbi, kao general Šašić to mogu otvoreno reći, ovi jadni hrvatski komunisti i Jugoslaveni moraju prikrivati istinu. I onda i danas!

Baš mi ih je žao!

Ali pustimo g. Vicka Golužu da im objasni (CRKVA NA KAMENU, Br.7|, Srpanj 2014. stranica 29):

LJUBAV

Ako voliš
Hrvatsku svoju,
Njezino ime
I njezin rod,
Sve što joj činiš
Bit će dobro,
Jer ljubav ima
Božanski kod.
120px-Pleter52.svg
Ako voliš
Hrvatsku svoju,
Sve što možeš
Za nju ćeš dati,
Jer kada zemlju
Srcem ljubiš
Čistu ljubav
I tijelo prati.
120px-Pleter52.svg
Ako ti ime
Hrvatsko smeta
I tvoje srce
Jugu voli,
U svojoj zemlji
Ti si stranac
Kojeg i njezina
Državnost boli.
120px-Pleter52.svg
Ako ne voliš
Hrvatsku svoju
I ako si blizu,
Negdje pri vlasti,
U srcu svome
Gajit ćeš mržnju
Sprdat se njome
I samo krasti.
120px-Pleter52.svg
Onaj tko Hrvatsku
Srcem ljubi,
Zlo joj činiti
Nije u stanju,
Jer će slijediti
Vlastito srce,
I ako treba,

POGINUT ZA NJU !

 

 

Akademik Josip Pečarić

glasbrotnja.net / kamenjar.com

 

 

 

facebook komentari

  • zdenka

    Zar ne bi znanost kao “ozbiljna disciplina” trebala imat u svom postulatu i istinitost svega napisanog i kako je uopće moguće da se Ivo Goldstein razmeće raznoraznim argumentima i činjenicama a za koje nema dokaza-Ako me sjećanje ne vara,riječ je o Šaranovoj jami za koju i dandanas I.Goldstein tvrdi da je u njoj (čini mi se)100.000. nehrvata koje su ustaše pobili ,iako je danas nedvosmisleno utvrđeno da u njoj nema ni jedne kosti,da bi nakon toga Mesić mudar kakav već je,zaključio da su te kosti (ma gle čuda) istrunule.Pa evo,sad mi se nameće zaključak da je već sazrelo vrijeme da se i Stipe Mesić primi za punopravnog člana HAZU.a.

    • 🙂 tamo mu je svakako prijatelj Dule bilandžić http://www.youtube.com/watch?v=23bgQE8Eos0

      • zdenka

        Ha,haha-A jadan li je..nisam sasvim sigurna jel ovaj Bilandžić rodom tu iz Maljkova (sad ću pitat svog svekra on sve pamti) al mislim da je-O stradanju Bilandžića će skoro izić knjiga jednog povjesničara.Njih 50 tak su jedne noći partizani izveli iz kuća i odveli do obližnje jame,evo zaboravih kako se jama zove.

    • peppermintt

      u pravu ste za znanost, međutim općepoznato je kako nam povijest pišu ne slobodni znanstvenici neki podobni politikantski miševi.

  • zdenka

    Zar ne bi znanost kao “ozbiljna disciplina” trebala imat u svom postulatu i istinitost svega napisanog i kako je uopće moguće da se Ivo Goldstein razmeće raznoraznim argumentima i činjenicama a za koje nema dokaza-Ako me sjećanje ne vara,riječ je o Šaranovoj jami za koju i dandanas I.Goldstein tvrdi da je u njoj (čini mi se)100.000. nehrvata koje su ustaše pobili ,iako je danas nedvosmisleno utvrđeno da u njoj nema ni jedne kosti,da bi nakon toga Mesić mudar kakav već je,zaključio da su te kosti (ma gle čuda) istrunule.Pa evo,sad mi se nameće zaključak da je već sazrelo vrijeme da se i Stipe Mesić primi za punopravnog člana HAZU.a.

    • 🙂 tamo mu je svakako prijatelj Dule bilandžić http://www.youtube.com/watch?v=23bgQE8Eos0

      • zdenka

        Ha,haha-A jadan li je..nisam sasvim sigurna jel ovaj Bilandžić rodom tu iz Maljkova (sad ću pitat svog svekra on sve pamti) al mislim da je-O stradanju Bilandžića će skoro izić knjiga jednog povjesničara.Njih 50 tak su jedne noći partizani izveli iz kuća i odveli do obližnje jame,evo zaboravih kako se jama zove.

    • peppermintt

      u pravu ste za znanost, međutim općepoznato je kako nam povijest pišu ne slobodni znanstvenici neki podobni politikantski miševi.

  • peppermintt

    Hodak, Pečarić, Holjevac, Pešorda, Vidović i mnogi drugi hrvatski intelektualci neumorno promiču istinsko hrvatstvo , oslobođeno nametnutih stega tzv antiplašista i komunjara

    • Jesu! Zaslužili su visoka hrvatska odličja, nadam se da će nekad u novoj državotvornoj vlasti dobiti barem pohvale! Sigurno treba pohvaliti i sve one koji prenose i šire njihove riječi

  • peppermintt

    Hodak, Pečarić, Holjevac, Pešorda, Vidović i mnogi drugi hrvatski intelektualci neumorno promiču istinsko hrvatstvo , oslobođeno nametnutih stega tzv antiplašista i komunjara

    • Jesu! Zaslužili su visoka hrvatska odličja, nadam se da će nekad u novoj državotvornoj vlasti dobiti barem pohvale! Sigurno treba pohvaliti i sve one koji prenose i šire njihove riječi

  • Today, 07:03 AM

    #18

    Otporas

    Forum Member

    Join Date: Feb 2014

    Location: Texas, USA

    Posts: 220

    Re: UDBINA GUJA U NJEDRIMA HRVATA

    Objava: 27.7.2014 | 22:55

    INTERVJU

    Odvjetnik Gizele Đureković: Želimo doznati što se
    dogodilo, zašto i tko je kriv = Naravno krivi su Jugoslaveni, UDBA i
    ostatak ostataka bivše YU!

    “Primili smo odluku njemačkog suda da se gospođi Đureković u ovom procesu priznaje status pridruženog tužitelja”

    2519 pregleda

    Foto: Marko Lukunić/Pixsell

    Autor:

    Zvonimir Despot

    U listopadu u Njemačkoj počinje suđenje Josipu Perkoviću za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Zacijelo će se s njime spojiti i suđenje Zdravku Mustaču za isti zločin. Kod predaje Mustača Nijemcima, glavnu je ulogu odigrala udovica ubijenoga, Gizela Đureković,
    odnosno njezin odvjetnički tim. Zahvaljujući njihovoj žalbi, i odluci
    Vrhovnog suda da se ona prizna kao stranka u postupku, Mustač je predan
    Nijemcima. Također je i njemački sud nedavno kod potvrđivanja
    optužnice protiv Perkovića Đurekovićevoj udovici priznao pravo stranke u
    postupku kao pridružene tužiteljice. Što to sve znači, o tome smo
    razgovarali sa zagrebačkim odvjetnikom Sinišom Pavlovićem koji u
    Hrvatskoj zastupa Gizelu Đureković.

    :: U slučaju Josipa Perkovića dogodio se veliki obrat baš kad je u
    pitanju vaša stranka, gđa Gizela Đureković. Visoki zemaljski sud u
    Münchenu, osim što je potvrdio optužnicu protiv Perkovića, odobrio je i
    status stranke, odnosno pridruženog tužitelja u ovom kaznenom postupku
    gđi Đureković?

    – Pravno gledano, iako je to možda za hrvatsku javnost neka vrsta
    iznenađenja, ne radi se ni o kakvom velikom obratu. Radi se o redovnoj
    pravnoj poziciji u skladu s njemačkim pravom kada su u pitanju posebno
    teška kaznena djela kao što je ovdje slučaj. K tome, i u Hrvatskoj žrtva
    ima vrlo slična prava, ali moram priznati da je to u Njemačkoj puno
    preciznije i bolje uređeno. Zato i nije bilo potrebno nešto posebno
    obrazlagati, već samo postaviti zahtjev i dostaviti potrebnu
    dokumentaciju.

    :: Jeste li primili ovu odluku suda, kako ju je sud obrazložio?

    – Primili smo odluku suda i u njoj se ne navodi bilo što neočekivano,
    već se u osnovi sve svodi na utvrđenje da su ispunjeni svi propisani
    uvjeti da se gospođi Đureković prizna status pridruženog tužitelja i
    odluku suda da joj se taj status priznaje.

    :: Hoćete li vi zastupati gđu Đureković u Njemačkoj ili ćete angažirati nekog njemačkog odvjetnika?

    – Prema propisima EU, hrvatski odvjetnici mogu zastupati pred sudovima
    u svim drugim državama EU pod uvjetom da rade zajedno s odvjetnikom iz
    zemlje EU u kojoj se sudski postupak odvija. S obzirom na to da se
    ovdje radi o ogromnoj količini podataka i informacija prikupljenih u
    istrazi, a posebno i o specifičnostima hrvatske povijesti i kulture,
    što stranim odvjetnicima općenito nije blisko, zaključili smo u
    dogovoru s gospođom Đureković da je naše sudjelovanje u postupku
    neophodno te je naša zajednička procjena da je kombinacija njemačkog i
    hrvatskih odvjetnika u ovom slučaju optimalna. Gospođu Đureković
    zastupat ćemo zajedno njemački odvjetnik Markus Meißner iz odvjetničkog
    društva DMS Duchon Meißner Schütrumpf Rechtsanwälte i mi, njeni
    hrvatski odvjetnici, odvjetnica Zrinka Pavlović i ja. Dodamo li tome da
    je kolega Markus Meißner zaista vrstan odvjetnik specijaliziran za
    njemačko kazneno pravo, mislimo da će izabrana kombinacija dobro
    funkcionirati i donijeti željeni rezultat.

    :: Koja će biti uloga gđe Đureković, odnosno vas kao njezinih pravnih zastupnika?

    – Pravno, gospođa Đureković ima položaj, recimo to tako, punopravne
    stranke u postupku. To znači da sama ili uz pomoć svojih odvjetnika može
    poduzimati gotovo sve radnje u postupku, slično kao i optužba i
    obrana. Primjerice, to je neograničeno sudjelovanje u postupku, pravo
    uvida u spis, predlaganje svjedoka, vještaka i drugih dokaza, prigovori
    na prijedloge za izvođenje pojedinih dokaza ili na sadržaj izvedenih
    dokaza, ispitivanje svjedoka, vještaka i optuženog i slično. Pored toga,
    za razliku od drugih sudionika u postupku, gospođa Đureković zakonski
    ima pravo i na podnošenje zahtjeva za materijalnu odštetu na teret
    osuđenika. U odnosu na njemačko državno odvjetništvo naše su pravne
    pozicije redovito usklađene jer mi sudjelujemo u postupku na strani
    optužbe. U stvarnosti, iz sasvim praktičnih razloga mi imamo bitno
    slabiju faktičnu poziciju u postupku nego državno odvjetništvo. Državno
    odvjetništvo je državno tijelo SR Njemačke i kao takvo ima na
    raspolaganju, s naše točke gledišta, praktički neiscrpne financijske i
    ljudske resurse kao i vrlo jak istražni aparat. Kad ovo spominjem,
    namjera mi je istaknuti da se naša uloga, bez obzira na naziv
    “pridruženi tužitelj”, ni u kojem slučaju i ni u kojem pogledu ne može
    uspoređivati s ulogom državnog odvjetništva – ni po značaju, ni po
    ljudskim, još manje po financijskim resursima, a istražni aparat uopće
    nemamo.

    :: Postoji li kakva vaša suradnja s njemačkim državnim odvjetništvom u ovom postupku?

    – Kontakti postoje još od postupaka po europskom uhidbenom nalogu. Za
    očekivati je da će se ti kontakti, pa i suradnja po logici stvari
    pojačati tijekom suđenja.

    :: Koja će biti vaša strategija tijekom kaznenog postupka koji će se očito oduljiti sve do proljeća iduće godine?

    – Osnovni interes gospođe Đureković jest doznati što se dogodilo,
    zašto se dogodilo i tko snosi krivnju za događaj. Sve je ostalo
    sporedno. Što se tiče bilo kakve konkretne strategije postupanja ili
    nekakvog plana postupanje tijekom suđenja, za to je još prerano. U ovom
    času pred nama su tisuće i tisuće stranica spisa koji smo tek nedavno
    primili i koji treba pročitati i detaljno analizirati pa tek nakon toga
    odrediti i pripremiti strategiju za suđenje. Sam zahtjev za ovakvu ili
    onakvu presudu nešto je što dolazi tek na kraju suđenja, nakon
    provedenog postupka i svakako mora biti rezultat našeg viđenja izvedenih
    dokaza i tijekom suđenja utvrđenih činjenica. Složit ćete se da je to
    još jako daleko. Ono što je u ovom času predmet našeg neposrednog
    interesa jest kako logistički i financijski izdržati takvo jedno
    suđenje, kako organizirati ta silna putovanja i ogroman posao koji nas
    čeka.

    :: Treba li gđa Đureković nazočiti suđenju? I s kakvim dokaznim materijalom raspolažete?

    – Gospođa Đureković ima pravo, ali ne i obavezu nazočiti suđenju i
    odluka hoće li nazočiti suđenju ovisi isključivo o njezinoj visokoj
    životnoj dobi i zdravstvenom stanju koje, usput govoreći, nije dobro.
    Mislim da je s ljudskog aspekta svima shvatljiva činjenica da gospođi
    Đureković ni poslije više od 30 godina nije nimalo lako gledati
    fotografije ubijenog supruga koje su u spisu ili boraviti u istoj
    prostoriji s osobama koje se optužuje za smrt njezina supruga, ali i
    povezuje sa smrću njenog sina Damira. Imajući u vidu sve te čimbenike,
    nismo skloni izlagati je stresu koji svako, a naročito ovo suđenje
    predstavlja. U konačnici tu će odluku donijeti gospođa Đureković nakon
    konzultacija sa svojim liječnicima. O dokaznom materijalu, razumjet
    ćete, u ovom času ne možemo govoriti i to zaista ne bi bilo pametno
    usprkos tome što smo svjesni da objektivno postoji interes javnosti za
    to.

    :: Što mislite da je ključno u optužnici? Većinom se u medijima
    pokušava progurati teza da se optužnica temelji samo na kontradiktornom
    svjedoku Vinku Sindičiću pa da je neuvjerljiva i lako oboriva?

    – Svašta se gura u medije. Svi mi koji radimo na ovom predmetu već smo
    razvili senzore koji pokazuju ne samo odakle koja teza dolazi nego i
    što se plasiranjem pojedine informacije ili dezinformacije želi
    postići. Naravno, u moru toga ponešto je točno i osnovano, dosta toga je
    pak bez ikakve osnove. Dijelom je to zasluga i obrane koje već
    mjesecima plasira informacije za koje procjenjuju da im idu u korist.
    Obrani je to posao i to je posve očekivano. Što se tiče optužnice, nemam
    namjeru komentirati je u ovoj fazi postupka. Ali podsjetit ću na jednu
    činjenicu i tako ipak izraziti naš jasan stav o optužnici: u ovoj
    stvari postoji već jedna pravomoćna presuda, i to protiv Krunoslava
    Pratesa. Pravomoćna presuda ovdje znači da se ta presuda održala i u
    žalbenom postupku, da ju je žalbeni sud potvrdio i da nema pravnih
    razloga za sumnju u njenu ispravnost. Bilo bi zaista naivno vjerovati
    da je presuda Pratesu donesena temeljem iskaza jednog jedinog svjedoka,
    pa još kontradiktornog, kako vi kažete i kako se pokušava plasirati u
    hrvatskoj javnosti. Imajući to u vidu, pitanje koliko je optužnica
    uvjerljiva ili neuvjerljiva odnosno koliko je teško ili lako oboriva,
    ostavimo suđenju i ocjeni sudskog vijeća. Uloga suda jest upravo to i
    zaista je nevažno što tko misli, važno je jedino što će sudsko vijeće
    zaključiti iz prezentiranih mu dokaza.

    :: Kako tumačite činjenicu da je DORH do zadnjega bio protiv
    predaje Perkovića njemačkim vlastima te da je bio i protiv uvođenja gđe
    Đureković kao stranke u postupak?

    – Nebrojeno **** smo rekli da stav DORH-a koji su zastupali u
    postupcima po europskim uhidbenim nalozima protiv Mustača i Perkovića mi
    ne razumijemo. Kad to kažem, ne mislimo samo na bazično ljudsko
    nerazumijevanje takvog stava jer to u osnovi za suđenje i nije bitno.
    Ono što nam s profesionalne točke gledišta tada nije bilo jasno, a nije
    nam jasno ni danas, jest slijed logičkog zaključivanja. Sve se svodi na
    to da tijelo kojem je posao progon počinitelja kaznenog djela nije
    poduzimalo ništa više od 30 godina, u vrlo različitim okolnostima.
    Recimo da je još shvatljivo da nisu poduzimali ništa onda kada to nisu
    smjeli ili mogli, ali nikako nije shvatljivo da nisu poduzimali ništa ni
    onda kada se društvena situacija bitno promijenila i kada je javnost
    očekivala da se barem nešto poduzme, pokrene neka istraga, utvrdi
    činjenice, inicira sudski postupak. Podsjećam, i tada je DORH, uostalom
    kao i danas, imao pristup dokumentaciji u svim arhivima koji su i danas
    javnosti – pa i nama – nedostupni, potencijalni svjedoci bili su
    većinom živi i zdravi, potencijalni naredbodavci zločina uživali su u
    mirovini i šetali s unucima gradom, nisu bili u bijegu. Umjesto da sve
    to iskoristi i obavi posao koji mu je Ustavom i zakonima povjeren, DORH
    nije činio ništa. I onda tu činjenicu da DORH nije radio svoj posao,
    taj isti DORH, tvrdeći da je nastupila zastara, koristi kao argument da
    i dalje ne čini ništa. Suprotno svim zakonima, presudama Vrhovnog i
    Ustavnog suda, unatoč glasu javnosti, usprkos izričitim našim
    zahtjevima. Nakon više od 30 godina iskustva u ovom poslu, takav pristup
    DORH-a mi ne razumijemo.

    :: Uskoro se očekuje da će optužnica biti potvrđena i protiv
    Zdravka Mustača. Zacijelo će se postupak objediniti protiv Perkovića i
    Mustača. U kojem ćete smjeru ići kad je riječ o Mustaču?

    – Prije svega treba vidjeti u kojem smjeru će krenuti njemačko državno
    odvjetništvo i optužnica protiv Mustača. Naravno da je u tom smislu
    indikativna uputa sudskog vijeća o pravnoj kvalifikaciji djela iz
    rješenja kojim je potvrđena optužnica protiv Perkovića i moguće je
    pretpostaviti s relativno visokom dozom sigurnosti sadržaj optužnice.
    Ipak radije bih pričekao optužnicu i tek tada eventualno komentirao.

    :: Što je bilo ključno da Vrhovni sud pobije sva prvostupanjska
    rješenja u Mustačevu slučaju? Ili, kako je moguće da DORH i sud nižeg
    stupnja tako drastično, posve suprotno tumače jedne te iste zakonske
    propise?

    – U pravu je to tako. Jedan sud ima jedan stav, drugi sud drugi stav,
    nekada mi odvjetnici uspijemo, nekada ne uspijemo. Baš zato postoji
    institut žalbe i izvanrednih pravnih lijekova, zato postoji viši odnosno
    žalbeni sud, zato je Ustavom i Zakonom o sudovima propisano da je
    jedna od najvažnijih zadaća Vrhovnog suda ujednačavanje sudske prakse
    i, suštinski, osiguravanje pravne sigurnosti građana. Govoreći o tome,
    jasno je da ni loši zakoni i zakonodavna lavina koja je odnijela sve
    pred sobom iz nečega što nazivamo pravni sustav ne pomažu pravnoj
    sigurnosti. Naprosto je strašno u kakvom je stanju hrvatski pravni
    sustav ili ono što je od njega ostalo. Uostalom, to su rekli i puno
    pametniji od mene, govori to već godinama akademik Jakša Barbić, rekla
    je to nedavno i Akademija pravnih znanosti Hrvatske. Nažalost o tome
    nitko ne vodi računa, propisi se i dalje štancaju na tekućoj vrpci, ruke
    u Hrvatskom saboru dižu se po stranačkoj stezi, a ne po znanju i
    razumijevanju ili barem po zdravoj pameti. Zakonodavni uraci koji su
    rezultat tog i takvog zakonodavnog postupka pravno su nemušti i često
    neprimjenjivi. U takvoj situaciji ni sucima nije lako.

    Pravni sustav u kojem su stasali više ne postoji, novi pravni sustav
    ili ono što bi trebalo biti novi pravni sustav krnje je i teško
    prohodno. Što, primjerice, reći na činjenicu da jedan dio europske
    pravne stečevine uopće nije preveden, da je dio preveden potpuno krivo,
    da neke iznimno bitne odluke Europskog suda uopće nisu dostupne na
    hrvatskom jeziku? U eventualne političke razloge za događanja u
    postupcima po europskim uhidbenim nalozima protiv Mustača i Perkovića
    nismo nikada ulazili pa nećemo ni sada. Ne zato što ne bismo imali
    politički stav ili zato što nismo svjesni da se oko tih predmeta možda
    lome i bitni politički interesi u Hrvatskoj. Bili bismo krajnje naivni,
    pa i neinteligentni kada toga ne bismo bili svjesni i vjerojatno ne
    bismo uopće mogli raditi ovaj posao.

    Vezani članci
    mup odbio Troškove obrane na suđenju bivšem udbašu u Njemačkoj snosit će SOA? 25.7.2014 komentari: 153
    Politička šahovnica Bez njemačke vlasti hrvatski bi udbaši bili zaboravljeni 23.7.2014 komentari: 60
    BEZ PARDONA Zašto svi šute 
o optužnici protiv Perkovića? 21.7.2014 komentari: 109 Stvar je samo u tome da postupak pred sudom ima svoje
    zakonitosti, da je u tome prioritet pravo, a ne politika. Isto tako,
    davno smo rekli da je svaki, a naročito ovaj slučaj moguće
    ideologizirati na svaku moguću stranu, ali da to zamagljuje pravnu
    stranu problema i, suštinski, šteti interesima žrtve. A mi zastupamo
    žrtvu. I svjesni smo toga da obitelj Đureković nije jedina žrtva toga
    vremena. Znamo da je žrtvama ovim postupcima protiv Mustača i Perkovića
    probuđena nada i mogu samo reći da ćemo, koliko god je u našoj moći,
    pomoći i učiniti sve što možemo da i suđenja ubojicama njihovih
    najmilijih dođu na red i da ne čekaju pravdu još 30 godina. Nažalost,
    hoće li se to zaista i dogoditi, najmanje ovisi o nama.

    :: Svakakve su verzije o Đurekovićevu ubojstvu. Ukratko, koja je
    pozadina ubojstva prema vama? I tko je za sve to odgovoran, tko je iza
    toga stajao?

    – Ako postoji nešto što treba priznati Udbi odnosno svim onim
    organizacijama koje kolokvijalno nazivamo tim imenom, to je da su bili
    su majstori u puštanju magle svake vrste. Dio te magle pušta se još i
    danas. Zato ostavimo sudu da ispuni svoju ulogu, razgrne tu maglu i
    utvrdi istinu.

    Stavio Otporaš za svu ostalu javnost.

  • Today, 07:03 AM

    #18

    Otporas

    Forum Member

    Join Date: Feb 2014

    Location: Texas, USA

    Posts: 220

    Re: UDBINA GUJA U NJEDRIMA HRVATA

    Objava: 27.7.2014 | 22:55

    INTERVJU

    Odvjetnik Gizele Đureković: Želimo doznati što se
    dogodilo, zašto i tko je kriv = Naravno krivi su Jugoslaveni, UDBA i
    ostatak ostataka bivše YU!

    “Primili smo odluku njemačkog suda da se gospođi Đureković u ovom procesu priznaje status pridruženog tužitelja”

    2519 pregleda

    Foto: Marko Lukunić/Pixsell

    Autor:

    Zvonimir Despot

    U listopadu u Njemačkoj počinje suđenje Josipu Perkoviću za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Zacijelo će se s njime spojiti i suđenje Zdravku Mustaču za isti zločin. Kod predaje Mustača Nijemcima, glavnu je ulogu odigrala udovica ubijenoga, Gizela Đureković,
    odnosno njezin odvjetnički tim. Zahvaljujući njihovoj žalbi, i odluci
    Vrhovnog suda da se ona prizna kao stranka u postupku, Mustač je predan
    Nijemcima. Također je i njemački sud nedavno kod potvrđivanja
    optužnice protiv Perkovića Đurekovićevoj udovici priznao pravo stranke u
    postupku kao pridružene tužiteljice. Što to sve znači, o tome smo
    razgovarali sa zagrebačkim odvjetnikom Sinišom Pavlovićem koji u
    Hrvatskoj zastupa Gizelu Đureković.

    :: U slučaju Josipa Perkovića dogodio se veliki obrat baš kad je u
    pitanju vaša stranka, gđa Gizela Đureković. Visoki zemaljski sud u
    Münchenu, osim što je potvrdio optužnicu protiv Perkovića, odobrio je i
    status stranke, odnosno pridruženog tužitelja u ovom kaznenom postupku
    gđi Đureković?

    – Pravno gledano, iako je to možda za hrvatsku javnost neka vrsta
    iznenađenja, ne radi se ni o kakvom velikom obratu. Radi se o redovnoj
    pravnoj poziciji u skladu s njemačkim pravom kada su u pitanju posebno
    teška kaznena djela kao što je ovdje slučaj. K tome, i u Hrvatskoj žrtva
    ima vrlo slična prava, ali moram priznati da je to u Njemačkoj puno
    preciznije i bolje uređeno. Zato i nije bilo potrebno nešto posebno
    obrazlagati, već samo postaviti zahtjev i dostaviti potrebnu
    dokumentaciju.

    :: Jeste li primili ovu odluku suda, kako ju je sud obrazložio?

    – Primili smo odluku suda i u njoj se ne navodi bilo što neočekivano,
    već se u osnovi sve svodi na utvrđenje da su ispunjeni svi propisani
    uvjeti da se gospođi Đureković prizna status pridruženog tužitelja i
    odluku suda da joj se taj status priznaje.

    :: Hoćete li vi zastupati gđu Đureković u Njemačkoj ili ćete angažirati nekog njemačkog odvjetnika?

    – Prema propisima EU, hrvatski odvjetnici mogu zastupati pred sudovima
    u svim drugim državama EU pod uvjetom da rade zajedno s odvjetnikom iz
    zemlje EU u kojoj se sudski postupak odvija. S obzirom na to da se
    ovdje radi o ogromnoj količini podataka i informacija prikupljenih u
    istrazi, a posebno i o specifičnostima hrvatske povijesti i kulture,
    što stranim odvjetnicima općenito nije blisko, zaključili smo u
    dogovoru s gospođom Đureković da je naše sudjelovanje u postupku
    neophodno te je naša zajednička procjena da je kombinacija njemačkog i
    hrvatskih odvjetnika u ovom slučaju optimalna. Gospođu Đureković
    zastupat ćemo zajedno njemački odvjetnik Markus Meißner iz odvjetničkog
    društva DMS Duchon Meißner Schütrumpf Rechtsanwälte i mi, njeni
    hrvatski odvjetnici, odvjetnica Zrinka Pavlović i ja. Dodamo li tome da
    je kolega Markus Meißner zaista vrstan odvjetnik specijaliziran za
    njemačko kazneno pravo, mislimo da će izabrana kombinacija dobro
    funkcionirati i donijeti željeni rezultat.

    :: Koja će biti uloga gđe Đureković, odnosno vas kao njezinih pravnih zastupnika?

    – Pravno, gospođa Đureković ima položaj, recimo to tako, punopravne
    stranke u postupku. To znači da sama ili uz pomoć svojih odvjetnika može
    poduzimati gotovo sve radnje u postupku, slično kao i optužba i
    obrana. Primjerice, to je neograničeno sudjelovanje u postupku, pravo
    uvida u spis, predlaganje svjedoka, vještaka i drugih dokaza, prigovori
    na prijedloge za izvođenje pojedinih dokaza ili na sadržaj izvedenih
    dokaza, ispitivanje svjedoka, vještaka i optuženog i slično. Pored toga,
    za razliku od drugih sudionika u postupku, gospođa Đureković zakonski
    ima pravo i na podnošenje zahtjeva za materijalnu odštetu na teret
    osuđenika. U odnosu na njemačko državno odvjetništvo naše su pravne
    pozicije redovito usklađene jer mi sudjelujemo u postupku na strani
    optužbe. U stvarnosti, iz sasvim praktičnih razloga mi imamo bitno
    slabiju faktičnu poziciju u postupku nego državno odvjetništvo. Državno
    odvjetništvo je državno tijelo SR Njemačke i kao takvo ima na
    raspolaganju, s naše točke gledišta, praktički neiscrpne financijske i
    ljudske resurse kao i vrlo jak istražni aparat. Kad ovo spominjem,
    namjera mi je istaknuti da se naša uloga, bez obzira na naziv
    “pridruženi tužitelj”, ni u kojem slučaju i ni u kojem pogledu ne može
    uspoređivati s ulogom državnog odvjetništva – ni po značaju, ni po
    ljudskim, još manje po financijskim resursima, a istražni aparat uopće
    nemamo.

    :: Postoji li kakva vaša suradnja s njemačkim državnim odvjetništvom u ovom postupku?

    – Kontakti postoje još od postupaka po europskom uhidbenom nalogu. Za
    očekivati je da će se ti kontakti, pa i suradnja po logici stvari
    pojačati tijekom suđenja.

    :: Koja će biti vaša strategija tijekom kaznenog postupka koji će se očito oduljiti sve do proljeća iduće godine?

    – Osnovni interes gospođe Đureković jest doznati što se dogodilo,
    zašto se dogodilo i tko snosi krivnju za događaj. Sve je ostalo
    sporedno. Što se tiče bilo kakve konkretne strategije postupanja ili
    nekakvog plana postupanje tijekom suđenja, za to je još prerano. U ovom
    času pred nama su tisuće i tisuće stranica spisa koji smo tek nedavno
    primili i koji treba pročitati i detaljno analizirati pa tek nakon toga
    odrediti i pripremiti strategiju za suđenje. Sam zahtjev za ovakvu ili
    onakvu presudu nešto je što dolazi tek na kraju suđenja, nakon
    provedenog postupka i svakako mora biti rezultat našeg viđenja izvedenih
    dokaza i tijekom suđenja utvrđenih činjenica. Složit ćete se da je to
    još jako daleko. Ono što je u ovom času predmet našeg neposrednog
    interesa jest kako logistički i financijski izdržati takvo jedno
    suđenje, kako organizirati ta silna putovanja i ogroman posao koji nas
    čeka.

    :: Treba li gđa Đureković nazočiti suđenju? I s kakvim dokaznim materijalom raspolažete?

    – Gospođa Đureković ima pravo, ali ne i obavezu nazočiti suđenju i
    odluka hoće li nazočiti suđenju ovisi isključivo o njezinoj visokoj
    životnoj dobi i zdravstvenom stanju koje, usput govoreći, nije dobro.
    Mislim da je s ljudskog aspekta svima shvatljiva činjenica da gospođi
    Đureković ni poslije više od 30 godina nije nimalo lako gledati
    fotografije ubijenog supruga koje su u spisu ili boraviti u istoj
    prostoriji s osobama koje se optužuje za smrt njezina supruga, ali i
    povezuje sa smrću njenog sina Damira. Imajući u vidu sve te čimbenike,
    nismo skloni izlagati je stresu koji svako, a naročito ovo suđenje
    predstavlja. U konačnici tu će odluku donijeti gospođa Đureković nakon
    konzultacija sa svojim liječnicima. O dokaznom materijalu, razumjet
    ćete, u ovom času ne možemo govoriti i to zaista ne bi bilo pametno
    usprkos tome što smo svjesni da objektivno postoji interes javnosti za
    to.

    :: Što mislite da je ključno u optužnici? Većinom se u medijima
    pokušava progurati teza da se optužnica temelji samo na kontradiktornom
    svjedoku Vinku Sindičiću pa da je neuvjerljiva i lako oboriva?

    – Svašta se gura u medije. Svi mi koji radimo na ovom predmetu već smo
    razvili senzore koji pokazuju ne samo odakle koja teza dolazi nego i
    što se plasiranjem pojedine informacije ili dezinformacije želi
    postići. Naravno, u moru toga ponešto je točno i osnovano, dosta toga je
    pak bez ikakve osnove. Dijelom je to zasluga i obrane koje već
    mjesecima plasira informacije za koje procjenjuju da im idu u korist.
    Obrani je to posao i to je posve očekivano. Što se tiče optužnice, nemam
    namjeru komentirati je u ovoj fazi postupka. Ali podsjetit ću na jednu
    činjenicu i tako ipak izraziti naš jasan stav o optužnici: u ovoj
    stvari postoji već jedna pravomoćna presuda, i to protiv Krunoslava
    Pratesa. Pravomoćna presuda ovdje znači da se ta presuda održala i u
    žalbenom postupku, da ju je žalbeni sud potvrdio i da nema pravnih
    razloga za sumnju u njenu ispravnost. Bilo bi zaista naivno vjerovati
    da je presuda Pratesu donesena temeljem iskaza jednog jedinog svjedoka,
    pa još kontradiktornog, kako vi kažete i kako se pokušava plasirati u
    hrvatskoj javnosti. Imajući to u vidu, pitanje koliko je optužnica
    uvjerljiva ili neuvjerljiva odnosno koliko je teško ili lako oboriva,
    ostavimo suđenju i ocjeni sudskog vijeća. Uloga suda jest upravo to i
    zaista je nevažno što tko misli, važno je jedino što će sudsko vijeće
    zaključiti iz prezentiranih mu dokaza.

    :: Kako tumačite činjenicu da je DORH do zadnjega bio protiv
    predaje Perkovića njemačkim vlastima te da je bio i protiv uvođenja gđe
    Đureković kao stranke u postupak?

    – Nebrojeno **** smo rekli da stav DORH-a koji su zastupali u
    postupcima po europskim uhidbenim nalozima protiv Mustača i Perkovića mi
    ne razumijemo. Kad to kažem, ne mislimo samo na bazično ljudsko
    nerazumijevanje takvog stava jer to u osnovi za suđenje i nije bitno.
    Ono što nam s profesionalne točke gledišta tada nije bilo jasno, a nije
    nam jasno ni danas, jest slijed logičkog zaključivanja. Sve se svodi na
    to da tijelo kojem je posao progon počinitelja kaznenog djela nije
    poduzimalo ništa više od 30 godina, u vrlo različitim okolnostima.
    Recimo da je još shvatljivo da nisu poduzimali ništa onda kada to nisu
    smjeli ili mogli, ali nikako nije shvatljivo da nisu poduzimali ništa ni
    onda kada se društvena situacija bitno promijenila i kada je javnost
    očekivala da se barem nešto poduzme, pokrene neka istraga, utvrdi
    činjenice, inicira sudski postupak. Podsjećam, i tada je DORH, uostalom
    kao i danas, imao pristup dokumentaciji u svim arhivima koji su i danas
    javnosti – pa i nama – nedostupni, potencijalni svjedoci bili su
    većinom živi i zdravi, potencijalni naredbodavci zločina uživali su u
    mirovini i šetali s unucima gradom, nisu bili u bijegu. Umjesto da sve
    to iskoristi i obavi posao koji mu je Ustavom i zakonima povjeren, DORH
    nije činio ništa. I onda tu činjenicu da DORH nije radio svoj posao,
    taj isti DORH, tvrdeći da je nastupila zastara, koristi kao argument da
    i dalje ne čini ništa. Suprotno svim zakonima, presudama Vrhovnog i
    Ustavnog suda, unatoč glasu javnosti, usprkos izričitim našim
    zahtjevima. Nakon više od 30 godina iskustva u ovom poslu, takav pristup
    DORH-a mi ne razumijemo.

    :: Uskoro se očekuje da će optužnica biti potvrđena i protiv
    Zdravka Mustača. Zacijelo će se postupak objediniti protiv Perkovića i
    Mustača. U kojem ćete smjeru ići kad je riječ o Mustaču?

    – Prije svega treba vidjeti u kojem smjeru će krenuti njemačko državno
    odvjetništvo i optužnica protiv Mustača. Naravno da je u tom smislu
    indikativna uputa sudskog vijeća o pravnoj kvalifikaciji djela iz
    rješenja kojim je potvrđena optužnica protiv Perkovića i moguće je
    pretpostaviti s relativno visokom dozom sigurnosti sadržaj optužnice.
    Ipak radije bih pričekao optužnicu i tek tada eventualno komentirao.

    :: Što je bilo ključno da Vrhovni sud pobije sva prvostupanjska
    rješenja u Mustačevu slučaju? Ili, kako je moguće da DORH i sud nižeg
    stupnja tako drastično, posve suprotno tumače jedne te iste zakonske
    propise?

    – U pravu je to tako. Jedan sud ima jedan stav, drugi sud drugi stav,
    nekada mi odvjetnici uspijemo, nekada ne uspijemo. Baš zato postoji
    institut žalbe i izvanrednih pravnih lijekova, zato postoji viši odnosno
    žalbeni sud, zato je Ustavom i Zakonom o sudovima propisano da je
    jedna od najvažnijih zadaća Vrhovnog suda ujednačavanje sudske prakse
    i, suštinski, osiguravanje pravne sigurnosti građana. Govoreći o tome,
    jasno je da ni loši zakoni i zakonodavna lavina koja je odnijela sve
    pred sobom iz nečega što nazivamo pravni sustav ne pomažu pravnoj
    sigurnosti. Naprosto je strašno u kakvom je stanju hrvatski pravni
    sustav ili ono što je od njega ostalo. Uostalom, to su rekli i puno
    pametniji od mene, govori to već godinama akademik Jakša Barbić, rekla
    je to nedavno i Akademija pravnih znanosti Hrvatske. Nažalost o tome
    nitko ne vodi računa, propisi se i dalje štancaju na tekućoj vrpci, ruke
    u Hrvatskom saboru dižu se po stranačkoj stezi, a ne po znanju i
    razumijevanju ili barem po zdravoj pameti. Zakonodavni uraci koji su
    rezultat tog i takvog zakonodavnog postupka pravno su nemušti i često
    neprimjenjivi. U takvoj situaciji ni sucima nije lako.

    Pravni sustav u kojem su stasali više ne postoji, novi pravni sustav
    ili ono što bi trebalo biti novi pravni sustav krnje je i teško
    prohodno. Što, primjerice, reći na činjenicu da jedan dio europske
    pravne stečevine uopće nije preveden, da je dio preveden potpuno krivo,
    da neke iznimno bitne odluke Europskog suda uopće nisu dostupne na
    hrvatskom jeziku? U eventualne političke razloge za događanja u
    postupcima po europskim uhidbenim nalozima protiv Mustača i Perkovića
    nismo nikada ulazili pa nećemo ni sada. Ne zato što ne bismo imali
    politički stav ili zato što nismo svjesni da se oko tih predmeta možda
    lome i bitni politički interesi u Hrvatskoj. Bili bismo krajnje naivni,
    pa i neinteligentni kada toga ne bismo bili svjesni i vjerojatno ne
    bismo uopće mogli raditi ovaj posao.

    Vezani članci
    mup odbio Troškove obrane na suđenju bivšem udbašu u Njemačkoj snosit će SOA? 25.7.2014 komentari: 153
    Politička šahovnica Bez njemačke vlasti hrvatski bi udbaši bili zaboravljeni 23.7.2014 komentari: 60
    BEZ PARDONA Zašto svi šute 
o optužnici protiv Perkovića? 21.7.2014 komentari: 109 Stvar je samo u tome da postupak pred sudom ima svoje
    zakonitosti, da je u tome prioritet pravo, a ne politika. Isto tako,
    davno smo rekli da je svaki, a naročito ovaj slučaj moguće
    ideologizirati na svaku moguću stranu, ali da to zamagljuje pravnu
    stranu problema i, suštinski, šteti interesima žrtve. A mi zastupamo
    žrtvu. I svjesni smo toga da obitelj Đureković nije jedina žrtva toga
    vremena. Znamo da je žrtvama ovim postupcima protiv Mustača i Perkovića
    probuđena nada i mogu samo reći da ćemo, koliko god je u našoj moći,
    pomoći i učiniti sve što možemo da i suđenja ubojicama njihovih
    najmilijih dođu na red i da ne čekaju pravdu još 30 godina. Nažalost,
    hoće li se to zaista i dogoditi, najmanje ovisi o nama.

    :: Svakakve su verzije o Đurekovićevu ubojstvu. Ukratko, koja je
    pozadina ubojstva prema vama? I tko je za sve to odgovoran, tko je iza
    toga stajao?

    – Ako postoji nešto što treba priznati Udbi odnosno svim onim
    organizacijama koje kolokvijalno nazivamo tim imenom, to je da su bili
    su majstori u puštanju magle svake vrste. Dio te magle pušta se još i
    danas. Zato ostavimo sudu da ispuni svoju ulogu, razgrne tu maglu i
    utvrdi istinu.

    Stavio Otporaš za svu ostalu javnost.