Jesu li Josipović i Milanović svjesni da Hrvati zbog njih bježe iz domovine?

4

Odmaknemo li se na tren od recentne politike, ono što u ovoj široj temi djeluje zastrašujuće i zapravo otkriva sve karte jest činjenice da se realno nitko previše ne uzbuđuje zbog činjenice da je kako ističe ovih dana jedan ekonomist, preko 30 tisuća ljudi u godinu dana napustilo Hrvatsku.

„Nema dana da me netko od naših ljudi ne zatraži kakvu informaciju o mogućnosti iznajmljivanja kakvog stana u Stuttgartu, ili o nekom poslu koji se nudi… Znate rijeke ljudi ovamo stižu, jednako kod nas kao i širom Bavarske i slažem se s vama da je ova puna crkva u tri popodne u hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i impresivna i tragična, jer je to sve naš svijet kojeg je muka natjerala ovamo”.

Tako mi je hrvatski župnik u Stuttgartu odgovorio na moj odgovor o prvoj impresiji po dolasku u moderno crkveno zdanje u centru grada gdje sam zatekao prepunu crkvu u nedjeljno rano poslijepodne i prepoznao nekoliko ljudi koje sam godinama poznavao i s njima se družio širom Hrvatske. “Gle, više nije imalo nikakvog smisla ostati doma jer nam više nitko ništa nije ni obećavao. Znaš što: više nas nisu ni lagali da će biti posla i da će biti bolje i ovo je bio jedini spas”-tako je otprilike glasio svaki drugi razgovor koji sam vodio sa ljudima koje sam otprije poznavao a koje sam sad sreo u, njihovom novom domu. Bio sam dva dana u Njemačkoj gdje me odnijela promocija moje knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma” i kako tradicionalno i priliči toj publici dvorane su bile prepune, ispunjene ljubavlju i emocijama koje ne možete sresti često u domovini, jer tamo čemer, nezadovoljstvo i frustracije nisu jače od ljubavi prema domovini, njima je uistinu puno srce Hrvatske i hrvatstva.

Premda su puni pitanja i dvojbi, oni u Hrvatsku kao takvu nikad ne posumnjaju, to je fascinantno! I njima su ranjene duše i srca, zastrašujuća je količina a pogotovo način na koji su bili prevareni oni koji su se vratili, pa ponovo pobjegli van, ali unatoč svemu, njima je Hrvatska iznad svega! Promocije su bile prepune baš kao i u Hrvatskoj, no tamo su tribine trajale dulje negoli u domovini jer njihova bujica pitanja nije prestajala i sve je to bilo tako ljudski i tako razumljivo. Ako bih usporedio te promocije sa stotinama onih koje sam održao kod kuće mogu reći da su promocije vani puno otvorenije, izravnije, temperamentnije! Uspjeh vani tim je ljudima ojačao samopouzdanje, oni znaju koliko vrijede, samopouzdanja ovdje imate na kapaljku, vani ima još uvijek puno više i volje i vatre i samopouzdanja. Znate, njih vani se ne može farbati, oni sve razumiju! Zašto? Između ostaloga zato jer nisu lobotomirani hrvatskim medijima i vjerovali ili ne to im je spasilo um i dušu! Zato su njihova pitanja jasna i racionalna, bez nepotrebnih ideoloških petljanja! Ne daju se varati, ne daju se vrijeđati, preziru hrvatske medije.

Naime, izvana gledajući domovinu i onda je još sa Njemačkom uspoređujući, oni nemaju dvojbe: kod vas doma vlada ideološka okupacija, prevareni ste i ideološki okupirani na svim stranama, vraćaju vas ravno u Jugoslaviju, gospodarstvo vam urušavaju namjerno, dovodilo smo odavde na stotine njemačkih ulagača niti jednog nisu primili i kako mi je rekao jedan nas čovjek odande: znate, ako Josipović pobjedi mi ćemo organizirati stožer za spas Hrvatske jer je nama sve jasno! Dok vi svi doma sve shvatite, sa Hrvatskom će biti gotovo! Nama je jasno o čemu se radi, kao što je nama bilo jasno što slijedi 1990, a mnogi od vas su dvojili! Mozak su vam popili i onda i danas, reći će u dahu moj sugovornik iz Stuttgarta. O ljevici nemaju lijepih riječi i Račanu nikad neće oprostiti što je iz Sabora pobjegao kad se glasalo o hrvatskoj samostalnosti. No, na desnici ih je zbunio Kujunđić, premda je njihova matematika prejasna: tko od desnih kandidata uđe u drugi krug mora podržati onoga tko uđe u drugi krug, tko to ne napravi taj će počiniti izdaju i bit će jasno da je Josipovićev čovjek!

Odmaknemo li se na tren od recentne politike, ono što u ovoj široj temi djeluje zastrašujuće i zapravo otkriva sve karte jest činjenice da se realno nitko previše ne uzbuđuje zbog činjenice da je kako ističe ovih dana jedan ekonomist, preko 30 tisuća ljudi u godinu dana napustilo Hrvatsku. Žurim reći da sa desnice stiže „zabrinutost” za takvo stanje, uostalom jedino Kolinda i Kujunđić tu temu i spominju. Nisam čuo Josipovića niti da o tome govori niti da umjesto o ustavnim promjenama njegov tim priprema mjere koje bi trebalo poduzeti da narod ne bježi iz vlastite zemlje! Zapamtio sam da su jednom on i Opačićka progovorili o tome, otprilike u stilu, da, eto ljudi biraju gdje im je bolje živjeti, mi smo ulaskom u Uniju zapravo otvorili još i bolje perspektive i da zapravo nema ništa čudnoga u tome da ljudi napuštaju zemlju! To je stav današnje Vlade prema egzodusu Hrvata! Ali, to je bio i titoistički stav kada je preko 600 tisuća Hrvata i Bošnjaka 60-tih napuštalo zemlju! Ni tada nitko nije osjećao odgovornost, a i onda i danas to je bio zločin prema ovom narodu! Jer, nama su i onda i danas odlazili najperspektivniji! U svakom smislu riječi najperspektivniji! I onda i danas su odlazili, jer vlast nije bila sposobna otvoriti im radna mjesta da žive kao ljudi. I onda i danas su na vlasti bili ljevičari! Onda Josipovićev otac, danas njegov sin! Onda Milanovićev otac, danas Milanovićev sin! Ni Kolinda ni Kujunđić, ni Karamarko ni Brkić!

Onda je pri vlasti bio Tedeschijev otac, danas je jedan od najbogatijih Tedeschijev sin! Onda Čačićev otac kao tužitelj, danas Čačić kao sinonim za bogatog poduzetnika problematičnog poslovnog morala! A i onda i danas je sirotinja bježala van! Bježala od gladi, besperspektivnosti, bježala od nesposobne vlasti koja nikakve empatije za njihovu muku nije imala. Ni onda ni danas! Crkva je i onda i danas bila jedino utočište toj koloni utučenih i oni joj ostaju privrženi do Sudnjeg dana.

Tihomir Dujmović/Dnevno.hr

facebook komentari

  • realno

    Dujmović kao i uvijek odličan, svaka mu čast…

  • Gabro Vuskic

    UZ 55 OBLJETNICU POGLAVNIKOVE SMRTI (1959-2014)

    (U nastavcima ću donijeti tri značajne stvari
    danas za Hrvate, kako za one koji nešto o njima znaju, tako isto i za
    one koji to žele znati, ali ponajviše za one Hrvatice i Hrvate koji
    nikada nisu imali priliku to saznati, jer im se je to desetljećima
    uskraćivalo i takozvanim “zakonskim” kanalima zabranjivalo znati. Prva
    (1) stvar je ta da je prvi krug izborne kampanje za predsjednika HR
    zakazan za 28 prosinca 2914., dan Svetih Mladenaca ili Svete Obitelji,
    što nas podsjeća na 55 obljetnicu smrti prvog Poglavara Hrvatske Države
    poslije punih 839 godina Poglavnika Dra. Ante Pavelića, druga (2) stvar
    je ta da će Hrvati demokratskim putem, tj. putem izbora odbaciti
    sadašnju projugoslavensku, prokomunističku, propartizansku i pro
    antifašističku vlast, i treće (3) da će iz ovih opisia Hrvatice i Hrvati
    saznati da je Hrvatska Državna Vlada NDH bila demokratska vlada i
    demokratski sistem, i da u četiri godišnjem obranbenom ratu za goli
    obstanak NDH nije imal priliku biti diktatorska vladavina, kako to naš
    hrvatski neprijatelj želi prikazati. Podatke o tome iznosim iz novine, glavnog glasila HOP-a “HRVATSKA”, Godina XXXlV. br. 578, veljača 1982. Otporaš.)

    UZ 72 GODIŠNJICU HRVATSKOG DRŽAVNOG SABORA (1942-2014)

    Prvi (1) dio

    Zakonskom odredbom 24. siečnja 1942. godine Poglavnik Nezavisne Države
    Hrvatske Dr. Ante Pavelić uzpostavlja prastaru hrvatsku narodnu ustanovu
    HRVATSKI DRŽAVNI SABOR i sazivlje prvu sjednicu na 23. veljače 1942.
    godine u Glavnom Državnom Gradu Zagrebu.

    Hrvatski je državni život u prošlosti bio srastao s hrvatskim državnim saborom. (Treba
    ovdje i na ovom mjestu istaknuti da je vlada Stjepana Mesića ustavno
    izbacila iz uporabe riječ “DRŽAVI” sabor a sadašnji i na odlazku
    predsjednik Ivo Josipović podržao izbacivanje te riječi “DRŽAVNI, mo)
    Od vremena, kada su Hrvatskom vladali kraljevi hrvatske narodne krvi,
    pa sve do godine 1918. na hrvatskim su se Saborima razpravljala i
    zaključivala sva pitanja hrvatskog državnog života, tako da su ti
    zaključci i podatci o radu naših Sabora bili ogledalo hrvatskog državnog
    života u njegovoj prošlosti. Iz saborskih se zapisnika, koji su
    sačuvani, vidi, da je Hrvatska donosila preko Hrvatskog Državnog Sabora
    samostalne zaključke u pitanjima hrvatskog državnog života.

    Takav je Sabor bio u vrieme, kada su u njemu donosili zaključke staleži i redovi, a i u vrieme kad je od staležkog postao Hrvatski Državni Narodni Sabor. Sva
    su se krupna pitanja hrvatske državne politike riješavala u Hrvatskom
    Državnom Saboru. Poznavajući tu važnost Hrvatskog Državnog sabora u
    prošlosti i smatrajući sastavnim dielom hrvatske državnosti i vidnim
    znakom našeg državnog vrhovničtva, Poglavnik je odlučio, da ponovno
    uzpostavi Hravtski Državni sabor. On je odlučio zakonskom odredbom od 24
    siečnja 1942., broj XXXV-232-Z-1942., a koja glasi:

    Članak 1.

    Nastavlja se.

  • EMINƎM

    Poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika mRAČAN je zavladao period za Hrvate i Hrvatsku državu, srbokomunistički Mračan cilj cijelo vrijeme i jeste zatiranje svega hrvatskog bića,

  • Herceg-Bosna

    hebe se njima za hrvate,,,