Pratite nas

Kolumne

Jesu li spremni izazvati krvoproliće?

Objavljeno

na

Kolinda Grabar Kitarović stalno govori nema vaših i naših, moramo stvoriti novo zajedništvo. Za razliku od nje Milanović govori mi ili oni.

Piše: Zdravko Tomac / Dnevno.hr

U ranim subotnjim popodnevnim satima krenulo je oko stopedeset agresivnih, militantnih i nabrijanih građana pod nazivom “Okupiraj Hrvatsku” prema Savskoj 66 s uvredljivim parolama i uvredama prema “šatorašima”, kako su posprdno nazivali 100% ratne vojne invalide. Politički mentori očekivali su znatno brojnije crvene brigade od ove male, glasne i pune mržnje skupine. Čak se u medijima govorilo o 20- tak tisuća ljudi. U Savskoj 66 mirno ih je čekalo nekoliko tisuća branitelja i građana koji su došli zaštiti 100% ratne vojne invalide od najavljene agresije. Taj kukavički pokušaj stvaranja crvenih brigada sustavnom topničkom medijskom vatrom pripreman je dugo.

Dugo već u Hrvatskoj na djelu je sotonizacija branitelja, pa čak i vrlo sustavan pokušaj da se hrvatski branitelji tretiraju kao pretorijanska garda i velika opasnost koja ugrožava same temelje demokracije, pa i hrvatsku državu. Mediji su pokušali od tog kukavnog i sramotnog događaja napraviti herojsko djelo jer se konačno netko našao u Hrvatskoj tko će reći dosta, kako su pisali, teroru šatoraša. Čak su neki uspoređivali taj kukavan i bijedan događaj sa Kijevskim Majdanom, a neki profesori čak i sa Libijom. Namjerno se stvarala atmosfera sukoba i velike drame. Pisalo se kako je prijetilo veliko krvoproliće. Da bi se stvorila što veća napetost, policija je mirno pratila bez intervencije 150 kukavičkih crvenih brigadista sve do Vukovarske ulice, odnosno do 100-njak metara od branitelja koji su mirno i bez uvreda čekali bliski susret treće vrste s crvenim brigadama. Tek kada su došli 100 metara do branitelja policija ih je zaustavila. Time im je policija omogućila “častan uzmak” te da obnove svoju prijetnju da će ponoviti isto za 14 dana.

Taj napuhani događaj poslužio je Milanovićevim medijima da krenu u žestoku ofenzivu diskreditiranja branitelja na sve moguće načine.

Nema nikakve dvojbe da pohod crvenih brigada i prijetnja krvoprolićem nije bila upućena samo, kako kažu, šatorašima nego i prvoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Nisu mogli podnijeti njenu pobjedu a još manje njen sjajan govor prilikom polaganja svečane prisege i oduševljenje velike većine hrvatskog naroda njenom pobjedom i njenom rehabilitacijom domoljublja. Posebno ih je iritirala njena podrška hrvatskim braniteljima i njen posjet braniteljima prosvjednicima u Savskoj 66 prvog njenog radnog dana. To je pokazao i intervju Freda Matića, ministra branitelja, koji je između ostalog rekao: “skandal je da predsjednica dolazi u šator gdje se ruši jedan ministar”. Ministar Matić ponovno je krivotvorio činjenice jer je rekao: “zastrašujuće je što su pojedinci s obje strane željeli fizički obračun na Savskoj”. Ta izjava je skandalozna i neistinita jer samo je jedan strana željela fizički obračun i krenula je prema braniteljima s namjerom da se fizički obračuna. Nitko tko je demokrat ne može osporiti pravo onima koji žele “okupirati Hrvatsku” da svoja politička stajališta javno izražavaju, da prosvjeduju, da na grubi način izražavaju svoje neslaganje s hrvatskim braniteljima, da napadaju temelje Domovinskog rata pa da i vrijeđaju branitelje, ali im se mora osporiti njihova namjera da krenu u militantni pohod prema braniteljima, da ih vrijeđaju i traže spaljivanje šatora. Na sve uvrede branitelji nisu odgovarali, nisu željeli sukob a najmanje krvoproliće. Zato su u prve redove svoje kolone, koja je mirno čekala agresore, stavili 100% ratne vojne invalide kako bi spriječili sukob i na taj način.

Ima mnogo krupnih pitanja na koje je nužno potražiti argumentirane odgovore. Taj događaj nije spontan, on je dobro pripremljen, organiziran i medijski praćen. Zato je važno utvrditi tko je organizator crvenih brigada i što su im krajnji ciljevi. Da li je to bio probni balon da se vidi kako će reagirati javnost u ostvarivanju Milanovićeve strategije “mi ili oni” odnosno njegove namjere izazivanja i razbuktavanja ideoloških, političkih i drugih sukoba, izazivanja kaosa kako bi pokušali spriječiti da na demokratskim izborima izgube vlast. Nisu se pomirili sa porazom bivšeg predsjednika Josipovića, te su već u izbornoj noći najavili nastavljanje ideoloških, političkih i drugih sukoba, proglašavajući svoje političke konkurente kriminalnom zadrugom kojoj se ne smije dozvoliti da dođe na vlast u Hrvatskoj. Dakle, Zoran Milanović, predsjednik Vlade, je najavio teške sukobe i obračune koje najbolje karakterizira njegova izjava “mi ili oni”. Taj njegov program u potpunoj je suprotnosti s programom prve hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je ponudila pomirbu i zajedništvo.

Takav njen program dobio je veliku podršku hrvatskog naroda. Kao što je većina hrvatskog naroda ono što se događalo na Markovo trgu doživljavala s oduševljenjem, za Milanovićevu ekipu i političku opciju to je bio strašan dan kojeg su jedva preživjeli. Odlučili su već toga dana krenuti u stvaranje političkog kaosa, diskreditiranja prve hrvatske predsjednice svim mogućim sredstvima i izazivanjem raznih kriza i sukoba koje će destabilizirati Hrvatsku i učvrstiti još više sadašnje velike političke podjele.

Kolinda Grabar Kitarović pobijedila je, između ostalog i zbog toga, što je branila istinu o Domovinskom ratu, što je na dan izborne pobjede došla kod branitelja u Savsku 66 i što je ponovno došla u svom prvom radnom danu i pozvala branitelje iz Savske na razgovor na Pantovčak.

Zbog svih tih razloga su se odlučili organizirati crvene brigade koje će biti povod za širenje masovne histerije i sotonizacije hrvatskih branitelja.

Ne osporavam pravo crvenim brigadama da prosvjeduju, da izražavaju i na grub način svoje mišljenje i da lažno optužuju branitelje, jer to sustavno već godinama rade medijske crvene brigade. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o prosvjedu i pravu na prosvjed. Ovdje se radi o pokušaju organiziranja crvenih brigada koje i silom žele onemogućiti branitelje da demokratski prosvjeduju. Politički medijski mentori crvenih brigada nisu se ogradili od njihovog pokušaja da se silom nasrne na 100% ratne invalide. Nisu osudili očiti pokušaj izazivanja krvoprolića. Nitko od političkih mentora crvenih brigada nije osudio njihov pokušaj agresije na 100% ratne invalide. Dakle, radi se o pripremljenoj agresiji na 100% ratne invalide. Radi se o strašnim uvredama i potpunom negiranju Domovinskog rata. Radi se o pokušaju pretvaranja hrvatskih branitelja od našeg ponosa u navodno našu sramotu.

Milanovićevi mediji umjesto da napišu istinu o tome što se je dogodilo i osude pokušaj agresije i izazivanja krvoprolića, taj neuspjeli pokušaj koriste da bi još više diskreditirali branitelje koji nisu krivi za ono što se dogodilo. Evo zašto branitelji nisu krivi. Nisu branitelji išli u koloni do Trga bana Jelačića da se tamo obračunaju s prosvjednicima koji ih vrijeđaju i lažno optužuju. Nisu branitelji osporavali pravo drugima na prosvjed. Na grube riječi branitelji nisu odgovarali uvredama. Jedini krivac su crvene brigade i njihovi mentori koji su krenuli u koloni prema braniteljima da se s njima obračunaju, koji osporavaju pravo braniteljima da prosvjeduju.

Mediji pokušavaju i nakon tog sramotnog događaja optuživati branitelje kao krivce ili u najboljem slučaju podijeliti krivnju na jedne i druge. Navest ću primjer pisanja Jelene Lovrić, jedne od mentorica crvenih brigada, novinarke ljubiteljice tenkova JNA koja je priželjkivala njihovu intervenciju i ugušivanju prava hrvatskog naroda na vlastitu državu. Sada gospođa Lovrić najavljuje krvoproliće, uspoređuje Zagreb s Kijevskim Majdanom i prijetvorno apelira da se spriječi moguće krvoproliće. Ona piše slijedeću groznu laž: “na dva pola razdrta Hrvatska spremna je danas jedno na drugu kidisati”. Zatim se pita, “za čiji račun”. Zašto se radi o strašnoj laži i podvali? Zato što branitelji nikoga nisu napali, nikoga nisu uvrijedili. Zato što je apsurdno one koje su stvorili Hrvatsku optuživati da žele rušiti Hrvatsku kao demokratsku državu.

Zatim i ona prihvaća uvredljiv pojam “šatoraši”, kao što za vukovarske branitelje više puta upotrebljava uvredljive pojmove balvanaši, stožeraši. Ona se tobože slaže da oni imaju pravo na prosvjed iako, kako kaže, “nema nikakvog ozbiljnog razloga za prosvjed”. Zatim piše, “veliki dio Hrvatske iritiran je pokušajem da se čvrsto jezgro braniteljske pobune nametne ne samo kao paralelan nego kao vrhovni centar političke moći.” Koja je to većinska Hrvatska u čije ime govori Jelena Lovrić i ostali politički mentori crvenih brigada? Kako je moguće 100% invalide proglašavati pretorijanskom gardom? Koji su to argumenti koji potkrepljuju njenu strašnu optužbu da više hrvatska država ne postoji kao legalna i legitimna država jer su, kako piše, šatoraši postali ne samo paralelni nego i vrhovni centar političke moći. Ako su vrhovni centar političke moći, protiv koga oni prosvjeduju, protiv kojih nepravdi. Zašto po zimi već više od tri mjeseca iskazuju svoje nezadovoljstvo. Kada bi bili vrhovni centar moći onda bi svoje probleme riješili. Jelena Lovrić i drugi legaliziraju crvene brigade i s oduševljenjem konstatiraju. “Kritika braniteljskih stavova dobila je pravo građanstva”. Jelena Lovrić je, tobože, zabrinuta od opasnosti krvoprolića. Ali neće jasno reći tko želi i izaziva krvoproliće nego izmišlja dva ojađena bloka koje jednako guraju u sukob. To nije istina. Branitelji ni na koji način nisu pokazali da žele sukob. To je velika laž i podvala, ali uostalom što drugo očekivati od prizivačice tenkova JNA i “mađioničarke” koja 100% ratne invalide pretvara u pretorijansku gradu.

Isto tako nije točno da su krivi svi političari, točno se zna koji su političari krivi. Dvije su političke dužnosti najvažnije u Republici Hrvatskoj, predsjednik Republike i predsjednik Vlade, jer su najodgovorniji za stanje u državi. Kolinda Grabar Kitarović je pobijedila na izborima jer je branila istinu o Domovinskom ratu, jer se suprotstavljala nastavljanju ideoloških i političkih sukoba, jer je ponudila konkretan program kako na Tuđmanovoj pomirbi, na bazi koje je stvorena Hrvatska, u sadašnjim uvjetima stvoriti novo zajedništvo kao uvjet izlaska iz krize. Kolinda Grabar Kitarović stalno govori nema vaših i naših, moramo stvoriti novo zajedništvo. Za razliku od nje Milanović govori mi ili oni. On u demokratskoj hrvatskoj političke konkurente pretvara u neprijatelje kojima se ne smije dozvoliti da pobjede na izborima. Dakle, najavljuje da će upotrijebiti ne demokratska sredstva kako bi ostao na vlasti.

Dakle, nije u pravu Jelena Lovrić kada dijeli Hrvatsku na dva jednako ratoborna tabora odnosno kada za moguće krvoproliće unaprijed optužuje na jednak način i Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića.

Od izborne pobjede Kolindu Grabar Kitarović Zoran Milanović sustavno omalovažava, vrijeđa i pokušava ju onemogućiti da obnaša svoju dužnost. Bez ikakvih argumenata osporio joj je izbornu pobjedu, u izbornoj noći umjesto čestitke najavio je borbu svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima jer je Kolindu Grabar Kitarović, kao kandidatkinju HDZ-a, i njenu dosadašnju stranku proglasio kriminalnom udrugom. Sebe je proglasio spasiteljem Hrvatske koji ima pravo svim sredstvima spašavati Hrvatsku od Kolinde Grabar Kitarović i HDZ-a. Zatim ju je deložirao na uvredljiv način iz Predsjedničkih dvora i pokušao silom preseliti u Visoku, iako je njegova ministrica kulture rekla da to nije moguće bez velike adaptacije koja bi trajala osam mjeseci. Zatim je slao uvredljive poruke, ismijavajući Kolindu Grabar Kitarović kao osobu. Pokušao je ići i dalje te joj je lukavo predložio da ustvari preuzme ulogu predsjednika Vlade, da napravi umjesto njega i Vlade program gospodarske aktivnosti kako bi ju onda mogao optužiti da krši Ustav i preuzima ustavne ovlasti predsjednika Vlade. Zato i crvene brigade nisu bile upućene samo na “šatoraše” nego i na Kolindu Grabar Kitarović.

Zbog svega toga, a i zbog potpunog kraha Milanovićeve Vlade i činjenice da će i dalje blokirati rad predsjednice države i da će izazivati nove sukobe, stvorena je situacija u Hrvatskoj u kojoj nema pretpostavki za uspješno funkcioniranja sustava i zato bi jedino rješenje bilo što prije održati parlamentarne izbore kako bi hrvatski narod razriješio sadašnju ustavnu i političku krizu.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati