Jesu li spremni izazvati krvoproliće?

1

Kolinda Grabar Kitarović stalno govori nema vaših i naših, moramo stvoriti novo zajedništvo. Za razliku od nje Milanović govori mi ili oni.

Piše: Zdravko Tomac / Dnevno.hr

U ranim subotnjim popodnevnim satima krenulo je oko stopedeset agresivnih, militantnih i nabrijanih građana pod nazivom “Okupiraj Hrvatsku” prema Savskoj 66 s uvredljivim parolama i uvredama prema “šatorašima”, kako su posprdno nazivali 100% ratne vojne invalide. Politički mentori očekivali su znatno brojnije crvene brigade od ove male, glasne i pune mržnje skupine. Čak se u medijima govorilo o 20- tak tisuća ljudi. U Savskoj 66 mirno ih je čekalo nekoliko tisuća branitelja i građana koji su došli zaštiti 100% ratne vojne invalide od najavljene agresije. Taj kukavički pokušaj stvaranja crvenih brigada sustavnom topničkom medijskom vatrom pripreman je dugo.

Dugo već u Hrvatskoj na djelu je sotonizacija branitelja, pa čak i vrlo sustavan pokušaj da se hrvatski branitelji tretiraju kao pretorijanska garda i velika opasnost koja ugrožava same temelje demokracije, pa i hrvatsku državu. Mediji su pokušali od tog kukavnog i sramotnog događaja napraviti herojsko djelo jer se konačno netko našao u Hrvatskoj tko će reći dosta, kako su pisali, teroru šatoraša. Čak su neki uspoređivali taj kukavan i bijedan događaj sa Kijevskim Majdanom, a neki profesori čak i sa Libijom. Namjerno se stvarala atmosfera sukoba i velike drame. Pisalo se kako je prijetilo veliko krvoproliće. Da bi se stvorila što veća napetost, policija je mirno pratila bez intervencije 150 kukavičkih crvenih brigadista sve do Vukovarske ulice, odnosno do 100-njak metara od branitelja koji su mirno i bez uvreda čekali bliski susret treće vrste s crvenim brigadama. Tek kada su došli 100 metara do branitelja policija ih je zaustavila. Time im je policija omogućila “častan uzmak” te da obnove svoju prijetnju da će ponoviti isto za 14 dana.

Taj napuhani događaj poslužio je Milanovićevim medijima da krenu u žestoku ofenzivu diskreditiranja branitelja na sve moguće načine.

Nema nikakve dvojbe da pohod crvenih brigada i prijetnja krvoprolićem nije bila upućena samo, kako kažu, šatorašima nego i prvoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Nisu mogli podnijeti njenu pobjedu a još manje njen sjajan govor prilikom polaganja svečane prisege i oduševljenje velike većine hrvatskog naroda njenom pobjedom i njenom rehabilitacijom domoljublja. Posebno ih je iritirala njena podrška hrvatskim braniteljima i njen posjet braniteljima prosvjednicima u Savskoj 66 prvog njenog radnog dana. To je pokazao i intervju Freda Matića, ministra branitelja, koji je između ostalog rekao: “skandal je da predsjednica dolazi u šator gdje se ruši jedan ministar”. Ministar Matić ponovno je krivotvorio činjenice jer je rekao: “zastrašujuće je što su pojedinci s obje strane željeli fizički obračun na Savskoj”. Ta izjava je skandalozna i neistinita jer samo je jedan strana željela fizički obračun i krenula je prema braniteljima s namjerom da se fizički obračuna. Nitko tko je demokrat ne može osporiti pravo onima koji žele “okupirati Hrvatsku” da svoja politička stajališta javno izražavaju, da prosvjeduju, da na grubi način izražavaju svoje neslaganje s hrvatskim braniteljima, da napadaju temelje Domovinskog rata pa da i vrijeđaju branitelje, ali im se mora osporiti njihova namjera da krenu u militantni pohod prema braniteljima, da ih vrijeđaju i traže spaljivanje šatora. Na sve uvrede branitelji nisu odgovarali, nisu željeli sukob a najmanje krvoproliće. Zato su u prve redove svoje kolone, koja je mirno čekala agresore, stavili 100% ratne vojne invalide kako bi spriječili sukob i na taj način.

Ima mnogo krupnih pitanja na koje je nužno potražiti argumentirane odgovore. Taj događaj nije spontan, on je dobro pripremljen, organiziran i medijski praćen. Zato je važno utvrditi tko je organizator crvenih brigada i što su im krajnji ciljevi. Da li je to bio probni balon da se vidi kako će reagirati javnost u ostvarivanju Milanovićeve strategije “mi ili oni” odnosno njegove namjere izazivanja i razbuktavanja ideoloških, političkih i drugih sukoba, izazivanja kaosa kako bi pokušali spriječiti da na demokratskim izborima izgube vlast. Nisu se pomirili sa porazom bivšeg predsjednika Josipovića, te su već u izbornoj noći najavili nastavljanje ideoloških, političkih i drugih sukoba, proglašavajući svoje političke konkurente kriminalnom zadrugom kojoj se ne smije dozvoliti da dođe na vlast u Hrvatskoj. Dakle, Zoran Milanović, predsjednik Vlade, je najavio teške sukobe i obračune koje najbolje karakterizira njegova izjava “mi ili oni”. Taj njegov program u potpunoj je suprotnosti s programom prve hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je ponudila pomirbu i zajedništvo.

Takav njen program dobio je veliku podršku hrvatskog naroda. Kao što je većina hrvatskog naroda ono što se događalo na Markovo trgu doživljavala s oduševljenjem, za Milanovićevu ekipu i političku opciju to je bio strašan dan kojeg su jedva preživjeli. Odlučili su već toga dana krenuti u stvaranje političkog kaosa, diskreditiranja prve hrvatske predsjednice svim mogućim sredstvima i izazivanjem raznih kriza i sukoba koje će destabilizirati Hrvatsku i učvrstiti još više sadašnje velike političke podjele.

Kolinda Grabar Kitarović pobijedila je, između ostalog i zbog toga, što je branila istinu o Domovinskom ratu, što je na dan izborne pobjede došla kod branitelja u Savsku 66 i što je ponovno došla u svom prvom radnom danu i pozvala branitelje iz Savske na razgovor na Pantovčak.

Zbog svih tih razloga su se odlučili organizirati crvene brigade koje će biti povod za širenje masovne histerije i sotonizacije hrvatskih branitelja.

Ne osporavam pravo crvenim brigadama da prosvjeduju, da izražavaju i na grub način svoje mišljenje i da lažno optužuju branitelje, jer to sustavno već godinama rade medijske crvene brigade. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o prosvjedu i pravu na prosvjed. Ovdje se radi o pokušaju organiziranja crvenih brigada koje i silom žele onemogućiti branitelje da demokratski prosvjeduju. Politički medijski mentori crvenih brigada nisu se ogradili od njihovog pokušaja da se silom nasrne na 100% ratne invalide. Nisu osudili očiti pokušaj izazivanja krvoprolića. Nitko od političkih mentora crvenih brigada nije osudio njihov pokušaj agresije na 100% ratne invalide. Dakle, radi se o pripremljenoj agresiji na 100% ratne invalide. Radi se o strašnim uvredama i potpunom negiranju Domovinskog rata. Radi se o pokušaju pretvaranja hrvatskih branitelja od našeg ponosa u navodno našu sramotu.

Milanovićevi mediji umjesto da napišu istinu o tome što se je dogodilo i osude pokušaj agresije i izazivanja krvoprolića, taj neuspjeli pokušaj koriste da bi još više diskreditirali branitelje koji nisu krivi za ono što se dogodilo. Evo zašto branitelji nisu krivi. Nisu branitelji išli u koloni do Trga bana Jelačića da se tamo obračunaju s prosvjednicima koji ih vrijeđaju i lažno optužuju. Nisu branitelji osporavali pravo drugima na prosvjed. Na grube riječi branitelji nisu odgovarali uvredama. Jedini krivac su crvene brigade i njihovi mentori koji su krenuli u koloni prema braniteljima da se s njima obračunaju, koji osporavaju pravo braniteljima da prosvjeduju.

Mediji pokušavaju i nakon tog sramotnog događaja optuživati branitelje kao krivce ili u najboljem slučaju podijeliti krivnju na jedne i druge. Navest ću primjer pisanja Jelene Lovrić, jedne od mentorica crvenih brigada, novinarke ljubiteljice tenkova JNA koja je priželjkivala njihovu intervenciju i ugušivanju prava hrvatskog naroda na vlastitu državu. Sada gospođa Lovrić najavljuje krvoproliće, uspoređuje Zagreb s Kijevskim Majdanom i prijetvorno apelira da se spriječi moguće krvoproliće. Ona piše slijedeću groznu laž: “na dva pola razdrta Hrvatska spremna je danas jedno na drugu kidisati”. Zatim se pita, “za čiji račun”. Zašto se radi o strašnoj laži i podvali? Zato što branitelji nikoga nisu napali, nikoga nisu uvrijedili. Zato što je apsurdno one koje su stvorili Hrvatsku optuživati da žele rušiti Hrvatsku kao demokratsku državu.

Zatim i ona prihvaća uvredljiv pojam “šatoraši”, kao što za vukovarske branitelje više puta upotrebljava uvredljive pojmove balvanaši, stožeraši. Ona se tobože slaže da oni imaju pravo na prosvjed iako, kako kaže, “nema nikakvog ozbiljnog razloga za prosvjed”. Zatim piše, “veliki dio Hrvatske iritiran je pokušajem da se čvrsto jezgro braniteljske pobune nametne ne samo kao paralelan nego kao vrhovni centar političke moći.” Koja je to većinska Hrvatska u čije ime govori Jelena Lovrić i ostali politički mentori crvenih brigada? Kako je moguće 100% invalide proglašavati pretorijanskom gardom? Koji su to argumenti koji potkrepljuju njenu strašnu optužbu da više hrvatska država ne postoji kao legalna i legitimna država jer su, kako piše, šatoraši postali ne samo paralelni nego i vrhovni centar političke moći. Ako su vrhovni centar političke moći, protiv koga oni prosvjeduju, protiv kojih nepravdi. Zašto po zimi već više od tri mjeseca iskazuju svoje nezadovoljstvo. Kada bi bili vrhovni centar moći onda bi svoje probleme riješili. Jelena Lovrić i drugi legaliziraju crvene brigade i s oduševljenjem konstatiraju. “Kritika braniteljskih stavova dobila je pravo građanstva”. Jelena Lovrić je, tobože, zabrinuta od opasnosti krvoprolića. Ali neće jasno reći tko želi i izaziva krvoproliće nego izmišlja dva ojađena bloka koje jednako guraju u sukob. To nije istina. Branitelji ni na koji način nisu pokazali da žele sukob. To je velika laž i podvala, ali uostalom što drugo očekivati od prizivačice tenkova JNA i “mađioničarke” koja 100% ratne invalide pretvara u pretorijansku gradu.

Isto tako nije točno da su krivi svi političari, točno se zna koji su političari krivi. Dvije su političke dužnosti najvažnije u Republici Hrvatskoj, predsjednik Republike i predsjednik Vlade, jer su najodgovorniji za stanje u državi. Kolinda Grabar Kitarović je pobijedila na izborima jer je branila istinu o Domovinskom ratu, jer se suprotstavljala nastavljanju ideoloških i političkih sukoba, jer je ponudila konkretan program kako na Tuđmanovoj pomirbi, na bazi koje je stvorena Hrvatska, u sadašnjim uvjetima stvoriti novo zajedništvo kao uvjet izlaska iz krize. Kolinda Grabar Kitarović stalno govori nema vaših i naših, moramo stvoriti novo zajedništvo. Za razliku od nje Milanović govori mi ili oni. On u demokratskoj hrvatskoj političke konkurente pretvara u neprijatelje kojima se ne smije dozvoliti da pobjede na izborima. Dakle, najavljuje da će upotrijebiti ne demokratska sredstva kako bi ostao na vlasti.

Dakle, nije u pravu Jelena Lovrić kada dijeli Hrvatsku na dva jednako ratoborna tabora odnosno kada za moguće krvoproliće unaprijed optužuje na jednak način i Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića.

Od izborne pobjede Kolindu Grabar Kitarović Zoran Milanović sustavno omalovažava, vrijeđa i pokušava ju onemogućiti da obnaša svoju dužnost. Bez ikakvih argumenata osporio joj je izbornu pobjedu, u izbornoj noći umjesto čestitke najavio je borbu svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima jer je Kolindu Grabar Kitarović, kao kandidatkinju HDZ-a, i njenu dosadašnju stranku proglasio kriminalnom udrugom. Sebe je proglasio spasiteljem Hrvatske koji ima pravo svim sredstvima spašavati Hrvatsku od Kolinde Grabar Kitarović i HDZ-a. Zatim ju je deložirao na uvredljiv način iz Predsjedničkih dvora i pokušao silom preseliti u Visoku, iako je njegova ministrica kulture rekla da to nije moguće bez velike adaptacije koja bi trajala osam mjeseci. Zatim je slao uvredljive poruke, ismijavajući Kolindu Grabar Kitarović kao osobu. Pokušao je ići i dalje te joj je lukavo predložio da ustvari preuzme ulogu predsjednika Vlade, da napravi umjesto njega i Vlade program gospodarske aktivnosti kako bi ju onda mogao optužiti da krši Ustav i preuzima ustavne ovlasti predsjednika Vlade. Zato i crvene brigade nisu bile upućene samo na “šatoraše” nego i na Kolindu Grabar Kitarović.

Zbog svega toga, a i zbog potpunog kraha Milanovićeve Vlade i činjenice da će i dalje blokirati rad predsjednice države i da će izazivati nove sukobe, stvorena je situacija u Hrvatskoj u kojoj nema pretpostavki za uspješno funkcioniranja sustava i zato bi jedino rješenje bilo što prije održati parlamentarne izbore kako bi hrvatski narod razriješio sadašnju ustavnu i političku krizu.

[ad id=”40551″]

facebook komentari