Još nismo stigli do Sjeverne Koreje, ali smo na dobrom putu

4

Hrvatske kronike: Početkom prosinca 2014.

Odurna godina 2014. ide prema svršetku, polako ali sigurno. Na njezinu je kraju mjesec prosinac, što se može opaziti po broju ljudi koji prose pred crkvama, u kavanama i ispred trgovačkih kuća. Na štandovima se prosili glasovi, a dobivala slova u obliku potpisa. Rimljanima je prosinac bio tek deseti mjesec u godini, nama je fala Bogu zadnji.

Ma nije to ništa

Kolinda je skupila toliko potpisa da su se Karamarko i koalicijski partneri pretrgnuli pomažući kandidatkinji u izravnom prijenosu paketa. Tih 330.000 potpisa ne znače ništa – kako je javnost odmah obavijestila HTV ne bi li smanjila štetu nakon početne panike, a panika je opravdana jer u Informbirou HTV-a ipak ima nešto inteligentnijih ljudi koji razumiju da je sve na ovome svijetu povezano. I biljke i životinje i ljudi, pa kada se nešto poremeti u ekološkoj sferi – posljedice bivaju sveopće.

Drugim riječima, razumiju da će ciklona zvana Kolinda otpiriti ne samo Josipovića s Pantovčaka nego i i ovu bijednu Vladu koja je nalik zadnjemu listu koji se još drži na prosinački ogoljelom stablu, a zatim će doći do ozbiljnih promjena i u vodstvu HRT-a gdje strahovladom vlada Tito poslije Tita, na nacionalnoj, dakle valjda hrvatskoj radioteleviziji jer je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda (ponavljam to uvijek, da se ne zaboravi).

Nedavno je HRT u službenoj izjavi (dakle vodstva) izvolio navesti što je dopustivo, a što nije, što zastupnik izabran od naroda može reći u Hrvatskom saboru, a što ne smije jer je nedopustivo, te je u izjavi predvidljivo okrenuta pila naopako i sve protumačeno kao napad na novinare u čemu je odmah pozvano u pomoć i novinarsko društvo pod crvenim nadzorom. A ti isti novinari već godinama trpe napade upravo iz same kuće, ideološku presiju iz kancelarije na Savi kojoj se pridružuje tek nekolicina informativnih urednika, a i oni sve teže podnose zahtjeve za lakirovkom i ovisnošću o crvenoj telefonskoj liniji Radman-Josipović. Sve nekako vuče na 1990., ako se ne varam.

Povezivanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora najjača je karta Kolinde Grabar Kitarović, a njezina stalnost da želi razjuriti nesposobnu Vladu jest prvorazredna, državnička izjava (i namjera). I zato se crveni tako grčevito drže zajedno, bez obzira na međusobne anomozitete – znaju da u slučaju izgledne Kolindine pobjede odlaze u paketu na kojemu ne će biti povratnice.

Bilo je zanimljivo promatrati josipoviće i milanoviće na dan predaje (za sada predaje potpisa) – umiljavaju se Mireli od Oraha, susreću „slučajno” Mesića itd., nabrajaju koje ih sve stranke podržavaju, a te stranke i njihovi djelatnici uglavnom su nepoznati široj nepolitičkoj javnosti. Pa i Orah pada čak i u sklonim anketama otkako se Mirela izjasnila za Josipovića koji je odjednom postao profetom ekološke misli, a Mesićeva potpora oduzet će Josipoviću još nekoliko postotaka u ionako strmoglavom padu.

Tri sjajne godine

U međuvremenu je ova sjajna Vlada proslavila treću obljetnicu uništavanja Hrvatske, što je i bilo zapisano u tajnom aneksu Plana 21, valjda nazvanog po 21. sjednici CK SKH. Proslavu je medijski uveličao Branko Grčić, vrlo zadovoljan sobom i rezultatima Vlade. Zvuči to kao kada bi neki nacistički glavešina već nakon Hitlerove smrti i pada Berlina izjavio novinarima da je osobno zadovoljan onim što je postigla nacistička Njemačka…

Nevjerojatno je ipak s kolikom se dozom perverzne hladnokrvnosti takvi tipovi obraćaju javnosti. Ili nije. Pouzdaju se u „razinu demokratskih dosega” računajući da im se (osobno) i tako ne može ništa dogoditi jer ako ti vajni Hrvati ne privode pravdi ni srpske zločince koji se šeću Vukovarom, posve je nemoguće da bi se bavili tako bezazlenim stvarima kao što je odgovornost za gospodarsku propast.

Put u totalitarizam

Splitski kadrovi policajnoga ministra Ranka priveli su dva mladića te ih ispitivali i utjerivali strah u kosti, a sve zato što su kreirali satirički plakat na račun Josipovića. Zadnji tragovi demokracije ipak su vidljivi: mladići nisu bačeni u more kod Bačvica niti su strijeljani jer još nismo stigli do Sjeverne Koreje, ali smo na dobrom putu.

Predlažem tekst: „Hrvatska se komada na pet dijelova, ali je svima jedan i jedinstven Ivo Josipović koji je nedodirljiv, zaštićen ovim Ustavom.” U zakonima koji proizlaze iz Ustava,naravno, bili bi posebno opisani dopušteni portreti I. J. koje osobno odobrava policija, te navedene riječi za koje se dobiva pet do deset godina zatvora, recimo: lignja, kuhana noga, miš.

AG MatošNa pravom putu, kako glasi natpis na logu Josipovićeve kampanje. Rankovićeva, oprostite – Rankova posebna policija koja je u punom sjaju viđena na dan Kolone sjećanja u Vukovaru, zarazno djeluje i na redovitu splitsku koja ne želi zaostati pa uhićuje one kojima se ne sviđa jedan od kandidata na predsjedničkim izborima i još mu se, štoviše, rugaju plakatom koji nisam vidio a svi o njemu govore.

Zašto nisam vidio? (Dopuštam da sam nešto propustio.) Zato jer je i to nastavak komunističke, odnosno opće totalitarne prakse da se piše o opasnom tekstu ili slici koju ne vidimo, nego samo čitamo osvrte. Koliko znam, satira nije zakonom zabranjena premda satirički listovi ne postoje, pa preostaju uradci iz kućne radinosti. Ali u policiji to ne znaju ili se prave blesavima ili imaju naloge, pa uhićuju pučke satirike. Kada već predlaže novi Ustav, Josipović bi svakako trebao u njemu osigurati proceduru za donošenje Zakona o zaštiti svoga lika i djela, možda i u preambuli.

Predlažem tekst: „Hrvatska se komada na pet dijelova, ali je svima jedan i jedinstven Ivo Josipović koji je nedodirljiv, zaštićen ovim Ustavom.” U zakonima koji proizlaze iz Ustava,naravno, bili bi posebno opisani dopušteni portreti I. J. koje osobno odobrava policija, te navedene riječi za koje se dobiva pet do deset godina zatvora, recimo: lignja, kuhana noga, miš.

Vrlo je sličan slučaj (Na pravom putu!) pozivanja na obavijesne razgovore vodstva udruge „U ime obitelji” u zagrebačku policiju, s tim da taj skandal ima i mnogo ozbiljnije dimenzije. Nakon što su tankim optužbama zgrabili Bandića, policajno-dorhovski snagatori koriste priliku za proširenje istrage na sve kojima je Bandić pomagao, pa tako i na udrugu „U ime obitelji” kojoj je dopustio da podigne šatore (oprostite, štandove) po cijelom Zagrebu, premda znajući da je nenarodna državna vlast protiv perverzne ideje braka kao zajednice žene i muškarca, ali je protiv i dični Josipović koji se uključio u kampanju na strani jedne strane, iako je trebao ostati postrani.

Kada je – prostačkim rječnikom rečeno – popušio odnosno kada su zagovornici istospolnih brakova ostali ne baš postrani nego slično (izbacite „t” iz te riječi), stratezi su počeli smišljati osvetu i sada ju provode policajnim metodama, s prozirnim financijskim hintergrundom. Tako, eto, klizimo u totalitarizam, s napomenom da u najcrnjem scenariju nasilne promjene Ustava može doći i do takvih izmjena koje će poništiti rezultate narodnog referenduma o braku.

Hoće i Italija

Obitelj SevoNakon što je Njemačka počela suđenja jugoslavenskim udbašima koji su ubijali Hrvate na njezinu (zapadnonjemačkom) tlu, javila se i Italija tražeći da se vidi tko je to na njezinu tlu ubio obitelj Ševo, muža, ženu i dijete. Pod svjetla reflektora opet je stupio Vinko Sindičić koji se uspješno izmigoljio nekoliko puta pa i u samostalnoj Hrvatskoj iskusio blagost hrvatskoga pravosuđa koje mu nije našlo mane, a nije našlo jer je riječki udbaški i kosovski štab vjerojatno ozbiljno zaprijetio. Vidjet ćemo uskoro kako funkcionira talijansko pravosuđe.

S tim u svezi – ubojstvo obitelji Ševo opisao sam (imena promijenjena, lokacija djelomično) u romanu „Kolarovi”. Roman pokriva cijelo dvadeseto stoljeće pa je rečeno ubojstvo samo epizoda u jednom poglavlju, no ipak: ubojica je stigao u literaturu prije nego u zatvor. Tako to ide u zemlji Hrvatskoj.

Putin

Iz sličnoga je miljea i ruski predsjednik Putin, no on je kao pripadnik KGB-a djelovao na istočnonjemačkom prostoru. Nedavno je održao vatreni govor iz kojega je bilo razvidno da se peče na vatri sankcija i rado bi se nagodio oko Ukrajine. Da prikrije tihi očaj smjelo je ustvrdio da Rusija ne ovisi ni o kome, da je samosvojna i samodostatna. S te strane – bez obzira na istinitost – takav se govor može razumjeti kao državnički, u danim okolnostima. No pretjerao je vičući da se Rusija ne će raspasti „kao Jugoslavija”. Usporedba uopće nije na mjestu, jer ono što se trebalo raspasti – već se odavno raspalo, a to je SSSR. Od Rusije nitko ne traži da se raspadne, neka bude i živi, ali ne može ponavljati stare carske i komunističke imperijalne nepodopštine.

Uopće, Putin se često služi usporedbama koje se dotiču jugoistočne Europe, pa tako Krim uspoređuje s Kosovom, što opet ne drži vodu – a držalo bi da je recimo država Srbija anektirala Kosovo. Ili je riječ o projekciji.

Kako srušiti šator

Kao u crtanim filmovima o profesoru Baltazaru: Fred Matić i trust mozgova mislili su, mislili i – smislili kako srušiti šator hrvatskih branitelja, invalida Domovinskoga rata. Eto kako: navijestiti da je zgrada Ministarstva branitelja ruševna i žurno joj treba obnova, pa će ondje biti dovučene skele i razna građevinska oprema, materijal i slično, a tim će hitnim radovima naravno smetati šator.

Nenajavljeni-posjet-Josipovic-i-Matic-s-braniteljima-u-njihovom-satoruPlan je priglup, proziran i neizvediv bez velikoga belaja, štono bi rekli Turci, ujedno znak da vladajućim baltazarima ništa nije jasno, da zazivaju vraga i opasno se igraju vatrom. Premda naoko prate stvari, promaknulo im je da prosvjed branitelja stopostotnih invalida upravo ulazi u novu dimenziju baš u trenutku kada su fredovi i bojani mislili da tenzija pada.

Poruka živim pripadnicima znamenite Satnije hrvatskih umjetnika: vidimo se kod šatora na Savskoj u petak točno u podne.

Hrvoje Hitrec/HKV

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    Ima ih u Hrvatskoj mnogo kojima bi opasač trebalo podignuti za tri pedlja i malo a ne previše zategnuti. tek tada bi se počelo misliti da je voda do grla došla.

    • EMINƎM

      lojavi su i vratovi skliski izvukle bi se te guje iz omče, za njih su giljotine

  • Alan B’Stard

    Bravo. Milina mi procitat Hitrecov osvrt

  • EMINƎM

    kako su komunisti ukrali još jedan Božić Hrvatskoj