Još samo šest mjeseci

    0

    Propaganda koja vlada Hrvatskom eklatantan je primjer manipulacije reformiranih komunista. Parafraziranje ‘Životinjske farme’ Georgea Orwella, sjajne satire na totalitarnu državu, dobra je figura za opisivanje aktualne partijske propagande koja, koristeći medije i ulogu predsjednika države, sustavno oblikuje percepciju i  spoznaje hrvatskoga naroda u očuvanju režima kontrolirajući ‘zbunjeno stado pasivnih promatrača’.

    kolinda-grabar-kitarovic-110

    Ni devedesete godine, kada se Partija jasno izjasnila protiv hrvatske budućnosti glasovanjem protiv njezine samostalnosti, nisu bile opasnije za njeno očuvanje kao što je to danas.

    Diskreditirana je vlastitom nesposobnošću, nekompetentnošću za vođenje države i bešćutnosti prema narodu. Kako bi se prikrio stranački rašomon unutar SDP-a, obračun klanova za prevlast i nadzor nad strankom, a time i državom, partijska propaganda obmanjuje javnost tezom kako je riječ o demokratskim procesima. Prisjetimo se posljednjih događanja, pokušaja rušenja Zorana Milanovića, čovjeka koji se pokazao opasnim promašajem Partije. Premijer koji se s mladim lavovima otrgnuo kontroli, smatrajući se jedinim koji može zapovijedati u stranci, očito je prešao granicu koju su mu stariji drugovi zadali. Ozbiljno ugrožava ostanak Partije na vlasti i njihova kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima. A uloga predsjednika je ključna za Partiju. Jer, upravo kroz nju propaganda uči narod kako se ponašati, što treba misliti i zastupati.

    Osim očuvanja Partije, partijska propaganda godinama radi i na kreiranju precepcije poželjnog predsjednika. Kriterije stvara Partija pa se inzistira na Ivi Josipoviću sveučilišnom profesoru, glazbeniku, poduzetniku, političaru miloga lica kojeg karakterizira uljudni izričaj i fino ponašanje (nametnuti prototip lijevog političara). No, tko se zapravo krije u ovom propagandnom uratku? Ivu Josipovića ne percipiramo kao marljiva predsjednika. Čime se može pohvaliti u četiri godine svoga mandata?

    Što smo vidjeli od njegove pravde? Kada smo ga čuli da progovara o uzbiljno ugroženoj socijalnoj pravdi u Hrvatskoj?

    Ivo Josipović

    Dok se problemi malih ljudi marginaliziraju, njegova pravda šuti kad poslodovac ne plaća radnike, kada se manipulira novčanom pomoći ljudi iz poplavljenih područja, kada država kockarima, novinarskim mogulima i prevarantima oprašta milijarde u zemlji u kojoj se zbog jedne lipe viška u blagajni plaća kazna i u kojoj se malim poduzetnicima zbog sedam kuna viška zatvara obrt, kada se izigrava izričita volja naroda izražena o referendumu za obitelj… Ali, treba priznati da je predsjednik Ivo Josipović ustrajno radio na regiji – paradigmi za titoizam i jugoslavenstvo, obnovio je pozitivnu percepciju komunizma i njihovog vođe maršala Josipa Broza Tita. Totalitarni, zločinački, nedemokratski komunizam i njegova diktatora učestalo stavlja u kontekst antifašizma te mu tako namjerno daje pozitivan predznak. Sjetimo se lijepe kape partizanske i biste maršala Josipa Broza Tita koja bi po njemu trebala zauvijek krasiti ured predsjednika. Jesmo li ikada čuli da je progovorio o komunističkom zločinačkom režimu koji je ubijao bez suđenja, o progonima, ljudskim slobodama, verbalnom deliktu i moralno političkoj podobnosti? Dok Europa, svjesna opasnosti povratka totalitarnih komunista na vlast, osuđuje u svojim deklaracijama totalitarne režime, među kojima komunizam i njihove vođe, partijska propaganda u Hrvatskoj ih oživljava.

    Promjena predsjednika uvjet je demontaže komunizma

    Ivo Josipović se bori za još jedan mandat, ovoga puta u bitno izmijenjenim okolnostima. Prisjetimo se okolnosti u kojima je Partija pomagala svojim predsjedničkim kandidatima. Stjepanu Mesiću najjača protukandidatkinja tada je bila Jadranka Kosor, njihova uzdanica još iz Kumrovačke škole. Ivo Josipović svoj prvi predsjednički mandat osvaja zahvaljujući rasipanju glasova između čak tri kandidata iz HDZ-a. Prof. Andriju Hebranga trebalo je zaustaviti. Tu je bio i joker Milan Bandić za svaku sigurnost. Jesu li bitno izmijenjene okolnosti ovoga puta, s obzirom da Ivo Josipović ima protukandidatkinju koja ne dolazi s partijskim predznakom, uzrok njihovu nervozi i strahu?

    Svjestan je Ivo Josipović, a nadasve stranka iz koje dolazi,Pantovčak kako će promjena predsjednika biti prvi ozbiljan udarac koji bi u konačnici trebao demontirati partijske strukture, odmotati klupko zločinačke organizacije (komunističke partije) i njenih terorističkih agentura (UDBA, KOS…). Demontiranje bi u konačnici trebalo zagrebati i po tragu novca iz doba bivše Jugoslavije i moćnika koji su njime raspolagali, a danas omogućili ugodan život svojim izabranim drugovima. Osim rješavanja otvorenih pitanja iz prošlosti, aktualna kandidatkinja za predsjednicu mogla bi progovoriti o stanju države i nacije, ekonomskoj situaciji koja je svakim danom sve sličnija grčkom scenariju.

    Umjesto licemjerna osmijeha nasmiješenog predsjednika, narod bi mogao priželjkivati ozbiljnu i odgovornu predsjednicu. U konačnici, aktualna kandidatkinja za predsjednicu mogla bi vratiti hrvatsku državu zarobljenu u rukama bivših komunista hrvatskome narodu i nastaviti tamo gdje je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman stao. Zato se u jednom od zadnjih partijskih uradaka iščitavaju strah i panika. Jer, predsjednik Ivo Josipović jamči oživljavanje bivše tvorevine koju danas zovu regija ili kako smo primijetili ovih dana u Dubrovniku zapadni Balkan. Već dugo se može uočiti pritajeno agitiranje i pripremanje terena za ponovni povratak ove partijske paradigme. Partija je sebe i svoje drugove financijski osigurala, narod su razjedinili i obezglavili. Preostaje im završni uradak kako bi se ujedinjeni na starim prostorima vratili u svoje zlatno doba. O tome je, između redaka, govorio Ivo Josipović u Dubrovniku. I zato je danas Orwelova ‘Životinjska farma’ aktualna. Jer govori o životinjama koje osvajaju farmu, a naposljetku govori i o teroru i patnji. Ako u ovome prepoznajete aktualne vladare-bivše komuniste, Hrvatsku i hrvatski narod, niste sami. No, strpljenja. Jer, još je ostalo samo šest mjeseci!

    Sanja Bilač
    Hrvatski tjednik/hkv.hr

    facebook komentari