Pratite nas

Istaknuto

Josip Hubl priča o zadnjim danima NDH i o egzodusu Hrvata

Objavljeno

na

Josip Hübl priča o zadnjim danima NDH i o egzodusu Hrvata i drugih naroda na Bleiburško polje od kuda su trebali dalje u svijet.

Josip Hübl se rodio 17. ožujka 1911. godine u Ivanić Gradu u obitelji mara Eduarda i majke Marije, domaćice. Završio je učiteljsku školu 1931., a učiteljski ispit položio 1938. godine. Od 1934. do 1941. godine učitelj je u Podravskoj Selnici. U lipnju 1941. godine premješten je kod Gradskog školskog nadzomištva u Zagreb u svojstvu školskog izvjestitelja. Vjenčao se 9. svibnja 1942. godine s profesoricom Državne II. ženske realne gimnazije u Zagrebu Dragicom Fraisman.

U braku im se 15. studenoga 1943. rodila kćer Marijana.1 Odmah po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske prijavljuje se u Ustašku vojnicu te je od 16. svibnja 1941. pričuvni ustaški nadporučnik i zapovjednik 7. satnije 1. ustaške pukovnije.2 Razrješen je dužnosti 10. listopada 1941.3 U srpnju 1941. imenovan je pričuvnim ustaškim satnikom.4

Od listopada 1941. zapovjednik je V ustaške bojne s kojom se bori na Kordunu i Petrovoj gori. Od 27. prosinca 1941. zapovjednik je i grupe Vrgin Most5  U siječnju 1942. i formalno prelazi u Ustašku vojnicu kao djelatni časnik.  

Do 5. siječnja 1943. zapovjednik je Zagrebačke posadne bojne, a potom je imenovan zapovjednikom Pripremne ustaške bojne u Drnišu. Na dužnost nije stupio pošto je 22. veljače udijeljen u IV stajaći djelatni zdrug u Gospiću6 Za vrijeme boravka u Gospiću bio je prvo zapovjednik XXXIV bojne, a od 26. ožujka IX. novačke bojne. U lipnju 1943. udijeljen je u Hrvatsko oružništvo, a u srpnju upućen u Italiju na tenkovski tečaj s kojeg se vraća sredinom listopada. 7 Do 2. mjna 1944. na raspolaganju je zapovjedništvu Ustaške vojnice, a potom je udijeljen na službu u Zagrebački posadni zdrug, te je imenovan zapovjednikom Moslavačke ustaške posadne bojne u Ivanić Gradu.8 Izvan reda u veljači 1945. godine imenovanje djelatnim ustaškim bojnikom9 i nosilac je Ratnog spomen znaka s grbom.

U svibnju 1945. godine braća Hübl se povlače prema Austriji. Prema navodima u elaboratu bivše Službe državne sigurnosti SR Hrvatske “Rekonstrukcija Ustaške nadzorne službe ustaškog aparata i ustaškog pokreta na području sadašnje općine Ivanić Grad”, pisanom 1962. godine, Josip je zajedno s bratom Dragutinom emigrirao u Argentinu.10 Poslije sloma NDH cijela obitelj Hübl proglašena je ratnim zločincima, i to otac Eduard i majka Marija kao “ustaški nastrojeni” i roditelji ustaških časnika, a Eduard i zato jer “kao urar nije htio popravljati satove partizanima”. Dragutin Hübl zato jer “surađivao je s okupatorom, pridonosio je mnogo dobrom zdravstvenom stanju konja u sklopu P(oglavnikovog) T(jelesnog) S(druga)”. Josip je optužen kao ustaški časnik za “suradnju s okupatorom”.11

Intervjuirao Michael Palaich 17.Ožujka 1989. Buenos Aires, Argentina/Kamenjar.com


1 Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), Ministarstvo narodne prosvjete NDH, Prs. 11561,11562.
2 HDA, Zbirka izvornih dokumenata NDH, III-34, 135.
3 Zapovied stožera Ustaške vojnice br 441 10. listopada 1941. (HDA, Zbirka izvornih dokumenata NDH, III-50, 216).
4 Službeni viestnik Ustaške vojnice br. III. ožujka 1942., str. 35.
5 Zapovied složera U.v br 67 (HDA, Zbirka izvornih dokumenata NDH, III-50,77).
6 Zapovied zapovjedništva U.v. br. 25/1943. (HDA. Zbirka izvornih dokumenata NDH, III-50, 394)
7 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga NDH (MINORS) br. 28/7. srpanj 1943., str. 1052; HDA, Zbirka izvornih dokumenata NDH, III-63, 368., Glavno zapovjedništvo oružaništva, J.S. 1071 1943.
8Stališna zapovied br. 37 zapovjedništva Ustaške vojnice (HDA, Zbirka izvornih dokumenata NDH, III-49, 93)
” Vjestnik MINORS-a br. 11/15. ožujak 1945., str. 684
10 HDA, Zbirka dokumenata Službe državne sigurnosti, 013.0.27.
10 HDA, Zemaljska komisija za utvrdivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ), Zh 21716, 21717, 21718, 21719.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati