Josip Jović: Konzervativno nije nazadno

0

Nakon što je referendumskom odlukom u Ustav Republike Hrvatske ušla definicija o braku kao zajednici žene i muškarca, što je razumljivije od smjene nada i noći, brojni nezadovoljni domaći i strani promatrači našli su stotinu načina da omalovaže i obezvrijede odluku hrvatskih građana.Ivica Maštruko sebi za utjehu konstatira kako je ohrabrujuće činjenica da imamo čak 30 posto politički obrazovanih, potpredsjednica Vlade Vesna Pusić, komentirajući rezultate referenduma o braku, zazvonila je na uzbunu, najavivši pojačanu kampanju ubrzanog političkog opismenjavanja stanovništva, pri čemu bi jedna trećina naprednih dobila učiteljsku licencu odgajati ostale dvije trećine zaostalih, a njezina sljedbenica i ministrica Anka Mrak Tarataš onih trideset posto tumači kao “korak naprijed”.

Naglo modernizirana Jadranka Kosor je manje optimistična, za nju je referendum bio znak vrlo opasne politike, a razočaran je i Hannes Swoboda, kao i jedan drugi zastupnik u EP Michael Cashmann, koji je lani u Zagrebu uveličao konferenciju LGBT udruga, i koji sada priziva intervenciju Europskog suda i donošenje “krovnog europskog zakona” kojim bi se pomele zaostale nacije. Benjamin Pargan, glavni urednik hrvatskog izdanja Deutsche Welle prokleo je demokraciju, koja eto može krenuti “krivim putem” pa ju je najbolje ograničiti za “nezrele narode”. Ustvrdio je još, dakako u negativnom kontekstu, pobjedu katoličko – klerikalne i homofobne većine  i “katoličkog modela braka”!?

 

 

 

Napredni i nazadni

 

Tvrdnja o katoličkom modelu braka je apsurdna. Taj katolički model prvenstveno je u skladu prirodnim i Božjim poretkom. Takav model braka zagovaraju sve vjere ne samo katolička i ne samo kršćanska, nego i židovska i islamska. Europski rabinski centar je, za razliku od Ognjena Krausa, predsjednika Židovske općine u Zagrebu  kojega je referendum asocirao na nacizam i holokaust (!), spomenutu definiciju oduševljeno pozdravio, ocijenivši kako je ona u skladu s učenjem židovske vjere, a usporedbu s holokaustom vrijeđanjem žrtava.

Od brojnih “analitičara” čujemo također kako je narod zatucan (čak fašistoidan) bliži Balkanu nego Europi, Istoku nego Zapadu, na samom europskom začelju, u raskoraku sa svjetskim tendencijama itd. Zanimljivo kako se samo jedno pitanje samo jedan, očito tako važan kriterij koristi za klasificiranje. No, u nekim je stvarima bolje biti na repu nego na vrhu. Dobro je biti na vrhu po dohotku, ali nije dobro biti na vrhu po nezaposlenosti ili zaduženosti. I uopće nije loše biti na repu po legalizaciji tako nečeg besmislenog i suludog kao što su brakovi dvojice muškaraca ili dviju žena ili po pobačajima nerođene djece.

Problematične su i te navodno “svjetske tendencije”. Pa samo su u 35 posto američkih država i 32 posto država EU dozvoljeni istospolni brakovi, a i tamo gdje jesu učinjeno je to uglavnom bez referenduma. Zar dio svijeta nisu Rusija, Arabija, Perzija, Judeja, Kina, Indija i Japan, zemlje i narodi kojima je posve strano nešto kao homoseksualni brakovi.

Zašto bi moralno i civilizacijski superiorniji bili Danska, Nizozemska ili Švedska, od Mađarske, Litve i Poljske, zašto Istra od Dalmacije, Rijeka od Splita, Čakovec od Krapine, Varaždin od Zagreba, Negoslavci od Lovreća, Meje od Radunice, četiri grada od četiristo gradova, dvije od dvadeset županija, jedna trećina od dvije trećine?

Sam Bog zna zašto su napredniji Vjeran Zuppa od Mira Međimorca, Sandi Blagonić od Nina Raspudića, Severina od Blanke Vlašić, Oliver Frlić od Jakova Sedlara, Rajko Ostojić od Davora Pavune, Mirjana Krizmanić od Matka Marušuća, Vesna Pusić do Davora Stira, Ivica Maštruko od Željka Reinera, Mile Kekin od Marka Perkovića, Miljenko Jergović od Mira Gavrana…?

 

Manjina i većina

 

Uopće, u nas se vrlo često miješaju pojmovi konzervativno i moderno s nazadnim i naprednim, kao da je konzervativno automatski nazadno, a novo ili moderno napredno. Tako je degenaracija postala napredna, a produljenje vrste nazadno, život je postao konzervativan, a smrt napredna. Naprotiv, konzervativnim može postati samo ono što ima trajniju vrijednost, što je odoljelo vremenu.

Ako je išta ohrabrujuće u svemu ovome, onda je to ipak pokazana velika otpornost naroda manipulacijama, kojima je zadnjih dana bio izložen u silnim nastojanjima, koja neće prestati, da mu se promjeni društveni kod, da se izbriše sve ono što mu je vrijedno i što ga je održalo kroz nenaklonjenu mu povijest. Mnogi su bili protiv naprosto zato što su Crkva ili HDZ, primjerice, bili za. Mnogima je, na žalost, uopće nepodnošljiva ta većina s kojom moraju živjeti.

Povijesno, hrvatskim je narodom uvijek vladala ideološka manjina i demokracija, ako nije po njezinu, koja omogućuje volju većine joj je zazorna. Govori se o podjelama u društvu, ali taj odnos dvije naspram jedne trećine i nije baš ravnomjerna podjela. Vlada je silnom angažmanom na jednoj strani preuzela nepametan i veliki rizik. Sada kad je ta strana gubitnička, kad je narod krenuo drumom, a ona, još jednom, šumom zaista bi morala i zbog ovoga slučaja razmisliti o svojoj demisiji.

 

 

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari