Pratite nas

Vijesti

Josip Jović: Mesićeva, napokon, uspjela šala

Objavljeno

na

Svoj je politički angažman u nezavisnoj Hrvatskoj Stjepan Mesić kao predsjednik Vlade obilježio pionirskim pokušajem privatizacije našičke tvornice cementa, ali je, suočen s kritikama, objasnio kako se u tu avanturu upustila njegova kćerka, a ne on. Drugu je kćerku namjestio za direktoricu izmišljene agencije Ine, dok je Inom ravnao stranački mu prijatelj Tomislav Dragičević. Žučno je demantirao pisanje novina da je on nepozvan kao predsjednik države potpisao memorandum o prodaji sisačke željezare sumnjivim ruskim ulagačima, sve dok u novinama nije objavljen faksimil tog dokumenta. Tužio je novinara koji je pisao o njegovim vezama s albanskom mafijom, ali je sud njegovu tužbu odbacio. Nikada nije obznanio izvore financiranja svojih kampanja, iako će reći da je to učinio, samo što to nitko nije pročitao.

 Političke vratolomije

[dropcap]S[/dropcap] funkcije predsjednika države otišao je kupivši dva-tri stana milijunskih vrijednosti, uvjeravajući nas kako je novac posudio od dvojice prijatelja dok ne proda svoj stari stan. Taj stan, međutim, nikako da nađe kupca, a od dvojice velikodušnih prijatelja javio se samo jedan, i to iz Slovenije, dok se drugi još uvijek panično traži. Finski su istražitelji tragajući za mitom koje su menadžeri “Patrije” nudili slovenskim i hrvatskim političarima za prodaju oklopnih vozila došli i do Stjepana Mesića, koji, naravno, uzvraća kako on s tim nema ama baš nikave veze, ali zna kako je sve bilo pošteno, čisto i zakonito.

Pritisnut dokazima australske organizacije HDZ-a o čekovima vrijednim pedesetak tisuća dolara sakupljenih donacijama iseljenika za obranu domovine, koje je Mesić devedesetih stavio u džep, i s druge strane nepostojanjem potvrde da ih je položio tamo gdje ih je trebalo položiti, najprije je tvrdio kako ih je predao tajnici Gojka Šuška Dunji Zloić, koja je na te tvrdnje uzvratila tužbom, pa se onda sjetio kako je čekove uručio predsjedniku Sabora Žarku Domljanu, koji se opet toga ne sjeća, da bi na kraju u najnovijoj verziji (Večernji list od 10. srpnja), prozvan od Ive Banca, jednostano ustvrdio kako je čekove izgubio. Godinama je bivši predsjednik prepričavao viceve i ozbiljne teme pretvarao u šegačenje, izazivajući tek kisele osmijehe i grčeve na licima građana.

Ali najnovijom pričom o gubljenju čekova koje je nosio iz Australije uspio je doista nasmijati naciju. Gdje ih je pobogu mogao izgubiti? U nekoj od zračnih luka, u Emiratima, naprimjer, u samom zrakoplovu, na zahodskoj školjci, u nekoj birtiji? Je li ikada i kome prijavio gubitak čekova i postoji li možda neka službena zabilješka o tome? To su naša, dakako, retorička pitanja, a ona prava, kao i o aferi “Patria” i o novcu za stanove, trebao bi mu postaviti netko drugi. Kad se ono prvi put uspeo na Pantovčak, obećao je, a možda zato i pobijedio, kako će odmah za koji tjedan, najdulje za nekoliko mjeseci, otkriti sve kanale kojima je novac curio iz Hrvatske. Od toga nikada nije bilo ništa. Istina, nije obećavao otkriti kanale kojima je novac iz inozemstva curio u Hrvatsku.

Političke vratolomije i neiskrenosti Stjepana Mesića poznata su stvar, ali njegovim poklonicima one ne smetaju. Od rigidnog jugokomunista do zagovornika NDH i natrag, od Tuđmanove desne ruke do ogorčenog protivnika, naročito nakon što je ovaj umro, od prijetnje Srbima kako iz Hrvatske mogu odnijeti onoliko zemlje koliko mogu ponijeti na opancima do optužbi hrvatske politike za etničko čišćenje, od potpore Mati Bobanu i Herceg-Bosni do podvala o podjeli BiH. No, sve to može biti stvar slobode političkog izbora, djelovanja i mišljenja, ali odavanje na tisuće dokumenata s oznakom državne tajne znači prelazak u zonu izdaje nacionalnih interese, u zonu s onu stranu zakona. Vidimo kako diljem svijeta SAD progoni svoje zviždače i odavatelje službenih, državnih, vojnih i sigurnosnih podatka, a u nas su to radili predsjednik države i ministar obrane i nikome ništa.

 Zakoni za posebne

[dropcap]S[/dropcap]ve prigovore Stjepan Mesić otklanja s indignacijom, neuvjerljivo i kontradiktorno uz pregršt političkih diskvalifikcija. Sve su to, reći će, samo konstrukcije i harange onih kojima se on zamjerio, ili su u pitanju nacionalistički i profašistički elementi. On i dalje sjedi u svom, nikom osim njemu potrebnom uredu, sa savjetnicima, poslugom i osiguranjem, koji financira država. Sjedi i javi se tu i tamo na svoju omiljenu temu o antifašizmu shvaćenom na njegov specifični način kao plašt za opravdavanje zločina. Tu poziciju koristi i za privatne lobističke poslove pa ćemo ga vidjeti u Dubrovniku kako za neke trgovce dogovara kupnju hotela. Za svog novog savjetnika izabrao je, zamislite, Jovana Vejnovića, bivšeg veleposlanika u Libiji, koji je u toj zemlji osuđen zbog šverca alkoholom!

Ima ipak Mesić u jednom pravo. Njemu, veli, ništa nije dokazano. Ali, problem je tome što mu ništa nije ni dokazivano. U zemlji u kojoj je nastala prava utrka u grabeži u koju su se upustili direktori, ministri, diplomati, rektori i kirurzi, u kojoj je nakon procesa protiv Ive Sanadera izgledalo kako više nema zaštićenih, čini se kako ipak ima nekih posebnih zakona za pojedince, neki, primjerice, recimo nepisani lex Mesić.
Ne znam ima li to veze s njegovim starim vezama ili možda s činjenicom da je ovaj veliki umjetnik i znanstvenik, zajedno s Nadanom Vidoševićem, ipak član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti, osnivač koje je moćna masonska loža Rimski klub?

slobodnadalmacija.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sudac Mislav Kolakušić u intervjuu za Hrvatsku danas tvrdi: Lex Agrokor je protuustavan

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić nakon mjeseci šutnje obratio se javnosti i vrlo oštro kritizirao Vladu te zaprijetio tužbama, ali i otkrivanjem svoje istine. S obzirom na težinu optužbi protiv Vlade i hrvatske države, Hrvatska danas provjerila je kod istaknutog suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića imaju li osnove neke od Todorićevih tvrdnji.

Je li lex Agrokor u skladu s Ustavom? Ako nije, zašto?

Njime su prekršene temeljne odredbe Ustava RH o pravu vlasništva, slobodi poduzetništva i jednakosti svih pred zakonom. Ustav kaže da se prava stečena ulaganjem katpitala ne mogu umanjiti zakonom, itd. Ova prava su utkana i u temelje europskog i međunarodnog prava. Zakonom se narušava temeljni princip jednakomjernosti namirenja vjerovnika, jer je uveo mogućnost da se pojedini vjerovnici namiruju u cijelosti i za stare i nove obveze, a drugi samo djelomično.

Može li Todorić povući svoj potpis (zakon ne bi bio aktiviran da on nije pristao na prinudnu upravu)?

Postupak je pokrenut i sada više nema nazad. Zakon je tako napisan da postupak nije mogao pokrenuti nitko drugi bez suglasnosti uprave dužnika. U ovaj postupak su nažalost uvučene i tvrtke povezane s Agrokorom koje ni po jednom kriteriju nisu ostvarivale uvjete za stečaj, a sada je založena njihova imovina i priča bi mogla završiti na način da stranci postanu vlasnici naših polja i pitke vode.

Todorić prijeti tužbama, kakve su mu šanse ako se obratu sudovima izvan RH? Koji bi mogli imati nadležnost? Postoje li slični slučajevi u EU ili šire?

Nisam upoznat sa sličnim slučajevima. Ni jedna ozbiljna demokratska država ne bi donijela tako loš zakon koji omogućuje da je svi tuže i da na kraju njeni građani bez ikakvog razloga snose posljedice. Svakako bi se mogao obratiti sudovima RH te Europskom sudu za ljudska prava pred kojim se ostvaruje i zaštita prava vlasništva pravnih osoba, odnosno poduzetnika.
Ova situacija neodoljivo podsjeća na Zakon o predstečajnim nagodbama koji je također pisan za vrlo uski krug poduzetnika kojima se omogućilo da otpišu dugove temeljem nepostojećih potraživanja, da bi im na kraju blade drugi oteli carstva. Dakle, oni koji su na početku bili skupa na kraju su se jako ljutili jedni na druge.

Ivica Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora, a s time ima i sva vlasnička prava. Tko će u ovom slučaju nadoknaditi gubitke (izravne i neizravne) nastale za vrijeme prinudne uprave?

Upravo tako, nije došlo do promjene vlasništva, ali je došlo do promjena u pravu upravljanja, a to je bit samog vlasništva. Ovdje se radi o kompliciranim pravnim odnosima. Međutim, potrebno je istaknuti da nije donošen posebni zakon, već da su primjenjeni postojeći instituti predstečaja i stečaja, RH i njezini građani ne bi bili izloženi riziku dvostruke štete.

Može li imati utjecaja eventualni kazneni postupak prema Todoriću i pravomoćna presuda protiv njega na tužbe koje on pokrene pred sudovima izvan RH?

Pravomoćna presuda bi mogla imati značajan utjecaj u parničnim i arbitražnim postupcima iako ne i odlučujući.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Pero Kovačević: Kako je šaptom izbrisano kazneno djelo ugrožavanja državne neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

U važećem Kaznenom zakonu više nema kaznenog djela: “Ugrožavanje državne neovisnosti

Članak 137.

Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. ”

Izbrisano je potiho, bez bilo kakve javne rasprave – da čak u obrazloženju nije navedeno zašto se i zbog čega ukida ovo kazneno djelo. Izbrisano je sračunato “složnim rukama” zastupnika SDP-a i HDZ-a, jer treba voditi računa o “svojim dužnosnicima”da jednog dana ne bi kojim slučajem bili odgovorni i odgovarali za svoja “djela”.
Eto,vidite -kad je riječ o zaštiti i sprečavanju kaznene odgovornosti njihovih bivših i sadašnjih dužnosnika odmah se slože.

facebook komentari

Nastavi čitati