Josip Jović: Tko je ovaj put jamio?

1

Jednoglasnom odukom sudskog vijeća suda u Finskoj, nepravomoćno su na po 1,8 godina zatvora i globom od 297 tisuća eura osuđeni izvršni potpredsjednik “Patrije”, finske tvrtke koja se bavi proizvodnjom vojnih vozila, te njezin zastupnik za Hrvatsku, jer su 2007. za sklapanje ugovora s Hrvatskom “teškog” 112 milijuna eura podmitili nekoga još nepoznatog u našoj zemlji s 1,6 milijuna eura.

U optužnici i presudi se spominju Bartol Jerković, u ono vrijeme direktor “Đure Đakovića” koji je u suradnji “Patrijom” realizirao program proizvodnje, te Stjepan Mesić i Franjo Gregorić. Spominju se također i kontakti Waltera Wolfa, posrednika u podmićivanju s Mesićem i Gregorićem. Kao posrednik se još navodi Wolfgang Riedle. Utvrđeno je da je novac za podmićivanje stigao u ruke posrednika, ali ne i kome je u konačnicu isplaćen.

Skidanje sumnje

Zbog sličnih poslova u Sloveniji je provedena istraga i osuđena su trojica tamošnjih dužnosnika, među kojima i bivši premijer slovenske vlade Janez Janša. U Beču je osuđen Wolf, dok je za Riedleom, koji se nalazi u Kanadi, izdan slovenski uhidbeni nalog i nalazi se u ekstradicijskom pritvoru.

U Hrvatskoj se, međutim, nije dogodilo ništa. Očekivalo se, a očekivali su to i finski tužitelji nudeći svoju suradnju i saznanja do kojih su došli, kako će Hrvatska provesti istragu o cijelom slučaju i o umiješanosti vlastitih građana. Nitko ne može tvrditi da su baš spomenute osobe primile mito, ali iz presude jasno proizlazi da je netko to mito primio.

Državno odvjetništvo ima obvezu i mehanizme utvrditi o kome se radi. Cijelo vrijeme se zapravo o svemu ovome šuti, a, znakovito, već sutradan nakon finske presude DORH i USKOK izlaze s priopćenjem kako nema osnovane sumnje da su službene osobe koje se spominju u presudi primile ili tražile mito.

Baš ta brzina dodatno unosi sumnju. Hrvatski tužitelji postavljaju se u ulogu branitelja sumnjivih, istraga se nastoji zatvoriti i prije nego je otvorena. I savjetnik za obranu bivšeg predsjednika države Zlatko Gareljić misli kako istraga mora biti nastavljena i zaokružena. No, i on i Josipović su već bivši.

General Marko Lukić, jedno vrijeme pomoćnik ministra unutarnjih poslova, koji je u vrijeme provedbe natječaja o kupnji vojnih vozila zastupao austrijsku tvrtku “Stayer Daimer Puch”, prilično je uvjeren, a navodno raspolaže i konkretnim dokazima, kako je upravo Stjepan Mesić umiješan u kupnju “Patrijinih” vozila pod sumnjivim okolnostima. Čak nudi i svoje svjedočenje istrazi i na sudu ako dođe do njega.

U razgovoru za portal Direktno kaže da je tadašnjeg predsjednika Mesića upozorio kako agenti finske tvrtke vršljaju po Hrvatskoj s vrećama punim novca, na što je dobio ciničan odgovor: “znate, nogometnog suca podmićuju obje strane u igri”, što je Lukić protumačio kao poziv da i on nešto ponudi.

Doduše, ove tvrdnje treba uzeti s rezervom jer je praktički Lukić bio konkurent u natjecanju, ali se ne mogu sasvim odbaciti. On još tvrdi kako je ponuda austrijske tvrtke, koja je u vlasništvu američkog “General Dynamycsa”, bila puno povoljnija zbog kvalitetnijih vozila, ali i zbog ponude o proizvodnji dijelova kompatibilnih potrebama NATO pakta u Hrvatskoj i zapošljavanju čak 15 tisuća radnika. Mesić se javio čak iz Moskve. Njegova reakcija na spominjanje njegova imena u vezi s aferom “Patria” bila je iznimno burna.

Nervozni Mesić

pola-stjepan-mesicOčigledno nervozan i uznemiren, sve koji ga prozivaju nazvao je gadovima koji mu podmeću. Ranije je često upadao u kontradikcije. Jednom će ustvrditi kako je posao bio čist kao suza, a drugi put kako o tom poslu pojma nema. Reći će kako kupnja vozila nije ono čime se on kao predsjednik trebao baviti, ali je činjenica da je Vlatko Cvrtila bio njegov opunomoćenik u povjerenstvu koje je pregovaralo i dogovaralo sklapanje ugovora.

Tužitelja Jukku Rappea nazvao je banditom. Priznaje da je primio delegaciju iz Finske, ali se ne sjeća je li u njoj bio netko iz “Patrije”. U jednoj drugoj aferi kupnje kamiona za MORH, Mesić je teško teretio bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića, zbog čega se ovome i sudilo. Rončević je uzvraćao optužbama, ali je ubrzo postignut pakt o nenapadanju. Optužbe su zamijenjene komplimentima.

Kad je u pitanju ovaj dvostruki predsjednik države koji je obećavao povratak ukradenog novca i obično za kriminal optuživao Hercegovce, nadležna državna tijela pokazala su zavidnu nezainteresiranost barem u tri zanimljiva slučaja. Naciju je uspio nasmijati svojim tvrdnjama kako je dva čeka koja je donio iz Australije namijenjena obrani zemlje naprosto izgubio.

Nezakonito je dijelio novinarima i haaškim tužiteljima državnom tajnom zaštićene dokumente i nitko se nije uzbudio. Napokon, kupio je nekoliko skupocjenih stanova nakon silaska s funkcije i opet nitko nije pitao za porijeklo novca. Samo je on objasnio kako su mu novac dala dva prijatelja. Kao donator javio se Slovenac Božo Dimnik koji u jednom dokumentu “Patrije” slovi kao njezin lobist. Slovenski ga mediji povezuju s cijelom aferom, navodi se i kao Wolfov stari drug. Možda su ta dva Mesićeva prijatelja baš dvojac Wolf-Riedle, a Dimnik poštar?

[ad id=”40551″]

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari