Josipović o vraćanju spomenika brozu i partizanima..

0

Pitanje nad pitanjima

Predsjedniče Josipoviću, gdje ste bili 1991. kad su komunistički spomenici odlazili u ropotarnicu povijesti? Što tada niste govorili da ih se ne miče?

Predsjednik Republike Ivo Josipović, u šumi Brezovica kraj Siska, gdje  su drugovi i drugarice, partizani i antifašisti, obilježavali 73. godinu osnivanja prvog partizanskog odreda, među ostalim je rekao: “Tko sprečava naše gradonačelnike da vrate spomenike II. svjetskog rata u svoje gradove, koja je to sila koja ne dozvoljava da se u udžbenicima piše istina o ovim događajima? Nema velike sile. Postoje sugrađani koji misle drugačije, ali to je i bit demokracije. Za ovo smo krivi mi”.

0032007.48Kao prvo, nije nam jasno zbog čega predsjednik države inzistira na vraćanju komunističkih spomenika, a koji su maknuti s brojnih ulica i trgova u Hrvatskoj početkom devedesetih, kad je počela srpska i ina agresija na Hrvatsku?

Pa, hrvatski branitelji su se borili za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, čak i protiv treće ili četvrte vojske u Europi, odnosno protiv Josipa Broza, Jugoslavije i komunističkog režima.

A ti spomenici, o kojima govori predsjednik, u 99 posto slučajeva uzdizalo su sve to. Naime, bivši hrvatski partizani, tek jednim manjim dijelom, su se borili za Hrvatsku unutar Jugoslavije, (dakle za Hrvatsku, ali unutar Jugoslavije!), a najviše za Rusiju i Staljina, s čijim su imenom na usnama i umirali.

Je li to laž, ili istina?

Dakle, te 1991. borili smo se i protiv crvene zvijezde petokrake, protiv, zločinačke Jugoslavenske narodne armije (JNA), koja je učinila masakr nad nevinim Hrvatima u Vukovaru, Pakracu, Škabrnji, Gospiću, Dubrovniku, Osijeku, Vinkovcima, Voćinu, Kninu i u brojnim drugim gradovima i mjestima.

Je li to laž ili istina?

A baš ta JNA je bila glavna oružana sila u srpskoj i inoj agresiji na Republiku Hrvatsku. To se danas na žalost teško može čuti.

Predsjednik Josipović poziva gradonačelnike hrvatskih gradova da ponovno vrate komunističke spomenike u svoje gradove, (sic!), dakle na trgove i ulice. Ali, ako nam dopusti, samo bi ga pitali:  gdje ste bili i što ste radili, uvaženi predsjedniče, te 1991. kad su se uglavnom preseljavali ti spomenici u ropotarnice povijesti, a tek manji dio je uništen?

Dakle, gdje ste bili 1991. da niste tada podigli svoj glas, da niste zaustavili kako, vi kažete, “rušenje” partizanskih spomenika? O tom dijelu vašeg životopisa na žalost malo znamo, a s obzirom da vam se primiče i kraj mandata, vrijeme je da nam objasniti i to razdoblje vašeg života. Hrvatski narod, vjerujemo da ćete se složiti, mora i o tome nešto znati, tim prije jer se predstavljate i kao od “predsjednika svih građana”, kako je to lijepo govorio i vaš prethodnik Stjepan Mesić.

Nije istina da se u školskim udžbenicima  ne piše istina o “ovim događajima”. Pa, školski udžbenici su i dalje prepuni stranica u kojima se na veliko i široko piše o zaslugama Broza, partizana, II. svjetskom ratu, ali nema gotovo ništa o zlodjelima partizanskih “pobjednika”. Ta istina – nedostaje. Obično kad govorite o Domovinskome ratu uvijek i svagdje ističete i zasluge hrvatskih branitelja, ali nikada ne izostavite dodati da je u Domovinskome ratu na žalost bili i zločina s hrvatske strane. E, toga nema kad govorite o partizanima kao pobjednicima, pa tako nije bilo ni ovog puta u šumi Brezovica, kad ste govorili drugovima i drugaricama. S druge pak strane, u školskim udžbenicima gotovo da i nema prave istine o hrvatskom Domovinskome ratu, odnosno hrvatska borba za slobodu pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođe i pobjednika Domovinskog rata dr. Franje Tuđmana svedena je tek na toliko prostora koliko je primjerice dobila  “jedna značajna borba partizanskih jedinica”!? (Više se u školskim udžbenicima piše o Titovom psu koji mu je “spasio život” nego o svim masovnim grobnicama iz Domovinskog rata.)

Istaknuli ste također i ime čovjeka bez kojeg sigurno ne bi bilo hrvatske države, dr. Franju Tuđmana. Ali, kako? Jedino što ste za njega rekli je to da je u svoj predsjednički ured na Pantovčaku, gdje i vi trenutačno boravite, stavio bistu Josipa Broza Tita te da tu bistu nisu maknuli ni Mesić, ali ni vi, kao što je, po vama, ne će maknuti ni budući predsjednik države. I to je sve što ste imali reći za prvog hrvatskog predsjednika?!

Međutim, dr. Franjo Tuđman, poštovani predsjedniče, ipak nije ostavio u svom uredu samo Brozovu bistu, već vam je ostavio i – hrvatsku državu, što je mnogo važnije od jedne obične skulpture!

E, o tome na žalost od vas malo ili gotovo ništa ne čujemo.

Ovog puta, iako smo očekivali, od vas nismo čuli ono što ste izjavili prije nekoliko godina, baš na ovom mjestu: “Partizanske kape su lijepe, one su poruka ljubavi i mira”.

A što je, predsjedniče, s tim “lijepim” kapama koje su nosili partizanski i ini zločinci iza kojih su nakon (dakle, nakon!) II. svjetskog rata ostale na tisuće masovnih grobnica u kojima su bez suda i suđenja bacani nevini Hrvati, samo zato što su drugačije razmišljali, odnosno što nisu bili na pobjedničkoj strani?

Zar ćemo i takvima ponovno u centrima gradova podizati (vraćati) spomenike?

Na skupu u Brezovici govorio je i predsjednik Saveza antifašističkih boraca NOR-a. drug Franjo Habulin, vatrogasac i antifašist, Titov Zagorac, rođen 1957.! To bi isto tako bilo da na čelu neke braniteljske Udruge iz Domovinskoga rata postave nekog vatrogasca tko je rođen 2000., kad je Račan bio premijer, čiji su drugovi, da se podsjetimo, napustili saborske klupe kad se izjašnjavalo o hrvatskoj državi. Što reći o njegovu govoru osim- ništa, baš kao i o “prenemaganju” jednog Šerbedžije, koji je, na radost svih, recitirao neke svoje omiljene partizanske pjesme.

Mladen Pavković/kamenjar.com

facebook komentari