Josipović od Vukovara do Bugojna – “U službi njezinog veličanstva”

0

Na kraju svoje bosanskohercegovačke turneje Predsjednik Josipović je bio u Bugojnu. Bugojno je gradić u središnjoj Bosni.  U bivšoj Jugoslaviji bio je poznat kao jedan od komunističkih laboratorija bratstva i jedinstva, kao centar vojne industrije i povremeno  Titovo obitavalište u vrijeme lova na medvjede.  U vrijeme posljednjeg rata u BiH,  Bugojno je bilo  poprište muslimansko-hrvatskog sukoba, jedan od najeklatantnijih primjera  zlostavljanja, progona i etničkog čišćenja Hrvata iz središnje Bosne pri čemu je ciljano eliminirana  hrvatska elita. Devetnaest  zarobljenih  uglednih bugojanskih Hrvata još uvijek se vode kao „nestali“. U poslijeratnom razdoblju Bugojno je poznato kao jedan od centara radikalnog islamizma u BiH, po teroru nad hrvatskim povratnicima i po nikada zadovoljenoj pravdi. Haške i sarajevske optužnice za ratne zločine zaobilazile su i još uvijek zaobilaze predsjednika  bugojanskog ratnog predsjedništva  Dževada Mlaću i  bugojanskog ratnog zapovjednika Armije BiH  Selmu Cikotića. Navodi iz ratnog dnevnika Dževada Mlaće u vrijeme nestanka bugojanskih Hrvata „ ne smijemo imati zvanično zarobljenih civila, a ekstremni dio zarobljenih vojnika treba da se likvidira“,  doveli su Mlaću i Cikotića tek do klupe za svjedoke pred sarajevskim sudom za ratne zločine. Preostali Hrvati  u Bugojnu već dva desetljeća  žive u strahu, u punom smislu kao građani drugog reda.

Bugojno-1024x409

To je kontekst u kojem u Bugojno dolazi hrvatski predsjednik Josipović  i  zajedno sa  aktualnim bugojanskim gradonačelnikom Hasanom Ajkunićem najavljuje kako će taj gradić postati pilot-projekt međudržavne  gospodarske suradnje  Hrvatske i BiH. Na prvi pogled prekrasno, posjet  nove nade. No kada se bugojanski pilot-projekt stavi u kontekst  dosadašnje regionalne politike predsjednika Josipovića i  aktualne inicijative ministrice Vesne Pusić,  koja traži da EU omogući pristup BiH pod posebnim uvjetima, oprez je nužan. Zapravo,  zvoni na uzbunu.

Nova inicijativa ministrice Pusić, koju je diskretno podržao predsjednik Josipović,  je zapravo još jedan  pokušaj britanske politike da obeshrabri  jači politički angažman EU na preustrojavanju  BiH u održivu državu. Do zaokreta  EU u pristupu BiH došlo je ponajviše zahvaljujući   inicijativi i djelovanju  dvojice hrvatskih europarlamentaraca  Davora Stiera i Tonina Picule. Rezultat: u službenim dokumentima EP-a (Rezolucija  o BiH i Izvješće  o napretku Turske)  po prvi je put (bošnjački) centralizam označen kao opasnost za održivost BiH, a Erdoganova Turska pozvana da svoju politiku prema BiH usklađuje s politikom EU. Najveća je novost tog novog EU pristupa,  što po prvi put prepoznaje problem podređenog položaja i obespravljenosti Hrvata u BiH i traži da se to pitanje riješi  kao preduvjet daljnjeg približavanja BiH Europskoj uniji. Britanski odgovor, koji je stigao u Bruxelles preko  non papera Vesne Pusić, nudi posve  drukčija rješenja – traži da se BiH primi u EU po posebnom, bržem  i povlaštenom režimu  pa će se onda navodno lakše riješiti svi ostali problemi.

Slično kao što je prije dvadesetak godina lord  David Owen u svojim mirovnim misijama tražio da sa srpskim vlastima na okupiranim područjima  Hrvatska najprije riješi pitanja dalekovoda, vodovoda i gospodarske suradnje,  a nakon toga će se dogovarati kojoj državi pripadaju. To je model koji podržava status quo. U aktualnoj BiH to znači da  ostavlja vrijeme  srpskom i bošnjačkom političkom vodstvu  da daljnjim potiskivanjem i iseljavanjem  Hrvata   podijele BiH na dva dijela. No taj model je i kukavičje jaje podmetnuto EU. Na njega se kao na presedan mogu pozvati  države „regije“ pa i  Turska, on podrazumijeva  da se problemi tzv. nezavršenih država  prenesu u EU kao destabilizirajući element. Taj  britanski trojanski konj je prepoznat u Bruxellesu. I izvjesno je da neće proći. No ministrica Pusić i predsjednik Josipović ostaju vjerni Njezinom Kraljevskom Veličanstvu.  Uvijek na uštrb hrvatskih nacionalnih  interesa , a sada i na uštrb interesa stožernih država EU.

Nakon što je ministrica Pusić u društvu britanskog šefa diplomacije Williama Haguea i Angeline Jolie u Sarajevu nastojala emocijama omekšati kriterije za pristup BiH Europskoj  uniji, podsjećajući na stradanja silovanih žena, predsjednik Josipović  je krenuo putovima gospodarske suradnje. Već na prvoj postaji, u Mostaru, predsjedavajući predsjedništva BiH i najmoćniji bošnjački političar Bakir Izetbegović javno mu je dao do znanja da pitanja jednakopravnosti Hrvata, odnosno provedbe presude Sejdić Finci, smatra nedobrodošlim, da ga zanima samo gospodarska suradnja. A na zadnjoj postaji u Bugojnu, predsjednik Josipović je pokazao da je s time suglasan.  Izabrati za pilot projekt zajedničke gospodarske suradnje grad iz kojeg su Hrvati kao politički faktor apsolutno eliminirani, grad koji je simbol neraščišćenih bošnjačkih zločina nad  Hrvatima kako ratnih tako i poslijeratnih , uz jasnu poruku bošnjačkog političkog vrha da ta pitanja ne žele i ne dopuštaju otvarati, potez je  usporediv s  posjetom i darovima koje  mu je bivši srpski predsjednik  Boris Tadić uručio u Vukovaru ujesen 2010. U znak dobrosusjedstva i spremnosti za rješavanje pitanja nestalih iz vukovarske bolnice tada je Tadić poklonio Josipoviću  nekoliko paketa  prijeratnih bolničkih knjiga i reprint časopisa Zenit , programski specijaliziranog za promicanje ideologije Velike Srbije i antieuropskih sentimenata. A iz Josipovićeva ureda su ljutito nazivali redakcije koje su se usudile posumnjati u Tadićeve darove i novu etapu u međudržavnim odnosima.  U  dosege njegova posjeta Bugojnu više nitko i ne sumnja.

Nakon što je u Vukovaru činio sve da „regiju“ približi Hrvatskoj, makar time udaljavao EU od Hrvatske,  predsjednik u Bugojnu čini sve  da „regiju“ približi EU, makar time Hrvatsku udaljavao od EU. To je opasan smjer. Predsjednika treba zaustaviti.

Izvor: narod.hr, autor Višnja Starešina

facebook komentari