Josipović otvoreno priznao da mu je Hrvatska bila samo sredstvo

2

Svaki izbori na državnoj razini svojevrsna su inventura ne samo političkoga stanja i političkih kretanja, nego i ukupnoga stanja u mladoj hrvatskoj državi, pa je tako i prvi krug predsjedničkih izbora svojevrsno javno svođenje računa i o politici i o situaciji u sadašnjem povijesnom trenutku hrvatskoga društva.

Stoga je za što cjelovitije svođenje toga računa potrebno makar djelomično sa stajališta općega dobra za čitavu hrvatsku naciju analizirati i neka događanja i pojave u predizbornoj kampanji, kao i poruke koje donose sami ti izbori.

Ne smije se prešutjeti činjenica da je predizborna kampanja započela davno prije službene i da je osim favoriziranja dosadašnjega Predsjednika imala ružnu svrhu odvraćanja pozornosti javnosti od promašaja, neuspjeha i nečinjenja vladajuće garniture. Kreatori javnoga mnijenja u Hrvatskoj vršili su silan pritisak na sada vodeću opozicijsku stranku i puno prije službene stranačke nominacije javnosti predstavili predsjedničku kandidatkinju, jer im je to trebalo za još veću dinamiku manipuliranja, te su tako zabavljali narod dok je hrvatsko društvo u gotovo svim svojim segmentima tonulo. Istodobno javnosti su predstavljane ankete o popularnosti političara, a koje su divinizirale nositelja dosadašnjega predsjedničkoga mandata i koje su nehotice produbljivale sukob na ljevici predstavljajući ga kao glavno, sudbinsko događanje u društvu. Ozbiljna anketa, a bio je to prvi krug predsjedničkih izbora, pokazala je svu farsičnost tih sustavnih petogodišnjih manipulacija, te bi trebala biti shvaćena kao ozbiljna opomena da se prestane s tim i takvim drskim i bezočnim podvaljivanjem hrvatskoj javnosti.

Ne ulazeći u sve ono što su predsjednički kandidati doživjeli u neposrednim susretima na svojim pohodima po Hrvatskoj i što su sve na terenu poduzimali njihovi angažirani politički aktivisti, i u službenoj kampanji bilo je preko svake mjere medijskih manipulacija. U tome su osim svih dnevnih listova i većine portala sudjelovale i nacionalne TV mreže, a apsolutni predvodnik i promotor te manipulacije bila je Hrvatska radiotelevizija, javni servis koji bi u svakoj normalnoj i slobodnoj državi bio u službi općega dobra i interesa ljudi, a ne u službi interesa ideološke i političke skupine kojoj pripada samo jedan od predsjedničkih kandidata. Umjesto da se pobrine da gledatelji i slušatelji dobiju stvarni uvid u shvaćanja, stavove i nakane svakoga od predsjedničkih kandidata, HRT je ponudio, osobito u televizijskom sučeljavanju 26. prosinca, kaotični galimatijas na rubu promašenoga šoua, jer je to išlo u prilog nositelja dosadašnjega predsjedničkoga mandata. Novinarima je, stječe se dojam, bio cilj da kandidati ne očituju i elaboriraju svoje stavove i predsjedničke planove, da se ne bi koji od njih slučajno pozitivno nametnuo, pa su gotovo svu svoju koncentraciju upravili na svoj scenarij i svoja pitanja, a ne na ono što bi koristilo gledateljima da se odluče za kandidata koji bi barem više ne samo verbalno obećavao. Očito se pritom polazilo od stava da će najbolje poslužiti svojemu favoritu ako drugi kandidati ostanu nedorečeni, magloviti i neuvjerljivi. Izbori su pokazali da su u hrvatskom društvu najdublje u krizi i neprofesionalnosti potonuli neki novinari i mediji.

Prema rezultatima izbora nakon što je obrađeno 99,98 % biračkih mjesta na izbore se odazvalo samo 1 787 722 birača, odnosno 47,14 % od službeno navedenih 3 792 638 glasača, a samo nekoliko tjedana ranije i Ministarstvo uprave i čak Ustavni sud oficijelno su baratali podatkom o više od 4 milijuna birača i tako zaustavili inicijativu za referendum o promjeni izbornoga zakonodavstva! Već sama ta očita diskrepancija raskrinkava često ponavljanu tezu da je sadašnja vladajuća koalicija ostvarila uređeniju državu i da stvarno u Hrvatskoj ima premalo političke volje među ljudima na položaju da dođe do toliko željenoga zaokreta. Podatak da čak 52,86 % birača nije ni izašlo na izbore, kao i podatak da je čak bilo 28 712 nevažećih listića odnosno 1,60 %, još jednom potvrđuje da je politika koja se provodi u Hrvatskoj odnarođena i duboko kompromitirana i da se političari moraju bitno promijeniti da bi zaslužili veće povjerenje hrvatskih birača. Nepovjerenje u političare očitovali su i svi oni koji su svoj glas dali najmlađemu predsjedničkomu kandidatu, koji još zapravo i nije političar.

Prema rezultatima izbora tijesni pobjednik prvoga izbornoga kruga zapravo je najveći gubitnik, ne samo zato što je samouvjereno isticao da će osvojiti novi mandat već u prvom krugu i što su mu očito namještane ankete to jamčile, nego i zato što su gotovo svi potencijali propagandne mašinerije bili upregnuti u njegova kola, a cilj ipak nije postignut. Ovi izbori pokazali su da je snaga te propagandne mašinerije ipak ograničena te da ne uspijeva ni kod pune četvrtine biračkoga tijela. To je radosna vijest za hrvatsko društvo!

Pozornost i analizu zaslužuju riječi izrečene u obraćanju javnosti nakon objave rezultata: »Previše je krvi proliveno za Hrvatsku i previše je branitelja stradalo da bismo Hrvatsku predali onima koji je ne zaslužuju.« Tim riječima pobjednik prvoga kruga priznao je da je zapravo Hrvatsku »imao«, da mu je Hrvatska bila samo sredstvo. Hrvatska sa svim svojim ljudima za svakoga časnoga političara nikada nije niti smije biti sredstvo, već je svetinja kojoj se služi. Ako je to stav i Kukuriku koalicije, koja ga podržava, onda je baš to razlog zašto se u Hrvatskoj gotovo ništa ne poboljšava i onda je to apel da što prije upravljanje državom preuzmu oni koji će Hrvatskoj služiti.

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari

  • EMINƎM

    ne treba nikakva sila, dovoljan je glasački listić da se zbaci ova crvenokmerska klika