Josipović: Srbija ima pravo na drukčiji pogled na Oluju

5

Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović ocijenio je da odnose Zagreba i Beograda u ovom trenutku najviše opterećuje prošlost, ali i da od svog prvog službenog sastanka s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, koji se očekuje na jesen, očekuje pružiti “novi poticaj” razvoju bilateralnih odnosa.

“Predstojeću posjetu Beogradu vidim više kao novi impuls nego kao novi početak. Kada imamo u vidu tešku prošlost i nedavni rat, unazad tri-četiri godine mnoga su se pitanja pokrenula, odnosi su se otopili …”, rekao je Josipović u intervjuu za “Novosti”, prenosi Tanjug.

On je kazao da Srbiju i Hrvatsku “najviše opterećuje prošlost – ratna suradnja, sudbina nestalih, izbjeglice, sukcesija bivše države, stambeno zbrinjavanje, mirovine iz doba rata …”. “Osobno, mislim da bi pojedina pitanja mogli brzo riješiti,i u dobrosusjedskoj ozračju to ne bi trebao biti preveliki teret”, rekao je voditelj hrvatske države.

On je napomenuo da Srbija i Hrvatska imaju još mnogo otvorenih pitanja od velike važnosti za naše države i građane, prije svih “problem nestalih osoba, njih oko 1.700, oteto kulturno blago koje Srbija još nije vratila, pitanje izbjeglica, Srba iz Hrvatske, ali i Hrvata iz Srbije, brojne imovinske probleme … “.

“Tu je i sukcesija bivše Jugoslavije, kao i pitanje granice na Dunavu. Uz to, moramo poboljšati suradnju u gospodarstvu, progonu ratnih zločina i u borbi protiv organiziranog kriminala”, podsjetio je Josipović. Josipović kaže da u Hrvatskoj nije bilo rezervi prema Nikoliću i da su prvi susreti s predsjednikom Srbije ohrabrujući.

Na pitanje može li planove za dalje razvijanje odnosa sa Srbijom, pokvariti dolazeća godišnjica “Oluje”, koju Beograd i Zagreb gledaju različitim dioptrijama, Josipović je odgovorio da se nada da neće jer je za “Hrvatsku ‘Oluja’ bila nužna oslobodilačka akcija kojom je završen rat “i bez te vojno-policijske akcije” Hrvatska ne bi bila slobodna i neovisna “.

“Činjenica o stradanju većeg broja Srba u toj akciji daje srpskoj strani pravo na drugačiji pogled. Iako ćemo se, vjerojatno, morati primiriti s tim da na neke povijesne događaje gledamo različito, očekujem i da Srbi s razumijevanjem prihvate začaj ‘Oluje” za slobodu hrvatske države .. S druge strane, Hrvatska treba s dužnim pijetetom da se odnosi prema svim žrtvama, da kazni zločine i da svima koji žele vratiti to i omogući “, poručio je hrvatski predsjednik.

Josipović je kazao da bi volio da pregovori EU sa Srbijom počnu što prije i da se “što skorije završe” i ističe da iskustvo Hrvatske govori da se “napor isplati”. “Ima mnogo sličnosti između naših društava i sigurno je da će naša iskustva biti korisna za Srbiju. Spremni smo pružiti svu pomoć, ne samo Beogradu, već i drugim susjedima, i naša iskustva podijeliti s njima”, rekao je predsjednik Hrvatske.

Fena/dnevno

facebook komentari

  • $28092260

    Daleko najbolji srpski ministar vanjskih poslova je Josipović .

    • Herc.Križar

      i Vesna Pusić

    • peppermintt

      aha , britanskih bre
      poz časnom sinu Oluje 🙂

  • [email protected]

    Fri, Aug 2, 2013 at 4:57 PM

    G. Vuskic

    Sat, Aug 3, 2013 at 12:50 PM

    To: [email protected]

    Reply |
    Reply to all |
    Forward |
    Print |
    Delete |
    Show original

    JESU LI USTAŠE – FAŠISTI?

    by Otporaš

    5/26/13

    APOLOGIJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

    T e z e (Protiv kolajućih predrasuda i laži)

    1. Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945) nastala je kao rezultat

    povijesne težnje i naravne potrebe hrvatskoga naroda da brani svoju

    samosvojnost (egzistenciju, suverenitet) i samobitnost (esenciju,

    identitet). Bez vlastite države narodi na dulje staze propadaju.

    2. NDH nije bila sila Osovine. Ove su rado surađivale s

    kraljevskom J. Hitler se priklonio hrvatskoj varijanti tek kada je bio

    stavljen pred svršen čin. Ali, tada je za NDH došlo u obzir samo

    savezništvo s Osovinom: demokratske sile i SSSR podupirale su obnovu

    J.

    3. Poglavnik nije imao kud nego potpisati Rimske ugovore i pro

    forma priznati talijanskog princa za kralja. Da to nije učinio,

    Talijani bi ga zamijenili potpunim poslušnikom. Osim toga, već

    Rapalskim ugovorom kraljevska se J. odrekla Cresa, Lošinja, Lastova i

    Zadra. A Poglavnik je već 10. rujna 1943, dan nakon kapitulacije

    Italije, Hrvatskoj pripojio čitavu Dalmaciju, pa i Istru, koja nikada

    nije bila u sastavu hrvatske države.

    4. Premda je Ustaštvo izvorno nastalo kao nefašistički

    osloboditeljski pokret, u duhu vremena, NDH je uspostavila određeni

    oblik fašističkog poretka. To ne može biti razlog za njezino

    osuđivanje, niti oportunističko odricanje od fašizma (i Ustaštva) može

    išta popraviti ugled hrvatskih nacionalista u očima njihovih

    neprijatelja. NDH je, u najtežim uvjetima, njegovala začudnu razinu

    sloboština, uljudba je cvjetala, i postizan je napredak na svim

    poljima javnog života.

    5. Ustaški pokret i vojska predstavljali su prirodno sredstvo

    samoobrane hrvatskog naroda, u kojoj su počinili neviđena junaštva.

    Mogući ispadi, koji su poslužili za kriminalizaciju hrvatske države i

    naroda, bili su razumljiva popratna pojava rata protiv četničkih

    koljača. – Danas se, s kriminalizacijom Domovinskoga rata, ponavlja

    ista povijest, s istovjetnim ciljem.

    6. Sabirno-radni logori u NDH nastali su iz potrebe da se

    privremeno drže pod nadzorom stvarni ili mogući državni neprijatelji.

    Srbi su protiv NDH odmah pokrenuli rat, nešto kasnije i komunisti,

    Židovi je velikim dijelom nisu priznali (lojalni pak Židovi, kao i

    Srbi-pravoslavci, sudjelovali su u vlasti, vojsci i Ustaškom pokretu),

    Cigani su predstavljali asocijalni element. Ispadi do kojih bi

    gdjegdje došlo shvatljivi su iz povijesne situacije, a neprijateljska

    ih je propaganda mnogostruko umnožila i uvećala.

    7. Najveći je promašaj NDH, zacijelo, bio onaj koji je doveo do

    Bleiburga. Trebalo je voditi rat do kraja (što je mjestimice i

    činjeno) te ginuti junački, a ne kao razoružana i prijevarom izručena

    vojska. Ipak, Poglavnik je računao da će na taj način spasiti živote,

    a odlaskom u emigraciju nastaviti borbu. Bleiburški zločin, pak,

    počinili su Englezi i titovci, a ne Ustaše.

    JESU LI USTAŠE – FAŠISTI?

    T e z e (Na 53 obljetnicu Poglavnikove smrti)

    1. Kako bi u očima neprijatelja pokušali rehabilitirati NDH i

    U-pokret, mnogi hrvatski umjereni desničari uporno dokazuju da u njima

    nema ni traga fašizmu. Do kada, i komu, i zašto?!

    2. Neprijatelj toj argumentaciji ne će vjerovati, niti će je

    prihvatiti u svojem ponašanju, sve i ako je istinita. Njemu je

    potrebna fašistička stigma nad prvom hrvatskom državom u XX st., kako

    bi lakše rušio i drugu, i svaku buduću.

    3. Nije jasno zašto bismo morali prihvatiti neprijateljeva

    antifašistička mjerila i zašto bismo mu uopće išta dokazivali. Da bi

    on bio zadovoljan (što nije naša briga!), i da bi nas zavolio (što ne

    će nikada, a i zašto bi!), trebali bismo postati integralni

    jugoslaveni. Ako smo bili i fašisti, bili smo slobodno, svjesno, s

    razlogom – i što onda! Svakako nismo zbog toga bili prijatelji

    talijanske okupacije.

    4. Nema nikakvog razloga da, u podaničkoj maniri vječnoga

    pravdanja, preuzmemo vladajući antifa-duh, i da pod fašizmom mislimo

    isto što i neprijatelj. Fašizam je bio povijesni politički pokret sa

    svojim svijetlijim i tamnijim stranama, i ispod je dostojanstva

    slobodnog čovjeka da o njemu ne smije nepristrano razmišljati, nego ga

    mora krivotvoriti, a riječ rabiti tek u funkciji univerzalne batine.

    5. Povijesna je istina da U-pokret nije nastao s fašističkim

    nabojem (ako se izuzme 11. točka Ustaških načela iz 1933, koja u

    Hrvatskoj dopušta javne službe samo čistokrvnim Hrvatima). U početku,

    U-pokret je nacional-osloboditeljski, a njegovi vodeći muževi

    nacionalni su liberali u Starčevićevoj tradiciji.

    6. Također je povijesna istina da je Ustaštvo, u dodiru s

    nacional-socijalizmom i fašizmom, a pogotovu na vlasti, poprimilo neke

    oznake desničarskoga duha vremena (autoritarna nacionalna Država i

    karizmatski Vođa, elitizam, nacionalni socijalizam, antikomunizam i

    antiliberalizam, jednostranaštvo, militarizacija, strogoća spram

    nehrvata…).

    7. Činjenica da Hitler i Mussolini isprva nisu htjeli hrvatsku

    državu, nego su U-pokret čak i proganjali, nije nikakav dokaz za

    tvrdnju da je hrvatska država bila antifašistička. Ona dokazuje tek

    njihovu procjenu da je bolje ovladati čitavim YU-prostorom.

    8. Netočno je i sofistički argumentirati tobožnji Poglavnikov

    antifašizam time da se Italija u NDH pojavila kao okupator. Riječ je

    bila o talijanskoj, iredentističkoj okupaciji, koja je tek poprimila

    fašističko obličje vremena. Uostalom, Poglavnik je potpisao Rimske

    ugovore (predviđajući točno – dakako – da ne će biti duga vijeka).

    9. U svojim , Ante Pavelić otvoreno je, i s dobrim argumentima,

    hvalio fašizam i nacional-socijalizam kao djelotvorne alternative

    tiranskom boljševizmu i dekadentnoj demokraciji. Milan Šufflay,

    Stjepan Buć, Ivan Oršanić i mnogi drugi bili su oduševljeni pristaše

    fašiz(a)ma. Pozivati se na Oršanićevu kasniju demokratsku fazu kao

    dokaz njegova antifašizma, netočno je i nepošteno.

    10. Poglavnik nije zabranio Bućeve hrvatske nacional-socijaliste s

    antifašističkih razloga, nego iz pobuda državnog suvereniteta i zbog

    okolnosti da je mjesto takve stranke već bilo zauzeto državnom –

    U-pokretom.

    11. Sve njezine fašističke ili fašistoidne crte nimalo ne

    kompromitiraju NDH niti U-pokret. One su hvalevrijedne sadržine

    političkog duha vremena i bile su imperativ tadašnjeg trenutka, te

    nacionalne situacije. Nemamo ih se razloga stidjeti i zbog njih

    ispričavati neprijatelju.

    12. Ako su NDH i U-pokret i počinili pojedine ispade, bilo je to posve

    razumljivo u najtežim uvjetima nacionalne i državne samoobrane, baš

    kao i u Domovinskom ratu, te ne podliježe osudi post festum i iz posve

    drugačije perspektive, kao što to zahtijeva neprijatelj, kako bi

    Hrvatima vječno uskratio slobodu. Ali, kada bi samo bezgrješni narodi

    imali pravo na suverenitet, danas na svijetu ne bi bilo ni jedne

    suverene države, a posve sigurno ne bi bilo Amerike, Francuske ili

    Engleske.

    13. Naivno je i netočno dokazivati antifašizam NDH time da ona nije

    imperijalistički posezala za tuđim. Imperijalni su i liberalizam i

    komunizam, a teritorijalna ekspanzija nije jedino svojstvo fašizma.

    14. Bolesna potreba obrane od optužbe za fašizam doživljava novi

    procvat u povodu najava . Umjesto najoštrijeg otpora tom novom

    nacionalnom poniženju, i jasnog zahtjeva za zabranom samo

    YU-ikonografije (nema paralelizma između YU i NDH!), svjedoci smo, u

    redovima umjerene desnice, novog naleta najljigavijeg

    antifa-mazohizma.

    15. Dužnost je Hrvata stajati muževno uz svoju povijest, sami prema

    nacionalnom interesu razmatrati možebitne njezine pogrješke, te

    ustrajno braniti suverenitet u procjenjivanju njezinih pojedinosti kao

    i cjeline, umjesto podilaženja neprijatelju, petljanja i laganja.

    Izdaja istine o našim ustaškim junacima ne može nam donijeti ništa

    dobra!

    16. Antifašizam umjerene desnice zazoran je i pogibeljan zato, jer u

    svakom radikalnijem, ekstremnijem pokretu hrvatskoga nacionalizma u

    strahu provokaciju, koja bi da čitavu hrvatsku borbu, naciju i državu

    kompromitira . Na taj način, naime, umjerena desnica ometa, pa donekle

    i koči, sve ozbiljne napore za dosljednom i nepovratnom hrvatskom

    emancipacijom.

    17. Pritom umjerena desnica za sebe ne postiže baš ništa. Neprijatelj

    se smije njezinim dociranjima o NDH, U-pokreta i Poglavnika Pavelića,

    a njihove najglasnije propagandiste naziva fašistima i ustašama kad

    god mu zatreba, štoviše, kad god mu se prohtije. Oni će zbog toga i

    nadalje prolijevati gorke suze, za razliku od pravih, nacionalističkih

    desničara, za koje će neprijateljske poruge biti najboljim znakom da

    su na pravom putu, te će ih primati s neprikrivenim ponosom.

  • Prenosim sa stranica HRVATSKA I USTAŠTVO (58) iz opisa: Nepoznata strana Bugojanske Akcije broj 2. Komentar je, kako ćete i vidjeti po datumu, pisao korisnik Domobran a upućen Gracani13. Taj korisnik Domobran opisuje slučaj kada je on bio uhapšen u Parizu 1966. godine za neka djela koja on nije počinio, ali je za njih znao. Pročitajte komentar Domobrana pa ćete vidjeti kroz sve što je prošao za Hrvatsku. Takovih je bilo na tisuće i tisuće u hrvatskoj političkoj i nacionalnoj emigraciji.

    Gracena13

    Domobran

    26.06.2009 02:50 h

    Teško je osebi govoriti, ali takodjer čovjek najbolje
    sam sebe poznaje, pa kad je to tako, normalno bi bilo da on i o samom
    sebi kadkada kaže po koju riječ. Naima ja sam bio devet (9) dana u
    pritvoru, zatvoru, kako god tko hoće u Parizu. Nisam bio upleten u slučaj, ali
    sam poznavao stvar. Bio sam medju prvima uhapšen. Za devet dana prošao
    sam kroz sito i rašeto. Isljednici se svakog sata mjenjaju te se iđu
    odmarati. Ja sam uvijek isti, ne naspavan, umoran, gladan, žedan i sto
    drugih čuda. Kada se potužim na nešto, dobijem odgovor da ovo nije neki Hotel
    za odmaranje ili neki Restaurant za uživanje. Monenti su dolazili i
    odlazili za najgore. To se kaže “Propjevao”, te klupko se počima
    odvijati. Mene su držali i hrabrili oni najhrabriji za koje sam znao
    kroz sve što su prošli. Držao bih se rukama za stol kao da mislim iz njega
    vodu cijediti, te samo mislio na one koji su prošli kroz najgore, kako
    bi se oni ponašali da su ovdje. Sam sebi dajem odgovor: JUNAČKI! To me
    je čelišilo i ništa drugo pred sobom nisam vidio doli Hrvatsku. Tako i
    ovi 19 hrvatskih Junaka/Vitezova nisu osjećali niti patnje niti bolove
    niti muke. Sve što su osjećali bila je neograničena ljubav za Hrvatsku.
    Zbog takovih svačija povijest je bogata. Šteta da nemamo jedan feljton o
    Eugenu Kvaterniku i njegovu ustanku u Rakovici 1871 godine. Ova dva
    slučaja su identična i rekao bih da je Bugojanski Ustanak –
    nacionalno/povijesno gledajući – bolji za nas Hrvate zato što se je sve
    to zbilo undje gdje, na veliku našu hrvatsku žalost, danas nije u
    sastavu Hrvatske Drzave. Na duži rok to se može uzeti u obzir da je to
    Hrvatska Zemlja.