Josipovićev plan promjene ustava njegov je jedini izborni argument – ovdje donosimo njegov sadržaj i stvarno značenje

0

Josipovićev plan promjene ustava njegov je jedini izborni argument – ovdje donosimo njegov sadržaj i stvarno značenje

U svim nastupima u kampanji za izbor predsjednika, g. Ivo Josipović kaže otprilike sljedeće: “…jedino ja imam konkretan plan izlaska iz krize… ja imam plan koji se nitko do sada nije usudio ni ponuditi, a ja ću ga provesti“.

Plan se odnosi na promjene ustava koje će predložiti i provesti, makar i po cijenu referenduma koji će osobno organizirati.

Plan cilja na samo jednu stvar – gospodarski oporavak, evo izričito (citati su u kurzivu):

Predsjednik je uvjeren da će regionalizacija pozitivno utjecati i na hrvatsko gospodarstvo. Odnosno da predviđene ustavne promjene mogu imati i razvojnu dimenziju.“.

Nije bitno što predsjednik nema ovlasti koje se izravno tiču gospodarstva, on može potaknuti promjenu ustava, a promjena ustava će donijeti ni manje ni više nego polet gospodarstva i – rečeni gospodarski oporavak. O regionalizaciji ćemo poslije, iako je ona činjena još dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, upravo onda kada je Hrvatska potpala pod srpsku vlast.

Nitko u Hrvatskoj nije razumio kako to promjena ustava može donijeti gospodarski oporavak, a nitko do sada nije ni to konkretno ni pitao. Mene je to zanimalo, pa sam proučio taj plan, u mjeri u kojoj mi je on dostupan (http://predsjednik.hr/blog/2014/04/05/predsjednik-republike-ivo-josipovic-predstavio-inicijativu-za-sveobuhvatnu-promjenu-ustava/.

U planu nisam našao ni traga putu gospodarskom oporavku, što me nije iznenadilo. No, iznenađenje nije izostalo – u Josipovićevu planu našao sam plan stvaranja socijalističke federativne republike.

Evo pojedinosti. One su prepisane iz plana, a ja sam ih razvrstao po tipovima stvarnih namjera. Važno je da ih pročitate objektivno i hladno; više objektivno nego hladno, jer ćete se ionako smrznuti kad vidite što bi donijele da Josipović bude izabran i provede ih.

  1. Povećanje administracije i federativni ustroj države
  2. Josipović planira da se Hrvatska ustavno organizira u pet do osam regija. Pritom županije ne ukida, ali bi ih jednom osnovane regije mogle ukinuti. Tu vidimo sljedeće:
  3. a) Uvođenje regija, a ostanak županija znači povećanje administracije i susljednih troškova.
  4. b) Regije bi mogle ukinuti županije (valjda i osnovati nove?), što znači da je ukidanje županija prebačeno na regije. To nadalje znači da će regije koje ne ukinu županije same biti krive za propust „smanjenja“ administracije. Neke će regije upasti u nevolje jer će jedni htjeti, a drugi odbijati ukidanje županija. Nisam siguran da će i jedna regija jednoglasno ukinuti županije; to znači da će doći do preglasavanja i diskriminacije, koje su sasvim suprotne Josipovićevoj ideji povećanja demokratizacije (v. dalje). Gospodarstva nema, administracija se povećava, a sukobi se množe.
  5. c) G. Josipović u organiziranju regija predviđa kontrolu Ustavnog suda „kako bi se zapriječile eventualne zloporabe po stranačkoj liniji.“ To je politički potpuno neprihvatljivo, a i u izravnoj je suprotnosti s Josipovićevim planom „povećanja“ demokracije“ i „smanjenja broja predmeta za Ustavni sud“ (v. dalje).
  6. d) U Josipovićevu planu ne piše, niti je moguće zamisliti kako bi regionalizacija povećala rast gospodarstva, iako je on „uvjeren u to“. Njegova „uvjerenost“, međutim, nije ni dokaz niti argument; zašto g. Josipović zastupa regionalizaciju Hrvatske kad se pokazalo da po pravilima (ekonomske strategije) EU Hrvatska može imati samo dvije jedinice u odnosu na natjecanje za EU fondove?
  1. Veća ljudska prava će popraviti gospodarstvo?

Josipovićev plan tvrdi da će „više demokracije“ popraviti gospodarstvo. „Više demokracije“ znači više ljudskih prava. Više ljudskih prava je ono što kaže gđa Mirela Holy.

  1. a) Udar na Ustavni sud: osveta ili uklanjanje zadnje prepreke diktaturi proletarijata?
  2. Josipović u svojemu planu opširno docira o Ustavnom sudu. Nije, međutim, jasno kojim pravom, jer taj je isti Ustavni sud ukinuo skoro dvadeset zakona koje je on potpisao kao predsjednik države. Ti su zakoni došli od SDP-Vlade, prošli kroz SDP-Sabor, a onda ih je potpisao SDP-Predsjednik. Zatim su pali kao – suprotni Ustavu. Njegovo diranje u Ustavni sud time postaje i moralno upitno.
  3. b) Mirela Holy, svećenica ljudskih prava

Ustavom bi se g. Josipović Ustavnom sudu dao dodatnu snagu… „posebice kad je riječ o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u tom kontekstu i pitanje odnosa našeg Ustava prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava… koji korespondira suvremenim potrebama i omogućava širi demokratski okvir.“

To je finiji način da se izrazi traženje gđe Mirele Holy da se ustavom zabrane referendumi koji se tiču ljudskih prava. No, hrvatski Ustav sadrži dovoljno definicija jednakosti ljudi i zaštite ljudskih prava. Stvarati popis tema zabranjenih za referendum zloćudni je staljinizam.

Potrebi da se mijenja Ustav pridonijele su i prethodne izmjene Ustava koje su narušile njegovu koherentnost“, smatra g. Josipović, očito kivan što je Ustavni sud odobrio referendum o definiciji braka. Ne znam na što je drugo mogao misliti.

  1. c) Koja su to ljudska prava koja Hrvatskoj nedostaju? Znam samo ona koja zastupaju Josipović i Holy: od potpuno „slobodnog“ odlučivanja majke o abortusu do legalizacije marihuane, pedofilije i incesta.

Potpuno „slobodno“ odlučivanje o abortusu – znači upravo to: potpunu slobodu. Znači da žena, bez objašnjenja i ograničenja, može dati ubiti svoje čedo u šestom mjesecu trudnoće, i to koliko god njih zanese, a poželi ih se riješiti. Država joj to mora omogućiti na razini Ustava.

Netko će reći da Josipović i Holy ne govore o legalizaciji pedofilije i incesta, ali to je samo privid. U zapadnoj demokraciji stvari su otišle jako daleko, a g. Josipović i gđa Holy traže da te trendove slijedimo: u Europi je njemački Državni etički sud odobrio incest, Lunaček deklaracija (i drugi) totalno pravo na pobačaj, a u SAD je American Psychiatric Association u zadnji čas i privremeno zaustavljena u legalizaciji pedofilije. Marihuana je već legalizirana, iako ne postoji ni jedan dokaz da je ljudima medicinski korisna (gđa Holy javno kaže da ima 700 dokaza). Na sve to, dakle, misle Josipović i Holy kada (on) kaže „…korespondira suvremenim potrebama i omogućava širi demokratski okvir.“ Uostalom, u anketi jedne utjecajne dnevne novine Josipović je ovih dana rekao da jest za to da homoseksualci posvajaju djecu a pritom se služe i ženama koje će za njih roditi – za novac („kad situacija sazrije“, tj. kad se konzervativci moderniziraju ili on promijeni Ustav).

  1. Krađe, plagijati, trikovi

Tu ima nekoliko srodnih i u planu pažljivo pomiješanih ideja.

  1. b) Preferencijalno glasovanje – krađa ideje i prjevara naroda

Preferencijalno glasovanje odlična je zamisao, ali nije Josipovićeva. On ju je naprosto ukrao (otuđio, plagirao, oteo) od Inicijative „U ime obitelji“. Prethodno je održavanje referenduma Inicijative izigrano sljedećim trikom: Vlada Ustavnom sudu dostavlja dokumentaciju o broju birača s pravom glasa u Hrvatskoj i Ustavni sud zaključuje da oko 380.000 prikupljenih potpisa nije dovoljno za referendum, nego treba nešto više od 400.000. Nema referenduma, OK, Ustavni sud je pravedan, pošten i stručan, dokazao se na referendumima o obitelji i ćirilici. Međutim, doslovno nekoliko dana nakon toga, Vlada objavljuje podatak da u Hrvatskoj ima oko 3,7 milijuna ljudi s pravom glasa, od čega je 10% – 370.000. Tko je odgovoran za prjevaru časnoga Ustavnoga suda i svih hrvatskih građana? Pitam Inicijativu „U ime obitelji“ hoće li se potužiti Sudu za ljudska prava u Strassbourgu?

  1. c) Dvadeset tisuća potpisa za uvrštenje teme u saborsku raspravu, s tim da Sabor može odlučiti kako želi ruganje je ljudima koji će se upustiti u prikupljanje tih 20.000 potpisa. Srećom, u takvu će bijednu zamku malo tko upasti.
  2. d) Kombinirani većinsko proporcionalni sustav za parlamentarne izbore

To je dobra demokratska, ali tuđa, stara i poznata, a ne Josipovićeva ideja. Josipović je nameće, jer bi prije toga regionalizirao Hrvatsku, a to znači da bi je federalizirao i doveo na rub opstanka.

  1. Upravljanje državom po receptu diktature proletarijata

Tu u Josipovićevu planu ima vrlo zanimljivih stvari, obratite posebnu pozornost. One proistječu iz duboke usađenosti njegove duboke vjere u ispravnost i pravednost diktature proletarijata.

  1. a) Ustav upravlja unutarnjom demokracijom stranaka

Josipovićev plan oporavka gospodarstva kaže i ovo: „… stranke su na neki način ostale izvan jačeg ustavnog nadzora kad je riječ o unutarnjem demokratskom funkcioniranju…“. Nikad ne bih pomislio nešto tako ludo – da itko u Hrvatskoj može predložiti ustavno propisivanje razine nutarnje demokracije u strankama.

No, ima još ideja o diktaturi proletarijata propisanoj ustavom:

pravo da regije u suglasnosti sa Saborom same kreiraju svoj teritorijalni ustroj“; „odnosno uređuju mrežu gradova i općina te njihove međusobne odnose. Hrvatska bi, dakle, ostala jedinstvena, ali decentralizirana država, uz snažnu mogućnost Vlade da u pitanjima od nacionalnog interesa ima pravo intervenirati…“

Tu, dakle, intervenira Vlada i daje packe regijama, a

Uz kontrolu Ustavnog suda, kako bi se zapriječile eventualne zloporabe po stranačkoj liniji.“ Ustavni sud intervenira u odnosu na politički rad stranaka. Je li to ona ideja o „više demokracije“?

  1. b) Redefiniranje zakonske osnove referenduma
  2. Josipović u planu piše da “… referendum treba diverzificirati s obzirom na kojoj je razini i kojim se temama bavi”.

Dakle, dopustit će referendumske inicijative, ali one će imati različitu razinu i propisane teme.

No, g. Josipoviću nije dovoljno temama za referendum dati različitu hijerarhijsku važnost, neke treba i doslovno, izričito zabraniti:

Precizirali bi se kriteriji za njihovo provođenje i set pitanja koja ne bi mogla biti predmetom referendumskog izjašnjavanja.“

U odnosu na ljudska prava na referendum se (više) ne smije ni pomisliti – to je već definirala M. Holy. Samo što onda referendum više nema smisla. A to i jest cilj planirane promjene.

  1. c) Nije zabrana, nego veto

Ovo je Josipovićev plan o promjeni funkcije predsjednika Hrvatske: „… drži li neki zakon neustavnim, predsjednik bi ga mogao vratiti Saboru na ponovno razmatranje. Ako ga parlament odbije, onda bi se bez potpisivanja zakona mogao obratiti Ustavnom sudu, koji bi bio obavezan da slučaj bez odgađanja i riješi.“

Ustav je pisao taj isti predsjednik, dakle je prethodno odredio što je ustavno, a što neustavno; ako Sabor ne sluša, predsjednik kojemu se zakon ne sviđa ide na Ustavni sud, koji je ionako već reformirao… valjda i tako i toliko da slučaj „bez odgađanja“ i riješi.

Točno to smo imali u tzv. socijalizmu.

Usput rečeno, jeste li ikad čuli da je neki sud u Hrvatskoj riješio neki predmet bez odgađanja?

  1. Antikršćanski i antieuropski

Jako me zanima, a nikad ne ću doznati, je li g. Josipović stvarno mislio da nitko ne će prozreti njegove antihrvatske, anticrkvene i antieuropske trikove u tom njegovu planu… Iako su i anticrkveni i antieuropski trikovi po definiciji i antihrvatski, antihrvatske smo razotkrili gore, a sada pogledajmo omiljene komunističke teme: protiv Crkve (napose katoličke) i protiv Europe (a za region).

  1. a) Trik za ukidanje Vatikanskih ugovora

Josipovićev plan: „… ostalo je otvoreno pitanje odnosa međunarodnih ugovora i Ustava.“

Mi imamo jasnu odredbu da je međunarodni ugovor ratificiran u skladu sa zakonom iznad hrvatskog zakona i iz toga bismo mogli zaključiti da nije iznad Ustava. Međutim, u praksi se ne ispituje suglasnost međunarodnih ugovora s Ustavom i to smatram ozbiljnim nedostatkom koji treba otkloniti”.

Ovo je vješto smišljeno i napisano, treba se dobro usredotočiti. Navest ću vrlo očit primjer, radi kojega se to možda i planira: pozivajući se na sekularnost države, što je ustavna kategorija, ukinut će se i više se ne će potpisivati Vatikanski ugovori jer „nisu sukladni s Ustavom“.

  1. b) Trik s europskim građanstvom?

Na ustavnoj razini, smatra g. Josipović, treba unijeti i neke promjene vezane uz članstvo u EU, uključujući europsko građanstvo “i sve posljedice koje iz toga proizlaze za državljane Hrvatske i one europske državljane koji nisu hrvatski državljani”.

Ja to ne razumijem, pa bih g. Josipovića pitao znači li to možda da se neki novi Josip Perković ne bi mogao izručiti nekoj državi EU za serijska ubojstva na njezinu teritoriju u kojima je možda sudjelovao – „jer će Hrvatska sama, pravedno i ‘bez odgađanja’, provesti sudski postupak“?

  1. I tako nastaje „Druga Republika“

U pohvalama svojemu planu g. Josipović ide toliko daleko da državu koja bi usvojila njegove promjene ustava naziva „Drugom republikom“. Ima dosta primjera u povijesti kad su moćni državnici uveli takve reforme da su onda državu, republiku nazivali „drugom“ ili „trećom“, primjerice francuska „Treća republika“ ili njemački „Treći Reich“. G. Josipović, dakle, tim nazivom implicira da se radi o državi bitno različitoj od one koja je nastala referendumom o samostalnosti i koju je kroz pad komunističke diktature, Domovinski rat i istodobno nužno stvaranje svih elemenata demokratske i samostalne države vodio dr. Franjo Tuđman.

Na osnovi kojih zasluga, vrlina ili rezultata se gospodin Ivo Josipović usuđuje predložiti modificiranje samoga svetoga imena Republike Hrvatske?! Je li on državnik kao F. Tuđman, koji je svoj život posvetio stvaranju hrvatske države i u tome uspio 888 nakon godina nakon gubitka samostalnosti? Je li on neki slavan i uspješan ratnik, poput g. Ante Gotovine, koji je od 1990. do kraja rata vodio hrvatske oružane snage u obrani Hrvatske? Je li on neki veliki pravnik svjetskoga formata čija pravna misao mijenja čak i imena država (g. Josipović nema pravnih publikacija međunarodne vidljivosti, cit. „Jutarnji list“ nakon njegove inauguracije)? Ili je njegov plan toliko važan da se odmah vidi da će spasiti Republiku Hrvatsku – nacionalno, gospodarski, politički, ljudskopravno… naročito gospodarski?

Razmislite sami otkud i kamo taj plan. Možda postoji neki razlog koji nisam naveo… a možda ga znate i bez mene, pa čak i bez Ive Josipovića.

Matko Marušić, Split

[ad id=”40551″]

Postscriptum:

Budući da se radi o predsjedniku države i predsjedničkom kandidatu, koji k tome svoj program zasniva na ustavnim promjenama koje zadiru u sadašnju organizaciju države i društva, g. Josipović treba odmah, a svakako prije 11. siječnja 2015., napraviti barem ove tri stvari:

  1. G. Ivo Josipović je u izraelskom parlamentu rekao da u Hrvatskoj „još čuči ustaška zmija“. Budući da u Hrvatskoj nema ustaša, smatram da se g. Josipović treba ispričati svim građanima Republike Hrvatske, a izraelskom parlamentu poslati odgovarajuću korekciju. Ako g. Josipović smatra da u Hrvatskoj ipak ima ustaša, treba ih nabrojiti kao ljude, organizacije, dokumente i djela. To je teška uvrjeda, a k tome i stari izgovor pod kojim su komunisti bez suđenja ubijali i zatvarali i ustaše i one koji to nisu bili. S takvim se izrazima u demokraciji i nakon EU osude svih totalitarnih sustava više ne može olako postupati.
  2. Budući da je g. Ivo Josipović hvalio ljepotu partizanske kape s crvenom zvijezdom, u skladu s europskom Deklaracijom o osudi totalitarnih režima, on tu svoju hvalu mora povući. U današnjoj Europi, dakle i Republici Hrvatskoj, to je isto kao da je tko hvalio ljepotu kape s ustaškim „U“.
  3. Budući da je svojedobni srpski veleposlanik u Hrvatskoj g. Cvetičanin u svojim memoarima napisao da mu je g. Josipović, dok je još bio običan sveučilišni profesor i član hrvatskoga povjerenstva za tužbu Srbije zbog genocida, donosio dokumente toga povjerenstva, g. Josipović to svjedočenje treba detaljno demantirati ili objasniti. Budući da u tim istim memoarima ima i drugih svjedočenja o radu, ponašanju i riječima (pa i sviranju!) g. Ive Josipovića, on treba jasno svaki detalj demantirati ili objasniti. Treba točno nabrojiti broj i mjesta sastajanja, identificirati dokumente koje je g. Cvetičaninu davao i objasniti što ga je na taj postupak ponukalo, kojim pravom je to radio i ima li taj i takav postupak ikakve pravne, moralne i političke implikacije. Uostalom, treba i reći je li ili nije svirao „Marš na Drinu“, iako to, vjerujem, nije kazneno djelo. Ali jest ružno djelo. A predsjednik Republike Hrvatske ne smije među svojim djelima imati ni jedno ružno djelo, ništa nemoralno u moralu i ništa antihrvatsko u domoljublju.

 

Uvod: Dražen Boroš, Autor Matko Marušić

Dnevno.hr./Kamenjar.com

facebook komentari