Pratite nas

Analiza

Josipovićev plan promjene ustava njegov je jedini izborni argument – ovdje donosimo njegov sadržaj i stvarno značenje

Objavljeno

na

Josipovićev plan promjene ustava njegov je jedini izborni argument – ovdje donosimo njegov sadržaj i stvarno značenje

U svim nastupima u kampanji za izbor predsjednika, g. Ivo Josipović kaže otprilike sljedeće: “…jedino ja imam konkretan plan izlaska iz krize… ja imam plan koji se nitko do sada nije usudio ni ponuditi, a ja ću ga provesti“.

Plan se odnosi na promjene ustava koje će predložiti i provesti, makar i po cijenu referenduma koji će osobno organizirati.

Plan cilja na samo jednu stvar – gospodarski oporavak, evo izričito (citati su u kurzivu):

Predsjednik je uvjeren da će regionalizacija pozitivno utjecati i na hrvatsko gospodarstvo. Odnosno da predviđene ustavne promjene mogu imati i razvojnu dimenziju.“.

Nije bitno što predsjednik nema ovlasti koje se izravno tiču gospodarstva, on može potaknuti promjenu ustava, a promjena ustava će donijeti ni manje ni više nego polet gospodarstva i – rečeni gospodarski oporavak. O regionalizaciji ćemo poslije, iako je ona činjena još dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, upravo onda kada je Hrvatska potpala pod srpsku vlast.

Nitko u Hrvatskoj nije razumio kako to promjena ustava može donijeti gospodarski oporavak, a nitko do sada nije ni to konkretno ni pitao. Mene je to zanimalo, pa sam proučio taj plan, u mjeri u kojoj mi je on dostupan (http://predsjednik.hr/blog/2014/04/05/predsjednik-republike-ivo-josipovic-predstavio-inicijativu-za-sveobuhvatnu-promjenu-ustava/.

U planu nisam našao ni traga putu gospodarskom oporavku, što me nije iznenadilo. No, iznenađenje nije izostalo – u Josipovićevu planu našao sam plan stvaranja socijalističke federativne republike.

Evo pojedinosti. One su prepisane iz plana, a ja sam ih razvrstao po tipovima stvarnih namjera. Važno je da ih pročitate objektivno i hladno; više objektivno nego hladno, jer ćete se ionako smrznuti kad vidite što bi donijele da Josipović bude izabran i provede ih.

  1. Povećanje administracije i federativni ustroj države
  2. Josipović planira da se Hrvatska ustavno organizira u pet do osam regija. Pritom županije ne ukida, ali bi ih jednom osnovane regije mogle ukinuti. Tu vidimo sljedeće:
  3. a) Uvođenje regija, a ostanak županija znači povećanje administracije i susljednih troškova.
  4. b) Regije bi mogle ukinuti županije (valjda i osnovati nove?), što znači da je ukidanje županija prebačeno na regije. To nadalje znači da će regije koje ne ukinu županije same biti krive za propust „smanjenja“ administracije. Neke će regije upasti u nevolje jer će jedni htjeti, a drugi odbijati ukidanje županija. Nisam siguran da će i jedna regija jednoglasno ukinuti županije; to znači da će doći do preglasavanja i diskriminacije, koje su sasvim suprotne Josipovićevoj ideji povećanja demokratizacije (v. dalje). Gospodarstva nema, administracija se povećava, a sukobi se množe.
  5. c) G. Josipović u organiziranju regija predviđa kontrolu Ustavnog suda „kako bi se zapriječile eventualne zloporabe po stranačkoj liniji.“ To je politički potpuno neprihvatljivo, a i u izravnoj je suprotnosti s Josipovićevim planom „povećanja“ demokracije“ i „smanjenja broja predmeta za Ustavni sud“ (v. dalje).
  6. d) U Josipovićevu planu ne piše, niti je moguće zamisliti kako bi regionalizacija povećala rast gospodarstva, iako je on „uvjeren u to“. Njegova „uvjerenost“, međutim, nije ni dokaz niti argument; zašto g. Josipović zastupa regionalizaciju Hrvatske kad se pokazalo da po pravilima (ekonomske strategije) EU Hrvatska može imati samo dvije jedinice u odnosu na natjecanje za EU fondove?
  1. Veća ljudska prava će popraviti gospodarstvo?

Josipovićev plan tvrdi da će „više demokracije“ popraviti gospodarstvo. „Više demokracije“ znači više ljudskih prava. Više ljudskih prava je ono što kaže gđa Mirela Holy.

  1. a) Udar na Ustavni sud: osveta ili uklanjanje zadnje prepreke diktaturi proletarijata?
  2. Josipović u svojemu planu opširno docira o Ustavnom sudu. Nije, međutim, jasno kojim pravom, jer taj je isti Ustavni sud ukinuo skoro dvadeset zakona koje je on potpisao kao predsjednik države. Ti su zakoni došli od SDP-Vlade, prošli kroz SDP-Sabor, a onda ih je potpisao SDP-Predsjednik. Zatim su pali kao – suprotni Ustavu. Njegovo diranje u Ustavni sud time postaje i moralno upitno.
  3. b) Mirela Holy, svećenica ljudskih prava

Ustavom bi se g. Josipović Ustavnom sudu dao dodatnu snagu… „posebice kad je riječ o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u tom kontekstu i pitanje odnosa našeg Ustava prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava… koji korespondira suvremenim potrebama i omogućava širi demokratski okvir.“

To je finiji način da se izrazi traženje gđe Mirele Holy da se ustavom zabrane referendumi koji se tiču ljudskih prava. No, hrvatski Ustav sadrži dovoljno definicija jednakosti ljudi i zaštite ljudskih prava. Stvarati popis tema zabranjenih za referendum zloćudni je staljinizam.

Potrebi da se mijenja Ustav pridonijele su i prethodne izmjene Ustava koje su narušile njegovu koherentnost“, smatra g. Josipović, očito kivan što je Ustavni sud odobrio referendum o definiciji braka. Ne znam na što je drugo mogao misliti.

  1. c) Koja su to ljudska prava koja Hrvatskoj nedostaju? Znam samo ona koja zastupaju Josipović i Holy: od potpuno „slobodnog“ odlučivanja majke o abortusu do legalizacije marihuane, pedofilije i incesta.

Potpuno „slobodno“ odlučivanje o abortusu – znači upravo to: potpunu slobodu. Znači da žena, bez objašnjenja i ograničenja, može dati ubiti svoje čedo u šestom mjesecu trudnoće, i to koliko god njih zanese, a poželi ih se riješiti. Država joj to mora omogućiti na razini Ustava.

Netko će reći da Josipović i Holy ne govore o legalizaciji pedofilije i incesta, ali to je samo privid. U zapadnoj demokraciji stvari su otišle jako daleko, a g. Josipović i gđa Holy traže da te trendove slijedimo: u Europi je njemački Državni etički sud odobrio incest, Lunaček deklaracija (i drugi) totalno pravo na pobačaj, a u SAD je American Psychiatric Association u zadnji čas i privremeno zaustavljena u legalizaciji pedofilije. Marihuana je već legalizirana, iako ne postoji ni jedan dokaz da je ljudima medicinski korisna (gđa Holy javno kaže da ima 700 dokaza). Na sve to, dakle, misle Josipović i Holy kada (on) kaže „…korespondira suvremenim potrebama i omogućava širi demokratski okvir.“ Uostalom, u anketi jedne utjecajne dnevne novine Josipović je ovih dana rekao da jest za to da homoseksualci posvajaju djecu a pritom se služe i ženama koje će za njih roditi – za novac („kad situacija sazrije“, tj. kad se konzervativci moderniziraju ili on promijeni Ustav).

  1. Krađe, plagijati, trikovi

Tu ima nekoliko srodnih i u planu pažljivo pomiješanih ideja.

  1. b) Preferencijalno glasovanje – krađa ideje i prjevara naroda

Preferencijalno glasovanje odlična je zamisao, ali nije Josipovićeva. On ju je naprosto ukrao (otuđio, plagirao, oteo) od Inicijative „U ime obitelji“. Prethodno je održavanje referenduma Inicijative izigrano sljedećim trikom: Vlada Ustavnom sudu dostavlja dokumentaciju o broju birača s pravom glasa u Hrvatskoj i Ustavni sud zaključuje da oko 380.000 prikupljenih potpisa nije dovoljno za referendum, nego treba nešto više od 400.000. Nema referenduma, OK, Ustavni sud je pravedan, pošten i stručan, dokazao se na referendumima o obitelji i ćirilici. Međutim, doslovno nekoliko dana nakon toga, Vlada objavljuje podatak da u Hrvatskoj ima oko 3,7 milijuna ljudi s pravom glasa, od čega je 10% – 370.000. Tko je odgovoran za prjevaru časnoga Ustavnoga suda i svih hrvatskih građana? Pitam Inicijativu „U ime obitelji“ hoće li se potužiti Sudu za ljudska prava u Strassbourgu?

  1. c) Dvadeset tisuća potpisa za uvrštenje teme u saborsku raspravu, s tim da Sabor može odlučiti kako želi ruganje je ljudima koji će se upustiti u prikupljanje tih 20.000 potpisa. Srećom, u takvu će bijednu zamku malo tko upasti.
  2. d) Kombinirani većinsko proporcionalni sustav za parlamentarne izbore

To je dobra demokratska, ali tuđa, stara i poznata, a ne Josipovićeva ideja. Josipović je nameće, jer bi prije toga regionalizirao Hrvatsku, a to znači da bi je federalizirao i doveo na rub opstanka.

  1. Upravljanje državom po receptu diktature proletarijata

Tu u Josipovićevu planu ima vrlo zanimljivih stvari, obratite posebnu pozornost. One proistječu iz duboke usađenosti njegove duboke vjere u ispravnost i pravednost diktature proletarijata.

  1. a) Ustav upravlja unutarnjom demokracijom stranaka

Josipovićev plan oporavka gospodarstva kaže i ovo: „… stranke su na neki način ostale izvan jačeg ustavnog nadzora kad je riječ o unutarnjem demokratskom funkcioniranju…“. Nikad ne bih pomislio nešto tako ludo – da itko u Hrvatskoj može predložiti ustavno propisivanje razine nutarnje demokracije u strankama.

No, ima još ideja o diktaturi proletarijata propisanoj ustavom:

pravo da regije u suglasnosti sa Saborom same kreiraju svoj teritorijalni ustroj“; „odnosno uređuju mrežu gradova i općina te njihove međusobne odnose. Hrvatska bi, dakle, ostala jedinstvena, ali decentralizirana država, uz snažnu mogućnost Vlade da u pitanjima od nacionalnog interesa ima pravo intervenirati…“

Tu, dakle, intervenira Vlada i daje packe regijama, a

Uz kontrolu Ustavnog suda, kako bi se zapriječile eventualne zloporabe po stranačkoj liniji.“ Ustavni sud intervenira u odnosu na politički rad stranaka. Je li to ona ideja o „više demokracije“?

  1. b) Redefiniranje zakonske osnove referenduma
  2. Josipović u planu piše da “… referendum treba diverzificirati s obzirom na kojoj je razini i kojim se temama bavi”.

Dakle, dopustit će referendumske inicijative, ali one će imati različitu razinu i propisane teme.

No, g. Josipoviću nije dovoljno temama za referendum dati različitu hijerarhijsku važnost, neke treba i doslovno, izričito zabraniti:

Precizirali bi se kriteriji za njihovo provođenje i set pitanja koja ne bi mogla biti predmetom referendumskog izjašnjavanja.“

U odnosu na ljudska prava na referendum se (više) ne smije ni pomisliti – to je već definirala M. Holy. Samo što onda referendum više nema smisla. A to i jest cilj planirane promjene.

  1. c) Nije zabrana, nego veto

Ovo je Josipovićev plan o promjeni funkcije predsjednika Hrvatske: „… drži li neki zakon neustavnim, predsjednik bi ga mogao vratiti Saboru na ponovno razmatranje. Ako ga parlament odbije, onda bi se bez potpisivanja zakona mogao obratiti Ustavnom sudu, koji bi bio obavezan da slučaj bez odgađanja i riješi.“

Ustav je pisao taj isti predsjednik, dakle je prethodno odredio što je ustavno, a što neustavno; ako Sabor ne sluša, predsjednik kojemu se zakon ne sviđa ide na Ustavni sud, koji je ionako već reformirao… valjda i tako i toliko da slučaj „bez odgađanja“ i riješi.

Točno to smo imali u tzv. socijalizmu.

Usput rečeno, jeste li ikad čuli da je neki sud u Hrvatskoj riješio neki predmet bez odgađanja?

  1. Antikršćanski i antieuropski

Jako me zanima, a nikad ne ću doznati, je li g. Josipović stvarno mislio da nitko ne će prozreti njegove antihrvatske, anticrkvene i antieuropske trikove u tom njegovu planu… Iako su i anticrkveni i antieuropski trikovi po definiciji i antihrvatski, antihrvatske smo razotkrili gore, a sada pogledajmo omiljene komunističke teme: protiv Crkve (napose katoličke) i protiv Europe (a za region).

  1. a) Trik za ukidanje Vatikanskih ugovora

Josipovićev plan: „… ostalo je otvoreno pitanje odnosa međunarodnih ugovora i Ustava.“

Mi imamo jasnu odredbu da je međunarodni ugovor ratificiran u skladu sa zakonom iznad hrvatskog zakona i iz toga bismo mogli zaključiti da nije iznad Ustava. Međutim, u praksi se ne ispituje suglasnost međunarodnih ugovora s Ustavom i to smatram ozbiljnim nedostatkom koji treba otkloniti”.

Ovo je vješto smišljeno i napisano, treba se dobro usredotočiti. Navest ću vrlo očit primjer, radi kojega se to možda i planira: pozivajući se na sekularnost države, što je ustavna kategorija, ukinut će se i više se ne će potpisivati Vatikanski ugovori jer „nisu sukladni s Ustavom“.

  1. b) Trik s europskim građanstvom?

Na ustavnoj razini, smatra g. Josipović, treba unijeti i neke promjene vezane uz članstvo u EU, uključujući europsko građanstvo “i sve posljedice koje iz toga proizlaze za državljane Hrvatske i one europske državljane koji nisu hrvatski državljani”.

Ja to ne razumijem, pa bih g. Josipovića pitao znači li to možda da se neki novi Josip Perković ne bi mogao izručiti nekoj državi EU za serijska ubojstva na njezinu teritoriju u kojima je možda sudjelovao – „jer će Hrvatska sama, pravedno i ‘bez odgađanja’, provesti sudski postupak“?

  1. I tako nastaje „Druga Republika“

U pohvalama svojemu planu g. Josipović ide toliko daleko da državu koja bi usvojila njegove promjene ustava naziva „Drugom republikom“. Ima dosta primjera u povijesti kad su moćni državnici uveli takve reforme da su onda državu, republiku nazivali „drugom“ ili „trećom“, primjerice francuska „Treća republika“ ili njemački „Treći Reich“. G. Josipović, dakle, tim nazivom implicira da se radi o državi bitno različitoj od one koja je nastala referendumom o samostalnosti i koju je kroz pad komunističke diktature, Domovinski rat i istodobno nužno stvaranje svih elemenata demokratske i samostalne države vodio dr. Franjo Tuđman.

Na osnovi kojih zasluga, vrlina ili rezultata se gospodin Ivo Josipović usuđuje predložiti modificiranje samoga svetoga imena Republike Hrvatske?! Je li on državnik kao F. Tuđman, koji je svoj život posvetio stvaranju hrvatske države i u tome uspio 888 nakon godina nakon gubitka samostalnosti? Je li on neki slavan i uspješan ratnik, poput g. Ante Gotovine, koji je od 1990. do kraja rata vodio hrvatske oružane snage u obrani Hrvatske? Je li on neki veliki pravnik svjetskoga formata čija pravna misao mijenja čak i imena država (g. Josipović nema pravnih publikacija međunarodne vidljivosti, cit. „Jutarnji list“ nakon njegove inauguracije)? Ili je njegov plan toliko važan da se odmah vidi da će spasiti Republiku Hrvatsku – nacionalno, gospodarski, politički, ljudskopravno… naročito gospodarski?

Razmislite sami otkud i kamo taj plan. Možda postoji neki razlog koji nisam naveo… a možda ga znate i bez mene, pa čak i bez Ive Josipovića.

Matko Marušić, Split

[ad id=”40551″]

Postscriptum:

Budući da se radi o predsjedniku države i predsjedničkom kandidatu, koji k tome svoj program zasniva na ustavnim promjenama koje zadiru u sadašnju organizaciju države i društva, g. Josipović treba odmah, a svakako prije 11. siječnja 2015., napraviti barem ove tri stvari:

  1. G. Ivo Josipović je u izraelskom parlamentu rekao da u Hrvatskoj „još čuči ustaška zmija“. Budući da u Hrvatskoj nema ustaša, smatram da se g. Josipović treba ispričati svim građanima Republike Hrvatske, a izraelskom parlamentu poslati odgovarajuću korekciju. Ako g. Josipović smatra da u Hrvatskoj ipak ima ustaša, treba ih nabrojiti kao ljude, organizacije, dokumente i djela. To je teška uvrjeda, a k tome i stari izgovor pod kojim su komunisti bez suđenja ubijali i zatvarali i ustaše i one koji to nisu bili. S takvim se izrazima u demokraciji i nakon EU osude svih totalitarnih sustava više ne može olako postupati.
  2. Budući da je g. Ivo Josipović hvalio ljepotu partizanske kape s crvenom zvijezdom, u skladu s europskom Deklaracijom o osudi totalitarnih režima, on tu svoju hvalu mora povući. U današnjoj Europi, dakle i Republici Hrvatskoj, to je isto kao da je tko hvalio ljepotu kape s ustaškim „U“.
  3. Budući da je svojedobni srpski veleposlanik u Hrvatskoj g. Cvetičanin u svojim memoarima napisao da mu je g. Josipović, dok je još bio običan sveučilišni profesor i član hrvatskoga povjerenstva za tužbu Srbije zbog genocida, donosio dokumente toga povjerenstva, g. Josipović to svjedočenje treba detaljno demantirati ili objasniti. Budući da u tim istim memoarima ima i drugih svjedočenja o radu, ponašanju i riječima (pa i sviranju!) g. Ive Josipovića, on treba jasno svaki detalj demantirati ili objasniti. Treba točno nabrojiti broj i mjesta sastajanja, identificirati dokumente koje je g. Cvetičaninu davao i objasniti što ga je na taj postupak ponukalo, kojim pravom je to radio i ima li taj i takav postupak ikakve pravne, moralne i političke implikacije. Uostalom, treba i reći je li ili nije svirao „Marš na Drinu“, iako to, vjerujem, nije kazneno djelo. Ali jest ružno djelo. A predsjednik Republike Hrvatske ne smije među svojim djelima imati ni jedno ružno djelo, ništa nemoralno u moralu i ništa antihrvatsko u domoljublju.

 

Uvod: Dražen Boroš, Autor Matko Marušić

Dnevno.hr./Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim otvaranjem ponuda za novi borbeni avion Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, saga o nasljedniku MiG-a 21 ulazi u pretposljednju fazu.

Ponude su plasirale četiri zemlje: Grčka, Izrael, SAD i Švedska. Peta zemlja, Južna Koreja, ponijela se korektno i priznala da njen školsko-borbeni FA-50 ne udovoljava taktičko-tehničkim zahtjevima HRZ-a.

Time su napokon i službeno zaustavljene često zlonamjerne priče kako će se Hrvatska odlučiti samo za protokolarno zrakoplovstvo: sada je sasvim jasno kako MORH teži ozbiljnim borbenim sposobnostima, piše jutarnji list

Motor cijelog projekta, Damir Krstičević, u samo godinu dana mandata pokazao se kao najbolji ministar obrane kojeg je Hrvatska imala od rata. Izvjesno je i da će Vlada Andreja Plenkovića, čija je podrška nabavi ključna, ostati zapisana kao ona koja je Hrvatskoj ne samo zajamčila zaštitu neba za naredna desetljeća, nego istovremeno učinila za naše gospodarstvo i prosperitet više nego ijedna do sada.

Naime, industrijska suradnja je vrlo važan segment cijele nabave, za koju jamči država ponuđač, a njezina vrijednost u nekim europskim nabavama daleko premašuje 100 posto vrijednosti nabave. Za Hrvatsku to znači da će, koja god ponuda pobijedi, aktualna Vlada otvoriti mogućnost znatnih ulaganja u visoku tehnologiju, znanost, industriju i cjelokupno gospodarstvo.

Važno je što o nabavi postoji konsenzus i sve vodeće stranke razumiju njenu golemu gospodarsku, ali prvenstveno sigurnosnu važnost. Zemlja koja raspolaže modernim lovcima sigurna je od svake agresije. A moderno je preblaga riječ za jednu od ponuda. Kako bi zadovoljila potrebe, Hrvatskoj treba nabava 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Treba naglasiti da sada lošeg odabira više nema. Čak i F-16 Fighting Falcon u verziji Block 30 predstavlja generacijski skok i ostavlja daleko u prašini zastarjele MiG-ove 29, a o MiG-u 21 da se i ne govori.

Svim avionima osnovno oružje predstavlja top. Tri verzije F-16 dijele šestocijevni, rotirajući top M61A1 Vulcan kalibra 20 milimetara i efektivnog dometa od oko 1600 metara te maksimalne brzine vatre od 6000 granata u minuti. Gripen je naoružan jednocijevnim topom BK-27 kalibra 27 mm, maksimalne brzine vatre od 1800 granata u minuti te nešto većeg dometa. No Vulcan se mora zavrtjeti do maksimalne brzine vatre, dok je ona konstantna kod BK-27, pa u prvih pola sekunde vatre BK-27 ispali oko dva kilograma granata više od Vulcana.

Iz raspona arsenala jasno je da svi kandidati mogu biti naoružani za izvršavanje gotovo svih tipova borbenih zadaća: ostvarivanja i zadržavanja zračne premoći, bliske zračne podrške snagama na zemlji, izvršavanja strateških dubinskih udara, protubrodsku borbu te neutralizaciju protivničkih radara i protuzračnih sustava. Tu je naravno i najjednostavnija zadaća, a to je zaštita zračnog prostora, odnosno air policing.

Same ponude su u startu iznenadile. Mnogi su očekivali da SAD ne ponudi ništa. Među onima koji su smatrali da će se ipak nešto ponuditi prevladavala su predviđanja da će u najboljem slučaju SAD ponuditi rabljene F-16, samo reda radi, jer se ponovno pojavila teza o fantomskom stajalištu SAD-a da nam lovci ne trebaju. Ali ne samo da je SAD, kao najmoćnija sila svijeta, poslao ponudu nego je riječ o potpuno novim avionima nevjerojatnih sposobnosti. Naime, Hrvatska bi mogla postati korisnik najnovijeg F-16 Block 70/72.

Razlika je tolika da ono što su preostala tri aviona za MiG-21, to je Block 70 za njih. Većina njegovih sustava razvijena je iz iskustva razvoja i korištenja F-35 i F-22, lovaca pete generacije.

Block 70 omogućava potpunu umreženost na bojnom prostoru, sa svim zračnim i kopnenim platformama u realnom vremenu, a specifično je razvijan da bi se jednako lako umrežio s lovcima pete generacije F-35, pa i F-22.

F-16 Block 70 je vrhunac evolucije 4. generacije borbenih aviona. U sebi objedinjuje sve revolucionarne karakteristike lovca 5. generacije: umreženost u realnom vremenu, senzorsku i podatkovnu fuziju, AESA radar.

Jedino izostaje stealth. Koliko je napredan, svjedoči i to da ih SAD namjerava naručiti nekoliko stotina da zamijeni izvanredne lovce presretače F-15 Eagle. Oni su, naime, stariji od 40 godina i naprosto ih se više neće moći držati u zraku.

Uspoređivati Block 70 s MiG-om 29 je neozbiljno, jer je Block 70 optimiziran da se ravnomjerno suprotstavi Su-35S, koji je u višoj kategoriji kao jedan od najboljih lovaca presretača na svijetu.

U slučaju da bude odabran, Hrvatska bi bila prvi korisnik Blocka 70. U praksi on pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina.

Nikakve modernizacije neće biti potrebne u tom periodu, jer riječ je o trenutno najsofisticiranijem borbenom avionu na svijetu, piše jutarnji list

Amerikanci su nam pomalo neočekivano ponudili potpuno nove borbene zrakoplove F-16

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Možda bi se i u ovom slučaju  HDZ-ovci trebali zapitati zašto je baš sada Pupovac otvorio pitanje pozdrava „za dom spremni“ i tako skrenuo medijsku pozornost sa ponovnog suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u Haagu i suđenja njihovu glavnom operativcu Draganu Vasiljkoviću zvanom Kapetan Dragan u Splitu.

Puno važnije od pozdrava „Za dom spremni“ bile su riječi tužitelja Douglasa Stringera u sudnici u Haagu:

Ovo suđenje bavi se kaznenom odgovornošću Jovice Stanišića i Franka Simatovića na temelju njihove vodeće uloge u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uspostava nacionalno homogenog teritorija na području Hrvatske i BiH. Njime su trebali dominirati Srbi i to se trebalo postići nasilnim uklanjanjem nesrpskog  stanovništva, ponajviše Hrvata i muslimana, kampanjom zločina koja je uključivala progon i ubojstva”, rekao je na početku ponovljenog suđenja u Haagu nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti tužitelj Stringer.

Istovremeno u Splitu u završnoj fazi suđenja, Vasiljković je iznio svoju obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces “opsesivno fašistički progon”, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa, nastavio je u  klasičnom srpskom tonu navodeći da od procesa ne bi ostalo ništa “kada bi isključili fašizaciju Hrvatske”!

CIA – Srbija je izvršila agresiju

A tko su zapravo bili agresori i fašisti pokazuje u detalje dokument američke obavještajne službe CIA-e (The Military Role of the Serbian Interior Ministry in the Yugoslav Conflict, napisan 26.10.1995, deklasificiran 01.10.2013)
https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/1995-10-26C.pdf
u kojem su opisani korijeni srpskog terorizma i agresije na Hrvatsku čiji je nositelj bila Srbija i srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Krajem osamdesetih u Beogradu Vlada Srbije pretvorila je svoje  Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u glavni alat vlade koji će terorizmom pokrenuti sukob i tako omogućiti, uspostaviti, kontrolirati i braniti “Veliku Srbiju”.

Deklasificirani CIA izvještaj o ulozu srpskog ministarstva unutrašnjih poslova od 26. 10. 1995., objavljen ovdje u fdf formatu.

Organizaciju tog terorizma i pripreme za agresiju Milošević je povjerio  nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti Jovici  Stanišiću i Franku  Simatoviću  koji su tajno formirali, pomagali i vodili tajne policijske i paravojne postrojbe, u stvari “odrede smrti”,  na području Hrvatske i BiH te su tako aktivno sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu Srbije koji je za posljedice imao progon, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskog i muslimanskog stanovništva u ratovima devedestih godina.

CIA: Srbijanski MUP uplitao se u Hrvatsku i prije 1990.

Tako se u ovom izvješću piše  da postoje  ozbiljne naznake da je Srbijanski MUP bio uključen u organizaciju i  naoružavanje srpskih separatista u Hrvatskoj i BiH prije izbijanja rata, još od 1988., dakle nekoliko godina prije hrvatske samostalnosti.

Nakon hrvatske samostalnosti taj srpski plan dobio je na zamahu kada je u Knin sve češće počeo dolaziti Franko Simatović s dokumentima na ime Dragan Simendić, predstavljajući se kao novinar Politike ekspres.

Njegov glavni zadatak bio je nadziranje Dragana Vasiljkovića s kojim je  osnovao prvi teroristički kamp za obuku u Golubiću kod Knina, gdje su obučavane tzv. „Knindže“.

U drugom slučaju,  američkim službenicima  jedan “bivši pripadnik MUP-a Srbije“  rekao  da je Srbijanski MUP imao  dugu tradiciju sudjelovanja i uplitanja u unutarnje stvari u Hrvatskoj, u tzv. “Krajini”, puno prije početka otvorenog sukoba. Taj američki izvor posebno je naglasio da bi svaki istražitelj za ratne zločine trebao posebno pogledati uloge Radovana Stojičića- Badže i Franka Simatovića – Frenkija  koji su sudjelovali u organiziranju i naoružavanju Srba u  istočnoj Slavoniji.

Mnoga obavještajna izvješća upućuju da su šefovi Srpske tajne službe Jovica Stanišić i Franko Simatović preko svog poslušnika Milana Martića gotovo sigurno organizirali terorizam i vodili oružani otpor prema hrvatskoj vlasti 1990.-1991., radi stvaranja velike Srbije.

Borbene operacija Srpske specijalne policije

Kako piše u ovom obavještajnom izvješću, specijalne jedinice MUP-a Srbije od početka sukoba direktno su uključene u borbene operacije u Hrvatskoj, a poslije i u BiH. U većini slučajeva, njihova je glavna borbena uloga bila izvoditi “elitne pješačke  napade” i tako sačuvati “separatiste” od brzog poraza. Nakon osvajanja terena uslijedio bi teror, protjerivanje stanovništva, pljačka i uništavanje imovine.

Tako etnički očišćen teren čuvali bi lokani separatisti kojima bi zaštitu pružala JNA. Kada opisuju direknu vezu MUP-a Srbije sa srpskim teroristima u Hrvatskoj, u izvješću Amerikanci posebno naglašavaju ulogu Radovana Stojičića –Badže, za kojeg navode da je  kao “Pomoćnik inistra unutarnjih poslova  Srbije” zapovijedao jedinicom specijalne policije Srbije u Vukovaru tijekom rata 1991.

Odmah nakon toga, da bi se prikrila ta veza, beogradski radio je u prosincu 1991. izvjestio da je Stojičić bio i zapovjednik tzv. Slavonske teritorijalne obrane.

U „Oluji“ poslali 600 specijalaca u Istočnu Slavoniju

Kada su hrvatske snage krajem 1994. i početkom 1995. počele pomalo potiskivati srpske agresore, navode amerikanci, srpski MUP preventivno je preusmjeravao “specijalne snage” na okupirani teritorij tzv. “Krajine” nastojeći sačuvati otete teritorije.

U tom vremenu Milošević je bio naredio Jovici Stanišiću da rasporedi te “posebne jedinice” i da njihova osnovna zadaća u prvom redu bude odbijanje svakog hrvatskog napada, a zatim osposobljavanje “srpskih snaga Krajine” u naprednim taktikama pješačke borbe tako da mogu sudjelovati u borbenim operacijama ako Hrvatska vojska napadne.

Nakon uspješne hrvatske operacije “Oluja” u kolovozu 1995., navode Amerikaci dalje u izvješću, Srbija je bila zabrinuta da će ista sudbina pogoditi i Istočnu Slavoniju. Razna izvješća ukazuju da je Resor državne bezbednosti Srbije (RDB) odmah poslao svoju “specijalnu policiju” da u biti preuzme kontrolu sektora – politički i vojno – kako bi se osigurala kontrola Beograda i poboljšala “obrana”.

Američki vojni izaslanik u Beogradu dobio je podatke od svog pouzdanika da je 9. kolovoza 1995. posebni MUP-ov policijski konvoj s oko 600 dobro obučenih srpskih specijalaca prešao granicu i ušao u Istočnu Slavoniju, tj. u Hrvatsku.

Svaki tjedan po 20 kamiona streljiva za srpske teroriste

Amerikanci tvrde u izvješću da je tadašnji srbijanski ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović bio ključni posrednik sa srpskim terorističkim i paravojnim skupinama, uključujući Arkanovce i Šešeljevce. Bogdanović je u ime Srbije, kako se izvješćuje, bio glavni organizator i financijer paravojnih snaga.

Godine 1992. uz Bogdanovića, Amerikanci navode i pomoćnika ministra unutarnjih poslova Srbije Mihajla Kertesa kao ključnog čovjeka u formiranju i osposobljavanju terorističkih i paravojnih jedinica.

Koliko je bila intenzivna ta zločinačka djelatnost možemo vidjeti po dijelu izvješća u kojem Amerikanci opisuju kako pomoćnik šefa Resora državne bezbednosti (RDB) Franko Simatović zvani “Frenki” dvaput tjedno organizira transport streljiva po deset (10) kamiona, pod pratnjiom MUP-a, iz tvornice Krušik u Valjevu, za srpske teroriste u Hrvatskoj i BiH.

Čini se da su ove misije koordinirane s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA)” pišu američki obavještajci.

Specijalna policija MUP-a Srbije tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji razvila je reputaciju “elitnih borbenih snaga” zbog svoje rigorozne i temeljite obuke. Služba u specijalnoj policiji bila je dobrovoljna, prema izvješću američkog vojnog izaslanika. Svaki dobrovoljac prolazio je odgovarajuća fizička i psihološka testiranja te medicinske pretrage.

Nakon toga dobrovoljci bi prolazili godinu dana posebne izobrazbe koja je uključivala osnovnu i specijaliziranu. Tako su obukom dobrovoljci mogli naučiti različite vještine, osnovne taktike pješaštva, borilačke vještine, borbu noževima, planinarenje, padobranstvo, korištenje eksploziva, upoznavanje stranog oružja i obuku timova za posebne misije, navode Amerikanci.

Zanimljivo je  da je srpska specijalna policija, kako su to uočili Amerikanci, imala obuku koja je bila gotovo identična obuci koju su imale specijalne snage JNA a poslije Vojska Jugoslavije. Primijećeno je da je Vojska Jugoslavije davala odgovarajuću potporu srpskom MUP-u u obuci osiguravajući oklopna vozila, tenkove, raketne bacače, padobrane i slično.

Isto tako, primijećeno je da je velik broj časnika Vojske Jugoslavije prelazio u specijalne snage MUP-a Srbije, zbog većih plaća, privilegija i drugih materijalnih davanja koje je osiguravao Miloševićev režim. Odlijev časnika iz Vojske Jugoslavije u srpski MUP bio je toliko velik da je o tome raspravljano i Vrhovni  Savet obrane Jugoslavije u siječnju 1994. na kojem je rečeno da je gotovo trideset posto (30%) posto časnika napustilo vojsku i prešlo u MUP Srbije.

Kao što vidimo iz ovog američkog dokumenta, Srbija je preko svog Ministarstva unutarnjih poslova izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH. Nastojanja mnogih da to prikažu kao građanski rat ili da prikažu srpske specijalne snage “samoorganiziranim sitnim kriminalcima”  kakvi su bili arkanovci, ljudima koji se vole praviti važni svojim vezama i zaslugama i po kavanama tražiti kavgu, ovim dokumentom padaju u vodu.

Radi se o puno značajnijim akterima srpskog zločinačkog plana, ljudima poput načelnika „Resora javne bezbednosti“ i zamjenika ministra policije Srbije Radovana Stojčića Badže i takvih.

Odgovornost hrvatskog pravosuđa

Zahvaljujući čitavom nizu uglavnom nerazjašnjenih ubojstava, od “velikih imena” srpskog četništva devedesetih ostali su samo Jovica Stanišić, Franko Simatović i Dragan Vasiljković zvani “Kapetan Dragan” jedini živi svjedoci srpske agresije na Hrvatsku. Upravo oni, kako pokazuje i ovaj dokument CIA-e,  bili su idealani za dokazivanje Srpske agresije, zločinačkog plana i zapovjedne linije koja vodi točno u Beograd.

Recimo, Vasiljković je bio dovoljno nisko na hijerarhiji da zna što se događalo na terenu, a dovoljno visoko da poznaje i beogradsku stranu priče, stranu planiranja i podrške bez kojih do zločina nikada ne bi došlo. Drugi “preživjeli” svjedoci, Jovica Stanišić i Frenki Simatović, su eksponenti upravo te „beogradske strane“.

Nažalost, hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo tužitelja koji bi se imalo ozbiljnije pozabavio dokazivanjem srpske agresije, iako je za to postojala, a i danas postoji  sva dokumentacija i stručna pomoć hrvatske obavještajne zajednice. Čak se čini da su taj posao otvoreno sabotirali.

Da su se Mladen Bajić i Dinko Cvitan angažirali u progonu ovakvih ratnih zločinca s barem približnom strašću s kojom su gonili Antu Gotovinu, Mirka Norca i mnoge nedužne hrvatske branitelje danas bi u sasvim drugom svjetlu gledali Pupovca i njemu slične koji se rugaju pravdi, rugaju žrtvama i rugaju državi od koje žive.

Autor: Joško Buljan

facebook komentari

Nastavi čitati