Josipovićev solo igrokaz po SAD-u kao primjer kako se ne smiju zastupati nacionalni interesi

    0

    Da je kojim čudom Josipović pravi državnik i zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa, kao minimum onoga što mu njegova dužnosnička pozicija nalaže, bilo bi upitati g. Bidena što to nama SAD donosi, i to kao hitne mjere, u smislu investicija i otvaranja novih radnih mjesta.

    Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, u sklopu svoje posjete SAD-u, u srijedu je u Bijeloj kući razgovarao s američkim potpredsjednikom Joe Bidenom. Razgovarali su o političkim, energetskim i regionalnim pitanjima, poglavito u kontekstu neizostavne ukrajinske krize.
    Za hrvatske interese dva su pitanja ipak bila dominantna. Prvo je, stanje u svezi nacionalne naftne kompanije INA i sukobi koje, oko iste, hrvatska Vlada ima s MOL-om, a time i mađarskim državnim i političkim vodstvom. Međutim, stvari po Josipovića i Vladu Zorana Milanovića nisu ispale onakve kakve su to oni priželjkivali.

    Naime, poradi američko-ruskog suparništva i antagonizma koje kulminira ukrajinskom krizom, Biden je izričito stao u zaštitu Americi ipak puno važnijeg strateškog partnera, a to je Mađarska. Zato je uvijenim diplomatskim rječnikom, ali koji je politički gledano vrlo jasan i rezolutan, Biden Josipoviću naglasio potrebu za “smirivanjem tenzija između dviju zemalja i potrebom za iznalaženje kompromisnoga riješenja koje će zadovoljiti obije strane”. Također je diplomatski pripomenuo Josipoviću kako nikakav ulazak ruskog kapitala nije poželjan jer “Hrvatska mora uvijek biti svjesna kojoj vojnoj i političkoj integraciji pripada”.

    biden_josipovicI tako je predsjednik Josipović, poput namjesnika neke afričke kolonije, još jednom pognute glave slušao lekcije svoga gazde o tome što Hrvatska smije, a što ne smije činiti. Da je kojim čudom Josipović pravi državnik i zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa, kao minimum onoga što mu njegova dužnosnička pozicija nalaže, bilo bi upitati g. Bidena što to nama SAD donosi, i to kao hitne mjere, u smislu investicija i otvaranja novih radnih mjesta, kada nam se od Zapada stalno nameće kao nužnost štititi i europske i američke interese kroz naše odustajanje od unosnih projekata i investicija od strane njima nepouzdanih zemalja.

    Mi to već više od jednog desetljeća činimo tj. odbijamo “nepouzdane” investicije, a zauzvrat imamo gospodarski kolaps, nestajanje strateške industrijske proizvodnje, agrarni slom, golemu stopu nezaposlenosti i odljev radno sposobnog stanovništva kao smrtni udarac i onako katastrofalnog demografskog stanja nacije. Ali naravno da Josipović tako nešto neće pitati jer njega za narod i državu nije niti briga. On je tu gdje je upravo radi osiguranja tuđih interesa, a za one hrvatske, koga briga.
    Drugo pitanje interesantno za Hrvatsku bilo je ono o stanju u regiji, poglavito BiH. Tako je g. Biden opet Josipoviću napomenuo važnost provođenja izbora u BiH po starom, za hrvatski narod pogubnom i krajnje nepravednom izbornom zakonu. Taj zakon SAD za sada nema namjeru razmatrati, a to znači niti mijenjati, što opet znači nastavak agonije Hrvata kojima će Bošnjaci ponovno birati njihove političke predstavnike.

    Ne vjerujem osobno da je Josipović po tome pitanju išta učinio, odnosno da je barem upozorio Bidena na neprihvatljivost takvoga stanja u susjednoj nam zemlji, u kojoj su Hrvati, svidjelo se to njima ili ne, ipak Ustavom navedeni kao jednakopravan i konstitutivan narod.

    Što se tiče našega okružja, g. Biden je naglasio važnost uloge Hrvatske kao lokomotive regije, koja će u svim pitanjima pomagati svojim susjedima i olakšati im pregovaračke procese glede njihovog što bržeg ulaska u euroatlantske integracije. Josipović mu sigurno na navedene zahtijeve nije odgovorio kako bi možda bilo puno primjerenije i učinkovitije da gospodarski i politički znatno jače zemlje, poput primjerice Italije, budu lokomotiva gospodarskog i političkog razvoja čitave regije, jer je sama Hrvatska po stanju svoga gospodarstva ali i stanju demokracije i medijskih i drugih sloboda, u poziciji konjske zaprege čiji su konji na izdisaju. Dakle, gledati na Hrvatsku kao na lokomotivu razvoja susjedne sirotinje je i groteskno i licemjerno jer nama bi prvima trebalo pružiti svekoliku pomoć kao vjernoj članici euroatlantskih integracija, a da bismo potom mi mogli pomagati drugima. Ali što o tome zna, ili bolje rečeno, što je za to briga našeg vrlog predsjednika Josipovića.

    Čitav ovaj Josipovićev američki igrokaz hrvatskoj državi neće donijeti baš nikakvu korist, jer sve što je on Amerikancima danas ponudio, od ulaganja u energetski sektor, do turizma, Amerikanci su znali i prije njegovog dolaska. Glavni cilj Josipovićeve posjete ipak nije bio ostvaren. U SAD je išao isključivo u sklopu vlastite promidžbe za nadolazeću predsjedničku kampanju. S tim u svezi žarko je želio i do zadnjega trenutka vjerovao u svoj susret sa svojim “Bogom” Barakom Obamom. Obama ga je, kao što sada to znamo, hladno zaobišao iako mu je Josipović došao gotovo pod noge, u samu Bijelu kuću. Je li pri tom zakazala hrvatska diplomacija, sada više nije bitno. Ali ako je i zakazala, osobno sam joj zahvalan jer nećemo morati svjedočiti Josipovićevom dodvorničkom prenemaganju i rastezanju njegovog podaničkog osmjeha koje bi se danima razvlačilo po Radmanovoj dalekovidnici.

    Zoran Meter/dnevno.hr

    facebook komentari