Josipovićeva infantilna kampanja

0

Prema svršetku srpnja 2014.

Kolone ulaze u Hrvatsku. U Rupama i Pasjaku ulaze u četveroredu, u Lučkom u osmercima, desetercima i više. Hrvatska slavi obljetnicu turizma, stotinu sedamdeset godina ili koliko već… U udžbenike treba zapisati: malo vremena nakon prestanka turske opasnosti, Hrvatska je pala pod turizam.

Ljetni festivali

Kazališnim i filmskim pridružili su se urnebesno bučni festivali elektroničke glazbe od koje ptice dobivaju srčane udare, ali donose šolde. Peristil postaje neslužbenim hostelom, iz Revelina u Dubrovniku tako udaraju basovi da je znamenita trešnja koja je svojedobno razorila grad – samo dječja igra prirode. Verdi i Držić nisu financijski isplativi. Na Brijunima Šerbedžijin klan slavi u predstavi Gavrila Principa s hrvatskim (i posebno zagrebačkim) novcem.

Hrvatska iz principa potpomaže sve što se u povijesti ili sadašnjosti može rabiti protiv nje same, zazivajući budućnost u kojoj protiv nje nitko ne će djelovati jer je ne će biti (ako ovako nastavi). Čudi me da se pod pokroviteljstvom sindikata ne izvodi na nekom festivalu Lucićeva “Robinja” jer ima izravnu vezu s novim Zakonom o radu. Robove se ne plaća, robove se može iznajmljivati, pa i u inozemstvo (na tri godine). A gdje je Spartak?

Narodne novine

Svratila se pozornost javnosti na Narodne novine koje su počele izlaziti 1836., ako se ne varam, kao Novine horvatzke, onda Narodne novineih je Gaj u zanesenosti preimenovao u Ilirske narodne novine, a kada je dobio po gubici iz Beča – ostale su samo Narodne novine i tako do dana današnjeg. Nije Beču bilo stalo do hrvatskoga imena, ali mu je još više smetalo ilirsko jer je vuklo na južnoslavenske integracije.

U novijoj povijest Narodne su novine više-manje vezane uz objavu zakona. I to je u zadnje vrijeme Sizifov posao, jer već u sljedećem broju moraju objaviti da je zakon donesen u Saboru voljom lijevocrvene većine – ukinut ili vraćen na doradu. Nego, ipak se u uvijek do sada barem malo pazilo da Narodne novine vodi netko stručan ili donekle stručan. A onda je došao HNS kojemu je SDP velikodušno prepustio hrvatsku kulturu, hrvatsko gospodarstvo, hrvatski prostor, hrvatsku vanjsku politiku itd. pa i Narodne novine u koje je zanosna V. Pusić smjestila stručnjaka za – promet. Ima taj skandal i drugu dimenziju – Narodne novine protunarodna vlast želi privatizirati pod geslom: Ako može Končar u privatizaciju, ako mogu Hrvatske autoceste, zašto ne bi i Narodne novine. Glavno da je prometno.

Autoceste

Na festivalu jugoslavenskih sablasti, nedavno održanom u Dubrovniku, jedini projekt koji podržavam jest jadransko-jonski autopravac. Uostalom, u onom trenutku kada je “monetizacija” bila u središtu natezanja, napisao sam na Portalu HKV- a da je idiotski davati autoceste u koncesiju i ne pričekati realizaciju jadransko-jonskoga pravca koji će nam donijeti brdo novca. Već sam pogled na zemljovid govori o koristi ne samo za Hrvatsku nego i zapadnu Europu uopće jer nema povoljnijeg i kraćeg koridora do Grčke i prednjeg Istoka.

Pelješki most

Jadransko-jonska autocesta, kamo god skrenula, a mora skrenuti iza brda gdje su također hrvatski krajevi, ne isključuje niti može isključivati gradnju Pelješkoga mosta i poluautoceste ili brze ceste uz more prema Dubrovniku. Zbog teritorijalnog povezivanja nepovezane Hrvatske, naravno.

To što je Branko Grčić navodno zaboravio staviti u europski paket Pelješki most, nije zaboravnost nego namjera u stilu jugosfere. Ova jugoslavenska družba na vlasti u Hrvatskoj sanja o drugoj vrsti povezanosti teritorija. Projektnu dokumentaciju navodno skuplja Ivo Josipović.

Tito i Tuđman

U sklopu kampanje za predsjedničke izbore, Josipović se na infantilan način namjerava upucati ljevici i desnici pa na velika zvona (uz pomoć svoje televizije, HTV) stavlja posjet rodnim kućama Tuđmana i Tita – izjednačujući ono što se izjednačiti ne da i ne može i ne smije. Njegova parola o bližoj povijesti nalik je na stripovsku grupu TNT (Tuđman naime Tito). Josipović u perfidnom stilu naravno podmeće i izjednačavanje u zločinima. Znači, i Tito i Tuđman su činili zločine. Bili su veliki ljudi, jako zaslužni, ali…eto, vuku se repovi.

Je li Tuđman pobio srpsku vojsku koja se predala na Banovini? Je li progonio i ubijao Srbe koji su voljom svojih vođa utekli iz zaleđa Dalmacije? Je li u Hrvatskoj otvarao logore za zarobljene vojnike i civile? Je li poslao Mesića i Manolića na Goli otok?

Goli otok

Nedavno sam čitao rukopis iz kojega saznajem što nisam znao: piše komunist Dapčević, zatočen svojedobno na Golom otoku, da je tamo sreo i čovjeka (mislim da se zove Jelacka, ili slično) koji je 1937. glasovao protiv Broza kada je ovaj instaliran za sekretara Partije. Pa kad je na samom početku pedesetih profunkcionirao Goli, Tito se prisjetio i toga druga.

Vukovar

Sto posto sam uz Stožer hrvatskih branitelja Vukovara i njihov (sada više ne samo njihov) zahtjev da se manjine vrate na pedeset posto, kao što je bilo prije Račana koji ih je spustio na trideset posto.

Proučavanje popisa iz 2011. učvrstilo me u toj potpori. Naime, u cijeloj je Hrvatskoj pronađeno (po tom popisu) 4,36 posto Srba. Ali u rubrici o materinskom jeziku samo je 1,23 posto pučanstva koje živi u Hrvatskoj – navelo da im je materinski jezik srpski.

To znači da samo jedna četvrtina njih govori srpski. Jesu li svi ti govornici srpskog baš u Vukovaru? Nešto tu ne štima.

Ćirilica

Patrijarh Irinej ima uhodane manevre: kada je daleko od Hrvatske, šalje otrovne strjelice, kada dođe u Hrvatsku – odjednom se pretvara u ekumensko janje. No, i takav ima izjave poput one dane u Karlovcu, ako sam dobro zapamtio, da “nema zločinačkih presuda pisanih na ćirilici.” Recimo da nema (a ima, to jest bilo ih je i u Hrvatskoj), ali što su oni grafiti pisani ćirilicom nakon pada Vukovara – što su oni nego presude koje su i bez suda odmah izvršene. Osim toga, i Rusi rabe ćirilicu i samo ćirilicu. Na kojemu su pismu u Sibir i (ili) u smrt poslani milijuni ljudi u Staljinovim čistkama i prethodnom Lenjinovim revolucionarnim genocidima?

Novi progon Hrvata

Dok Irinej poslije ustoličenja Profirija luta Hrvatskom, iz Vojvodine se javlja predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Srbiji, Slaven Bačić, te govori o novom progonu Hrvata istim načinom kao u ratu. “Ustaše, iselite se”, poručuju srpski propagandisti, ali ne samo verbalno nego i fizičkim napadima na Hrvate. Ravnatelji škola za hrvatsku djecu ne daju hrvatskim učiteljima u razrede, udžbenici se prevode sa srpskog, što naravno uključuje i bližu povijest u kojoj nema srpske agresije na Hrvatsku.

Aktualnu “hrvatsku” vlast u Hrvatskoj te priče ne zanimaju. Ni medije. Takva vijest ne stane u Dnevnik HTV-a, gdje stalna rubrika o Josipoviću zauzima po deset minuta, a ostalo je uglavnom naginjanje kroz prozore turističkih automobila u Lučkom.

Vjerodostojno tumačenje

Da se sudske presude u Hrvatskoj mogu naknadno mijenjati, pokazuje “vjerodostno tumačenje” Zakona o policiji. Upravo u Brozovu stilu da se ne treba držati zakona kao pijan plota. Pa ako se neki sud (upravni ili drugi) drzne presuditi što nije po po volji Partiji – u Saboru taj akt preinači crvena većina.

U stvari je to posao za policiju.

Živko Kustić

Zadnji put sam ga vidio nakon premijere Sedlarova dokumentarnog filma o Kuhariću. Jedva se bio spustio niz stube tuškanačkog kina, već jednom nogom na drugom svijetu. I mislim sada koliko je nevjerojatna i značajna ta povezana katolička i grkokatolička crta koja iz Krašića i Pribića preko žumberačkih visova i Stojdrage silazi do Samobora. Koliko znamenitih imena s tako maloga prostora.

Peđa

Da visina i korpulentnost nisu uvijek u skladu s inteligencijom, dokaz je pristaša revolucionarnoga pravosuđa Peđa Grbin. Njegovo retoričko pitanje u svezi s referendumom o dvojezičnosti, naime “kada će doći vrijeme da rane ne budu svježe – za deset, dvadeset, trideset godina..?”, u etičkom je smislu, u ljudskom smislu, najodvratnija rečenica izgovorena u Hrvatskom saboru od njegova postanka.

Očekujem i vjerodostojno tumačenje Partije da su Hrvati, hrvatski branitelji posebno i vukovarski hrvatski branitelji osobito, te majke, žene, očevi, sinovi, unuci itd. poginulih u obrani od srpske agresije dužni zaboraviti srpske zločine u roku od najmanje petnaest do najviše dvadeset godina. A zašto zaboraviti? Pa da Peđa i društvo mogu započeti novi ciklus u mirnoj i zaboravnoj ljubavi prema agresoru, ciklus koji će za dvadeset ili trideset godina a možda i prije opet završiti u Vukovaru.

Praljak

Dobio sam poštom separat pod naslovom “EX-ILI” FUNKCIJA (činjenice i pitanja) autora Slobodana Praljka. U njemu se između ostaloga postavlja pitanje kako je došlo do toga da se u jednoj presudi Vrhovnoga suda RH pogrješno citira presuda županijskoga suda da … “do veljače 1992. godine Republika Hrvatska nije bila država” (!!). O tome ću opširno pisati u sljedećem nastavku rubrike.

Hrvatski jezik

To je onaj jezik koji se naziva “našim” i “materinskim” pa čak i krivo materinjiim, samo da ne bude izgovoreno ime jezika koji ima nesreću što nosi ime hrvatskoga naroda.

Kakvo je stanje hrvatskoga jezika u medijima? Loše. Zašto je loše? Zato što su mediji loši, profesionalno i nacionalno srozani, u većini u rukama jugoslavenskim integralista, ne samo jezičnih.

U detalju: mi Hrvati riječ “odgojitelj” tvorimo po svršenom obliku glagola, znači “odgojiti”. Pa ipak su mediji puni “odgajatelja” jer su puni kadrova koji su imali i imaju nesvršene”odgajatelje”. Povratni su glagoli stjerani u rezervat (zabran) pa su puni mediji i promidžbeni tekstovi oblika “brinem”, “odmaram” i sličnih balkanizama. Prenositelji utakmica prate svaku loptu koja odlazi “van” terena, itd.

Čitam i da će se hrvatski pacijenti moći liječiti “van zemlje”. Valjda tako pišu i izvanzemaljce, naime kao vanzemaljce. U kojoj zemlji to pišu? U zemlji Hrvatskoj. Mozgove takvoga narušavanja hrvatskoga jezika doista bi trebalo polsazi izvan zemlje, to jest da i sami postanu “vanzemaljci”. Lektori u “Jutarnjem listu” (ima li ih, ako ih ima neka ja to vidim u impressumu) dopuštaju kolumnistu Jergoviću da piše “tačno”. Odnosno ne dopuštaju lektori nego urednici i glavni urednik.

Riječ “tačno” nije obična riječ. Ona je nakon sablasnoga novosadskog dogovora postala simbolom nasilja nad hrvatskim jezikom. Pa otkud sada u novinama koje izlaze u Hrvatskoj? (Hajdmo se praviti blesavima.) Koji bi to jezik na svijetu, koji bi to urednik dopuštao bilo kome da uporno i tendenciozno piše iskrivljenu riječ – bez objašnjenja? Da malo izađemo iz svog atara, zamislimo ovu situaciju: neki londonski list ili časopis ( “The…”) ima komentatora koji riječ “exactly” uporno piše ” exuctly”. Lektori i redaktori isprva mu ispravljaju misleći da je slučajni tipfeler, ali na kraju polude i pitaju koji mu je vrag. Zvali bi kao savjetnika i nekog Srbina, kakvih je pun London. Ovaj bi rekao: “Pa slučaj je jasan, ako tako uporno forisira “u” vjerojatno je neki ustaša.” Optuženi bi se branio i rekao da je “u” pokupio od Kumpića iz “Smogovaca”. I tako dalje, kada je sve glupo, idemo do kraja.

No, kad sam već kod detalja: nedavno završeno svjetsko prvenstvo u nogometu bilo je puno genijalaca za koje su komentatori u pravilu rabili riječ “genij”. A nije “genij” nego “genije”. Još se sjećam prijevoda Puškinova “Onjegina” i stiha “. Ali Eugenije bio je genije”, točno. I Puškin. Kako smo se s genija srozali na genij koji ima posve drugo značenje, ne zna se. Kako smo se s jedanaesterca srozali opet na penal, ne zna se.

I još u detalju: kada vidite da negdje umjesto “prijevara” piše “prevara”, pa i na naslovnoj stranici , znajte da se iza novina skrivaju (ili ne skrivaju) jugoslavenski nacionalisti skloni prevariti Vaš jezični osjećaj i učiniti Vas nesigurnim.

Vratite nam ferimport!

Ruglo od zgrade Ferimporta na Kazališnom trgu u Zagrebu desetljećima je slovilo kao dežurna nakaza. Srušena je tek nedavno da bi napravila mjesto još većoj nakazi, golemom stranom i ružnom tijelu u historicističkom okružju. Pozivam na referendum s pitanjem: Jeste li za to da se vrati zgrada Ferimporta? Uspjeh je zajamčen.

Hrvoje Hitrec/hkv

facebook komentari