Josipovićeva politika odumiranja naroda

0

Oni koji odluče svoj glas dati Ivi Josipoviću trebali bi znati kako svojim glasom biraju ubraznu smrt vlastitoga naroda. Naime, ako bi se zadržali samo dosadašnji depopulacijski trendovi, još bi jedan Josipovićev mandat od pet slijedećih godina, čak i u najoptimističnijim prognozama odnio novih 175.000 Hrvata, što bi kao posljedica Josipovićeva desetgodišnjega vladanja Hrvatskom rezultiralo nestankom od oko 350.000 Hrvata

[dropcap color=”#595959″ font=”0″]U[/dropcap] Hrvatskoj se svake godine rodi 10.000 djece manje nego što ljudi umre, a godišnje državu napusti gotovo 25.000 ljudi u najvitalnijoj dobi. Trend napuštanja vremenom će se sve više pojačavati pa kad se zbroje ovi porazni podatci u zadnjih pet godina, odnosno u mandatu sadašnjega predsjednika države Ive Josipovića, Hrvatska je izgubila 175.000 ljudi, što je grad veličine gotovo jednoga Splita.

Začuđuje činjenica da Josipović u svom izbornom programu za novi mandat predsjednika države ne prepoznaje problem sustavne depopulacije, koja već sutra prijeti znatnim nedostatkom radne snage.

Koliko je poznato Josipivić je uglavnom izbjegavao komentare sustavnih i višegodišnjih upozorenja hrvatskih demografa i Crkve o demografskoj katastrofi hrvatskoga naroda, a premda je pokrivitelj kojekavih manifestacija, nije bio zainteresiran ni za cijeli niz skupova i okruglih stolova koji su se bavili problemima hrvatske depopulacije.

Tek se prije koju godinu dana uzgred spomenuo ključnoga pitanja hrvatske budućnosti, založivši se pritom, umjesto rađanja i zaustavljanja iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi za, kako je rekao, “razumnu i pametnu” imigracijsku politiku, požalivši pritom što Hrvatska gotovo i nema imigracijske politike.

Demografska politika nije samo pitanje biloškoga opstanka i budućnosti jednoga naroda, jer njezin nedostatk donosi cijeli niz katastrofalnih gospodarskih i socijalnih posljedaka, koji se teško mogu riješiti isključivo imigracijskom politikom.

Josipovićeva pak reakcija na upozorenja uglednih demografa o potrebi dugoročne pronatalitetne politike, sažeta u rečenici, kako “novo (useljeno) stanovništvo nije ono koje će pokvariti hrvatsku krv”, cinična je poruka iz staroga arsenala jugoslavenskih nacionalista, koji svaku hrvatsku zabrinutost za budućnost vlastitoga naroda, žele svesti na polje rasističke ideologije, kao da će na taj način riješiti problem.

Naime, svakoj doseljenoj skupini ili pojedincima potrebno je određeno vrijeme za prilagodbu, učenje jezika pa i osiguranje osnovnih životnih uvjeta, što se može financirati isključivo iz ionako osiromašena državnoga proračuna.

Te poteškoće odnedavno osjeća, na primjer i Velika Britanija, koja se, zbog sve većih državnih troškova za imigrante, u Bruxellesu protivi dosadašnjoj imigracijskoj politici Europske unije, a ne krvnim zrncima pojedinih imigranatskih skupina.

Ako se ne bi radilo o jednoj vrsti proračunate i morbidne politike, kojoj je cilj smanjenje broja hrvatske populacije, kao što su to u poraću organizirano provodile jugoslavenske komunističke vlasti, onda su začuđujući i nerazumni potezi sadašnjega režima, koji umjesto potpore rađanju djece, pokušava nametnuti jednu vrstu uniformirane industrije pobačaja u hrvatskim bolnicama.

Pritom čak dovodi u pitanje i liječničku savjest pa zaobilaznim putem upravo savjesne liječnike prisiljava da u protivnom, ako sami ne sudjeluju u abortusu, moraju pak pronaći one koji su to spremni učiniti.

Više od te etičke nastranosti zabrinjavaju pojedini politički pristaše Ive Josipovića, koji poput saborske zastupnice Mirele Holy traže da se abortusi stimuliraju dodatcima na plaću ginekologa.

Aktualni predsjednik države ne mora dijeliti istovjetna etička stajališta s kršćanskim vjernicima svoje zemlje da bi u ovoj inicijativi svoje zastupnice mogao prepoznati poticanje kulture smrti, koja je, uz gospodarsku, socijalnu i moralnu krizu, dobrim dijelom i uzrok sadašnje hrvatske depopulacije.

Oni pak koji se odluče svoj glas dati za produžetak još jednoga mandata Ivi Josipoviću trebali bi znati kako svojim glasom biraju ubraznu smrt vlastitoga naroda.

Naime, ako bi se zadržali samo dosadašnji depopulacijski trendovi, još bi jedan Josipovićev mandat od pet slijedećih godina, čak i u najoptimističnijim prognozama odnio novih 175.000 Hrvata, što bi kao posljedica Josipovićeva desetgodišnjega vladanja Hrvatskom rezultiralo nestankom od oko 350.000 Hrvata.

Tako bi filozofija odumiranja države u hrvatskoj varijanti Josipovićeve politike dobila svoju novu komunističku inačicu o odumiranju naroda.

Najavljeni paket ustavnih promjena, kojim se ukidaju županije, a ustrojavaju regije, očito predviđa stvaranje preduvjeta za rastrojavanje sadašnje Hrvatske. Isticanje pak “vrlo kompleksnoga regionalnog identiteta”, kako to navodi Tonino Picula na predstavljanju Josipovićeva predizbornoga programa, s druge strane Hrvatsku veže prema balkanskom susjedstvu, za čiju je buduću “harmonizaciju prostora” sljedećih pet godina zadužen Ivo Josipović. Iz perspektive harmonije toga srpskohrvatskog prostora može se lakše razumjeti, premda ne i opravdati, sustavna provedba tragične hrvatske nacionalne depopulacije, koju očito provodi SDP-ov predsjednički kandidat Ivo Josipović.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari