Josipovićevi”komunikacijski stručnjaci” Marko Rakar i Ivan Tolj

0

Predizborno medijsko zamaranje oko Marka Rakara ili vlč. Ivana Tolja besmisleno je svakome ozbiljnom političkom analitičaru, jer to su marginalni tipovi koji služe stvaranju političkoga kaosa Ive Josipovića i njegovih službi.

Iz svih njihovih čina vidljiva je njihova rana, osoba bez identiteta. Obadva je odgojila Crkva, dala im kruh, postavila ih na noge. Njihova ljudska (ne)zrelost, istupi u javnosti ili potezi u svakidašnjem djelovanju očitava njihov moral i namjere te govori sve o njima.

toljRakarove rečenice na njegovu blogu sve govore, oslikavaju njegov psihološki profil i traže dublju analizu – zašto traži moćnoga zaštitnika.

Kao dijete, u želji da ga se spasi (majka duševni bolesnik, bratu iz zločinačke organizacije minirana kuća…) pomažu svećenici koji još jednom pokazuju milosrđe prema socijalno raslojenoj obitelji.

Još kao djetetu, svećenici su ga vodali po zagrebačkome Kaptolu, preporučili ga MUP-u da im radi informatički sustav (to vrijeme je iskoristio da izbjegne vojsku), pomogli mu osnovati tvrtku (opet problem s porezom…, majka na psihijatriji… niz teškoća…).

Rakar je jednostavno iz bijede upao u nerealni svijet s kojim se nije mogao nositi, a niti su se njegovi stavovi u odgoju poklapali s onima koji su ga odgajali… Tako ranjen tražio je i traži zaštitu, ljubav oca, a onda i zaštitu za pokriće svojih promašenih procjena, investicija, činova i djelovanja….

U svojim nerealnim procjenama posto je „komunikacijski stručnjak“? Na temelju čega je on stručnjak? Koje su to njegove profesionalne reference? Koji su mu stručni ili znanstveni radovi? Svaki klinac danas znade to što on zna s računalom, i to je komunikacijski stručnjak? I to predsjednikov?

Samozvani komunikacijski stručnjak imao je podatke iz MUP-a, jer ga je njegov štićenik gurnuo tamo kako bi mu omogućio da dođe do kruha, da ne bude njemu više na grbači. Pa Rakarov vokabular je ispod razine prosječnoga vokabulara, i to je komunikacijski stručnjak.

Sve oslikava rečenica s njegova bloga: „Vrlo jednostavno i sažeto, radim samo za one za koje mogu glasati. Dakle, moje opredjeljenje za kandidata nije čisto profesionalno (kada radim u svojoj domovini), u igri su i neki dodatni kriteriji – s kojima se opet, možete ili ne morate složiti.“

Komunikacijski stručnjak upotrjebljava riječ „glasati“. Hrvatski je glasovati, a životinja se glasa određenim glasom.

Nadalje se postavlja pitanje koji su to kriteriji koje Rakar spominje?

Unatoč tome što su se milosrdni samaritanci trudili odgajati ga, dati mu kruh, nisu shvatili jedno – Krv nije voda! Upravo se na tom primjeru potvrdila drevna uzrečica: „Goji sirotu na svoju sramotu“. Oni koji su ga odgajali trebali bi nešto reći o njemu, ako on nije glasnogovornik njihovih frustracija i ideja.

Slučaj drugog Josipovićevog “komunikacijskog stručnjaka”

Sličan je slučaj vrhbosanskoga svećenika vlč. Ivana Tolja, bivšeg hercegovačkoga franjevca. Njegov stric fra Drago koji je nekad bio provincijal mjerio je sjemeništarce i bogoslove upravo po svome bratiću. Doveo malog Ivana u školu, gurao ga u nebesa.

No, mlađahni Ivan je brzo isplivao na površinu. Još u JNA sprijateljio se s Davorom Butkovićem. Bili su nerazdvojni! Preko noći, bez ikakva iskustva došao je na čelo izdavačke kuće ZIRAL. Napravio manjak od četiri milijuna maraka ili prevedeno od šesnaest milijuna kuna.

U vrijeme rata, izravno je u razmjeni medijima zanimljivih informacija sudjelovao sa Butkovićem, Pukanićem, novinarima Slobodne Bosne i Alijom Delimustafićem. Papir koji mu je stizao iz donacija prosljeđivao za potrebe sarajevskog Dnevnog avaza. Dani su prolazili, informacije curile, papir nestajao, a čudne knjige financirane…. I sve tako do razrješenja.

S tom “velikom” odlikom postao je prijatelj i suradnik Ratka Mačeka, kreatora Sanaderove Fimi medije. U međuvremenu je došlo do pada Ive Sanadera pa je vlč. Tolj završio u okružju Ive Josipovića, koga posljednjih pola godine, nakon posjete raznim Documentama i homoseksualnim udrugama, dovodi na fotografiranja župnicime od Međimurja do Prevlake.

Zanimljivo, za sve to vrijeme vlč. Tolj upravlja “sa trista Styrijinih novinara”, savjetuje Ivu Josipovića, prijateljuje s Milanom Bandićem i vlč. Franjom Topićem. Uz sve ove aktivnosti obnaša i dužnost župnika u selu Gornja Močila, nadomak Bosanskog Broda.

Naravno, vlč. Tolj zna kako je njemu tijekom uspona bila potrebna moćna zaštita – od strica fra Drage, preko Ive Sanadera, do Ive Josipovića. Na isti način je vlč. Ivan u svoju zaštitu nedavno uzeo mlađahnog Dadu Milasa, također bivšeg hercegovačkog franjevca, koji je prije određenog vremena došao u sukob s crkvenim autoritetima i napustio franjevački red.

U međuvremenu uskočio je Josipovićev “komunikacijski stručnjak koji upravlja s trista novinara” i mlađahnog Milasa najprije “čarobno pretvorio” u svećenika Vrhbosanske nadbiskupije bi ga na posljetku poslao na “dodatnu izobrazbu i edukaciju” u austrijski Graz.

U konačnici, sustav zaštite kakav gledamo na primjeru Marka Rakara i vlč. Ivana Tolja u budućnosti bi i od mlađahnog Dade Milasa mogao napraviti novog komunikacijskog stručnjaka predodređenog za upravljanje “s trista ili više novinara”.

Zanimljivo je da o svim ovim slučajevima crkveni poglavari šute! Zašto?

Ana Novak | hrsvijet.net

facebook komentari