Joža i Draža u Srbu

0

Oživljavanje jugoslavenskoga komunizma u Hrvatskoj ima i svoju međunarodnu dimenziju. Ona je zbog NATO-ova bombardiranja Srbije te novih geostrateških preslagivanja u srednjoj Europi ponajprije uperena protiv Sjedinjenih Američkih Država, a posredno služi beogradskoj politici da svoju prorusku politiku vodi na teritoriju hrvatske države

meske i ivoNedavno je jedan njemački list upozorio svoju javnost kako u istočnoj i jugoistočnoj Europi iza demokratske fasade vlada kartel postkomunističkih oligarha, koji je preuzeo vlast nad državama, strankama i medijima. Istaknuo je također da se u baltičkim državama, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Madžarskoj još donekle uspjelo zamijeniti stare elite, ali su one zato u Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj ostale skoro nedodirljive u politici, gospodarstvu i pravosuđu te u visokom školstvu i medijima.

Njemački list smatra kako su za razvoj zdravoga demokratskog društva bile učinkovite lustracije, kojima su bivši komunistički dužnosnici isključeni iz javnoga života. Napominje i kako je u tom procesu posebno zakazivalo pravosuđe, pa je po mišljenju lista, upravo ono ostalo neotporno na sadašnje političke utjecaje i korupciju.

List podsjeća i na dokumentiranu brojku od 85 do 100 milijuna žrtava komunističkih režima te milijune ljudi koji su završili u kaznenim logorima.

U hijerarhiji svjetskih velezločinaca ugledno mjesto zauzima i jugoslavenski boljševički diktator Josip Broz Tito, koji danas među vladajućom elitom u Hrvatskoj slovi kao iznimno popularna povijesna osobnost. Sklonost metodama Brozova upravljanja ne odnosi se samo na intimni odnos prema tom diktatoru, nego se u njegovo ime ili pak njegove obljetnice održavaju na širokoj javnoj razini, što samo potvrđuje kako vladajući sloj iz Brozove jugoslavenske diktature crpi vlastita politička nadahnuća.

Nedavna pak slavodobitna proslava obljetnice velikosrpskoga pokolja hrvatskoga stanovništva u jugoistočnoj Lici i dijelovima zapadne Bosne, na kojoj je militantni vođa dijela srpske manjine Milorad Pupovac svojim retoričkim porukama opravdavao pokolj i zvjersko mučenje hrvatskih civila u ime “Jože” Broza, trebala bi napokon otvoriti širu raspravu o pitanju javnoga promicanja zločinačkih ideja.

Naime, četničko-komunistički pokolji, kao i bilo koje drugo zlodjelo ne bi se smjeli opravdavati pa premda oni bili počinjeni umjesto u Dražino ime, u ime “Jože” Broza.

Uljuđenom i civiliziranom uhu još je stravičnije zazvučala Pupovčeva poruka ljudima koji su nedaleko od njegova skupa prosvjedom pokušali upozoriti javnost da je doista nastrano slaviti obljetnicu pokolja nedužnih ljudi.

Nazvavši pak prosvjednike skupinom “onih dolje u rupi”, neizbježna je asocijacijaja mnogima bila kako Pupovac prosvjednike već vidi u jednoj od jama, sličnih onoj, u koju su četnički zločinci, koje on upravo slavi, bacili cijelu obitelj Ivezića, da bi im potpuno zatrli sjeme.

Na taj ideološki oblik komunističke renesanse isti dan se nadovezao i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u Rušnjaku, kojim su dominirale slike diktatora Broza i jugoslavenske komunističke zastave, svojom tvrdnjom kako su se u oba rata (boljševičkoj revoluciji i Domovinskom ratu) ljudi borili za vrijednosti slobode, demokracije, međusobnoga razumijevanja i suživota.

Posebno pak razumijevanje prema drukčijima i suživotu upravo su pokazali komunistički zločini u jugoistočnoj Lici. Ako je Josipović doista mislio na taj “srbski” suživot, onda je očito zalutao u prostor i vrijeme. Nu ako se ne radi o lutanju, nego svjesnom poistovjećivanju hrvatske borbe za slobodu s njezinim komunističkim rušiteljima, onda i Josipović spada u skupinu koju bi, kako tvrde njemačke novine, svakako trebalo lustrirati.

Naime, srpski četnički i komunistički teroristi, uz potporu talijanskih fašista, namjeravali su taj dio Like i sjeverne Dalmacije te dijelove zapadne Bosne očistiti od hrvatskoga naroda, a teritorij onda priključiti pod vlast fašističke Italije.

Neupućene ne treba zbunjivati činjenica da su u pokolju Hrvata zajednički sudjelovali četnici i komunisti, jer u to doba “Joža” i “Draža” još uvijek zajednički nastupaju protiv hrvatske države.

Politička pak dimenzija proslave etničkoga čišćenja Hrvata u jugoistočnoj Lici može se odčitati iz sastava organizatora i sudionika tog mračnoga događaja.

Osim t. zv. Srpskoga narodnog vijeća, kojim ravna Milorad Pupovac, na proslavi pokolja su se, uz hrvatske jugoboljševike i orjunaše, okupili predstavnici srbijanskoga Veleposlanstva, odnosno države Srbije, borci t. zv. ličke divizije iz Beograda te predstavnici srpske manjine iz Vukovarsko-srijemske županije i Istarske županije.

Dok je manifestacija formalno odisala komunističkim duhom u podlozi joj je, kao i 1941., očito bila velikosrpska politika, iza koje stoji službena politika Beograda.

Dvije udarne točke srpske strategije za rastrojavanje Hrvatske, o kojoj svojim formulacijama vrlo često zna govoriti i srpski patrijarh Irinej, su upravo područje Vukovara te Istarska županija, koja teži za izdvajanjem od središnje vlasti Zagreba, u čemu se svjesno ili nesvjesno podupiru talijanski fašizam i srbijansko četništvo.

Sreća je ipak da velikosrpski militarizam Milorada Pupovca ne slijedi većina srpske manjine u Hrvatskoj. Zainteresirani za očuvanje identiteta i svoje pravoslavne vjere znatan dio njih se ne može poistovjetiti s deklariranim ateistom, čija uvjerenja proistječu iz boljševičke ideologije.

Naime, na tom sablažnjivom jugokomunističkom skupu okupilo se tek dvjestotinjak sudionika, od kojih je, sudeći po registarskim pločicama većina bila iz Srbije te orjuna i oronuli boljševički nezadovoljnici bilo kakvom hrvatskom državom.

Oživljavanje jugoslavenskoga komunizma u Hrvatskoj ima i svoju međunarodnu dimenziju. Ona je zbog NATO-ova bombardiranja Srbije te novih geostrateških preslagivanja u srednjoj Europi ponajprije uperena protiv Sjedinjenih Američkih Država, a posredno služi beogradskoj politici da svoju prorusku strategiju vodi na teritoriju hrvatske države.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari