Jugonostalgična propaganda!?

    30

    pionirkeIz perspektive poslijeratne generacije Beograđana, Hrvatska djeluje kao zemlja meda i mlijeka koju bi ipak svi nekako najradije izbjegli. Užasno je lako biti Zagrepčanin u srpskoj metropoli. Obrat, dakako, ne vrijedi.

    Beograd u proljeće 2014. izgleda kako je izgledao i prije dvadesetak godina. Tek su se fasade po centru dodatno oljuštile i na propadajuće sivilo nakrcano je još par tisuća klima-uređaja.
    Grad stagnira u beznađu, frustraciji, ali i osebujnom ponosu koji se temelji na čistom prkosu pred političkom i ekonomskom apokalipsom koja je mnoge mlade Srbe otjerala u emigraciju, ostavljajući ostatak urbane populacije da besperspektivnost liječi crnim humorom, partijanjem po kafanama i snalaženjem u svim smjerovima, legalnim ili ilegalnim, nije toliko bitno.

    Dva najveća grada bivše Jugoslavije (Beograd i Zagreb) danas su godinama daleko, mada će to biti teško shvatljivo prosječnom Hrvatu koji se mazohistički hrani mišlju da živi u slijepoj ulici povijesti i da mu se ništa gore ne može dogoditi. Treba prvo doći u Beograd i blago revidirati vlastite komplekse. Iz istočnog rakursa, naime, Zagreb izgleda i funkcionira kao Beč.

    Zagreb kao Beč

    Motiv iz Beograda, Skupština

    U Beogradu mnogi mladi imaju pozitivno mišljenje o Hrvatskoj

    ‘Kada sam prvi puta došla u Zagreb, moj je dojam bio joj, kako je sve ovde lepo i čisto. No, ne verujem da se igde u ovoj regiji dobro živi’, kaže Nataša, djevojka koju je pogodila sreća da radi u beogradskoj filijali jedne američke tvrtke. Odmah potom prelazi na reminiscencije iz Splita. ‘Ljudi su u Splitu nekako umireniji, kulturniji, mogu se zamisliti da tamo živim. Devojke ovde obožavaju hrvatski jezik. Općenito stav spram Hrvatske ovisi o tome s kim si odrastao, ali kada dođeš u neke srednje dvadesete, ovde uglavnom nitko nema negativnu sliku o Hrvatima. Dapače, svi koji mogu vade hrvatski pasoš, opisuje Nataša tektonsku promjenu paradigme o Hrvatskoj. Zemlja prijetnje i neugodnosti, postala je u međuvremenu i zemlja prilike.

    Beograd kasni u usporedbi sa Zagrebom, reći će nam dvadesetšetgodišnjakinja. No, ne nije toliko stvar u kašnjenju koliko u “fiksaciji” na prošlost. Jugonostalgija hara po glavama generacije koja od Jugoslavije nije doživjela niti pet minuta. Po štandovima uz Kalemegdan prodaju se bedževi s jugoslavenskom mapom i natpisima ‘Kako nam je nekad bilo lepo..’ Po fasadama uz Knezmihajlovu grafiti dozivaju Tita, televiziju pune spotovi hrvatskih izvođača, a koncert u Hrvatskoj zaboravljene Doris Dragović postaje predmet općeg oduševljenja. Nataša nudi objašnjenje: ‘Generalno živimo u prošlosti, tu budućnosti nikad ni nije bilo. Sada kada postoji tračak nade, mnogo je teže prebaciti se. Inače, Srbi generalno vole imati puno prijatelja, puno familije, da budemo zajedno. Volimo udruživanje. Prije smo, kao Jugoslavija, bili veći i nitko nas nije mogao dirati. Sad smo kao mladunčad. Percepcija je da su nas Hrvati ostavili’ .

    Privlačna egzotika

    No, istini za volju, rijetko bi koji mladi Beograđanin pri pomisli na bolji život u inozemstvu pomislio na Hrvatsku. Privlačna egzotika Hrvata u Beogradu, daleko je manjeg inteziteta u obrnutom slučaju. Sanja je jedna u nizu onih koje su ‘stomakom za lebom’ i zahvaljujući mogućnosti da dobiju hrvatsku putovnicu, otišle raditi u Hrvatsku. Ima 23 godine i njezina su iskustva iz Rijeke u najmanju ruku ambivalentna: ‘Rijeka, hm…to je liberalni gradić..haha! Ne znam, nekad mi se čini da je cijela Hrvatska izgrađena na mržnji prema Srbima. Naučila sam govoriti hrvatski i onda nema problema. Čim se opustim i promijenim malo naglasak, odmah me pitaju da odakle sam i jesam li s istoka. Svi pričaju kako je Rijeka otvoreni grad, ali iskreno ti kažem da radim u Rijeci samo zato što mi je plaća odlična. Da imam normalni posao ovde u Beogradu, vratila bih se sutra.’

    Mladi u Beogradu

    Hrvatska je za njih “normalna država”

    Hrvatska je, za razliku od Srbije, normalna država s pravilima i zakonima koji se poštuju, zemlja snova, reći će Sanja uz ironični dodatak – ‘naravno, samo ako si Hrvat’. Doživjela je nekoliko diskriminatornih ekscesa, gađali su je voćkama na plaži na Pećinama, a kolegica sa tečaja stranog jezika prestala je s njom razgovarati kad je ova progovorila srpski. Priča mi o svojoj drugarici Jeleni koja je pak ljetovala na Rabu te “zaradila” šaku kada je prigovorila tipu na plaži da šta se gura. Dakako, s beogradskim naglaskom.

    ‘Drugačiji smo. Što god da neki govore da nismo, da smo isti, ali nije. Živjela sam i ovde i tamo, totalno smo drugačiji. U Hrvatskoj su ljudi zatvoreniji, nezadovoljni, svi su namrgođeni i uvek im je netko drugi kriv. Srbi pogotovo. Ovde nemamo problem s tim, nismo šovinisti. Pričamo isti jezik i umesto da nas zbliži, u Hrvatskoj se izmišljaju nove reči samo da se što više razlikujemo. Ovde, naprotiv, postoji potreba da svi budu zajedno’, zaključiti će Sanja.

    Kompleksna energija

    Energija koja struji iz Beograda prema Zagrebu prilično je kompleksna. Mješavina fascinacije i stava ‘sve je kul, brate’. Unatoč tomu daleko će se teže mlađi Srbi odlučiti na život u Hrvatskoj nego obrnuto. Iva je iz Zagreba i udala se u Beogradu. Kaže kako većina hrvatsko-srpskih ljubavnih veza otpada na onu srpskog momka i hrvatske cure. Obrnuto je puno teže, jer su Srpkinjama Hrvati ‘premekani’. Općenito, Beograđani su Hrvate smjestili i u svoj žargon. Zovu ih ‘svileni’.

    Ada Ciganlija

    Ada Ciganlija, omiljeno okupljalište mladih u Beogradu

    ‘Svako malo sam sa mužem u Zagrebu i on kaže kako tu ne bi izdržao. I u Sloveniji i u Srbiji, Hrvate se doživljava kao najmrzovoljnije. Ispada da smo najveći hejteri, puni gnjeva i kompleksa, ne želimo priznati uspjeh nikome. Zanimljivo, ali to se vidi i po komentarima ispod članaka na internetu. U Hrvatskoj će redovito popljuvati tekst o uspjehu neke zvijezde ili zvijezdice, u Srbiji će, naprotiv, biti puni podrške. Ne znam nikoga u Beogradu tko bi htio živjeti u Zagrebu’, veli Iva koja nije sto posto sigurna može li se nositi sa direktnim i sirovim mentalitetom srpske metropole gdje ti svi izlijevaju dušu nakon tri rečenice, a svade se i mire u ekspresnim intervalima.

    Nikad prežaljeno odvajanje Hrvatske iz bratskog zagrljaja istočnih susjeda očituje se nakraju i povrh svega u žaljenju za Jadranom. Nema taksista koji nakon što kažete da dolazite iz Hrvatske ne bi počeo nostalgičnu tiradu o predivnim ljetima i idili hrvatskog priobalja. Tko želi okusiti jadransko more danas otići će najvjerovatnije do Istre ili sjevernog Kvarnera iz straha da mu u Dalmaciji ne bi izbušili gume ili kamenom provjerili izdržljivost stakala. Mada, paradoksalno, ako bi trebalo tražiti hrvatske pandane beogradskog stanja svijesti, najprije bi ga pronašli u Dalmaciji.

    Čudesna aura

    Koliko Beograd novih generacija voli i razumije Zagreb, stoji pod debelim upitnikom. Uostalom, beogradska djeca rođena u devedesetima odrasla su u informacijskoj blokadi i praktički nemaju pojma o ratnim zbivanjima. Pojam rata vežu za NATO-vo bombardiranje Beograda i situaciju oko Kosova. Hrvatska im je najbliža daleka zemlja, dio Europske unije, koju, da odmah kažemo, mahom gledaju s neodobravanjem i osjećajem nepripadnosti. Istovremeno, Hrvatska je i zemlja s čudesnom aurom privlačnosti. Očiti jaz senzibiliteta, naravno, samo intenzivira tu percepciju.

    • Autor Krešimir Dujmović, Beograd
    • Urednik S. Matić
    • dw.de

    facebook komentari

    • peppermintt

      HrSmoocky oli su u vas vako rodile ove partizanke ? :)))

      • HRSmoock

        Pa nisam ja Vladimir Đorđević ni Nikolina Pišek (Ristović) pa da se sprdam sa takvim stvarima. Da budem iskren nisam o tome puno razmišljao, a onda mi je proše godine u Rovinju ortak gurnuo neki svoj strip pod nos. Uz kostim policajke, bolničarke, sobarice na ovom podneblju sad imamo i ustašice, četnikuše, partizanke, propupele pionerke…Pa dobro i to je u redu, uz pristanak. Nego ko o čemu, baba o uštipcima…Ubiće me Srka, ali…Ovaj kad smo već kod kostima, može ono Šeherazada…

        • peppermintt

          ma nije mi drago to reć, al neš ne virujem da će Pišekica i onaj njen dugo…
          neka je njima sritno ali…

          • HRSmoock

            Vidjeo sam ga na jednoj slavi, onako…Malo je sirovina. Nikolina je O.K. Mogu da pričaju ljudi što hoće, ali duhovita je. A za to je potreban mozak.

            • peppermintt

              Je ona je meni ok za posao kojim se bavi. Upravo tako nedorađena sirovina, ali očito na nju onako krhku se lijepe takvi sličan joj je bio onaj raniji..

    • peppermintt

      HrSmoocky oli su u vas vako rodile ove partizanke ? :)))

      • HRSmoock

        Pa nisam ja Vladimir Đorđević ni Nikolina Pišek (Ristović) pa da se sprdam sa takvim stvarima. Da budem iskren nisam o tome puno razmišljao, a onda mi je proše godine u Rovinju ortak gurnuo neki svoj strip pod nos. Uz kostim policajke, bolničarke, sobarice na ovom podneblju sad imamo i ustašice, četnikuše, partizanke, propupele pionerke…Pa dobro i to je u redu, uz pristanak. Nego ko o čemu, baba o uštipcima…Ubiće me Srka, ali…Ovaj kad smo već kod kostima, može ono Šeherazada…

        • peppermintt

          ma nije mi drago to reć, al neš ne virujem da će Pišekica i onaj njen dugo…
          neka je njima sritno ali…

          • HRSmoock

            Vidjeo sam ga na jednoj slavi, onako…Malo je sirovina. Nikolina je O.K. Mogu da pričaju ljudi što hoće, ali duhovita je. A za to je potreban mozak.

            • peppermintt

              Je ona je meni ok za posao kojim se bavi. Upravo tako nedorađena sirovina, ali očito na nju onako krhku se lijepe takvi sličan joj je bio onaj raniji..

    • peppermintt

      Ne kužim baš posve namjeru autora ? di je nit vodilja ? nabacane uopćene teme s izrazito subjektiviziranim pristupom?Čemu bi tribao doprinijeti ovaj tekst ?

      • sreća pa su ga ovdje stavili u kategoriju nebuloza! Ja imam dojam da je ovo čisti idealizirani jugonostalgični pamflet!

        • peppermintt

          je bravo usput moram pohvaliti kategoriju-Nebuloze
          Svaka čast kamenjarcima 🙂

          • Lijep Pozdrav dragi prijatelji portala, Zahvaljujemo na primjedbi. U lokalnom slengu izvedenica NEBULOZA sama sebe opisuje, smatramo da nije potrebno dodatno pojašnjenje te samim tim to dovoljno govori što mislimo o tekstovima koje smo svrstali u tu kategoriju 🙂

            • Dragi moji kamenjari i svi oni koji naš kamenjar prate, čitaju, u njemu pišu i komentiraju, riječ NEBULOZA ima više varijanata, a najviše se odnosi na: maglovitost, tmurnost, mračnost, nejasnoću, oblačnost, puno oblaka, mutnovitost, zamagljenovitost, neodređenost, nerazumljivost, što bi se sve u svemu moglo svesti na “jugoslavenstvo” i sve one koji su desetljećima u toj maglovitosti plivali bez ikakvog pravca i cilja. NEBULOZA se može mirno, staloženo i lijepo prevesti na najljepši, najsočniji i najtečniji jezik na svijetu, naš hrvatski jezik sa: NESNALAŽENJE!

            • Nije loša ni ta varijanta 🙂 Mislim da riječ Nebuloza više opisuje nešto “što se posvadilo sa zdravim razumom”

            • Ovako to opisuje moj prijatelj : Pojam nebuloza potječe od latinskih riječi nebula, koja znači magla, i nebulosis, što u prijevodu znači maglovit. Često čujemo neke mutne tipove i njihove nebuloze, a onda iznenada uhvate maglu i nestanu s javne scene. No, u zraku ostanu njihovi nebulosusi, politikantski oblaci nejasnog i maglovitog izgleda te BiH ostaviše bez izgleda. Nebuloza bi bilo i više, ali – ne bu loza! I ostalih pića. 🙂

    • peppermintt

      Ne kužim baš posve namjeru autora ? di je nit vodilja ? nabacane uopćene teme s izrazito subjektiviziranim pristupom?Čemu bi tribao doprinijeti ovaj tekst ?

      • sreća pa su ga ovdje stavili u kategoriju nebuloza! Ja imam dojam da je ovo čisti idealizirani jugonostalgični pamflet!

        • peppermintt

          je bravo usput moram pohvaliti kategoriju-Nebuloze
          Svaka čast kamenjarcima 🙂

          • Lijep Pozdrav dragi prijatelji portala, Zahvaljujemo na primjedbi. U lokalnom slengu izvedenica NEBULOZA sama sebe opisuje, smatramo da nije potrebno dodatno pojašnjenje te samim tim to dovoljno govori što mislimo o tekstovima koje smo svrstali u tu kategoriju 🙂

            • Dragi moji kamenjari i svi oni koji naš kamenjar prate, čitaju, u njemu pišu i komentiraju, riječ NEBULOZA ima više varijanata, a najviše se odnosi na: maglovitost, tmurnost, mračnost, nejasnoću, oblačnost, puno oblaka, mutnovitost, zamagljenovitost, neodređenost, nerazumljivost, što bi se sve u svemu moglo svesti na “jugoslavenstvo” i sve one koji su desetljećima u toj maglovitosti plivali bez ikakvog pravca i cilja. NEBULOZA se može mirno, staloženo i lijepo prevesti na najljepši, najsočniji i najtečniji jezik na svijetu, naš hrvatski jezik sa: NESNALAŽENJE!

            • Nije loša ni ta varijanta 🙂 Mislim da riječ Nebuloza više opisuje nešto “što se posvadilo sa zdravim razumom”

            • Ovako to opisuje moj prijatelj : Pojam nebuloza potječe od latinskih riječi nebula, koja znači magla, i nebulosis, što u prijevodu znači maglovit. Često čujemo neke mutne tipove i njihove nebuloze, a onda iznenada uhvate maglu i nestanu s javne scene. No, u zraku ostanu njihovi nebulosusi, politikantski oblaci nejasnog i maglovitog izgleda te BiH ostaviše bez izgleda. Nebuloza bi bilo i više, ali – ne bu loza! I ostalih pića. 🙂

    • kvot

      Interesantno je koliko svi okolni i mali “narodi” imaju kompleks od Beograda i Srba……. he he he he he he he
      Bolesno!

      • kakav kompleks.. tekst je napisao beograđanin 🙂

      • peppermintt

        hehe to se može samo reći kako vi bosanski Srbi imate takav kompleks a što vas onako ne vole u Belom gradu :)) čudo jedno

    • kvot

      Interesantno je koliko svi okolni i mali “narodi” imaju kompleks od Beograda i Srba……. he he he he he he he
      Bolesno!

      • kakav kompleks.. tekst je napisao beograđanin 🙂

      • peppermintt

        hehe to se može samo reći kako vi bosanski Srbi imate takav kompleks a što vas onako ne vole u Belom gradu :)) čudo jedno