Jugosfera s njemačkim premazom

0

Uz ovako katastrofalnu hrvatsku demografsku sliku te mogućnost da na lokalnim izborima sudjeluju i strani vlasnici nekretnina na mjesnim područjima, Dubrovnik bi se vrlo lako mogao pretvoriti u krizno žarište, prometno ucijenjeno iz Trebinja, a politikom iz Zagreba, koja u prometnoj izolaciji Dubrovnika ima svoje uporište i u zalaganju predsjednika države Ive Josipovića. Pozadinu sukladnosti Josipovićeva Pantovčaka i Trebinja ne bi bilo teško pronaći u politici Dejana Jovića

pazi vamoBerlinski sastanak balkanskih političara s predstavnicima država Europske unije pod pokroviteljstvom njemačke kancelarke Angele Merkel, od kojeg su neki mnogo očekivali, nije na razini međudržavnih odnošaja balkanskih zemlja donio neke posebne novine. Osim prijedloga za izgradnju zajedničkih infrastrukturnih projekata, za koje se prosjačila europska novčana pomoć, nije se nešto više ni moglo očekivati pa je nekadašnji britanski plan jugosfere u Berlinu dobio tek novi njemački premaz. Trenutno se Europska unija i sama nalazi u dubokoj krizi, a sve dublje poniranje u ukrajinsko-ruska pitanja, mogla bi u nedogled odugovlačiti europsko gospodarsko posrtanje.

Na političkoj razini u mnogim se medijskim izvješćima isticala razlika između balkanskih država (Srbija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Albanija i Makedonija) od država Europske unije (Njemačka, Austrija, Slovenija i Hrvatska) premda je ta razlika u službenim dokumentima berlinskoga skupa ipak mnogo manje vidljiva, što potvrđuju i t zv. zajednički projekti, koji se uglavnom odnose na prostor što su ga Britanci definirali jugosferom. Od pojedinačnih država za t zv. infrastrukturne projekte, od kojih će teško biti bilo što realizirati, najzainteresiranija je bila hrvatska politika, što poznavatelje balkanskih prilika ne može iznenaditi jer su u Hrvatskoj na vlasti snage koje istinski najviše žele integraciju bivšega jugoslavenskog prostora.

U ovom trenutku interes Srbije je formalnoga karaktera zbog uloga koju igra u ruskoj balkanskoj strategiji. Najzamršenije stajalište pak ima BiH, koju je zastupao predsjednik vlade Vjekoslav Bevanda. S obzirom da je u Berlinu predstavljao Srbe, Bošnjake i Hrvate iz te države čini se da je manje-više tamo tek figurirao kao hrvatski predstavnik. Naime, predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je između Berlina i Ankare odabrao tursku prijestolnicu, gdje je nazočio ustoličenju turskoga islamističkog predsjednika Recepa Erdogana. Predsjednik pak Republike Srpske Milorad Dodik još je tijekom berlinskoga skupa napravio otklon od Bevandine pregovaračke nazočnosti u ime svoga entiteta. Ono što je za hrvatske nacionalne interese bilo posebno važno, kao što je pitanje jednakopravnosti hrvatskoga naroda u BiH, po svemu sudeći u Berlinu nije ni spominjano.

Prijedlogom odustajanja od izgradnje autoceste kroz Hrvatsku, vjerojatno je bila zatečena i njemačka kancelarka, jer se s obzirom na članstvo Republike  Hrvatske u NATO-u i EU takvim prijedlogom razdvaja prometno povezivanje jadranske obale i budućih članica NATO-a – Crne Gore i Albanije. Hrvatsku javnost posebno je iritirala činjenica da središnja vlast na čelu s kukuriku koalicijom i predsjednikom države Ivom Josipovićem svojim prometnim strategijama praktično iz sastava hrvatske države sustavno izdvajaju grad Dubrovnik i dubrovačko područje. Iza odluke o prekidu izgradnje Pelješkoga mosta još se i mogla možebitnom štednjom opravdavati  takva politika. Pokušaji pak da se muslimanskoj BiH daju dijelovi hrvatskoga državnog teritorija upravo na dubrovačkom području mogli su biti zlokobni signali trgovinom hrvatskoga prostora, a sadašnja prometna izolacija moglo bi doista potvrditi već u javnosti iznesene sumnje kako se Dubrovnik zapravo prometno ucjenjuje samo zato da se kod lokalnoga pučanstva potakne što snažnija odbojnost prema Zagrebu i kao što to Jakovčevićevi autonomaši pripremaju u Istarskoj županiji, otvori put za izlazak Dubrovnika iz Hrvatske.

Uz ovako katastrofalnu hrvatsku demografsku sliku te mogućnost da na lokalnim izborima sudjeluju i strani vlasnici nekretnina na mjesnim područjima, Dubrovnik bi se vrlo lako mogao pretvoriti u krizno žarište, prometno ucijenjeno iz Trebinja, a politikom iz Zagreba, koja u prometnoj izolaciji Dubrovnika ima svoje uporište i u zalaganju predsjednika države Ive Josipovića. Pozadinu sukladnosti Josipovićeva Pantovčaka i Trebinja ne bi bilo teško pronaći u politici Dejana Jovića, predsjednikova glavnoga analitičara. Što se pak tiče njemačke politike, sudeći po berlinskom sastanku, kancelarka Merkel je zahvaljujući nerazumnoj i neshvatljivoj hrvatskoj politici, dobila neočekivanu prigodu da se, unatoč javnim prijetnjama Rusiji, s Moskvom za sad posredno poveže preko Srbije, koja je u svim balkanskim integracijama središnja gravitacijska točka različitih strategija, a poglavito u okolnostima kad za realizaciju takvih politika imaju odobravanje službenoga Zagreba.

Ako hrvatski narod doista želi zaštititi bar djelomično svoje nacionalne probitke, potrebno je ponajprije da na mjesto predsjednika države izabere osobu koja osjeća pitanje nacionalnoga interesa. Prigodu za to imat će već do kraja ove godine. Što se pak tiče realizacije nakaradne prometne infrastrukture koju zastupa sadašnja vlada, ne će biti teško zaustaviti odmah nakon njezina poraza na izborima za Hrvatski sabor. Uostalom, tko to može Hrvatskoj zabraniti da mostom poveže svoj teritorij te u punom prometnom spektru izgradi autocestu, ne samo do Dubrovnika, nego do svoje južne granice? Ako pak BiH ili njezini vanjski saveznici žele graditi paralelnu autocestu s onom u Hrvatskoj, sretno im bilo!

 

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari