Pratite nas

Pregled

Juliete Valls Noyes veleposlanica SAD-a u RH: Informacije za Izvješće prikupljene su od medija, nevladinih organizacija

Objavljeno

na

 Nije ni čudo što je američko izvješće o RH sastavljeno od velikosrpskih laži

State Department objavio je prije nekoliko dana redovito godišnje izvješće o vjerskim slobodama u svijetu za 2016. u kojemu su za ocrtavanje stanja vjerskih sloboda u Hrvatskoj istaknuli komemoraciju u logoru smrti Jasenovac koju su bojkotirali židovski i srpski čelnici optužujući tadašnju vladu da umanjuje ustaške zločine.

SAD upozorio je na veličanje Nezavisne Države Hrvatske, umanjivanje ustaških zločina i protusrpsko raspoloženje. U ovome godišnjem Izvješću o vjerskim slobodama spomenuli su bivšega ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i redatelja Jakova Sedlara kao osobe čija su stajališta o ustaškome režimu izazivala posebno oštre kritike židovskih i srpskih vjerskih zajednica te nevladinih organizacija.

Američko Izvješće izazvalo je velike reakcije u hrvatskoj javnosti. Prozvani bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, komentirajući izvješće, kazao je kako je ‘riječ o neutemeljenim besmislicama koje su zapravo falsificirano izvješće hrvatske nevladine, prokazivačke i preplaćene pseudoljevičarske scene, a koje je u nedostatku ozbiljne analitike nekritički preuzelo i dalje proslijedilo američko veleposlanstvo u Zagrebu iz vremena bivše predsjedničke administracije’.

Što misli o Izvješću State Departmenta, htjeli smo čuti i od Juliete Valls Noyes, veleposlanice Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj, kojoj smo prošloga ponedjeljka uputili nekoliko pitanja. Nakon nekoliko dana iz američkoga veleposlanstva stiglo je kratko priopćenje u kojemu kažu: „Kao što je rekao tajnik Tillerson, Sjedinjene Američke Države ‘čvrsto se zalažu za unaprjeđenje zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda’ diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku i Balkan.

Službenici ministarstava u našim veleposlanstvima i konzulatima diljem svijeta, radeći s Uredom državne uprave za Međunarodnu vjersku slobodu, dobivaju doprinos od vlada, medija, nevladinih organizacija i organizacija koje se bave vjerskom zajednicom, voditelja zajednica da pripreme sveobuhvatno izvješće o stanju vjerske slobode diljem svijeta. Izvješće prikazuje status vjerske slobode u 199 zemalja i teritorija diljem svijeta, uključujući Hrvatsku.

Nemamo ništa dodati temama koje to pokriva. S obzirom na pitanja o drugim temama, veleposlanstvo primjećuje da ona sadrže niz netočnosti i pretpostavki koje zapravo nemaju osnove.

Američka veleposlanica u Hrvatskoj Valls Noyes izbjegla je odgovoriti na nekoliko postavljenih pitanja, šaljući nakon nekoliko dana šturo priopćenje, i to referirajući se na javnosti već poznate izjave američkoga tajnika Rexa Tillersona, pritom izbjegavajući dati bilo kakav svoj komentar.

S obzirom na to da su iz američkoga veleposlanstva poručili kako na ‘pitanja o drugim temama, veleposlanstvo primjećuje da ona sadrže niz netočnosti i pretpostavki koje zapravo nemaju osnove’, ostali smo uskraćeni za odgovor na što konkretno misle i zašto to nisu potkrijepili odgovorima i vlastitim tvrdnjama. Ovako su zapravo još jednom potvrdili kako je američko veleposlanstvo u Hrvatskoj zaista servis velikosrpske ideologije koju promovira Milorad Pupovac i njegov SNV. Službena Hrvatska bi o tome trebala obavijestiti vlasti SAD-a.

Ovo su pitanja koja smo poslali Juliete Valls Noyes, veleposlanici Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj.

1.) Nedavno je američki State Department objavio Izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj koje je u Hrvatskoj izazvalo dosta reakcija. Možete li reći tko je za potrebe američkih vlasti sastavio to izvješće, jesu li to neovisni američki promatrači ili je riječ o nekim i kojim nevladinim udrugama u samoj Hrvatskoj? Možete li konkretno odgovoriti?

2.) U američkome Izvješću o stanju ljudskih prava Hrvatsku se kritizira i zbog toga što je ukinuta komunistička presuda kardinalu Alojziju Stepincu. Svi znaju da je zločinački komunistički režim uz tisuće nevinih koje je poslao u smrt ili na robije, bez ikakve osnove osudio kardinala Stepinca, poslao ga na dugogodišnju robiju, te u konačnici i otrovao. Ako je po mišljenju američkih vlasti grijeh Hrvatske što je ukinula takvu jednu presudu, znači li da Amerika smatra kako je komunistički sustav bio pravedan, a da zločine toga sustava ne treba osuditi niti presude ukidati?

3) Možete li navesti što je točno neistina od onoga što je govorio bivši ministar kulture u Hrvatskoj Zlatko Hasanbegović? Koji je neistinit podatak koji je redatelj Jakov Sedlar spomenuo u svome filmu ‘Jasenovac-istina’. Znate li koliko je lažnih podataka u jasenovačkome popisu žrtava?

4.) Kako je moguće da veleposlanica SAD-a u Republici Hrvatskoj ignorira službenu komemoraciju u Jasenovcu ove godine, a sudjeluje u velikosrpskome komemoriranju u režiji Milorada Pupovca?

5) Kako to da u američkome Izvješću o stanju ljudskih prava nije naveden nijedan slučaj osporavanja prava većinskoga naroda u Republici Hrvatskoj (vrijeđanja, iskrivljivanja činjenica, poput postojanja četničkih spomenika u Borovu Selu, pjevanja četničkih pjesama od strane mitropolita) nego se u Izvješću navode samo isforsirani navodni slučajevi ugrožavanja manjinskih prava?

6.) Smatrate li ovakvo izvješće neprijateljskim činom američkoga veleposlanstva, odnosno njegova trenutačnoga osoblja, prema Republici Hrvatskoj, i nije li to namjerno obmanjivanje američkoga predsjednika Donalda Trumpa i njegove administracije?

7.) U ožujku 21017. otkriveno je da je Srpsko narodno vijeće u Zagrebu platilo 4800,00 kn Metki Jelenc, a koju je angažiralo i američko veleposlanstvo u Hrvatskoj, za izradu protuhrvatskoga pamfleta pod naslovom ‘Govor mržnje prema Srbima’. Smatrate li da je takvim skandaloznim činom američko veleposlanstvo u Hrvatskoj pretvoreno u servis velikosrpske ideologije koju promovira SNV? Smatrate li i da je aktualno izvješće State Departmenta prilog velikosrpskoj politici s obzirom na to da vrvi neistinama, povijesnim falsifikatima i da je u njemu prepisano gotovo sve iz spomenutoga pamfleta SNV-a?

Andrea Černivec
Hrvatski tjednik

Mladen Pavković: Je li Pupovac pisao izvješće SAD-a?

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati