Pratite nas

Komentar

Jutarnji i ‘neimenovani izvori s Kaptola’ prijete biskupu Košiću Papom i Vatikanom

Objavljeno

na

Jutarnji list kao i druga izdanja Hanza Medije (nekadašnji EPH), poznat je po napadima na Katoličku Crkvu, iznošenju neistina i poluistina, sustavnom prenošenju i najmanje afere vezane za nekog svećenika ili časnu sestru iz najudaljenijih krajeva svijeta – najčešće bez ikakvog konteksta, piše narod.hr.

Evo kako novinar Jurica Körbler, poznat po brojnim intervjuima s monsinjorom Mijom Gabrićem, u Jutarnjem listu pozivajući se na „visoke izvore na Kaptolu“, „ugledne profesore na fakultetu“ napada biskupa Košića iznoseći poluistine i neistine o papi Franji, Vatikanu ali i nadbiskupu Bozaniću:

NA KAPTOLU ZGROŽENI PISMOM SISAČKOG BISKUPA PREMIJERU ‘Košićevim napadom bavit će se i Vatikan, ovo je pamflet kakav naša Crkva dugo ne pamti!’

Javno objavljeno pismo šefu Vlade sisačko-moslovačkog biskupa Vlade Košića izazvalo je osude i većeg dijela Kaptola, ali konačnu riječ ima – Papa

Pismo sisačkog biskupa Vlade Košića hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću izazvalo je burne reakcije mnogih svećenika koji smatraju da je riječ o neprimjerenom istupu koji će sigurno imati reperkusije u okviru Crkve. “To je krajnje neuobičajeno i graniči s prekršajem, ali jedini koji može intervenirati je sam papa Franjo. Naime, biskupi imaju autonomnost govoriti što žele, a kada to pređe granice, onda je tu sam papa koji presuđuje”, rekao nam je jedan poznati utjecajni svećenik s Kaptola.

Košić je poslao pismo u Banske dvore i zatim ga objavio na svom Facebook profilu i u njemu već u prvoj rečenici kaže Plenkoviću da se doveo u ozbiljne probleme, a postupanjem i čitavu Hrvatsku doveo u velike teškoće. “Ovim koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem, da biste spasili svoju Vladu, pokazali ste potpunu neosjetljivost za osjećaje i vrijednosti koje gaji većina hrvatskog naroda”, piše Košić i konstatira da će time kratkoročno biti produljen život Vlade, ali da će dugoročno Plenković izgubiti ono što je bio moto njegove kampanje, a to je vjerodostojnost. “Ja to zovem političkom prostitucijom.”

Nedopustive riječi

Naši sugovornici s Kaptola tvrde da je konstatacija “o neprijateljima” nedopustiva, pogotovo što se Crkva nikad direktno ne opredjeljuje za neku političku opciju. “Nije neka posebna tajna da su mnogi crkveni ljudi bliski HDZ-u, ali nije na svećenicima da vode politiku na ovaj način kako je to shvatio Košić. Treba podsjetiti da je Vatikan zamjerio i kardinalu Josipu Bozaniću kada je u Katedrali kritizirao Zorana Milanovića i Ivu Josipovića”, kaže naš sugovornik s Kaptola, naglašavajući da je Košić ionako imao niz nastupa koji su u crkvenim krugovima bili ocijenjeni kao neprimjereni. “Sada mu u prilog ide i činjenica što u ovo trenutku nema nuncija, ali sam uvjeren da će tajnik Nuncijature Vatikanu vrlo precizno prenijeti što se događa.”

Odabrao miljenike

U svom pismu Košić vrlo direktno “navija” za političku opciju koju predstavlja Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović i kaže premijeru da se lišio njih dvoje, “ljudi visoke moralnosti i zavidnog domoljublja, a uzeli ste u svoj klub one koji su zagovornici optužbi na račun hrvatskog naroda, koji su protiv života, koji nemaju nacionalnog osjećaja”.

Biskup Vlado Košić otišao je još jedan korak dalje i presudio kakva je sada stranka na čijem je čelu Andrej Plenković. “Molim Vas stoga da više ne ističete da je Vaša stranka demokršćanska, jer od sada ili barem dok je Vi vodite to više nije. Zar je demokršćanski da ste uzeli za svog potpredsjednika čovjeka koji sudjeluje u gay paradi, a riješili ste se čovjeka koji je sudjelovao u Hodu za život.” Košić piše da je u Sisku izbio rat između dvije frakcije HDZ-a, “a što je debelo iskoristila ponovo izabrana drugarica gradonačelnica”.

“Moram priznati da ovakav politički pamflet jednog biskupa dugo nisam pročitao i da sam uvjeren da će slijediti posljedice za Košića”, kaže nam svećenik koji je i dugogodišnji profesor. “Užasna je glupost govoriti da HDZ više nije demokršćanska stranka i uopće se s oltara petljati u život stranaka.”

Taj stav su nam iznijeli i drugi svećenici s kojima smo razgovarali, koji smatraju da je ovaj put sisački biskup zaista pretjerao. Pogotovo kada je Plenkoviću podijelio lekciju da mu “nije stalo do naroda koji je 86 posto katolički”. “I to me brine, jer smatram da ste pošli krivim putem te sam imao potrebu to Vam reći, premda se ne nadam da ćete o tome razmisliti i promijeniti stavove, što bih volio. Molim se za Vas, ali me Bog s obzirom na Vas više ne uslišuje”, napisao je Košić. Svećenici s kojima smo razgovarali tvrde da Košić nikako ne može biti “sudac” koji procjenjuje je li HDZ skrenuo s demokršćanske opcije, jer sisački biskup ionako uvijek zastupa samo krajnje desničarenje.

Politički pamflet

Još nedavno sisački biskup je hvalio premijera, a ovo je vjerojatno najgrublji napad koji je Plenković doživio otkako je u Banskim dvorima. Navodno ni krug oko Josipa Bozanića nije sretan zbog ovakvih Košićevih istupa, ali kardinal ne može spriječiti njegove istupe.

“Ovo je sada vrlo ozbiljna stvar i siguran sam da će uslijediti na neki način reakcija Vatikana. Svećenici, pogotovo biskupi, moraju birati riječi i ovo pismo vrlo brzo bi moglo postati ne problem hrvatske Crkve, već Vatikana”, kaže naš sugovornik.

“Nitko nema protiv da se svećenici, pa i Crkva izjasne o našoj stvarnosti, pa tako i politici, ali granice postoje. Ovo nije politika, već politikantstvo. Sve to krajnje odudara od sadašnjeg kursa Vatikana i uvjeren sam da papa Franjo ne bi bio zadovoljan kada bi do njega došlo to pismo. Vjerujem da će i doći”, tvrdi visoki izvor s Kaptola, zaključuje Jurica Körbler svoj tekst u Jutarnjem listu, prenosi  narod.hr.

> Biskup Košić prozvao Plenkovića zbog koalicije s HNS-om

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nova zdrava stremljenja u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Politički i društveni život u Hrvatskoj nije odavno bio tako živahan i buran.

Teško se povremeno i snaći u poplavi zahtijeva, predbacivanja, optuživanja, vrijeđanja i svakakvog jada koji se može čuti, vidjeti i pročitati od dičnog Sabora do jugo tiskovina, od sociologa, političkih komentatora, novinara i dakako, uvijek spremnih, sve više rastućih, nevladinih udruga.

Niču poput gljiva poslije kiše a radni narod za čija prava „se oni bore“, koji u velikom broju jedva preživljava, te dragocjene udruge sve jako dobro plaća. Pada mi na pamet jedna akcija koja se zalaže za primjenu Istambulske konvencije u Hrvatskoj.

Jedna od prvih koja je jako zagovara je bila udruga BABE koja je tražila od naših predstavnika u Belgiji da se zauzmu za prihvaćanje konvencije. Više elemenata, više djelova ima u toj konvenciji. Tako i potreba da se ljudima, djeci i onima starijim, u jednom trenutku svog života omogući da se odluče što su. Jesu li muškarci ili žene. Bez obzira na spol. On nije važan.

To je neki zastarjeli privjesak koji sili ljude već oko sto tisuća godina koliko bi moglo biti da je nastala ljudska vrsta, da  često budu ono što nisu. Vrlo zanimljivo. Kad sam tu mogućnost prenio na sebe vidio sam da i nije tako nevažno i bedasto, kako sam u početku mislio. Ako se odlučim promijeniti rod što mi konvencija omogućava ne bi se dogodilo ništa loše. Što više, mogao bih doprinijeti, jer obzirom na struku ali i posao u kući i oko kuće, više kao žena nego što sam do sada kao muškarac. Razmislit ću. No, u razmišljanju sam otišao korak dalje.

Što bi na većoj razini, na nacionalnoj mogle značiti takve promjene. Kad bi primjerice jedan moj kolega promijenio rod mogli bi dobiti na čelu gore spomenute udruge dvije Sarnavke umjesto jedne kao što je sada. Kakva bi to samo bila progresivna snaga u našoj državi. Mogli bi se uvjeriti i turski i drugi svjetonazorski identičan ostali brojni svijet da prihvati Istambulsku konvenciju. Dakako, u cijelosti. Ne samo nazadna Hrvatska i Europa u većem dijelu. To bi uistinu bio veliki korak u progresivni slobodan svijet. Živi bili pa vidjeli.

Damir Letinić/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Račan-Lončarova smrtna presuda Hrvatskoj! Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Objavljeno

na

Dezintegracijski procesi SFRJ uzrokovani su mnoštvom povijesnih, kulturoloških, gospodarskih te inih uzročnika. Rasprave o tom procesu trajati će desetljećima..

Racionalnost, konstruktivnost i umjerenost hrvatskog suverenizma zrcali se iz dokumenta pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji, koji predsjedništvu Jugoslavije u listopadu 1990., predlažu Hrvatska i Slovenija.  Prijedlog je odbijen.

Nažalost, kao puno puta u povijesti hrvatske pregovaračke i opće pozicije grubo su rušene i unutar Hrvatske.

1. Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata, održani su u prvom krugu 27.travnja 1990., te u drugom krugu 6.svibnja 1990.  Na izborima je uvjerljivo pobjedio HDZ. Dotadašnja, komunistička, Račanova, Vlada,SKH-SDP, je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog demokratskog, višestranačkog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA. Takva vrsta odluke, tijekom prijelaznog, tehničkog mandata Vlade nije dopuštena i debelo vonja veleizdajom.  Zapovjednik teritorijalne obrane bio je Ivica Račan.

 Hrvatska je tako ostala bez mogućnosti naoružavanja 273000 vojnika, bez lakog topništva minobacača,lakih oklopnih vozila,….. 

Istovremeno, slovensko rukovodstvo,  donosi zdravorazumsku i zakonitu odluku te odbija predati oružje svoje TO u ruke JNA. 

U isti izdajnički kontekst može se svrstati odluka sborskih zastupnika SKH-SDP, koji demonstrativno napuštaju sabornicu tijekom glasovanja o Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske, sukladno volji građana izraženoj na referendumu 19.svibnja 1991.

2.Vijeće sigurnosti UN, 25. rujna 1991., donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.

U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.

“Svrgavanje hrvatskih neofašista” je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA pokušava zatvoriti obruč smrti oko Vukovara. Žestoki napadi JNA i pobunjenih hrvatskih Srba te četničkih postrojbi iz Srbije istovremeno se odvijaju diljem Hrvatske. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva zrakoplova JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.

Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Ž.M. Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati