Pratite nas

Kad daješ, neka nikada lijeva ne zna što radi desna!

Objavljeno

na

Najgore je ono umisliti da si velik. Susrela sam se nekolicinu puta s osobama koje žive u potpunoj zabludi i lažima koje prosipaju okolo ljudima koje žele uvjeriti da su zvijezde.
polijevanjeIzazivaju me da se zalijem vodom. Ja se trenutno mogu zaliti samo prijavnicama za nepoložene ispite, računima za struju i uplatnicama za četvrto polaganje. Kao i većina ovih koji se doista zalijevaju.
A, s obzirom u kakvom su mi pluća stanju, ne vjerujem da mi je pametno opet završit na antibioticima jer mi ovih dana ističe knjižica, i trebala bih čekati pola dana da me prime u hitnoj dok doručkuju i popiju kavu.

Puna mi je naslovnica ovih dana velikih humanitaraca koji se hrabro, pokazujući svoje trbušne mišiće i dobru volju, zalijevaju ledenom vodom.
Jeben je to kompleks.
Nema ništa gore u životu od fikcije u kojoj si velik. Od zablude u koju želiš uvući sve oko sebe. Nema ništa gore od osjećaja nebitnosti koji rađa nezadovoljstvo i u googleu traži slučajne fotografije nastale nekad davno na nekom društvenom događaju.

Novi mediji nam dozvoliše svima da budemo poznati na minut – dva. Mark Zuckerberg nam dozvoli svima da se na društvenim mrežama hvalimo što smo kupili od naših bijednih plaća, gdje smo otišli na more i što jedemo u restoranu.

Dozvoli nam Mark svima da pokazujemo da smo izišli na večeru. Dozvoli nam Mark svima da primamo lajkove na fotografije na kojima ne ličimo na sebe. Dozvoli nam Mark, najzad svima, da se upoređujemo sa veličinama i da se zalijevamo hladnom vodom kao svjetske zvijezde koje doniraju naše trogodišnje plaće u humanitarne svrhe.

Znam da poplave više nisu in u vašim superhumanitarnim oblastima, ali moram vam ispričati.
Nadine je neki dan poslom obišla skloništa u kojima se nalaze djeca pogođena poplavama.
Ne treba uopće spominjati gdje je završio stvarni novac namijenjen za pomoć.
Ja bih vam rado pisala o fiktivnoj pomoći koje su zvjezdice poslale.

Djeca su Nadini pričala kako se boje kiše. U malom dječjem životu bića koje živi dvjesto kilometara od vas najveći strah se zove KIŠA. Samo nekoliko desetina kilomentara od vas, veliki humanitarci i zvijezdice moje drage djeca plaču kada počme padati kiša.

Ali, jebiga Marina, poplave više nisu IN.
Sada je in politi se hladnom vodom i pokazati koliko si dobar i human. Kako si se priključio akciji za bolest kojoj ne znaš ni ime. In je sjesti na terasu i nominirati troje ljudi koji moraju uraditi isto.

Proći će i Ice Bucket Challenge. Proći će i apel za pomoć žrtvama poplava. Proći će svaki krik unesrećenog.
Samo će jedno uvijek ostati IN – Prikazivanje malog biednog čovjeka koji je umislio da je velik humanitarcem.
Koliko se njih polilo vodom ovih dana a zreli su za humanitarne pomoći?
Koliko se njih drži dvaju isječaka u novinama iz 2009. i svoj neuspjeh svakim danom umiruje lošim tekstom lošeg novinara u lošim novinama.
Koliko njih je hladom vodom ovih dana pokazalo tijelo, terasu i hrabrost bez da je ikad u životu pomoglo nekome.

Uspjeh ljudi moji nema nikakve veze s novcem i slavom, a pogotovo ne s fiktivnom slavom koja se očituje u jednom isječku iz novina iz 2005.
Uspjeh je osjećaj. Kažu da je da je super osjećaj. Ja ne znam.
Javit ću vam ako ikad osjetim.

A do tada, kad se pomaže nekome kome to treba, nek se to radi jednom markom. Gestom. Pažnjom.
I neka nikada lijeva ne zna što radi desna.

Marina Radoš za pogled.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje knjige autorice Blanke Matković u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ autorice Blanke Matković bit će predstavljena 17.10. u Zagrebu.

Promocija knjige održat će se u prostorima Tribine Grada Zagreba, na adresi Kaptol 27.

Organizator je HDP “Dr. Rudolf Horvat”, a uz voditelja Damira Ljubičića, knjigu će predstaviti Ivan Kozlica, Stipo Pilić, Magdalena Vuković i autorica Blanka Matković.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata, na preko tisuću stranica, čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.

U knjizi se nalaze popisi nestalih 1945., 1946. i 1947. te razni popisi kojima se i ne znaju točni autori obzirom da su neki od njih bez potpisa i pečata. Dokumenti u zbirci uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“.

Posjetitelji će ovu knjigu moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn, a ukratko će biti predstavljena i zbirka dokumenata „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ autorice Blanke Matković

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

facebook komentari

Nastavi čitati