“Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj bližnje po prstima”

    4

    Vijest savezništva Martina Raguža i njegovog HDZ-a 1990 s Hrvatskim narodnim savezom Bosne i Hercegovine (HNS BiH), odnosno s nekadašnjim NHI i HSS BiH, otvorila je mnoge polemike u hrvatskoj javnosti.

    Samo nekoliko sati nakon tog čina mnogi su stranački dužnosnici napustili HDZ 1990. smatrajući kako se radi o ogromnoj taktičkoj grješci. Naime, HDZ 1990. bio je sve donedavno saveznik strankama iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Međunarodne okolnosti, nelegitimne političke manipulacije koje gotovo već osam godina postoje u Bosni i Hercegovini, platformaške igre i nesklonost dijela međunarodne zajednice prema konačnom rješavanju dugotrajne političke krize u Bosni i Hercegovini, natjerali su glavne političke opcije da ozbiljnije shvate moć HNS-a.

    Naravno, daleko je to tijelo od svog potencijalnog kapaciteta, no pokušalo se i pokušava raditi na tome. Zlobnici konstantno predbacuju da se radi o nekakvoj Čovićevoj igri, da sve vodi k jednostranačju, i slično. Ma nemojte! Pa zar nije jedinstveno tijelo poput HNS-a i koncipirano kako bi se ključne stranke dogovorile i zajedno nastupile u kriznim vremenima, pred međunarodnom zajednicom i za narod? Najjača stranka ima glavnu riječ, što je i normalno. Pogledajte Kukuriku koaliciju u Hrvatskoj: SDP je ta koja usmjerava Vladu. U Njemačkoj u velikoj koaliciji to čini CDU jer ima većinu, a u Italiji koaliciju i glavnu riječ vodi Partito Democratico. Međutim hrvatskim političkim rentijerima, koji žive suprotno onom Weberovom idealnom prototipu političara koji živi za, a ne od politike (v. biografiju Martina Raguža) kad je vrijeme konkretizacije odnosa u HNS-u i stvaranja predizborne koalicije, stvari zaštekaju, motor se ohladi. Zašto? Osim rentijerstva, razlog je i sam karakter stranke HDZ 1990.

    Nakon odlaska Bože Ljubića s predsjedničkog mjesta te stranke i dolaska Martina Raguža bilo je očito kako je novi predsjednik spreman na beskrajnu borbu za opstanak stranke. Odmah su se mogle uočiti tenzije i mogućnost da HDZ 1990. napusti HNS. Tako su već krajem listopada 2013. počela kontaktiranja između NHI-ja, HSS-a BiH i HDZ-a 1990. Političari se, znaju to svi, pitaju prije svega tko će što ponuditi, koliko i za koliko. Unatoč kontaktu na relaciji HDZ 1990-NHI-HSS BiH, Martin Raguž bio je priseban. Zašto? Vidio je velike šanse u HNS-u, ozbiljniji sukobi na domaćoj političkoj sceni su bili predvidljivi, Europska unija pokazala je interes da uz Dragana Čovića prihvati i Martina Raguža kao predstavnika Hrvata, itd. Puno je toga zadržavalo predsjednika Raguža u HNS-u. Ipak, koje su realne šanse da se Raguž i Džambas uspiju, kako su i sami kazali krajem 2013., „obračunati“ s HDZ-om BiH? Ako uzmemo u obzir dosadašnji rad i iskustvo prošlih izbora, šanse su minimalne.

    Martin Raguž
    Martin Raguž

    Analizirajući rezultate prošlih Općih izbora 2010. godine vidljivo je kako je Martin Raguž u koaliciji HSP-om BiH postigao loš rezultat na izborima za Predsjedništvo BiH. Ukupno je dobio 60.266 glasova, dok je Borjana Krišto osvojila 109.758 glasova, gotovo duplo više.

    Također, ako uzmemo u obzir glasove lokalnih izbora, možemo uočiti kako je HDZ 1990 relativno loše prošao. Samo su u općinama Ravno, Usora i Domaljevac aktualni načelnici iz redova spomenute stranke. Zanimljivo je primijetiti da upravo tamo gdje se HDZ 1990. kleo da će izaći s HDZ-om BiH odnosno u mjestima gdje su ugroženi vitalni nacionalni interesi ta stranka nije dobila nijednu relevantnu funkciju, a broj mandata u općinskim vijećima je zanemariv.

    Tako je npr. Bugojno ostalo bez ijednog zastupnika HDZ-a 1990., dok ih je 2 iz HDZ-a BiH, a u Novom Travniku je 4 vijećnika iz HDZ-a BiH, dok Raguž ima samo jednog čovjeka. Slična je slika i u drugim miješanim općinama, gdje HDZ 1990. nema apsolutno nikakvu važniju ulogu, a da o kantonalnoj razini i ne govorimo.

    Zanimljiva je ta tvrdoglavost čelnih ljudi HDZ-a 1990. Hrvati su se kao nikad dosad u periodu 2010.-2014. opekli zbog platforme i drugih nametnutih struktura. Ovaj put sumnjam da će se ponoviti ista stvar pa ne razumijem računicu tih ljudi. Očito je da su lobističke strukture odradile svoje, a da Hrvatski narodni sabor nije imao dovoljno snage da zadrži Raguža. Ne bi se Božo Ljubić tek tako odrekao svog HDZ-a 1990. Naime, koliko god birači bili naivni i htjeli kazniti vodstvo koje otvoreno terorizira građane pojedinih gradova i općina, ostat će dosljedni takvom vodstvu jer je put k ostvarenju viših nacionalnih interesa trenutno puno važniji od nekakvih rečenica poput „Nova snaga za novo vrijeme“.

    U dvanaestom stoljeću na Siciliji rodio se arapski Machiavelli poznat kao Ibn Zafar al-Siqilli. On je davao, slično kao i sam Machiavelli, savjete vladarima kako bi se trebali ponašati i djelovati kako bi očuvali vlastiti dvor. Značajan dio znanstvenika dokazuje kako je on utemeljitelj ideje virtù (vrline), koju je kasnije preuzeo sam Machiavelli. Ibn Zafar je izrekao poznatu izreku:

    „Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj bližnje po prstima“.

    Tko koga u ovom slučaju udara po prstima?

    Koliko će sreće iskovati Martin Raguž?

    I hoće li ona potrajati?

    Možda. No, neće trajati više od četiri godine. Kao ni ona Živka Budimira i prijatelja mu Lijanovića. Jer uči nas Machiavelli (a izgleda i Ibn Zafar al-Siqilli) da se čovjek ne može trajno voditi fortunom, srećom. Vrlina je puno plemenitija i ona će na kraju biti ta koja će oblikovati i preusmjeravati fortunu. Martin Raguž bi trebao, kao bivši student Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, ponovno pročitati i ovaj put shvatiti Machiavellija. Ili, ako baš hoće, Ibn Zafara al-Siqillija. Međutim, on to ne će učiniti.

    Jednosmjerna karta je davno kupljena, a gdje ona vodi – to svi možemo pretpostaviti. Ipak, to će svima biti jasnije par mjeseci prije izbora, a još više poslije njih.

    Ivan Pepić/poskok.info /kamenjar.com

    facebook komentari

    • Još nisi shvatio?

      Mogu samo reći da mu treba dati šansu.HDZ je imao 20 godina i baš ništa nije napravio.Ni Hrvatski kanal ni treći entitet,ni jednakopravnost.
      Rade s njima što hoće.Politički analfabeti koji gledaju samo svoj interes a za narod ih baš briga.
      Raguž ima pravo na šansu.Daćemo mu je na ovim izborima.Ali ako pogriješi neka zna da će mu se više mjeriti ove 4 godine nego Čovićevih 20 jer se od Raguža ipak nešto očekuje.
      Na FACE TV je otvoreno rekao da Hrvati moraju imati svoju jedinicu, da RS ne smije biti tabu i da je svejedno kako će se zvati.Fino kulturno i razložno da se čak i tvrdi Hadžifejzović složio s njim.
      Nasuprot tome Čović je izjavio “ja nisam za treći entitet”.A spomenuti RS u tom kontekstu…..nema šanse.

      • peppermintt

        evo sve neka je tako, kako pojašnjavaš njegovu suradnju s Zubakom ?

    • Još nisi shvatio?

      Mogu samo reći da mu treba dati šansu.HDZ je imao 20 godina i baš ništa nije napravio.Ni Hrvatski kanal ni treći entitet,ni jednakopravnost.
      Rade s njima što hoće.Politički analfabeti koji gledaju samo svoj interes a za narod ih baš briga.
      Raguž ima pravo na šansu.Daćemo mu je na ovim izborima.Ali ako pogriješi neka zna da će mu se više mjeriti ove 4 godine nego Čovićevih 20 jer se od Raguža ipak nešto očekuje.
      Na FACE TV je otvoreno rekao da Hrvati moraju imati svoju jedinicu, da RS ne smije biti tabu i da je svejedno kako će se zvati.Fino kulturno i razložno da se čak i tvrdi Hadžifejzović složio s njim.
      Nasuprot tome Čović je izjavio “ja nisam za treći entitet”.A spomenuti RS u tom kontekstu…..nema šanse.

      • peppermintt

        evo sve neka je tako, kako pojašnjavaš njegovu suradnju s Zubakom ?