Kad ne može država, pronašla ga je ‘Slobodna’: Osuđeni ratni zločinac Dejo skrasio se u SAD-u

3

Dejan Milović, zvani Dejo, iz Šibenika, 48-godišnji bivši pripadnik pogranične jedinice milicije “Gračac” tzv. RSK, osuđen je u odsutnosti nepravomoćno na splitskom Županijskom sudu na tri godine zatvora zbog ratnog zločina protiv civila hrvatske nacionalnosti 1992. godine na području Gračaca.

Prema podacima iz presude, Miloviću je još u listopadu 2011. godine određen istražni zatvor, a potom je raspisana i međunarodna tjeralica, no ništa nije urodilo plodom te je odlučeno da mu se sudi u odsutnosti.

Dakle, službeno se ne zna gdje je Milović, zadnje službeno prijavljeno prebivalište mu je u Šibeniku i ima hrvatsko državljanstvo, a navodno su neki svjedoci govorili da je u Kanadi.

Postupak izručenja

Prema informacijama do kojih je Slobodna Dalmacija došla, Milović se od 2011. godine nalazi u SAD-u, i to u St. Louisu.

Postane li ova presuda pravomoćna, službena tijela tek trebaju utvrditi je li on uistinu u SAD-u i ima li američko državljanstvo, te će se potom krenuti u postupak traženja izručenja, naravno, ako on ikad bude uhićen. A ako ikad i bude izručen Hrvatskoj, ima pravo tražiti obnovu postupka.

Milović je osuđen zbog toga što je neutvrđenog dana tijekom 1992. godine, zajedno s još jednom nepoznatom osobom po prezimenu Skočić, došao u kuću Božice Boje Smolić i Nike Smolića.

Zatekao je u kući Božicu te je pretražio kuću i pronašao katolički kalendar.

To ga je toliko raspametilo da je nesretnu ženu silom ugurao u zamrzivač koji zbog nestašice struje nije bio u funkciji, gdje ju je zatvorio, a onda je iz puške ispalio jedan hitac u zid ili strop kuće.

Nadalje, jedne je noći tijekom te ratne 1992. došao do iste kuće raspitujući se gdje je njezin sin Niko te je tada nesretnu Božicu izvukao kroz prozor van i počeo je tući.

Prestao ju je mlatiti kad je naišao njemu nadređeni Jovo Dragović, a nakon dva dana je Niki Smoliću rekao da bi ga ubio da ga je tu noć našao.

Kolac po leđima

Također je neutvrđenog dana Niku Smolića napao kolcem u polju udarivši ga u leđa, te je bacao kamenje na njega prijeteći mu da će ga ubiti.

Potom je početkom rujna iste godine oko 23.20 došao do kuće Bože Smolića u kojoj su bili oštećenici Božica i Niko te je kroz prozor ubacio u kuhinju ručnu bombu M-75, koja je eksplodirala.

Ušao je kroz prozor u kuhinju te je otišao do spavaće sobe i tamo našao Božicu, dok je Niko uspio pobjeći iz kuće. Opet je nesretnu ženu počeo tući rukama i nogama po tijelu te je zadobila ozljede glave i lica i potres mozga, zbog čega se 17 dana liječila u bolnici u Kninu.

I kao posljednje djelo, neutvrđenog je dana presreo Antu Smolića koji je išao pokupiti ovce te ga je počeo udarati kundakom puške po leđima i slabinama.

Toliko ga je pretukao da je on petnaestak dana ležao u kući. Milović je nakon toga došao do kuće Ante i njegove supruge Zorke Smolić, pa ih je počeo fizički i psihički zlostavljati, tražio je da mu daju rakiju ili će baciti bombu i ubiti ih.

Kad je vidio da su oni zvali njegove nadređene, pobjegao je, a potom je opet došao i Zorku udario šakom u glavu izbivši joj dva zuba.

Kad su se Ante i Zorka Smolić iselili iz kuće zbog uspostave zone razgraničenja, Milović je ulazio u njihovu kuću i uzeo razne stvari.

Osim ovih zlodjela, Milovića je optužnica teretila i da je zapalio kuću izbjeglog Vinka Smolića, no to mu djelo nije dokazano.

Bolest odbačena

Iako je sudsko vijeće Županijskog suda u Splitu odbilo psihijatrijsko vještačenje Milovića, što je tražio njegov odvjetnik po službenoj dužnosti, zanimljivo je da je sud konstatirao da iz iskaza dijela ispitanih svjedoka proizlazi da se Milović “tijekom Domovinskog rata ponašao neobično”.

“Međutim, svjedoci to pripisuju njegovoj lakomislenosti, odnosno karakternim osobinama, s tim da nitko nije ukazao na moguću duševnu bolest optuženika koja bi imala utjecaja na njegovu ubrojivost.

Uostalom, sama činjenica da je optuženik više godina bio pripadnik paravojnih postrojbi protuustavne tvorevine tzv. RSK, tj. da je bio vojno sposoban, upućuje na zaključak da dotični ne bi bio duševno bolestan”, navodi se u presudi.

Osuđen manje od minimalne kazne

Zanimljivo je i da je za ovo kazneno djelo minimalna predviđena kazna pet godina, no Milović je ipak osuđen ispod minimuma.

Sudsko vijeće je kao olakotne okolnosti uzelo to što je dosad neosuđivan, te “objektivnu okolnost znatnog proteka vremena od počinjenja kaznenog djela”.

Posebno otegotna mu je okolnost “ustrajnost u radnjama koje predstavljaju obilježje kaznenog djela, te iskazana bezobzirnost prema žrtvama – oštećenicima”.

facebook komentari

  • Sivooki

    A što će jadnika maltretirati, ih kad je to bilo… !?!
    Takva vremena su bila, netko nas zavadio, majku mu, i ratovalo se i tako…

  • vladajuci

    Pazi, ovu formulaciju “zbog protijeka vremena” osuđen na manju vremensku kaznu?! Ratni zločin ne zastarijeva, znači li to kako je “naš” Dejo u stvari spasio živote ostalih Hrvata od drugih četnika koji bi ih “možda” i lišili života. Ovo je egzaktan primjer zašto je potrebito lustrirati prvo Hrv. pravosuđe.

  • bakran

    Ne mogu vjerovati da bi netko s ovakvom majmunskom facom mogao dobiti dozvolu legalnog boravka u US, a kamoli ‘green card’. Taj je zasigurno društveno beskoristan, te po svemu sudeći neobrazovan, i taj mu se status ne će promijeniti. Jedina je nada za nas da ga Trump, skupa s meksikanskim i inim gologuzcima ‘naprdi’ iz US van.