Kad podvučete crtu

1

U nedjelju kad građani hrvatske nacionalnosti dođu na biračka mjesta, na kandidatskim listama za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ugledat će četiri imena: Dragana Čovića, kandidata HDZ BiH i koalcije, čini mi se, šest stranaka, članica Hrvatskog narodnog sabora, Martina Raguža, kandidata HDZ 1990, Živka Budimira, kandidata SPP-a i Ante Popovića, kandidata DF- Željko Komšić.

Što su Hrvatima nudili, o čemu su govorili, kakvi su bili njihovi nastupi u predizbornoj kampanji. Što od njih možemo očekivati? Analizirajmo ih, ponaosob. Krenemo od ovog potonjeg.

Ante Popović kandidat je stranke DF- čiji je predsjednik Komšić u dva navrata izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima. Popović je kandidiran za hrvatskog člana Predsjedništva kakoa bi Komšić mogao reći da je njegov DF- tobož multietnička stranka. Čovjek, u godinama, emeritus što bi rekli, bez “imena” i karizme. Niti ga Hrvati interesiraju niti on interesira Hrvate. Iako je kandidiran da predstavlja Hrvate u BiH, on veli kako će zastupati interese socijalno ugroženih. Dakle, čovjek je nešto pobrkao. jer su socijalno ugroženi u nadležnosti Centra za socijalni rad, a ne Predsjedništva. Njegove šanse su, malo veće od 0 posto glasova, kažu sva istraživanja javnog mjenja.

Živko Budimir, predratni podoficir JNA, pa načelnik Glavnog stožera HVO-a, Komšića je sa skupa HSP-a iz Konjica pozivao “odstupi izdajniče hrvatskog naroda” i kleo se Hrvatima na predizbornim plakatima “neću izdat ja”. Pa izdao, najprije svoj narod, pa stranku HSP s kojom je ušao u projekt majorizacije Hrvata u F BiH zloglasnu “Platformu”.

Kad je s 2000 glasova birača, koji su mu povjerovali kako neće izdat on, uzurpirao stolicu predsjednika Federacije, namjenjenu predstavnika Hrvata, vjerujem pomislio je “vidi me ‘ko stvoren za predsjednika”, pa osnovao vlastitu stranku – SPP. Jer šta je jedna predsjednička funkcija. Kad su ga njegovi sunarodnjaci odbacili , jer ih je prevario, Živko se udružio sa šest malih bošnjačkih stranaka i krenuo propagirati unitarnu BiH bez entiteta, zasnovanu na načelima jedan čovjek jedan glas- u kojoj bi Bošnjaci vladali u ime druga dva naroda. Osuđen za nošenje pištolja s metkom u cijevi i optužen za primanje mita u zamjenu za pomilovanje kriminalaca i ubojica, biračima nudi pravdu i povjerenje, 80.000 radnih mjesta i uvjerava kako aktualnoj vlasti, čiji je on dionik “jednom zauvjek treba reći zbogom”. Želje će mu se i ostvariti, prema rezultatima istraživanja, iako on najavljuje kako će osvojiti 150.000 glasova.

Martin Raguž, predsjednik i kandidat HDZ 1990 za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.Od kako je odlučio “podvući crtu”, ispod crte Hrvata ni za lijeka. Martin vješto žonglira floskulama tipa: vrijeme je da se stane na “europske tračnice”, da se “preuzme odgovornost”, “podvuče crta”, “pokrenu resursi”, “otvore perspektive”. “Ovo je naša zemlja”, veli Raguž, ali u toj Raguževoj zemlji Hrvata nema.

Dok optužuje druge da “kalkuliraju i manipuliraju”, on ndi veli “viziju i rješenja”. Ali na pitanje kako riješiti problem neravnopravnosti i diskriminacije Hrvata u F BiH, Martin ne otkriva ni viziju ni riješenja. Od pitanja o trećem entitetu, o tome ima li možda neko drugo vizionarsko riješenje kako bi Hrvati bili u ravnopravnom položaju s druga dva naroda, bježi ‘ko đavo od krsta”. Ranije je na takva pitanja znao odgovarati floskulom “Hrvati nisu problem, Hrvati su riješenje. No, u zadnje vrijeme i iz te floskkule je odstarnio Hrvate, tako da sad nudi samo riješenje.

O proteklom četverogodišnjem, ii osmogodišnjem razdoblju majorizacije Hrvata ne govori, jer je “podvukao crtu”. Dosta je veli politike kojoj on neće “držati svijeću” koja stalno “okrivljuje druge”. Jer, izgleda nisu Hrvate drugi majorizirali, već oni sami sebe. On nudi europske vrijednosti kako da je majorizacija naroda europska stečevina. Stranka koja sebe naziva hrvatskom ničeg hrvatskog nema, koja se deklarira kao narodna stranka u svom vizualnom identitetu- na plakatima, ima žutu boju- boju liberala. Kaže da je “BiH zaposlena i demokratska moguća i da će je biti”, ali nisam baš siguran da je bez Hrvata moguća bilo kakva BiH- ni zaposlena ni nezaposlena.

Nakon posjeta Goraždu, gdje živi šest Hrvata, s kojima se Martin nije susreo, već s Vijećem mladih tog gotovo stoposto bošnjačkog grada i Bihaću, odakle je čelnica Prve beha stranke Šeherzada Delić najavila da će 21.800 njihovih članova i simpatizera glasovati za njega, Raguž najavljuje veliko iznenađenje na izborima. Kako se na njegovim skupovima u većinski hrvatskim gradovima,, surdeći prema fotografijama, okupi 100 do 200 simpatizera, jedino moguće objašnjenje “velikog iznenađenja” može biti deal s nekim od bošnjačkih lidera. Neki od medija spominju Zlatka Lagumdžiju, drugi, pak, Stranku za BiH o slanju naputka članovima ovih stranaka i simpatizerima, opet dominantno Bošnjacima da glasaju za Raguža.

Onaj koji je godinama pričao o majorizaciji Hrvata kroz izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH sada namiguje Bošnjacima nudeći se kao novi Komšić.

Kad se podvuče crta pamatnom iole pažljivom promatraču nije teško zaključi kako je Dragan Čović jedini kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH koji se obraća Hrvatima, koji ih nije zataio, ni njih ni hrvatsko znamenje.

Dragan Čović možda nije najbolji kandidat, za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, no boljeg u ovom trenutku Hrvati nemaju. On i koalicija HNS-a koju predvodi zapravo su jedina politička snaga, uz nastajući HRS, koji su još u političkim pelenema, koji artikulira pravedna stremljenja bh Hrvata.

Čović kojem su često spočitavali kako mu je važna samo fotelja, zajedno s Božom Ljubićem odbio je četiri ministarske fotelje u Vladi Federacije, i mnogo fotelja u javnim poduzećima, agenciama i ustanovama koje mu je nakon prošlih izbora nudila koalicija SDP- SDA, jer nije htio pogaziti načelo da pet od šesnaest ministarskih pozicija u Vladi Federacije, na što je Petritsch nametnutim ustavnim amandmanima sveo hrvatsku ravnopravnost u F BiH, pripada jedino predstavnicima Hrvata, odnosno koaliciji dva HDZ-a koja je imala ne samo nadpolovičnu, već gotovo devedesetpostotnu podršku hrvatskih birača, dakle, jedinima koji su imali izborni hrvatski legitimitet. Čović je odbio trgovati hrvatskim pozicijama u vlasti Federacije, a moga je.

Pregovore o implementaciji presude Sejdić- Finci Čović i Ljubić iskoristili su da se kroz otklanjanje diskriminacije nacionalnih manjina otkloni i diskriminacija Hrvata i omogući im se da biraju i izaberu sog predstavnika u Predsjedništvo BiH, bez utjecaja drugih. SDP i SDA predlagali su da se presuda Sejdić- Finci implementira u izborni zakon tako što bi se izbrisao etnički prefiks ispred kandidata za članove Predsjedništva BiH, a Federacija ostane jedna izborna jedinica. Da je prihvatio takvo riješenje, a mogao je za novac i fotelje, Hrvati bi za sva vremena bili politički pokopani. Da je netko od ostale trojice hrvatskih kandidata za Predsjedništvo BiH bio u poziciji da o tom odlučuje ni najmanje nisam siguran da bi odbio prijedlog SDP-a i SDA.

Njegovi politički protivnici podvaljuju kako se zalaže za treći entitet koji bi tobož obuhvatio samo zapadanu Hercegovinu, i Hrvate u središnjoj Bosni i Posavini ostavio izvan tog entiteta, kao da sad svi Hrvati nisu izvan hrvatskog entiteta, jer ne postoji. Ponavljaju tu podvalu, dok Čović ponavja kako bi federalna jedinica s hrvatskom većinom obuhvatila načelom diskontinuiteta teritorija većinska hrvatska područja “od Neuma do Orašja”. Kome Hrvati Središnje Bosne i Posavine vjeruju. Tim smutljivcima ili njemu, pokazali su predizborni skupovi koalicije HNS-a koji su bili jednako posjećeni i u Središnjoj Bosni i Posavini kao i Hercegovini.

Treći entitet ponavlja Čović nije podjela, kako to tvrdi Lagumdžija i ostali bošnjčki prvaci,već spas za BiH, on osigurava ne samo ravnopravan položaj Hrvata u odnosu na Bošnjake i Srbe koji već imaju svoje enitete, već i značajno smanjuje adiministrativni aparat i ispravlja, već opasno nagnut bh brod.

Hoće li Čović uspijeti u pregovorima, s Bošnjacima prije svega, ostvariti viziju koalicije HNS-a o preustroju BiH koju sada podržava i Europski parlament koji, kroz Rezoluciju, zagovara federalizam kao riješenje za BiH, nasuprot centralizmu i unitarizmu, ali i Međunarodna krizna skupina koja kaže da “treći entitet, jeste jedno od riješenja”, ne ovisi samo o njemu. Težnja da imaju svoju federalnu jedinicu, da upravljaju svojim resursima, da kroz tu federalnu jedinicu ostvaruju pretežni dio svog suvereniteta, a ostatak da delegiraju na saveznu- bh razinu, ne šteteći pri tom drugima i ne tražeći za sebe ništa što osporavaju drugima nešto je od čega bh Hrvati kao suveren narod nikada neće odustati. A Čović i koalicija koju predvodi jedini su koji artikuliraju tu težnju.

HDZ BiH često se optužuje ili suoptužuje za nezaposlenost, siromaštvo, itd. Daleko od toga da je HDZ bezgrešan, ima i među njima svega, ali pogledajmo kako se živi u općinama gdje su na vlasti. Većina, ne kažem sve, tih općina su gospodarski napotentnija područja u BiH, s najmanjom stopom nezaposlenosti. Cijela zapadna Hercegovina, koja ima 100.000 stanovnika, ima samo 10.000 nezaposlenih. Hering, Feal, Mepas, Violeta, Grafotisak, Agram, Unitrade, Ledo, Lager, Vokel, da ne nabrajamo dalje su regionalni i europski brendovi čije je sjedište u Grudama, Širokom Brijegu, Ljubuškom, Posušju, Čitluku,…

Jednako gospodarski uspiješne su i općine Kreševo, Kiseljak, Vitez, Žepče, gdje je HDZ BiH također na vlasti.

U posljednje vrijeme u trendu je optuživanje HDZ BiH za iseljavanja Hrvata iz Herceg Bosanske županije, pri čemu se prešućuje kako proteklih sedam godina HDZ zapravo nije bio na vlasti u toj županiji, kao i to da je Platformaška vlast zaustavila sve projekte na tom području.

Čovićevi dosdašnji politički potezi i koalicije koju predvodi, istrajnost u zastupanja stremljenja Hrvata u BiH s jedne i nepostojanje prohrvatskih konkurenata u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, preporučuju ga kao jedini hrvatski izbor. Na njemu je da ne iznevjeri plebiscitarnu podršku Hrvata koju je zadobio svojim poostupcima.

Milan Šutalo/hms.ba

facebook komentari

  • zbunjena

    Sve u svemu, mogućnosti iole dobrog izbora za Hrvate (jer na listi su samo ti gore navedeni likovi) stvarno nema na ovim izborima! A glede ovih silnih pohvala na račun Čovića kao jedinog borca za treći entitet, ne mogu da se ne upitam sljedeće: Ako se već zalaže za treći entitet koji, navodno, ne bi izostavio ili oštetio Hrvate u Federaciji, što ga već jednom “ne nacrta i obilježi” pa da onda vidimo u kojem bi to konkretno gradu/gradovima u Srednjoj Bosni ili Posavini bilo onih koji bi mu i dalje sliku ljubili i ponavljali za njim te predizborne parole o trećem entitetu kao jedinom spasu? Kako misli obuhvatiti te ljude i krajeve tom svojom granicom entiteta, baš me zanima!