‘Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin’ – o političkom kadroviranju Kukuriku koalicije

6

– Oni ti tamo dovode svoje ljude…

Prije nekoliko dana ispijala sam kavu s dugogodišnjim prijateljem u jednom od gradskih kafića usput ležerno čavrljajući. Novi filmovi u kinima, mjuza, gdje je tko bio na godišnjem, Breaking Bad, aplikacije za Android, politika… Njega politika zapravo i ne zanima previše, ali odgovara tipičnom arhetipu zagrebačkog dečka iz kvarta koji zna da je ‘normalno’ prezirati HDZ. Žena mu radi u HEP-u, i veli mi:

 –  Čuj, što je je, za vrijeme Kosorice nisu tamo zapošljavali nove ljude, nije se smjelo zbog krize. ‘Valjda…’, mislim se ja u sebi dok je on nastavio: – Ali od kako su došli ovi, priča mi se da se puno ljudi tamo promijenilo… da su doveli one svoje…

Dok ga slušam, prisjećam se i razgovora kojeg sam vodila prije nekih godinu dana s prijateljicom koju priroda posla često dovodi u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Često zna tamo pojesti gablec, u njihovom restoranu – zapravo je to svojevrsna podružnica studentske menze s još uvijek nedovršenog sveučilišnog Kampusa u Borongaju. Jedno je to od onih mjesta gdje je nedavno poskupio već ionako precijenjen izgovor za hranu za studente, ali o tome neki drugi put…  Uglavnom, kaže mi ona:

– Od kako su ovi došli na vlast više uopće ne prepoznajem ljude koji tamo dolaze jesti.

– Inače se družiš s njima? – upitala sam.

     – Ma, ne. Ali znaš, kad jedeš u tim menzama za samoposluživanje, skužiš koji ljudi obično stoje s tobom u redu… i tko sjedi za kojim stolom, znaš face… razumiješ?

      –  Da, da…

       –  E, pa sad više ne znam te face. Sve neki novi… Pusti to što su novi došli na dužnosnička mjesta, to je očekivano ali ovo su obični službenici… ne znam… hrpa novih ljudi. Ima i onih koji rade za 1.600 kuna, navodno…

      – Oni Mrsićevi?

      – E, da, oni…

Mirando Mrsić. Svaki put kad čujem njegovo ime sjetim se svih onih nesretnika koje su starci gadno zajebali u životu dodijelivši im glupo ime. Dolaskom Kukuriku koalicije na vlast osmislio je program zapošljavanja volontera uz plaću u iznosu od 1.600 kuna kako bi mladi ljudi nakon završetka faksa mogli steći radno iskustvo. Njemu je to super, posebno kad se zaposle u njegovom Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Kaže Mirando:

      – Jednostavno trebamo mlade ljude.

Kako bi dokazao svoju ljubav prema mladima, Mirando je prije nekoliko dana u svom kabinetu na poziciji savjetnika zaposlio stanovitog Juricu Meića, čilog i ornog momka u cvijetu mladosti, sa samo 37 ljeta iza sebe, koji je netom diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bez dana radnog staža. Pardon, ispekao je staž – u SDP-u. Preciznije rečeno, kao zastupnik SDP-a u Gradskoj skupštini grada Zagreba gdje mu se glavni partijski zadatak svodio na vrijeđanje Milana Bandića. Za što je sada nagrađen položajem savjetnika i plaćom od 6.500 kuna neto. Dobro, on barem nije zarana napustio školovanje i pridružio se naprednim snagama. Dečko je barem pošteno (valjda?) odradio svoj faks. I nije on spor, samo je temeljit…

Kada bi ovo bio samo usamljen primjer, čovjek bi se još nasmijao, bacio neki sarkastičan komenar na Faceu i vozio dalje. Ali nije baš tako. Sjetimo se, recimo, gospođe Ankice Nježić iz gore već spomenutog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Tada novopečeni ministar, Željko Jovanović, povjerio joj je, početkom 2012. godine, dužnost koju su za vrijeme HDZ-ove vlasti obavljala čak tri državna tajnika. Ankici je, podsjetimo, povjerena mastodontska imperijalna dužnost pomoćnice ministra zadužene za cjelokupno obrazovanje u Republici Hrvatskoj, od razine vrtića pa sve do doktorata. Nije bilo čudno samo to da je jednoj osobi povjeren tako složen zadatak. Još je čudnije bilo to što se sferom magisterija i doktorata trebala baviti osoba koja magisterija i doktorata – nikada nije vidjela. Radno iskustvo u području obrazovanja? Zaboravite. Na dužnost pomoćnice ministra došla je izravno s one pročelnice za društvene djelatnosti Grada Koprivnice.

Ne tako davno u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta ipak su shvatili da je gore spomenut zadatak prevelik zalogaj za sirotu Ankicu – odnosno, da budemo krajnje bezobrazni, da je žena jednostavno nesposobna. ‘I onda je Ankica dobila šut kartu…’ pomislili ste? Da ne bi. Ankica je dobila – novu upravu.  Sada se nalazi na čelu nadasve kreativno imenovane Uprave za standard, strategije i posebne programe. Ne bi bilo u redu degradirati poslušnu sljedbenicu partije, je li tako?

Slučaj koji je ipak snažnije odjeknuo u javnosti bio je onaj kada su tada još aktualni prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, Radimir Čačić, i suvremeni Franjo Tahi, ministar financija, Slavko Linić, imenovani u nadzorni odbor Ine. Bilo je to u ožujku 2012. i umalo nas je koštalo ulaska u Europsku uniju. Naime, na zapadu je takva praksa imenovanja ministara u nadzorne odbore državnih tvrtki jednostavno nezamisliva, kao što je općenito nezamislivo miješanje politike, posebno one na najvišoj razini, i struke. To je Zoranu Milanoviću i njegovoj vladi jasno dala do znanja izvjestiteljica Europske komisije za monitoring Republike Hrvatske te antikorupcijski koordinator, gospođa Laura Stefan. Usput ih je podsjetila i na to da u Europskoj uniji nimalo blagonaklono ne gledaju ni na njihovu odluku o ukidanju javnih natječaja.

O da, dobro ste pročitali. Dolaskom na vlast  4. prosinca 2011. Zoki i njegovi Kukuriku dečki odlučili su ukinuti javne natječaje za mjesta u upravnim i nadzornim odborima državnih i javnih poduzeća. Svoju odluku objasnili su ovako: dok je vladao HDZ znalo se dogoditi da se javni natječaj namjesti i da se dužnosti dijele po partijskoj liniji. Pa su zato, eto, odlučili javne natječaje ukinuti kako bi se sada svi zapošljavali po političkoj liniji. Da netko slučajno ne bi pomislio da je Milanović u svom razmišljanju usamljen, vrijedi podsjetiti na izjavu Ministrice socijalne politike i mladih koja je pokazala impresivnu razinu socijalne svijesti kada je 3. ožujka 2012. izjavila:

– Stranačko kadroviranje je normalno.


Dobro, dečkima i curama iz Europske unije nije, ali Zoki i ekipa ionako ne fermaju previše Europsku uniju i njena pravila, što se u posljednje vrijeme najbolje da vidjeti na slučaju Perković. Štoviše, za svoje poteze koji su ne samo u potpunom neskladu s pravilima Bruxellesa već i s moralom i zdravim razumom, revni dužnosnici partije uvijek imaju spremno objašnjenje. Sjetimo se ovdje slučaja od 11. kolovoza 2012. kada je ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, Siniša Hajdaš Dončić, imenovao Krunoslava Šamsu na mjesto zamjenika glavnog direktora za koncesiju Zračne luke Zagreb. Šamsa je na tu poziciju došao s one zaposlenika u Upravi za prometnu infrastrukturu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, i to na izričito insistiranje Hajdaša Dončića. Čime se elegantno zaobišao natječaj kojeg je Zračna luka Zagreb raspisala na svojim internetskim stranicama. Na pitanje medija kako komentira evidentan slučaj uhljebljivanja svog čovjeka, Hajdaš Dončić izjavio je sljedeće:

– To nije nikakvo uhljebljivanje nikoga. Jednostavno postoje službenici i namještenici po ministarstvima koji su to ionako obavljali, a ovo je, na jedan način, stavljanje njih u funkciju koja je u skladu s koncesijskim ugovorom.Nemojte misliti da samo Siniša zna o ovome ovako srati, a ne reći ništa pametno. U njegovu obranu stao je i njegov šef, Zoran Milanović, koji je tom prilikom istaknuo:

    – Tamo nema nikakvog udomljavanja. Radi se o transferu visokog državnog službenika na drugi zadatak. To se nekad zvalo prekomanda, za to nema natječaja.

Bubnuo i ostao živ.

Zagreb, naravno, nije jedino mjesto gdje kukurikavci revno provode svoje ‘prekomande’. Ovom prilikom podsjećamo na slučaj imenovanja Vedrana Devčića za direktora Luke Rijeka. Bilo je to početkom srpnja 2012., a radilo se o toliko očitom slučaju namještanja nesposobnog, ali stranački podobnog kadra da je na njega reagirao čak i SDP-u izrazito sklon riječki Novi List, u komentaru Darka Pajića. Ovako je pisao Pajić:

‘Da bi se bolje shvatila srž problema zgodno je navesti primjer Antonia Passara, novog šefa kontejnerskog terminala Brajdica, koji je u svega godinu dana uveo brojne promjene u radu Brajdice.  Passara nije lako kontrolirati, ne zbog njegovog karaktera, već zato što je riječ o čovjeku koji ima u malom prstu svaki detalj lučke operative i osobne kontakte sa svim važnijim brodarima, agencijama, operaterima i poslovnim partnerima na kopnu i moru. Nasuprot Passaru, koji je u karijeri vodio 17 kontejnerskih terminala na praktično svim svjetskim kontinentima sutra bi trebao sjesti Vedran Devčić, čije je najvažnije rukovodeće iskustvo direktorska pozicija u maloj obiteljskoj tvrtki, koja se bavila ugostiteljskim inventarom i danas posluje s velikim teškoćama i dugovima.’

Govoreći o slučajevima stranački i ideološki podobnog kadroviranja teško je ne sjetiti se i ‘katedrale hrvatskog duha’, HRT-a, i njegovog čelnika, Gorana Radmana, čovjeka koji je za vrijeme Jugoslavije ponosno nosio štafetu falusoidnog oblika diktatoru koji je volio imenovati ulice i trgove po sebi dok je još bio živ. Čim malo virnete u HRT-ov Dnevnik puno toga vam već postaje jasno. Ako ste dovoljno stari da se sjetite onih Dnevnika iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, brzo ćete opaziti njihovu frapantnu sličnost s onim današnjima. Ulizivačko opravdavanje svakog poteza aktualne vlasti i ispiranje mozga par excellence.

Ali to nije sve.  Sada je već javna tajna da se na HRT-u provodi kadrovska politika u kojoj samo podobni dobivaju priliku. Navedimo samo jedan primjer, onaj imenovanja Radmanovog kuma i šogora, Željka Rogošića, na mjesto glavnog urednika Prvog programa HRT-a 20. travnja ove godine na temelju natječaja objavljenog 6. ožujka. Svoje mišljenje o Rogošiću dala su 473 zaposlenika od čega mu je potporu pružilo svega njih 142. Njihovu najveću podršku dobio je Miro Branković dok je Rogošić zauzeo četvrto mjesto među ukupno pet kandidata. Radmanu dovoljno. Isto tako, bilo je dovoljno samo načuti da stanoviti djelatnik u arhivi HRT-a navodno simpatizira HDZ da mu se uruči otkaz.

Kada je HRT u pitanju, primjer od kojeg se ledi krv u žilama onaj je Snježane Abdurahmanović, voditeljice šanka u kafiću na HRT-u, samohrane majke dvojice maloljetnih sinova od kojih jedan, devetogodišnji Simon, boluje od Downovog sindroma i cerebralne paralize. Snježana si je bombom oduzela život na očevom grobu jer je dobila otkaz, nakon što je punih 17 godina savjesno obavljala svoj posao i bila prozvana ‘dobrim duhom Prisavlja’.  Razlog otkaza? Moguće i uhljebljenje. Kako je već otkrio Večernji list, Goran Radman navodno je to učinio kako bi na njeno mjesto postavio svog čovjeka.

U snimci razgovora Radmana i jednog od direktora s HRT-a u čijem je posjedu Večernji list, može se čuti razgovor jednog od HRT-ovih direktora sa Snježaninim direktorom, Goranom Kartelom, u kojem je otvoreno rečeno:

– Dok smo nas dvojica živi, ona neće imati pristup HRT-u.

Međutim, treba reći i to da je Rina Pavičić – sada već bivša djelatnica HRT-a kojoj je u međuvremenu uručen otkaz – te prijateljica pokojnice potvrdila da joj se Snježana žalila na prijetnje i upozorenja od strane uprave HRT-a te na prisak kojem su višestruko izlagali njenog poslodavca kako bi je smijenio jer je navodna ljubavnica jednog bivšeg, politički nepodobnog, šefa na HRT-u.  Znači li to da je Snježana – koja je, kao zaposlena na šanku, imala odličan pristup informacijama i tračevima – zapravo smatrana osobom koja je povezana sa suparničkim klanom pa je zato trebala biti uklonjena?

HRT se od svega ogradio. Snježana ipak ‘nije bila formalno zaposlenica HRT-a’. Radila je za tvrtku Adria-gastro koja samo pruža usluge HRT-u. Poncijepilatski su oprali ruke dok su dvojica dječaka ostali bez majke.

Od ovakvih priča okreće vam se želudac. U redu, nitko od nas nije toliko naivan da misli kako bilo gdje u svijetu postoji mjesto na kojem nikada određena osoba nije dovedena na neki položaj zbog svoje političke podobnosti. Jednako tako, ne treba biti lakovjeran i tek tako zaključiti da nikada nitko nije pogriješio i dao određen položaj osobi koja za tu odgovornost nije dovoljno sposobna. Događa se. Međutim, pravi problem nastaje u trenutku kada takvo ponašanje postaje sustavno i kada se, štoviše, javnosti počinje prezentirati kao poželjno i normalno, kao što je u slučaju političkog kadroviranja kojeg provode pripadnici Kukuriku koalicije i njegovi sljedbenici.

Što se tu uopće može učiniti? Povratak HDZ-a na vlast sigurno nije spasonosno rješenje jer nisu ni oni čisti od rodijačkih i stranačkih grijeha. Jadranka Kosor pokušala je nešto napraviti po pitanju korupcije – svi znamo kako je završila. Bolna je činjenica da Hrvatska u sebi nosi neslavno nasljeđe bivše države zahvaljujući kojem je korupcija ušla u sve pore društva pa je stoga prilično iluzorno očekivati da će političari koji njome vladaju biti pošteni. Uostalom, ako očekujete da će političari biti korumpirani, oni će to biti. Ako očekujete da će postavljati svoje ljude na odgovarajuće položaje, oni će upravo to i činiti. Jednako kao što ćete, na primjer, liječniku donijeti plavu kovertu s novcem na pregled ako očekujete da je on korumpiran – i tako ćete pokrenuti lanac korupcije. Možete uzeti i primjer prometnog policajca. Zamislite da vozite automobil u Njemačkoj i zaustavi vas zbog prekršaja. Poslušno ćete platiti svoju kaznu i neće vam biti ni na kraj pameti pokušati podmiriti policajca – jednostavno zato jer znate da se ‘tamo to ne radi’. Zaustavljeni ste u Bosni? Ajde, recite iskreno da mu nećete ponuditi dvadesetak maraka, ‘za kafu’…

Zaključak koji se ovdje nameće jest taj da korupcija nije problem jedne stranke ili ideološke strane već društva u cjelini i upravo zbog toga ju je tako teško iskorijeniti. Jer kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin.

Napisao/la G.M, FiZZit.net

facebook komentari

  • peppermintt

    “Zaključak koji se ovdje nameće jest taj da korupcija nije problem jedne
    stranke ili ideološke strane već društva u cjelini i upravo zbog toga ju
    je tako teško iskorijeniti.”

    pitanje odakle se čisti riba, dal od glave ili repa ?

  • peppermintt

    “Zaključak koji se ovdje nameće jest taj da korupcija nije problem jedne
    stranke ili ideološke strane već društva u cjelini i upravo zbog toga ju
    je tako teško iskorijeniti.”

    pitanje odakle se čisti riba, dal od glave ili repa ?

  • imaju plan i provest će ga.. do balčaka! Lako je srušit moji kukurikavci… aj napravite nešto!

  • imaju plan i provest će ga.. do balčaka! Lako je srušit moji kukurikavci… aj napravite nešto!

  • Matan

    Ko će drugi do Fizzit ovako dobro oprati kukurikavce

  • Matan

    Ko će drugi do Fizzit ovako dobro oprati kukurikavce