Kada gubiš, nisi svoj!

1

Mediji skloni SDP-u već godinama oko HDZ-a grade auru stranke koja ima ratobornu, ostrašćenu, anakronu i isključivu. Iako je za takve epitete nekad i bilo podloge, pogotovo kad se mikrofona primi Dujomir Marasović, upravo iz HDZ-ovih redova često dolaze racionalne i argumentirane izjave. Sjetimo se Ivane Maletić, Drage Prgometa, Andreja Plenkovića ili Davora Stiera. Sušta suprotnost im je Nenad Stazić.

I onda se dogodila postizborna večer, u kojoj je nakon objave rezultata prvih izlaznih anketa u stožeru Ive Josipovića zavladao muk i nevjerica, dok se nisu počeli pojavljivati prvi neslužbeni rezultati. Dolaskom Ive Josipovića na pozornicu SDP i njegovi partneri pokazali su jedno sasvim drugačije lice od onog kojim često nastupaju u javnosti ili ga, za razliku od HDZ-a, žele prikazati njima skloni mediji.

Emocionalne afektacije

Preemocionalna afektacija glasnogovornice Mladenke Šarić, uvjeravanje samih sebe da sve kontroliraju i navodni pobjednički govor još bi se i mogli razumjeti jer se pobjeda u Josipovićevom stožeru priželjkivala u prvom krugu. Ali od navodno uglađenih, urbanih, tolerantnih, dijaloških, finih kao ‘cukerpiksna’ političara, nije se mogao očekivati tako anakron i isključiv govor, u pozadini kojeg leži običan obrambeni mehanizam regresije i slatkog limuna kojim se nastoji riješiti frustracija zbog nenadano lošeg rezultata.

Milanović: nemate pravo na zastave

Prve izjave viđenijih aktera SDP-ove scene zvučale su kao da ih izgovara neki „nabrijani“ tipa iz ekstremne strančice za koju ne bi glasovali ni članovi njegove obitelji, a ne ministri i sam premijer države koja se trudi prijeći iz adolescentske u zrelu demokraciju. Ministrica Opačić, žena u čijem resoru vlada kaos (kamo sreće da je jedina!), optužuje Sinčića da prodaje šarene laži. Premijer Milanović, na čije osebujne izjave smo naviknuti kao magarac na batine, gotovo je oduzeo legitimitet postojanju HDZ-a nazvijući ga zločinačkom organizacijom. Baš u maniri ministra Jovanovića, kojeg se morao riješiti zbog ratobornih i nepromišljenih izjava.

Tu premijer nije stao, nego je prozvao HDZ zbog mahanja hrvatskim zastavama, tvrdeći da oni nemaju pravo mahati njima u stožeru. Postavlja se logično pitanje: ako na te zastave ima SDP-ov stožer, zašto ih tamo nije bilo? Zašto u politici, koja je umjetnost mogućega, nisu iskoristili onu ikonografiju i simboliku za koju misle da im pripada zbog navodnog nadčovještva i političke bezgrješnosti?

Josipović: nije vam mjesto u Hrvatskoj

I kad se mislilo da će Josipović održati uobičajen govor kojim se pristojno distancira od nepromišljenosti stranačkih pulena koji ga podržavaju, on je počeo retorikom da za određene ljude u Hrvatskoj – nema mjesta! Pet godina uvjeravanja o toleranciji i širini palo je u jednoj jedinoj rečenici. U Hrvatskoj nema mjesta za određenu skupinu ljudi, pa bili to i oni koji su ju pokrali. Josipović je osudio ljude, a ne njihove postupke.

Mora se reći kako u Hrvatskoj ima mjesta za ljude koji su ju pokrali. Ta su mjesta, doduše specifična, kao npr. Remetinec. Kriminalci su u Hrvatskoj, njihov novac na računima u inozemstvu. Kao i sve više mladih za koje se Josipović sjetio brinuti posljednjih nekoliko mjeseci. Baš kao i o braniteljima koje je spomenuo u kontekstu rečenice da je previše krvi proliveno za Hrvatsku koju, očito, neki ne zaslužuju. A to prolijevanje krvi relativizira ona organizacija koju je predsjednik nedavno nazvao ‘savješću hrvatskog društva’ – Documenta i njezina frontmenica Vesna Teršelič sa svojim pobočnikom Zoranom Pusićem.

Josipovićev stožer nije prošao test stvarnosti

Zaključno možemo reći kako Josipovićeva i Milanovićeva poruka iz izborne noći nije prošla test stvarnosti. Rečenice su se pokazale suprotne kampanji i uvriježenom mišljenju koje imaju o sebi samima. Pozivali su na podjele koje su spočitavali suparnicima, pogotovo Milanu Kujundžiću, ali i Kolindi Grabar Kitarović.

Mirando Mrsić već je najavio promjenu taktike u kampanji, s više svjetonazorskih pitanja. Očito se radi o svjesnom pokušaju da se teme skrenu na ideološko područje, ne da se aktivira birače, nego da ih se ostavi kod kuće jer će se Kolindu pokušati prikazati kao onu koja nije zaslužila glasove desnice. Josipovićev stožer očito računa na duboko ukorijenjene i od političkih elita brižno njegovane stereotipe o desnici i ljevici. Pritom će pokušati sebi priskrbiti i monopol na domoljublje, što su stalno, doduše potpuno opravdano, spočitavali onim članovima HDZ-a, kojma je takva iracionalnost krajnji domet.

Kićenje tuđim perjem

Politika je, rekosmo, umjetnost mogućega. Narod to kaže malo vulgarnije. Potpuno je zato legitimno da se Josipović u utrci za drugi mandat počne kititi onim perjem koje je uporno pet godina čupkao sa svojih političkih neistomišljenika. Možda nam u sljedećih 14 dana otkrije tajnu kako su mu govor u Knessetu podmetnuli.

A možda samo ne zna gubiti. Jer, da parafraziram jednu reklamu, kada gubiš, nisi svoj. To se vidjelo u nedjelju. Kao što se vidjelo i ono što je ispravno primijetio Josip Leko: Josipović, Milanović i njihova ekipa trebaju se spustiti među narod. I shvatit da pravo pitanje nije vole li oni nas, nego volimo li mi njih…

Mr. sc. Mladen Milić/Narod.hr

Kamenjar.com

facebook komentari