Pratite nas

BiH

Kafanska obećanja i ruralno žicanje glasova

Objavljeno

na

plakatpepiIzborna kampanja je u punom jeku, političari neumorno ponavljaju svoje slogane i nude ‘bolju’ budućnost na pladnju. Nasmiješeni i uljepšani na svakom koraku nas obasipaju porukama, obećaju jedinstvo, normalan život, ujedinjenje, podjelu, pa čak tsunami. No pitanje je donose li poruke, slogani i plakati nešto novo, te koliko su ozbiljno usmjereni prema željama građana.

”Sama činjenica da se osim nekog “Cunamija” ne mogu sjetiti niti jednog slogana bez da se konsultiram s Googleom, a bavim se političkom analitikom, govori Vam o “kreativnosti” predizborne kampanje. Imam osjećaj da poruke kao opća mjesta gotovo svih političkih subjekata i jesu napravljene da se što prije zaborave. Jer, zaboga, zamislite što ako se netko dosjeti vašeg slogana nakon par godina, a vi, zapravo niste ništa uradili po tom pitanju”, rekao je za Bljesak.info Dragan Bursać novinar i kolumnist portala Buka.

Ruralno žicanje glasova i kafanska obećanja

Po njegovom mišljenju poruke su sublimirane u neku vrstu ruralnog “žicanja glasova” i kafanskih obećanja, tipa-ako ja tebi, onda ćeš ti meni.

Politička analitičarka Ivana Marić je kazala za Bljesak.info kako nam predizborne poruke političkih stranaka mnogo govore o prioritetima birača jer su te poruke i slogani kod svake ozbiljne stranke osmišljene na osnovu prethodno provedenih ispitivanja javnog mnijenja.

”Velik broj stranaka poziva građane na ujedinjenje. I dok SDP poziva na ujedinjenje svih građana (Ujedinjeni), jedan broj stranaka koristi, u ranijim kampanjama provjereno, uspješne poruke koje upućuju na nacionalno jedinstvo (U jedinstvu je snaga, Hrvatski odgovor, Za pobjedu Srpske). Pitanje je jesu li i te nacionalne poruke odraz volje birača, ili stranke na taj način pokušavaju ojačati nacionalno jedinstvo i steći dodatnu podršku birača. Novije stranke, koje se vode kao opozicijske, se svrstavaju ‘Uz narod’ i pozivaju ‘Odlučno u promjene’ i ‘Podvucimo crtu’, ‘Da živimo normalno”’, mišljenja je Marić, ističući kako su iskorak napravili SDP-ov kandidat za člana Predsjedništva, Bakir Hadžiomerović i Martin Raguž kandidat za hrvatskog člana predsjedništva donoseći netipičan slogan i osvježenje među bojama i motivima.

Obećaju tsunami nakon poplava

”Slogan ‘Cunami pravednosti i snažnog razvoja’ sigurno nije predložio marketinški stručnjak jer svi oni dobro znaju da postoje riječi koje se ni u kojem slučaju ne mogu koristiti u pozitivnoj konotaciji. ‘Cunami’ je apsolutno negativan pojam, pogotovo u državi koja je nedavno pretrpjela katastrofalne poplave. Da angažiranje agencije ne znači i uspjeh potvrđuju previše retuširane slike kandidata na plakatima SNSD-a, a posebno kontroverzni plakati Mustafe Cerića koje je očito uradila neka (ne)ozbiljna agencija. Plakati za ovog kandidata ne samo da sadrže pravopisnu grešku (Predsjedništvo napisano malim slovom) već se na njima nalaze isključivo slogani “posuđeni” od kockarnice u Las Vegasu, aerodroma u Ateni i crkve iz Amerike, što je nadasve zanimljiva kombinacija”, dodala je.

Novinar Jasmin Mujanović koji je doktorirao na York sveučilištu u Kanadi na temi ‘Razvoj BiH’, pomno pati izbornu kampanju, a u razgovoru zaBljesak.info otkriva kako izražava sumnju da bilo tko u ovoj zemlji u ovom trenutku može objasniti elemente političke pozicije glavnih stranaka.

”Uopće se ne zna za što se zalažu političke stranke osim nekih šupljih nacionalističkih slogana koje svi znamo napamet. Izbori su nam puni patriota, ali rijetko kojih lidera. Mislim, znamo svi tko koga mrzi, ali kakvu politiku će voditi? SDA kaže da će nam dati poslove, kako? SNSD kaže isto za glasače u RS, opet pitam, kako? Ako je već tako jednostavno, zašto to do sada nisu uradili?”, upitao je Mujanović, ističući kako je uvijek bolja strategija pokazati rezultate, a ne samo obećavati med i mlijeko.

Teško obećati, sve je obećano

”Naravno da većina ovih stranka i nema rezultate i sve se svodi na prepucavanje i cirkuse, ja se samo pitam zašto im još vjerujemo?”, nadodao je.

Srđan Puhalo, politički analitičar i sociolog je mišljenja kako je nakon ovoliko izbora koji su iza nas teško obećati nešto što već nije obećano.

”U tome i jeste problem ljudi su se umorili od ispraznih obećanja i žele političare koji će se drukčije ponašati i djelovati, ali nisam siguran da imaju neku alternativu. Slogani su u ovoj kampanje potpuno nebitni, ali loš slogan može nanijeti štete. Ja se plašim da na ove slogane malo tko reagira i da su neki drugi faktori u igri kada se govori o tome tko će za koga glasati”, kazao je za Bljesak.info Puhalo.

Za izborne plakate u RS-u Puhalo je kazao da je SNSD sebe postavio kao ekskluzivnog čuvara RS, zajedno sa koalicijskim partnerima, i njihova poruka je veoma jasna, ako nema nas tj. Dodika nema ni RS. Po njegovim riječima ostaje otvoreno pitanje koliko će se građani RS-a primiti na tu poruku.

”DNS je jasan oni drže riječ samo se nitko ne sjeća što su nam oni obećali. Socijalistička partija tvrdi za sebe da su socijalisti i da traže partnera u Srbima iz RS. Znaci partije na vlasti nam nude kontinuitet i ‘sigurnost’. Opozicija traži promjene i ukazuju na tešku ekonomsku situaciju u RS. SDS nam obećava da ćemo s njima ‘Živjeti normalno’, dok PDP traži ‘Partnere za promjene’. Ostaje nam vidjeti koji koncept će biti privlačan za građane RS patriotski ili ekonomski?”, kaže Puhalo.

Vizualni identitet zapao u ’80-te

Vizualni identitet, naši sugovornici su okarakterizirali kao ‘ponvljanje’.

”Vizualni identitet je groteskan, zapao negdje u rane osamdesete prošlog stoljeća s lošom kombinacijom korištenja photoshopa na umbuntu nivou. S druge strane, takav vizual i može biti zanimljiv kakvom postmodernom umjetniku, ali je osim trošenja papira svake vrste čisto vizualno zagađivanje prostora”, rekao je Bursać naglašavajući da su stranke i dalje predominantno liderskog tipa, s čim se slaže i Puhalo koji misli da nije došlo do kvalitetnog pomaka u odnosu na ranije kampanje.

”To je sve usmjereno na motiviranje sigurnih glasača da izađu i glasuju za svoju stranku. Također se vidi da stranke nemaju novca kao ranije tako da izostaje taj glamur koji smo imali prijašnjih godina”, kaže Puhalo.

”Verbalno, oratorski i PR-ovski ovo je jedna od najdosadnijih i najdiletantskijih kampanja na svim nivoima”, dodao je Bursać.

S obzirom na ponuđene vizualne identitete i slogane Marić je mišljenja kako je jasno koje su stranke taj važan zadatak prepustile svojim članovima obitelji i/ili prijateljima, a koje su potražile pomoć od profesionalnih agencija.

BiH predstavljena kao set iz Hobbita

”Imamo primjere vizualnog identiteta iz kojeg vam ni nakon pažljivog gledanja nije jasno ni o kojoj stranci se radi, a kamoli koje poruke nam žele prenijeti. Stranke potroše velike svote novca na osmišljavanje slogana i vizualnog identiteta, slikanje kandidata, zakup prostora za postavljanje plakata i tiskanje promotivnih materijala. Poznajući da outdoor kampanja ima najmanji postotak utjecaja na izbornu odluku birača postavlja se pitanje zbog čega stranke još uvijek koriste ovaj, prilično skup, a neefikasan, vid promocije. Posebno je to upitno jer na tim plakatima vidimo lica vodećih političara čije likove svi mi već dobro poznajemo”, rekla je Marić pohvalivši SDP koji je odustao od outdoor kampanje te je novac predviđen za tu svrhu donirao za obnovu škole, a na taj način građani su imali korist od izborne kampanje.

Mujanović pak smatra kako ga vizualni identiteti ili brendovi podsjećaju na setove iz ‘Hobbita’, čija je poruka ‘šuti i trpi’.

”Spot koji je SDA objavio neki dan je vrlo dobar primjer svega onoga što je poremećeno u ovoj državi. Nekakav lik maše zastavom, dere se, Bosnu i Hercegovinu predstavlja kao neki set iz “Hobbita”, a onda nam kaže da je snaga u jedinstvu. Ja to shvaćam kao “šuti i trpi”. Jedina sloga koja vrijedi je ona kada se pojave građani na ulicama, kao u veljači, i kažu dosta je bilo, skidamo vas sve”, misli Mujanović.

Bljesak.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

NATO-ova vježba kod Tuzle u dvorištu vehabijskih uporišta

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od najvećih NATO-ovih vježbi kojim će se BiH još više, barem simbolično, približiti Sjevernoatlantskome savezu, a koja počinje danas, održava se na osam lokacija Tuzlanske županije.

Izbor lokacija ove vježbe nije slučajan, piše Večernji list BiH.

Najprije jer se nalazi uz samu granicu dvaju entiteta i Distrikta Brčko, a što je puno važnije, ta vježba pokazuje i jasan odgovor na rastuću radikalizaciju koja je poseban problem, i to upravo u ovome dijelu zemlje. Iako je vježba zamišljena kao odgovor na prirodne katastrofe, jasno je da ima i brojne druge poruke.

Naime, vježbe se održavaju doslovno pred nosom vehabijsko-selefijskih zajednica i otkuda se novačio najveći broj ratnika koji su odlazili u redove terorističke organizacije Islamske države.

NATO-ovi vojnici, što uključuje i pripadnike partnerskih država, će na udaljenosti od dva do deset kilometara provoditi vježbe spremnosti za odgovor kod naselja u Živinicama u mjestu Gračanica, zatim Gornjoj Maoči, Gornjoj Dubnici, Kalesiji te u Ošvama kod Maglaja, zatim Petrovcima, Miljanovcima , Pascima kod Tuzle, gdje je nedavno ponovno istaknuta zastava koja izgledom podsjeća na terorističke organizacije. 
Prema ranijim obavještajnim podacima, upravo je područje Tuzlanske županije područje na kojemu se nalazi najveći broj zajednica u kojima su nastali i tzv. paradžemati koji nisu prihvatili poslušnost Islamskoj zajednici BiH.

Uz to, iz ovoga područja je u Siriju otišao najveći broj džihadista, ali su se i vratili u zemlju nakon sloma terorističke organizacije Islamske države. U središnjoj Bosni te na području Zenice je nakon Tuzlanske županije najveći broj pripadnika radikalnih pokreta. Prema izvješću hrvatske Sigurnosno obavještajne agencije, od početka rata u Siriji i osnivanja ISIL-a, njegovim redovima se priključilo tisuće Europljana, dok se s područja jugoistočnog susjedstva ISIL-u priključilo skoro 1000 osoba, uglavnom sljedbenika džihadističkog selefizma. SOA ni na jednom mjestu u tome izvješću ne spominje BiH.

Inače, prema najavama, NATO-ovi i drugi vojnici će zajedno s pripadnicima Civilne zaštite provoditi vježbe spašavanja na vodi, spašavanja pod vodom, potom odgovor u slučaju potresa te u slučaju potraga za preživjelima u ruševinama. U vježbi će sudjelovati oko 1300 osoba, od kojih će njih oko 500 biti sudionici iz 30-ak zemalja. Bit će tu 35 timova. Skupina subjekata koji će sudjelovati u vježbi vrlo je raznolika, počevši od timova za potragu i spašavanje koji donose različite sposobnosti, kapacitete i iskustva, objasnili su organizatori ove vježbe.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati