Kak je to sve glupo

0

Bok svima! Hoćeš-nećeš, neke vijesti te ne mogu mimoići. Vidjet ćeš ih u prolazu na naslovnicama novina, čut ćeš ih u prolazu na radiju, netko će ti nešto ispričati, uhvatit ćeš dio neke ‘informativne’ emisije s njihovim uvijek podignutim tenzijama i dramatičnim glasovima koji na kraju ne kažu –  ništa.

Kresimir-Misak-6-copy

Sve te situacije – kad se gleda iz šire perspektive – dio su divovskog tkanja koje se može (i mora) promatrati na više razina. Jedna od važnih razina bez sumnje jest pokušaj da se ‘skuha’ treći svjetski rat, na slične ili istovjetne načine  kako su skuhani prvi i drugi svjetski rat, vijetnamski rat, ‘rat protiv terorizma’…uvijek je potreban neki okidač.

Bilo je već u zadnjih dvije-tri godine pokušaja da se započne takav rat, ali nisu uspjeli – niti s Iranom niti sa Sirijom. Nakon petnaest intenzivnih godina manipulatorima je ponestalo dobrih objašnjenja ili su se neki ljudi malo trgnuli, kao što je to bio slučaj s američkom vojskom koja nije oduševljeno stala uz svog predsjednika po pitanju njegovih ratnih planova na Bliskom istoku u vrijeme kad su aktualni bili događaji u Siriji,  rekavši da vode već previše ratova iz kojih se nisu uspjeli izvući (Irak, Afganistan…) i da im se to – čisto vojnički gledano – čini besmisleno i samoubilački.

Tad su se manipulatori privremeno povukli jer njihov modus operandi je vezan isključivo na zakulisna djelovanja. Kad se bilo koji dio tih djelovanja nađe pod reflektorima, oni se povuku, ali bez odustajanja. Za neko vrijeme evo ih opet, isti planovi pod drugim nazivom ili krinkom.

Primjeri su Europski ustav koji je postao Lisabonski sporazum nakon što je kao ustav odbačen od strane glasača europskih država kojima je ponuđen na izglasavanje; ista je situacija bila kad su zajedničkim naporima europski sindikati, političke organizacije i udruge uspjele spriječiti primjenjivanje Trgovinskog sporazuma protiv krivotvorenja (ACTA), ali on se ispod žita vraća tajnim pregovorima u sklopu Transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini (TAFTA) kojeg zovu još i TIPP (Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama).

Također, u okviru Transatlantskog sporazuma na mala se vrata i u daleko drastičnijem obliku vraćaju postavke iz MAI-a (Multilateralnog  ugovora o ulaganju) koji je 29 zemalja članica  Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u tajnosti ispregovaralo između 1995. i 1997. ali je otkriven u posljednji tren. Pokrenuo je val besprimjernih prosvjeda u više zemalja, primoravši tako  njegove pokretače da od njega (privremeno) odustanu. Osim značajnog smanjivanja radničkih prava (treba uskladiti zakonodavstva Europe i SAD-a, naravno u smjeru američke prakse, a ne europske), Transatlantski sporazum predviđa da će korporacije moći tužiti određenom međunarodnom sudu države čiji im zakoni umanjuju profit. Zanimljivo kako se o tako važnoj stvari u glavnim novinama i središnjim političkim emisijama uopće ne priča, kao da se ne zbivaju.

Onda imamo tu kuhanje Trećeg svjetskog rata.

‘Tajming’ je dobar. Svjetsko nogometno prvenstvo zauzelo je srca i oči stotina milijuna ljudi na svijetu.

I baš u to vrijeme u Izraelu dolazi do nove eskalacije sukoba. Američki predsjednik, komentirajući civilne i dječje palestinske žrtve u napadima na ionako već skučena naselja (koji bi mogli biti početak završnog etničkog čišćenja koje cionisti na Palestincima rade već preko pola stoljeća) rekao je prije neki dan da Izraelci imaju pravo na svoju državu, a sad valjda koje mrtvo dijete simo-tamo… Još jednom je zorno pokazao o kakvom je bešćutnom poslušniku i robotu riječ, kojeg se ipak u svijetu kao štuje i kao ozbiljno shvaća jer je taj jadničak kao neki američki predsjednik.

I baš u vrijeme tih zbivanja na Bliskom istoku, netko sruši avion iznad područja gdje se sukobljavaju Ukrajina i Rusija. Kako prikladno! Kao što je jedan  naš zrakoplovni stručnjak nedavno na televiziji rekao – zašto su uopće otvoreni putnički koridori iznad takvog zaraćenog područja? Trebali bismo povjerovati da su Ukrajinci ili Rusi dovoljno glupi da učine nešto takvo kao što je rušenje putničkog aviona punog Nizozemaca, čija zemlja predstavlja srce (ili jedno od njih) Europske unije koja je u NATO- savezu (doduše u položaju podređenom Amerikancima što scenarij čini još elegantnijim, bilo bi ipak preočigledno da se srušen zrakoplov pun Amera. Osim toga, foru s ubijanjem Amerikanaca su već prodali za vrijeme rušenja Blizanaca 11. rujna.).

Odlučio sam napraviti istraživanje u stilu suvremenog novinarstva – pročitati novine. Doduše , nisam pročitao neke strane novine nego domaće, ali princip je isti, sve ostalo su nijanse (inače glasi ovako: pogleda se što kažu ti oglasnici i to se prenese kao istinita vijest – ne treba zaboraviti da vijesti ne barataju informacijama iz prve ruke nego prijepisima iz svjetskih informativnih centara koji su nadzirani. Zato je tako lako plasirati bilo koju interpretaciju – dovoljno je da to učini par ključnih centara, a svi ostali će samo prenijeti). Zapravo sam poželio, ne skidajući oko s ‘master-plana’ o kuhanju svjetskog rata, i na temelju navedene premise o namještaljci, vidjeti što se može između redova ili na kraju tekstova iščitati drugi dan nakon rušenja aviona, dok je sve još donekle svježe. Nikad ne znaš što se može naći u prelistavanju početnog kaosa informacija. Čak sam i kupi jedan Jutarnji, jer mi se on činio najviše ‘loaded’.

Prvo na što sam naletio išlo je u prilog tezi da je obrazac ovog događaja isti kao i obrazac rušenja Blizanaca u New Yorku. Neki komentator je napisao komentar naslova “Europsko usvajanje al-Qa’idina načina ratovanja”, rekavši da je ovo znak raspada civilizacijskih vrijednosti Zapada (bolje da nas netko što prije dovede u neki novi red), da  se putnički avion na redovnoj liniji ne može pogoditi slučajno i da ga je gotovo nemoguće zamijeniti za vojnu letjelicu, zbog male brzine. To ima logike mada je u suprotnosti s nekim drugim tekstovima na istoj stranici koji govore da su ukrajinski separatisti zamijenili putnički zrakoplov s transportnim Illjušinom 76. Kako god da bilo, komentar završava potpuno ispravnim zaključkom da je “namjerno ubijanje civila koji putuju s obiteljima, koji se ne mogu braniti i koji dolaze iz zemalja nezahvaćenih sukobom potpuno nemoralan, neljudski čin koji se ničim ne može opravdati”.

blizanciSvakako istina, ali dajte da se prvo dogovorimo tko zaista stoji iz ovog čina koji ima još paralela s 9/11, po pitanju prezentacije događaja u medijima. Vrijeme je možda da se doista prihvati ideja o razmjerima bešćutnosti prema ljudskim životima koji vladaju u krugovima koji pokušavaju upravljati događajima u skladu sa svojim cijevima. Cijelo vrijeme te mračne tipove, ili one koji za njih rade, u zamjeni teza nevjerojatnih razmjera vidimo po medijima prezentirane kao uglednu gospoda u odijelima koji pričaju o pravdi i miru.

Podsjetimo se paralela: nakon rušenja Blizanaca, odmah ujutro svijet je bio preplavljen obavijestima da je to napravio  Osama bin Laden, a sve je bilo garnirano detaljnim biografijama njega i njegove obitelji. Fascinantno je bilo za vidjeti kako su svi glavni mediji, u nekoliko sati usred kaosa koji je vladao, odmah znali tko je i kako počinio teroristički akt. Da netko sa strane gleda, mogao bi zaključiti da su svi ti podaci i tekstovi već bili unaprijed pripremljeni, što će nam CIA i FBI i NSA, kad novine u par noćnih sati naprave takva detaljna istraživanja. Nitko se nije obazirao na činjenicu da je čovjek već bio mrtav, o čemu sam detaljnije pisao u knjizi “Dečki, odjebite u skokovima”, što je i moja današnja poruka. Važno je imati na umu – ako nešto piše u novinama, ne znači da se tako i dogodilo, a ponekad ne znači niti da se uopće dogodilo (kao već spomenuto ‘ubojstvo’ bin Ladena, koje su, prema slavnoj fotografiji, predsjednik i američka vlada gledali uživo da  bi poslije, kad su ljudi zatražili da snimku vide jer tijelo bin Ladena nisu vidjeli jer je, prema nepostojećem starom muslimanskom običaju, navodno jednostavno bačeno preko palube broda  u more, rekli da nemaju snimke jer su se sve kamere na kacigama vojnika pokvarile! A što su onda gledali onako zapanjeno – bijeli zid? To je trebalo provariti. Ali većina medija s time nije imala nikakvih problema.)

Vratimo se paraleli s 9/11 i press-clipinzima koji su odmah ujutro učvrstili priču koja se i danas papagajski ponavlja. Sličan slučaj je, čini se, i sada – naime, već na sljedećoj stranici novina koje sam listao, pod naslovom “Lice zla”  (uvijek isti propagandni rječčnik, slogan kojim treba prodati neki proizvod, sjetimo se popularnog izraza “Osovina zla”, koji je služio za poticaj nekim nedavnim napadima svjetske alijanse – čitaj SAD i bratije – na suverene zemlje), rasprostire se detaljni tekst o životu nekog Igora Strelkovog, vođe ruskih pobunjenika koji je navodno naredio taj pokolj u zraku.

Dakle, krivac se već zna i dalje ne treba istraživati. Pisalo je i da su ukrajinski mediji razglasili da  je on na svojoj Facebook-stranici priznao rušenje zrakoplova, ali je to odbačeno je taj čovjek nema profil ni na jednoj društvenoj mreži.

Bilo je i par zanimljivih detalja na kraju glavnog teksta definirajućeg naslova naslova “Rusi kriju dokaze: rakete su uništili, a vojnike pobili”. Ti detalji se,  kako to obično bude, nalaze na kraju teksta.

Evo citata: “Iako će se teško opravdati, predstavnik Donjecke republike Sergej Kvataradze izjavio je da oni ne raspolažu raketnim sustavima koji bi mogli gađati zrakoplove na tim visinama te da sustavi kojima raspolažu mogu doseći visinu od tri do četiri tisuće metara.”

Zanimljivo. No, tko će uočiti taj detalj pun brojki uz tekstove prepune fotografija članova poginulih obitelji iz srušenog zrakoplova. Po ne znam koji put će se emocije ljudi, potaknute namještenim događajem, iskoristiti za dobivanje pristanka na akcije koji prije tog događaja nitko ne bi odobrio, kao što je to možda u ovom trenutku neka vrst vojnog pritiska na Rusiju.

Još je u nastavku pisalo: “Pojavila se i vijest da je ukrajinski dispečer iz kontrole leta tražio da Boeing leti na nižoj visini – 10 060 metara, umjesto ‘zadane na tom području’ od 10 660  metara”. Što je sad to, netko ga je namještao da bude bolji cilj?

Fascinantno mi je i kako svi olako prelaze preko činjenice da se opet radi o zrakoplovu tvrtke Malaysia Airlines, iste one čiji je zrakoplov zagonetno i nikad suvislo objašnjeno nestao prije nekoliko mjeseci i time potaknuo dugotrajnu kontroverzu svjetskih razmjera  o kojoj možete više čitati na drugim mjestima.

I sad opet evo događaja kojeg će se koristiti kao okidač za daljnje akcije I – možete li vjerovati, od silnih zrakoplovnih kompanija na svijetu – peh opet ima – Malaysia Airlines!. Ma baš nemaju sreće! Ili možda, ako pustim mašti na volju kao pisac nekog trilera, ta kompanija služi nekome kao paravan pa je se koristi po potrebi.

Kad smo kod pitanja hoće li ovaj, za neke svjetske struje baš prikladan događaj, doista poslužiti kako okidač, treba samo poslušati koje su riječi napisali američkom predsjedniku da ih kaže, toj lutki na koncu i PR-glasnogovorniku nadnacionalne elite. Sve je govorio naslov: “Obama – ovo je poziv na buđenje Europe i svijeta.”

Rekao bih da  se ustvari o tome radi, traženju i stvaranju povoda za svjetski sukob. A imajući u vidu koliko je već puta prodan potpuno isti tip scenarija, u prikladne slučajnosti ovakvih razmjera kao što je rušenje tog zrakoplova ne vjerujem ni koliko je crnog pod noktom.

Jer možemo se zapitati i ovo: mislite li doista da su Rusi tako glupi? I koliko je uopće teško navođenom raketom skinuti avion u današnje vrijeme? I koliko je do danas bilo takvih tragedija u kojima su stradali avioni puni nevinih putnika, što raketiranjem što od bombe, pa nitko nije zbog toga počinjao rat?  I kome ta ‘nenadana’ situacija najviše ide na ruku?

Nadnacionalnim kuharima rata  sigurno.

Slika se doista čini kristalno jasnom. Baš je bilo nezgodno što su stvari u Ukrajini izgubile svoj početni intenzitet. Krim je pripojen Rusiji, i tu više skoro da nema nikakvih previranja,  a ukrajinske snage čiste gradove od proruskih snaga. Još malo i stvari bi se stabilizirale ili bi se barem svi naviknuli na to novo žarište nestabilnosti. A ne možete  manipulirati kroz stabilizaciju nego samo kroz  kaos. Trebalo mi je to biti jasno iste sekunde ( a ne tek nekoliko sati kasnije)  kad sam na naslovnici određenih novina, koje uvijek promiču agendu  manipulatora, vidio i sam način kako su sročeni naslovi, od već spomenutog “Obama: ovo je poziv na buđenje Europe i svijeta” (valja je potrebno malo jače uvući zemlje Europske unije u djelovanja koja SAD, Velika Britanija i Izrael  tako zdušno i jezovito rade već duže vrijeme, pa nadalje:
“Hoće li Zapad stati na kraj ovom čovjeku?” (Putin je na slici);

“Svijet na rubu sukoba”;

“Putinova Rusija je opasna kao SSSR”;

“Svijet optužuje Moskvu”;. (Pod ‘svijet’ čitaj “SAD i EU”, a pod “SAD i EU” čitaj ‘manipulatorska skupina koja upravlja tim cjelinama I gradi svjetsku diktaturu metodom problem-reakcija-rješenje’, gdje je rješenje uvijek veća centralizacija moći, manja prava ljudi ili neki novi rat.). Uvijek se pitam: lažu li ti ljudi po novinama namjerno ili su jednostavno prejako isprogramirani da mogu dignut glavu i maknut krmelje iz očiju ili ih ipak ego sili da se naprave jako pametnima prenoseći kao svoje misli zaključke servirane negdje drugdje. Nemam pojma…Valja kombinacije svega po malo.

Svijet zapravo nije na rubu sukoba, odnosno ne mora biti, osim ako to šefovi požele, a ove vijesti po novinama služe samo tome da nas uvjere da događaji i odluke imaju neki svoj autonomni tok i da je to jednostavno tako, a ljudi su samo promatrači. ‘Vijesti’ nas žele uvjeriti da je to neminovno i tako stvoriti kod ljudi prešutni pristanak. Kojeg ne bi bilo da piše istina – neki tipovi žele ‘skuhati’ Treći svjetski rat.

To je sve tak glupo.

Ta količina ignorancije prema ljudima danas se može vidjeti na svakom koraku i na svakoj razini. Recimo, bilo je bizarno gledati kako počinje marketinška kampanja za novu hrvatsku predsjednicu i kako se takve stvari odlučuju negdje drugdje i puno vremena prije izbora, kao spontano.

Prvo je, ako me sjećanje ne vara, krenula kao vijest u novinama, na razini trača: “Priča se…”. Kad  je jednom objavljena, odjednom se počelo pitati aktere što misle o tome, pa je Koli govorila da nema ništa za reći, a Joske nije ništa govorio (vjerojatno nije imao što za reći jer javne kandidature nije ni bilo, samo trač po novinama) pa su rekli u novinama da se predsjednik boji, čime je već implicirano kakvog moćnog protivnika ima pred sobom. I tako ‘mic po mic’, u umove ljudi je već usađena ideja tko će biti predsjednik nakon Josipovića, a da izbori još nisu ni na vratima. Poučni primjer primjene marketinških tehnika.

Ali i tu ima toliko toga više. Iz nekog razloga, mainstream-mediji su objavili da je navodna buduća predsjednica član Trilateralne komisije (koju je osnovao potrčko Elite David Rockefeller kao jedan od trusta umova koji s nadnacionalnih razina kreiraju politiku, trendove i zbivanja u svijetu) kao i još dvije osobe (Hanžeković i Luković). Ne bih duljio o tome, ali zanimljivo je da je jedan poznat po ulozi direktor najveće domaće banke, za drugog se priča da preuzima najveći novinski holding, a treća je eto – buduća predsjednica. Banka, novine, predsjednik – što ti treba više?

Iz te perspektive bilo je doista bizarno čuti kad je kandidatkinja (inače pomoćnica glavnog tajnika humanitarne organizacije zvane NATO koja po svijetu ljude bombardiranjem spašava i oslobađa od njihovih zlih vođa) za predsjednicu rekla da se odlučila kandidirati – iz brige za narod! Netko se tu gadno nagutao tripova. Možda da i ja uzmem kojeg da mogu provariti ovakve stvari. Excuse me while I kiss the sky!

Jedino ne znam koji su to tako važni planovi za Hrvatsku da su u Trilateralnu komisiju, koja ima samo nekoliko stotina članova na svjetskoj razini, u relativni kratkom roku pozvana čak tri iz Hrvatske.

Ali nije sve to od jučer. Manipulacija ljudskim doživljajem i osjećajima može se pratiti i u slijedu hrvatskih predsjednika. Prvo je predsjednik bio ozbiljni nacionalist nesklon humoru koji je valjda bio potreban za ratna vremena. Kad ga se htjelo maknuti, kao pobjednik u ratu i dalje je uporno dobivao izbore usprkos novinskoj propagandi protiv njega, pa je na kraju umro od bolesti. Ionako su se svi pomalo zasitili tvrdoglavosti i tvrdoće stavova pa ga je zamijenila suprotnost – vic-maher iz naroda zbog kojeg je izgledalo kao da je ‘stega’popustila, sve u smijehu  sve u šali, a počeli su nas bolje gledati u EU i slične bezvezarije. Kad je vic-maher svima dosadio i kad su se svi počeli pitati ne bi li predsjednička figura trebala biti malo dostojanstvenija – evo nam skladatelja i pravnika! Pa koja to zemlja ima, da joj skladatelj bude predsjednik, pa makar imao i karizmu kuhinjske krpe. Mora da smo daleko dogurali!

Također je zanimljivo što su svi predsjednici bili potpuni anonimusi i autsajderi prije nego su postali predsjednici.

I što sad? Koju foru još nisu prodali u svojoj prodaji iluzije promjena. Već prodani štosevi i predsjednički profili ne dolaze u obzir, to je očito, logika političkog tržišta zahtijeva nešto novo na što će se ljudi upecati. I sad se opet događa isto –  aparatčik bez pravog političkog identiteta koji glumi fikusa u NATO-u odjednom – neočekivano (za nas, ne za njih) – postaje predsjednik(ca) i prije izbora. Mogu samo pretpostaviti da je to slična formula kao u SAD-u nakon Busha – dvojba u stvaranju iluzije promjena je bila: crnac ili žena (Hillary)?

Izbor je pao na crnca jer to je ipak veća promjena za SAD, pa su svi svršavali kakav se napredak demokracije zbiva kad crnac može biti predsjednik u zemlji koja je praktički do nedavno imala u nekim svojim dijelovima segregaciju i robovlasnički sustav. Kako kod nas imamo manjak crnaca (ja znam samo za četiri, a osobno poznajem samo jednog, Hameda Bangouru, ali sumnjam da bi on htio biti predsjednik RH), ostalo je samo da to bude žena. Još jedan veliki napredak – simpatična, šarmantna gospođa kao suprotnost predsjedniku koji je (u slici prema javnosti) doduše pristojan ali i pomalo beskrvan i bez pretjeranog šarma. Sve se pribojavam da bi mnogi mogli doživjeti neugodna iznenađenja i (baš kao kod Obame) podcijeniti količinu poslušnosti i, kad dođe do pitanja posluha, razmjere odsustva empatije iza nasmiješenog lica i topline komunikacije budućeg nositelja predsjedničke titule. U novinskom tekstu u jednom tjedniku, o životu dotične (tako se to, primijetio sam, uvijek radi kad netko dolazi na vlast – sva sila podataka iz mladosti da ga se učini ljudskijim i simpatičnim), spominje se kako je u školi imala same petice. Dobar znak ili još jedan simptom poslušnosti autoritetima?

Još jedna zorni primjer da se plan mora slijediti usprkos svemu jest i način kako je donesen novi Zakon o radu, prepun smanjivanja radničkih prava pod krinkom omogućavanja lakšeg zapošljavanja (zapravo je riječ samo o lakšem otpuštanju). Forme radi, provedena je javna rasprava. Nije se znalo da je to samo radi forme, to je postalo jasno tek onda kad se s prijedlogom novog zakona nijedna od interesnih grupa uključenih u pregovore nije složila, ali ga je vlada ipak donijela. Ignorirala je i prijedloge opozicije, ali sve to možete objesiti mačku o rep jer bi ta opozicija, da je na vlasti, donijela isti zakon, a ovako se može pretvarati da je opozicija i skupljati bodove za sljedeće izbore jer nije ona u ovom trenutku bila ta koja je morala odraditi prljavi posao za korporatiste. Jedna od predstavnika vlasti se stvarno proslavio rekavši nešto u stilu da ovaj zakon ipak u sebi sadrži konsenzus – jer se s njime nisu složili ni udruge poslodavaca ni sindikati. Nisam vjerovao svojim ušima kad sam to čuo!

Kak je to sve glupo.

I za kraj, da opet pogledamo stvari iz više razine, one više od lokalnih aparatčika koji vlastitim sugrađanima izmiču tlo ispod nogu (ili bar u tome sudjeluju svim srcem), pa onda razne više i od kuhara svjetskog rata, sve do razine pacifikacije stanovništva. Ono što su sada napisati tj. prepisati donedavno sam nalazio samo u knjigama koje su se bavile istinom i zato dobivale etikete  ‘teorije urote’.

Evo te vijesti iz novina od prije nekoliko tjedana, od slova do slova (jer  je, kao i sve istinski bitne informacije, bila na dnu stranice, na tek nekoliko kvadratnih centimetara):

“Protiv depresije – BRITANCI ŽELE U VODU DODAVATI LITIJ. London – U vodu za piće trebalo bi dodavati litij da bi se smanjio broj samoubojstava i depresivnih, tvrde britanski znanstvenici. Litij se inače koristi u psihijatriji, no u vrlo niskim količinama ima ga i u pitkoj vodi. Britanci nisu prvi s ovom idejom, za dodavanje litija u vodovod zalažu se i Japanci i Amerikanci”.

Bravo, dečki! Vrhunska ideja! Psihijatrijske lijekove za umirenje, ravnodušnost i tupost (ali bar nisi u depresiji) treba staviti ravno u pitku vodu! Svakako, bilo bi dobro imati ljude koji će još manje reagirati, koji će biti još manje zainteresirani za zbivanja ili pretupi da ih uopće probaju shvatiti.

Možda bi se trebalo zapitati koje su okolnosti dovele do depresije  kod ljudi, i kad se shvati da je to rezultat prisilnog udaljavanja od vlastite biti onda bi  društvo ponovno trebalo početi usmjeravati prema ljudskosti i humanosti, to bi bio moj prijedlog. Znate ono – bez kuhanja svjetskog rata, bez uništavanje temelja egzistencije ljudi zakonima o radu, bez nasilnih programa štednje, bez produžavanja škole na sve ranije uzraste, bez skraćivanja porodiljnih dopusta i  produžavanja radnog vremena, bez širenja straha svih mogućih vrsta…. Tada će i depresije nestati.

Samo što to nije cilj, ona je ipak dosta dobar povod za eutanaziju ljudskog duha.

Čitamo se! Krešimir Mišak/nexsus-svjetlost

kamenjar.com

facebook komentari