Kako god okreneš

0

Ljeto je bilo kišovito, ali ni ova jesen koja nam se približava izgleda ne će biti bolja. Zbog toga je zacijelo ljepše putovati širim, suvremenijim cestama. Jedna takva stigla nam je blizu svjetski poznatog molitvenog središta u župi Međugorje. Nedavno je otvoriše, presjekoše prije vrpcu, blagoslov…, ne, nisu je blagoslovili. Vjerujem medijima barem ovo. Umjesto blagoslova bio je vatromet. On je zacijelo obveselio i pomoći će u svakoj nevolji hodočasnike što će tom novom cestom nastaviti ovamo dolaziti u desetcima i stotinama tisuća. Dobro, nazivaju ih turistima, ali nemoguće je skriti razlog njihova dolaska. Oni traže Boga, pomno slušaju svoju Kraljicu mira i preobražavaju ovaj svijet. Tu su i mnogi domaći slični njima. Međutim, briga zagovornika društva bez Boga za sve to. Nema Boga i gotovo, davno je to rekao komunistički komesar.

Poduku da Boga nema izgleda da je izvrsno svladao Neven Kovačić. Čak su to zabilježile i kamere i fotoaparati. U Zagrebu je na prosvjedu »Raskinimo vatikanske ugovore«, bacio na tlo staricu Ružicu Ćavar. Ne će se ona šuljati oko njegovih bezbožnih plakata, iako su se on i njegovi prije toga šuljali oko njezinih. Sad, ona priča o razumu, o toleranciji, priča o ljudskim pravima, nešto je što mora malo pričekati. S ovim vjernicima ne može se drukčije. Udri po glavi, lomi ruke, Ružici baš onu lijevu. Ogradiše se kasnije organizatori od svega, što nimalo ne pomože napadnutoj. Nabrojimo ih: »Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku«; Inicijativa »Nisam vjernik«; udruga »Protagora«. Bilo je i drugih, ja ove pronađoh u medijima.

Nije mi se dalo mirovati pa u tim medijima, točnije na internetu ako baš hoćemo, pronađoh kada se ovi ovako prosvijetliše te ustaše protiv Boga i svih onih koji su za njega, bez obzira koliko ih je i bez obzira na demokraciju. Zamislite, bi to u zemaljskom raju. Bože mili! Šapnu zmija Evi da zagrize u jabuku (tako kažu umjetnici, teolozi kažu u plod s drveta spoznaje dobra i zla), pa će progledati, prosvijetliti se. I zagrize ona, dade i Adamu te smo danas tu gdje jesmo. Pronađoh i da je to bio čin pobune, trenutak kada je čovjek počeo slobodno misliti. Meni, pak, pade na pamet križ. Mi vjernici vjerujemo da nas je on prosvijetlio, ispravio onaj Evin ugriz. Gledam ga na zidu svoje sobe. Što bih ja bez njega u svim svojim trenutcima?! Kako god okreneš, on me je spasio i on me je vodio, a nastojat ću da tako bude i ubuduće.

Bilo bi zanimljivo čuti što o svemu ovome misli benediktinka, časna sestra Theresa Forcades. Nju su prošlih dana doveli u Šibenik na neki festival Fališ, festival alternative i ljevice, kako sami kažu, ma što god to značilo. U tim njihovim krugovima postala je poznata po propitivanju katoličkog nauka u području ćudorednosti. Spomenula je tako kako žena ima pravo odstraniti fetus ako je teško bolestan. Nije rekla što ako su se liječnici prevarili pa su taj njezin fetus, koji drugi nazivaju dijete, zabunom proglasili bolesnim. Ona je išla dalje. Njoj je važna znanost, njezine spoznaje. Razum kolo vodi, a duša je očito prevladana. Mnogima se to nije učinilo nimalo vjerski, nimalo ispunjeno mudrošću s križa pa su joj stoga prigovorili. Je li to još jedan ugriz u onu jabuku?

Marin Čilić očito je poznatiji od spomenute benediktinke. Ipak, njega to nije ponijelo, on i dalje vjeruje u svoga Boga onako kako su ga učili roditelji, djed i baka, jednostavno kraj u kojem je odrastao. Uspeo se na teniski vrhunac i nakon što je došao kući otišao na sv. misu, tijekom nje čitao poslanicu i tako posvjedočio što mu je važno u životu. Svi su mu zapljeskali, onako od srca. U goste mu je došla i kandidatkinja za hrvatsku predsjednicu Kolinda Grabar Kitarović. Nedugo prije toga u televizijskoj emisiji Bujica izjavila je da je katolkinja, da ima pravo to reći kao što to pravo ne uskraćuje drugima koji kažu da su agnostici. Oni koji prate politiku lako su shvatili da je mislila na trenutnog hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića. Rekao je on to u više navrata, možda bi rekao još jedanput da je Marinu Čiliću došao u goste. I nije. On i molitva nekako se ne vole. Tek određeni mediji izvijestiše, drugi to sakriše, da je gvardijanu fra Željku Železnjaku zabranio da na čakovečkom središnjem trgu održi zajedničku molitvu i blagoslov u povodu 23. obljetnice oslobođenja Međimurja. To je valjda ta nova pravednost o kojoj je govorio prije nekoliko godina kada je stupao na vlast. Tko zna, možda je baš to nagnalo onog nesretnog Nevena da postupi onako kako je postupio.

Ljudi se pitaju i što je nagnalo Željku Markić, pročelnicu udruge »U ime obitelji«, da upravo sada krene s referendumom o tzv. preferencijalnom glasovanju. Pred vratima su nam predsjednički izbori, vrijeme je da se razmotri što je kroz svoj mandat učinio dosadašnji predsjednik Ivo Josipović. Međutim, umjesto svega priča o referendumu. Puno ih je nezadovoljno zbog toga, HDZ nije Markićku podržao pa ona viče da su jednaki SDP-u. Netko kaže da joj se jednostavno zavrtjelo u glavi otkada joj je HDZ pomogao da uspješno privede kraju onaj prošli referendum o braku. Što god bilo po srijedi, uvijek treba paziti kada što iznijeti na vidjelo. Podrazumijeva se, usput pripaziti na odvijanje samog referenduma ako je već tako dogovoreno. U onaj škotski prošlih dana mnogi dvoje. Britanci se prepali poraza pa su navodno sa svime »mućkali«. Priča ide dalje, pričekajmo što će još iz toga izići.

Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu za sada je izgleda sve jasno. Presudili su Ivi Josipoviću, Stjepanu Mesiću, Vesni Pusić i Miloradu Pupovcu. Proglasili su ih veleizdajnicima. Nisu štitili hrvatski narod na što su pozvani svojim službama. Slično čeka i tuđince koji su radili i još rade protiv hrvatskih probitaka, a počesto su tu među nama. Kažu da su tako činili još stari Rimljani. Pitanje je samo, hoće li sve ovo podržati hrvatski narod. Čini mi se da hoće jer se u posljednje vrijeme budi iz svoje teške šutnje. Da nije, ne bi nam tako bezobzirno po našim trgovima tukli starice. Očito su se prepali i djeluju živčano. Slično kao naši protivnici devedesetih godina prošloga stoljeća. Nitko zaista narod ne može pobijediti kada je on toga svjestan.

Neke silnice iz prošlih dana pokušao sam povezati u smislenu cjelinu. Mislim da nije važno jesam li uspio, nego je važno hoće li svatko od nas uspjeti početi razmišljati svojom glavom. Dogodi nam se da dopustimo drugima da nam je nakljukaju i spremni smo to braniti čak i šakama. Dotle je istina na sasvim drugom mjestu. Treba je potražiti želimo li uspješno proći ovozemaljskim prašnjavim stazama.

Miljenko Stojić

facebook komentari