Kako je Ćosić na vrijeme shvatio da je ‘U boj, u boj’ ratno-huškačka pjesma

14

Ta primitivna pjesma kojoj je mjesto u Čavoglavima, a ne na stadionima odmah je zasmetala suptilnom sluhu našeg Borisa. Sličan i istančan sluh ima i Borisov kolega i istomišljenik Branimir Pofuk i mnogi drugovi bliski „upravniku” Stipi Alfieru kojega njegovi obožavatelji zovu punjena ptica.

Marin Ćilić je novi hrvatski bronhij. Trenutno svi lakše dišemo. Nakon njegove sjajne pobjede na US OPEN-u pokazalo se da Hrvatima ne treba puno da budu sretni. Samo dobro plaćen posao na kojem se baš previše ne radi, auto s dodatnom opremom, kuća i vikendica, može i malo veći stan i život je san. Od svega navedenog za sad je tu nažalost samo Ćilićeva pobijeda. S vremenom, za recimo od 100 do 150 godina svi će imati posao, kuće, Dinamo će igrati u Ligi prvaka, što više i dočekat će proljeće. Da je Goran ranije postao Ćiliću trener i da ga je recimo zapitao “Jesi li ručao?”, Ćilić bi odgovorio “Jesam!”, a onda bi Goran rekao: “E onda udri tu lopticu!”. Ćilić bi u tom slučaju ranije postao i naš heroj. No dobro, i ovako se lakše diše. Kako sam ja pasionirani tenisač odmah sam našao jednu sličnost sa Ćilićem. Danas je svima jasno da je Marina prije svega trebalo uvjeriti da ima igru za pobijediti i najbolje kao što su to Federer, Đoković i Nadal. I Goranu je to uspjelo. Vidite, i kod mene je slična situacija. Ja već dulje vrijeme uvjeravam moje partnere u tenisu da sigurno mogu igrati još lošije nego što igram. No, nažalost nitko mi ne vjeruje. Tvrde da sam u zabludi i da se lošije zaista ne može igrati. Izgleda da ću morati promijeniti trenera.

single_652x435_1395233463hrt_stipe_alfier_gallery800Kad smo već kod športa, i nogomet je šport. Gledam utakmicu Hrvatska : Malta. Na HRT-u prenosi Boris Ćosić. Čini mi se da je blizak s “upravnikom” svih HRT-ovih Dnevnika. Naime, u jednom trenutku navijači počeli provocirat veliku većinu liberalnih i progresivnih navijača kojima je stran svaki nacionalizam i koji slušaju Lepu Brenu i gledaju Žikinu dinastiju, a ne vole Thompsona. Počeli se navijači ognjištari derat „U boj, u boj, za narod svoj…” Ta primitivna pjesma kojoj je mjesto u Čavoglavima, a ne na stadionima odmah je zasmetala suptilnom sluhu našeg Borisa. Sličan i istančan sluh ima i Borisov kolega i istomišljenik Branimir Pofuk i mnogi drugovi bliski „upravniku” Stipi Alfieru kojega njegovi obožavatelji zovu punjena ptica. Ćosić je na vrijeme shvatio da se tu radi o ratno huškačkoj pjesmi. Misli Boris, oni bi nas opet zaratili. S kim? Zna se! U boj za narod svoj! Koji narod, razmišlja Boro. A što je s narodnostima? A što je s nacionalnim manjinama? Naročito sa jednom. I pošto pristrani sudac nije htio prekinuti susret zbog grubog vrijeđanja naroda i narodnosti očevici kažu da su Borisa jedva zaustavili da ne prekine prijenos. Ali, ako se ovo još jednom ponovi, zaprijetio je Boro, više me ništa neće spriječiti da isključim mikrofone. Osim ako se ognjištarski navijači ne ispričaju naprednim i liberalnim navijačima tako da zapjevaju svakom uhu dragu „Po šumama i gorama naše zemlje ponosne…” Pričam s prijateljem Lukom Zaradićem i ogorčeno mu kažem „Kud to vodi Luka, još će na stadionima početi svirati Thompsona!” „Vidi se da ne ideš na tekme”, reče Luka, „pa na stadionima samo Thompson i svira”. Imao je pravo Slavek Goldstein kad je napisao putopisnu knjigu „41. godina koja se vraća”. No, nama je naš Boris, govoreći iz srca, svima dao putokaz što možemo, a što ne smijemo zapjevat.

Milan Kundera je napisao „Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe.”

Čitam sa posebnim zanimanjem tipičnu hrvatsku polemiku između kolumniste Ivice Šole i glavnog analitičara predsjednika Josipovića, Dejana Jovića. Odmah je uočljiv sukob starog, prevladanog, prevaziđenog, retrogradnog i uskogrudnog Šole s modernim, progresivnim, proeuropskim, proengleskim i projugoslavenskim Jovićem. Zatucani i neobrazovani Šola zlobno tvrdi da je naš Dejan za njega sigurnosni problem. Naravno, bez ijednog dijalektičkog argumenta. Šola, onako jadan, pouzda se u činjenice, ne znajući da je Dejan davno završio školu u kojoj je vrijedilo pravilo „Ako se činjenice ne slažu s našom istinom, to gore po činjenice.” Naivni Šola od nekud je izvukao Dejanovu znanstvenu analizu o hrvatskim generalima pa citira Dejana „Pogledajte hrvtaske generale, pa tu ne možete otkriti je li to pripadnik mafije ili države.” „In medias tres” kako bi rekli pravi generali iz Dejanu drage Juge. No, na Šolinu žalost naš Dejan je u pravu. Samo se prisjetite kako izgleda Gotovina, Markač, Ante Roso, Krstičević i da ne nabrajam dalje. Cosa nostra. Šaka jada. A kada se prisjetite pravih generala naše slavne JNA, kako su oni izgledali? Recimo Blagoje Ađić, Aca Vasiljević, pa haška zvijezda Mladić, Mile Martić i slični likovi. Da srce zaigra Dejanu i svima nama naprednim i progresivnim. Dobro, po čl. 38. Ustava RH Dejan ima pravo na svoje mišljenje i stavove. Ne može njega klerikalac Šola u tome sprječavat. Dejanov šef je vrhovni zapovjednih hrvatske vojske. Ili armije kako voli reći Dejan. Dejan je ujedno i njegov glavni analitičar i savjetnik. Između ostalog i za mafiju. Josipovićev don Corleone. I zato sam siguran da u hrvatskim oružanim snagama nema ni jednog Al Caponea. Naročito onih mafijaša iz Oluje. Da se je dosadni Šola popeo na živce i drugima, a ne samo Dejanu pokazala je i Ružica Cigler, bivša glavna urednica Večernjaka. Kako je to uobičajno i u skladu sa dobrim medijskim običajima Ruža je u jednom broju Večernjaka srezala Šolu kao peršun. Na sitno. Ona je skužila da je Šola plagijator. Plagirao je sam svoj raniji tekst. I umjesto da zločestog Šolu pozove na razgovor i povuče ga za uši dobronamjerna Ruža objavi na čitavoj strani Večernjeg svoju ispriku čitateljima zbog groznog Šolinog krimena. Sljedeće subote Dejan prosto ne može da veruje kad je vidio da je Šolina kolumna opet na istom mjestu. To je ujedno i dokaz da je predsjednik Josipović apsolutno u pravu kad predlaže referendum za promijenu Ustava, a kojim promijenama bi dobio daleko veće ovlasti nego do sada. Ako taj referendum uspije, ode Šola šorom. Osobno mislim da Dejan Jović ima pravo na svoju ljubav prema Jugi. Samo ako na tome ostane.

Krleža je jednom napisao „Ljubav prema jednima ostavlja dovoljno prostora za mržnju prema mnogim drugima.”

mustac-i-perkovicZa relativno kratko vrijeme započet će suđenje u Švabiji našim zaslužnim drugovima Perkoviću i Mustaču. U narodu se osjeća strepnja. Ljudi se snuždeno pitaju kako je uopće moglo doći do toga da poraženi Švabe sude pripadnicima pobjedničke narodne vojske. Zna se da je Perković sugestivno i uvjerljivo objasnio Švabama da se je neprijateljska emigracija morala ponekad odstrijeliti samo zato da bi Njemci mogli mirno plivati na svojim luft madracima jugoslovenskim Jadranom. Ali tko će tupavim Švabama tu sofisticiranu obrambenu taktiku objasnit? Možda to uspije Nobilu. Ne znam. Švabe pitaju da li je Srpski popularni junak Arkan još živ. Kad je izašao iz pritvora u Zagrebu Ante Nobilo je bio tužilac i siguran je da je bio živ. Mnogi misle da su za smrt Željka Ražnjatovića Arkana krivi Hrvati. Da ga oni nisu pustili iz pritvora i da mu Joža Boljkovac nije poklonio pištolj, on bi danas bio Nobilov klijent. I sigurno bi ga branio i obranio pred neovisnim hrvatskim sudovima. Ali problem je pred nama drugovi. Pojavu osuditi, a drugove Perkovića i Mustača spasit. I u skladu sa tom mudrom i humanom parolom u akciju je krenuo premudri Igor Alborghetti. Igor je jako zabrinut procesnim egzibicijama Vrhovnog pokrajinskog suda u Munchenu. Švabe nas stalno gnjave, traže nekakve dokaze, pitaju nas o tajnim policijama kojih u demokratskom centralizamu nije nikada ni bilo. I zbog zaštite interesa Lijepe naše Igor predlaže da Hrvatska na suđenje pošalje svoje službene promatrače. Moramo zaštiti naše interese dok smo još na vlasti, misli Igor. A drugove po mogućnosti spasiti. Poznato je da je Hrvatska imala službene promatrače u Haagu kad se sudilo Hrvatima. Najpoznatiji promatrač bio je Stipe Mesić koji je sve oduševio, a najviše Haško tužiteljstvo. Dobro, ovo sa Njemcima je nešto drugačije. Tu smo na vrijeme pojavu uočili, ali i uz sav trud i zalaganje drugove nismo spasili. Samo smo se malo osramotili. Ali još nije kasno misli Igor, perjanica Jutarnjeg i hrvatskog novinarstva. Kad bi se recimo moglo postati novinar godine zbog pametnih prijedloga, evo nam odmah pobijednika. Usput neka za svaki slučaj nazove Slobodana Novaka kretenom i fra Duka će mu predati pobjednički pehar.

Robert Frost je napisao „Mozak je sjajan organ. Uključi se isti trenutak kad se probudite i radi sve dok ne dođete u ured.” U ovom konkretnom slučaju ured Jutarnjeg.

HDZ dobro predviđa događaje. Ima pregled igre kao Ray Charles. HDZ je protiv referenduma udruge „U ime obitelji” kojim se želi promijeniti izborni sustav. Dobri, stari HDZ. I slijepcu je jasno da će taj referendum uspjeti bez problema. Ni Ustavni sud neće se usuditi proglasiti takovo referendumsko pitanje neustavnim. Sve će proći vrlo jednostavno. Kao zagrijanim nožem kroz putar. Umjesto da iskoriste sretnu okolnost što je HDZ-ov glavni rival SDP također protiv i priklone se sigurnom pobjedniku, mudre HDZ-ovske glave traže široku javnu raspravu. Nisu ni za izborni prag od 3 % jer bi tobože u Sabor ušlo previše stranaka. Ni sad u Saboru nema mjesta pa bi nastala prevelika gužva. Neki će morati stajati i to točno na izbornom pragu od 3 %. Protiv su zabrane predizbornih koalicija, što je gotovo pravilo u demokratskom svijetu. Boje se da bi mogla propasti njihova koalicija sa velikim i snažnim HSLS-om koja sam ne može ni sanjati o saborskim klupama. No, oni su spremni i na stajanje. Tako da im saborske klupe nisu problem. I vidimo da novi HDZ zbog čiste solidarnosti sa SDP-om propušta ući u momčad koja pobjeđuje. A što će se reći onima koji će potpisati zahtjev za referendum. Bit će ih od prilike jedan milijun. Skoro kao gledaoca Žikine dinastije. HDZ-ovci će vjerojatno reći mi smo se šalili. Nije u referendumima sve, glasujte za HDZ. Naravno, nakon široke javne rasprave.

Još je Winstron Churchill rekao „Ako želiš spriječiti neku političku odluku, organiziraj javnu raspravu.”

Bunjevci nisu ni Srbi ni Hrvati, oni su naši. Nije rekao, ali je mislio Srpski predsjednik Nikolić. Prije toga je onima koji nisu Srbi, ali su njegovi poklonio školske knjige na čirilici. Kako bi pokazao da su njegovi. Predsjednik Josipović reagirao je rezolutno i oštro „Ja ga razumijem jer je predizborna kampanja.” Liberalni vojvoda kaže da Srbija svima omogućava svojim Ustavom da se izjasne kako žele. Zato se Bunjevački Hrvati i mogu izjasniti da su Srbi ili u najgorem slučaju da nisu Hrvati, kad god to zažele. Sada sa zahvalnošču od bivšeg četničkog vojvode dobivaju školske knjige na čirilici. HDZ se trgnuo i diskretno protestirao. Javilo se i Ministarsvo vanjskih poslova, dajući do znanja da će se ta stvar riješiti diplomatskim putem i izražavajući žaljenje što neke stranke na tom minornom pitanju skupljaju jeftine poene. I sad vidimo na djelu hrvatski jal koji ne prihvača, kako je rekao vojvoda „srpsku velikodušnu gestu” kojom se Hrvatima daruje „udžbenike na ćirilici.” Još su nam samo trebali uz to darovati još jedan reprint časopisa „Zenit” u kojem izdavač Ljubomir Micić s pravom Hrvate smatra križancima papige i majmuna.

A hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova trebalo se držati pametne izreke Winstona Churchilla koja glasi „Diplomat je onaj koji dva puta dobro razmisli prije nego ništa ne kaže.”

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

  • zdenka

    Bravo gospodine Hodak! Ogoliti društvene prilike kod nas na način kako to samo on zna, dajući pritom svojim promišljanjima i onu prijeko potrebnu humorističnu notu, e, to ne može svatko. Članak molim, nek ostane-kad me uhvati najveća čamotinja,pogledat ću opet.

    • Članke je uvijek lako naći, imaju dobru i finu tražilicu, gore desno u kutu, gdje je onaj znak ‘povećalo’ , ‘lupa’, sitnozor! samo ukucaš pojam, probaj! odlično je

  • zdenka

    Dočim sam uključila radijo, već mi se smrklo, kad su stali nabrajati broj nezaposlenih na ZZZ, ovdje kod nas! Pa neću u ‘tužnu liru’- Šta ‘tužnu’. evo me korak dalje, pa ću u ‘mračnu’! Gledam mlade ljude di ubijaju vrijeme ispred gostijone i sinjskog gradonačelnika kako u laganom ritmu brodi u Passatu vw (šofer ga vozi dakako) i za njim u Merđi, jezdi njegova supruga. Kono reče ‘ima se ima’..

  • zdenka

    Sjetila sam se jedne bake stare 86 godina i njenih ‘primanja’ od 600 kuna, pa ne mogu shvatit ovoliki primitivizam..Pa, da mulcu nije neugodno šta će mu svit reć..Šta nije sija na biciklu i on i ona, pa možda ne bi bili ni onako salasti. Pravo ružno za vidit a još nako mladi ljudi!

    • tvigi

      Nema nista bolje kao zapocet radni tjedan s Hodakovom kolumnom. Bravo

      • zdenka

        Tako je Tvigice-Samo tjedan nije započeo radno. Obrnuto od toga. No, ništa zato, barem je granulo sunce, pa se može malo izać vanka.

  • zdenka

    Pa dobro..Svi smo već shvatili da prčevitom S.Alfieru smeta slovo H-, ali da i Dragi Ćosiću…’Pa zar i ti sine Brute’..

  • zdenka

    Čobanski, primitivni imperijalizam-rođen sa četničkom crnom zastavom i mrtvačkom glavom-danas se predstavlja s jugoslavenskom crvenom petokrakom zvijezdom.Okrutnost balkanskih komesara pokopala je svaku slobodu i dostojanstvo civiliziranih ljudi. Njihovi nasljednici nastavljaju davno započetu misiju samo ovaj put to rade u rukavicama.

  • zdenka

    Ovaj dio sam jučer previdjela-Ne mogu vjerovat da se o ovoj ‘zgodi sa udžbenicima’ oglasilo i Ministarstvo spoljnih poslova?! Ne mogu vjerovat!

    • tvigi

      Pusicka?!

      • zdenka

        E, sad ti..Zezaš je li:)

      • zdenka

        Evo mene opet, vako zločeste..A ni to nije bilo davno, kad je jedna dr. Kalođera poslala jedno pismo i Saboru i Josipoviću i sve redom..Jesu li ga pročitali ne znam,al ja jesam. U svom gnjevnom osvrtu na lik i djelo ministrice Pusić, doktorica je između ostaloga ustvrdila-Da osobi koja ima pozadinu širu i od Teksasa, niko ne može pomoć-

        • tvigi

          Jesam haha. Siroko joj je jedino to. Umno je skucena u regijon.
          Zezam naravno, u Hodakovu stilu 🙂

          • peppermintt

            nažalost i nas ugura u svoju skučenost