Pratite nas

BiH

Kako je Dežulović branio (za) Jugoslaviju

Objavljeno

na

Kad je Tomica Ivković završavao karijeru u jugoslavenskom dresu, Boris Dežulović je svoju tek započinjao. Doduše na malo grbavijem terenu. Mlad, drčan, naoštren, nije se libio startati kramponima pravo u kosti protivniku. I dok je većina dizala ruke od Jugoslavije, a poneki i rukavice, Boris je hvatao prve utakmice u plavom dresu. Ne moramo ni spominjati da se odmah istakao i vrlo brzo ustalio u timu. Na svom prvom gostovanju na inače domaćem terenu, nova nada jugoslavenske obrane pokazala je svu raskoš svog talenta. Doduše nije bilo puno posla za jugoslavenskog vratara, jer je protivnik bio sabijen u vlastiti šesnesterac i panično spašavao glavu izbacujuć loptu u korner i radeći očajnički faulove oko vlastitog šesnesterca, gdje je vrebao majstor za slobodnjake” artiljerijski Siniša Mihajlović” kodnog imena Ratko Mladić.

Boris_DEZULOVIC_vikarSlobodnih udaraca je ustvari bilo i najviše jer je tehnička premoć momaka u plavom, ovaj put za gostovanje obučenih u sivomaslinaste dresove bila očita. Sijevalo je oko stativa, tresle su se prečke i sve se činilo da protivnik neće izdržati, pogotovo kad je robusni centarfor sivomaslinastih “Blagoje Adžić” par puta zatresao protivničku mrežu. Možemo ustvari zaključiti da je golman Jugoslavije Boris Dežulović to poluvrjeme bio prilično nezaposlen i napade na protivnički gol gledao je sa prilične distance. Mogao je samo uživati u slici kako njegovi suigrači naprosto oru protivničku polovicu. Možemo reći da bi ga tko malo i zapazio u tom prvom poluvremenu kad skoro nije ni opipao loptu, pa bi onako trčkarao po šesnaestercu čisto da se malo zagrije. Stanje je bilo takvo da su mnogi gledatelji neravnopravne utakmice govorili jedna drugome da je plavi, odnoso sivomaslinasti tim, komotno mogao izići na teren bez golmana. Dok je jedna strana terena bila preorana projektilima koji su sijevali sa svih strana druga strana je bila potpuno netaknuta.

A onda je počelo drugo poluvrjeme. I nitko ne zna što se dogodilo u poluvremenu, zašto su na teren istrčale potpuno različite momčadi. Ona iz prvog poluvremena koja se bila šćućurila u vlastiti šesnaesterac i panično izbijala lopte, odjednom je, prvo stidljivo i oprezno a onda sve hrabrije i bezobraznije kretala u protunapade. Ekipa koja je prvo poluvrjeme orala i preoravala protivničku polovicu kao da je ostala bez force. Istina, još su se par puta i u drugom djelu zaletjeli na protivničku polovicu ali su brzo gubili loptu i bivali su stučeni lakonogim kontrama. Protivnik je počeo igrati presing i na njihovoj polovici. Nastala je pomutnja i njihov, u prvom poluvremenu nezaposleni golman, morao je sve češće intervenirati. A on se nije štedio. Radio je parade, uklizavao, branio i rukama i nogama, boksao, izlijetao van šesnaesterca, rušio protivničke napadače ko čunjeve. Ali protivnik nije odstajao. Boris je branio, Boris se izvijao, Boris nije dao, Boris je i inetrevenirao kod suca, tražeći da se pola protivničke ekipe isključi, hrabrio je ekipu, galamio na klonule, bodrio i davao snagu. Ali sve uzalud. Borina ekipa je malo po malo malakasavala a Borina mreža se punila. I na kraju kao u nekoj tužnoj baladi, njegova ekipa je napustila teren, jednostavno se evakuirala. Još je pucalo, još je sijevalo a Boris se i dalje bacao, čupao lopte ispod prečke, nadljudskom snagom bio čas u zraku, čas u klizećem položaju, sam protiv svih. A kad je vidio da mu je ekipa napustila teren i da je ostao kao u nekom prastarom mitu, sam kontra svih, tražio je prekid utakmice, ridajući očajno, na koljenima i udarajući od bijesa šakama o mokar travnjak, suznih očiju, zahtjevao poništenje rezultata.

I onda kad je sudac već davno odsvirao kraj i kad su se svjetla na stadionu pogasila, i kad je zadnji gledatelj napustio tribine a i kad je samo vjetar raznosio ljuske od koštica, on je i dalje vikao, bodrio, galamio, radio parade i trčao od stative do stative.

Neki su ga gledali kao heroja, drugi kao čudaka koji, treći kao neizlječivog romantičara koji ne želi skinuti štucne, kopačke i rukavice i dan danas revno trenira ako jednom dođe do revanša i ako se se izgubljena utakmica poništi.

A oni koji ga bolje poznaju kažu da i danas kad sretne suca koji je sudio tu povijesnu utakmicu zna potezati za rukav i pokazivati prstom negdje u daljinu, tražeći da isključi cijeli protivnički tim, zbog neferplaya jer da stalno rade neke sitne faulove nad njegovim igračima.

Ostala je samo legenda i jedna tužna priča o jednoj velikoj požrvotvornosti, o golmanu koji nije htio baciti rukavice ni kad su svi napustili teren, o igraču koji i danas zaigra i koji i danas brani isti gol, sjetna priča o zadnjem golmanu koji je stajao na branki Jugoslavije.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati