Kako je franak srušio sve iluzije o sposobnosti Vlade

0

Slučaj je htio da švicarski franak skoči za tridesetak posto baš na na dan objavljivanja Vladinih mjera o oprostu dijela duga blokiranim građanima. Na primjeru posljedica tako naglog jačanja švicarske nacionalne valute vidjelo se da su Vladine mjere beskorisne i neučinkovite. Još je jednom potvrđeno da Vlada odluke donosi bez prethodnih dubinskih analiza te simulacija pozitivnih i negativnih učinaka. Ova je mjera loš marketinški trik koji bi naciju trebao uvjeriti da je nakon tri godine potpune bešćutnosti Vlada odjednom postala socijalno osjetljiva.

Što uopće znači ta Vladina odluka da će se oko 60.000 građana oprostiti 10.000 kuna duga ako su dužni teleoperaterima ili jednoj od četiriju banaka koje su pristale na sporazum, odnosno 25.000 kuna ako su dužni nekom komunalnom poduzeću u jednom od 6 gradova koji su također pristali biti dio ovih mjera? Ta mjera mogla bi u najidealnijem slučaju obuhvatiti 19 posto građana s blokiranim računima. Po realnim procjenama, s obzirom na to da je riječ o samo četiri banke i šest gradova, obuhvatit će manje od deset posto onih koji imaju blokirane račune.

Nije dugo trebalo da stručnjaci izračunaju da je nekome tko ima ratu kredita od 600 švicarskih franaka ona preko noći s 14. na 15. siječnja postala veća za 600 kuna. Ako netko u svom kućnom budžetu nije imao toliko novca viška nakon što je platio kredit i sve režije, to znači da ovaj mjesec neće moći platiti kompletnu ratu kredita. Budući da može otplaćivati kredit od 600 franaka, netko takav sigurno po svojim primanjima nije socijalni slučaj. Osim toga, ima tako veliki kredit, pa treba pretpostaviti da ima i nekretninu koju otplaćuje. On po najmanje dva pretpostavljena kriterija ne ulazi u kategoriju onih kojima Vlada namjerava oprostiti dugove. Ako u 21 dan od dana dospjeća rate kredita ne nađe taj novac, banka mu može blokirati sve njegove račune. Tek će tada naš pretpostavljeni junak ove priče postati socijalni slučaj, ali ne odmah. Banka koja mu blokira račune uzimat će sebi novac, a njemu će se gomilati dugovi za režije, drugo obveze, možda i potrošačke kredite ili slično. Kad se jednog dana banka namiri, na njegovom će računu sjediti druge ovrhe i on će biti u problemu u puno duljem vremenskom razdoblju od lipnja ove godine, do kad traje ova mjera „oprosta dugova“, po riječima ministrice Opačić.

Što uopće znači ta Vladina odluka da će se oko 60.000 građana oprostiti 10.000 kuna duga ako su dužni teleoperaterima ili jednoj od četiriju banaka koje su pristale na sporazum, odnosno 25.000 kuna ako su dužni nekom komunalnom poduzeću u jednom od 6 gradova koji su također pristali biti dio ovih mjera? Ta mjera mogla bi u najidealnijem slučaju obuhvatiti 19 posto građana s blokiranim računima. Po realnim procjenama, s obzirom na to da je riječ o samo četiri banke i šest gradova, obuhvatit će manje od deset posto onih koji imaju blokirane račune.

Umjesto da je Ovršni zakon ili barem odredbe koje omogućuju potpunu blokadu računa stavila izvan snage te da je primijenila institut prava na oduzimanje trećine primanja i tako dvije trećine primanja oslobodila od blokade kod građana koji još imaju posao, Vlada je pribjegla kozmetičkim mjerama bez stvarnog učinka.

Treba se zapitati čemu uopće služi ta potpuna blokada računa kad je čak i Vlada prije mjesec dana priznala da je izostanak potrošnje glavni razlog zašto država ne može izaći iz recesije? S tako masovnom blokadom računa kod građana, potrošnje ni ne može biti.

Kad bi Vlada ukinula mogućnost da Fina blokira račune građanima i kad bi cijelu priču organizirala tako da ovrha funkcionira kao i svaki drugi trajni nalog koji građanin može dati svojoj banci, tada bi se ovrhe provodile i završavale puno brže nego danas, kad su blokirani računi zamrznuti, a siva ekonimija cvate. Svakog mjeseca s računa svakog dužnika ovrhom bi se skidala trećina svega što tamo sjedne i bio bi zadovoljan dužnik, a bili bi sretni i vjerovnici. Tko onda ne bi bio sretan? Zašto danas imamo ovako masovne blokade računa?

Sretni ne bi bili odvjetnici specijalizirani za provođenje ovrha. Sad kad su računi sasvim blokirani, a siva ekonomija cvate, ukupni dug građana ne smanjuje se, nego svakog mjeseca raste za oko milijardu kuna. Budući da vjerovnici ne primaju onoliko koliko očekuju na račun duga, onda treba pisati nove podneske i proširivati ovrhu za nove iznose i tako unedogled. Zanimljivo je da naši teleoperateri, kao i velika komunalna poduzeća imaju vrlo brojne pravne službe, ali svejedno imaju ugovore s pojedinim odvjetničkim uredima koji im pišu prijedloge za ovrhe. Po važećim odvjetničkim tarifama, ti podnesci prilično se skupo naplaćuju. Kao što sam već rekao, kad bi se svakog mjeseca uzimala trećina primanja, ne bi bilo potrebe za stalno nove podneske. Zašto te podneske prema javnim bilježnicima, koji također naplaćuju stalno nove nadopune ovrha, ne pišu pravnici iz pravnih službi komunalnih poduzeća i teleoperatera, ja stvarno ne znam. Pretpostavljam da bi to trebao saznati Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, poznatiji pod kraticom USKOK.

Dok se USKOK ne pokrene, nama preostaje samo vjerovati onome što istražuju i saznaju mediji. Jedan portal objavio je da je bivši odvjetnik Orsat Miljenić pri stupanju na dužnost ministra pravosuđa u svome uredu imao oko 11.000 ovršnih predmeta u obradi. Inače, za mandata Orsata Miljenića, odnosno ove sadašnje Vlade, ozakonjeno je ovo masovno blokiranje računa. Prije negoli je Milanović sa svojim ministrima preuzeo dužnost, u Hrvatskoj je bilo oko 25.000 blokiranih računa. Danas ih je 320.000. Vlada je skrojila mjere koje bi u naboljem slučaju mogle biti pomoć za 60.000 građana s blokiranim računima. Što je s ostalih 260.000? Oni trenutno nisu predmet marketiške priče o socijalno osjetljivoj Vladi u izbornoj godini.
izvor:Politika plus, autor Ante Gugo

facebook komentari