Kako je Katolička crkva izgradila zapadnu civilizaciju?

0

„Philip Jenkins, istaknuti profesor povijesti i religijskih znanosti sa Sveučilišta Pennsyilvania, antikatolicizam naziva preostalom prihvatljivom predrasudom. Teško je osporiti njegovo stajalište.

bog i covjekU našim medijima i popularnoj kulturi jedva da postoje ikakve granice kada je riječ o ismijavanju Crkve. Moji studenti, ako uopće išta znaju o Crkvi, onda je to obično povezano s navodnom crkvenom ‘pokvarenošću’, o kojoj su im njihovi srednjoškolski profesori ispričali nebrojene priče upitne vjerodostojnosti. Čini se da ta priča o katoličanstvu obiluje neznanjem, represijom i stagnacijom. Činjenica da zapadna civilizacija Crkvi duguje uvođenje sustava sveučilišta, dobrotvorni rad, međunarodno pravo, razne znanosti, važna pravna načela i mnogo drugih stvari na većinu ne ostavlja neki upečatljiv dojam.
Zapadna civilizacija duguje Katoličkoj crkvi mnogo više nego što veina ljudi, uključujući katolike, uopće shvaća. Crkva je zapravo izgradila zapadnu civilizaciju.“„Crkva kao odgojiteljica Europe, bila je jedino svjetlo što je preživjelo učestale najezde barbara. Te najezde tijekom IV. i V. stoljeća uzrokovale su ozbiljno nazadovanje onih aspekata života koje povezujemo sa samim pojmom civilizacije: dostignuća kulture, gradskoga života i života misli.“„Puke statistike ne mogu dovoljno istaknuti ostvarenja benediktinskoga reda, ali do početka XIV. stoljeća ovaj red iznjedrio je Crkvi 24 pape, 200 kardinala, 7000 nadbiskupa, 15 000 biskupa i 1500 kanoniziranih svetaca. Na svojemu vrhuncu ovaj red mogao se podičiti sa svojih 37 000 samostana. Statistike ne ističu samo njihov utjecaj unutar Crkve; redovnički ideal postao je toliko uzvišen u društvu da je do XIV. stoljeća redu pristupilo nekih 20 careva, 10 carica, 47 kraljeva i 50 kraljica.“

„’Obnovu poljodjelstva u velikome dijelu Europe dugujemo redovnicima’, tumači jedan stručnjak. ‘Gdje god da su došli’, nastavlja drugi, ‘obraćali su divljinu u obrađenu zemlju; nastavili su sa uzgojem stoke i poljodjelstvom svojim vlastitim rukama, isušivali močvare i krčili šume. Zahvaljujući njima Njemačka je postala plodna zemlja.’ Također je zabilježeno da je ‘svaki benediktinski samostan bio poljoprivredna škola za cijelu regiju u kojoj se nalazio.’ Čak i francuski državnik i povjesničar Francois Guizot, koji je živio u XIX. stoljeću i baš i nije bio sklon Katoličkoj crkvi, primjetio je: ‘Benediktinski redovnici bili su zemljoradnici Europe; činili su to u popriličnoj mjeri, povezujući poljodjelstvo s propovijedanjem.’“

„Gdje god bi se zatekli redovnici su uvodili usjeve, gospodarske grane i metode proizvodnje koje su ljudima u tim krajevima bile nepoznate. Tako bi negdje uveli uzgoj stoke i konja, a na drugome mjestu varenje piva ili uzgajanje bobica ili voća. Zahvaljujući redovnicima razvila se trgovina žitaricama u Švedskoj, proizvodnja sira u Parmi, uzgoj lososa u Irskoj, a na mnogim mjestima uzgoj najkvalitetnije vinove loze. Redovnici su znali sakupljati vodu s izvorišta kako bi je dijelili u vrijeme suše. Zapravo, upravo su redovnici samostana svetoga Lovre i svetoga Martina prema Parizu usmjeravali vodu koja se beskorisno razlijevala livadama Svetoga Gervaisa i Bellevillea. U Lombardiji seljaci su od redovnika naučili navodnjavati polja, što je uvelike pomoglo da se glas o plodnosti i bogatstvu toga područja proširi Europom. Redovnici su također bili začetnici rada na polu unapređivanja pasmina stoke umjesto da taj proces prepuste slučaju.“
„Uz to, otkriće pjenušca pripisuje se Dom Perignonu iz opatije svetoga Petra, odnosno Hautvillersa na rijeci Marni. On je 1688. Postavljen za pivničara svoje opatije te je eksperimentirajući i miješajući vina napravio prvi pjenušac. Osnovna načela proizvodnje pjenušca koja je on postavio vrijede do današnjih dana.“

„Zahvaljujući razgranatoj mreži komunikacije koja je postojala između različitih samostana, tehnološke informacije širile su se brzo. Tako nalazimo vrlo slične sustave opskrbe vodom u samostanima koji su međusobno udaljeni tisućama kilometara. ‘Ovi samostani’, piše jedan stručnjak, ‘bili su ekonomski najučinkovitije jedinice koje su ikada do tada postojale u Europi, a možda čak i u svijetu.’“

„Bilo da je riječ o rudnicima soli, olova, željeza, alauna ili sadre, bilo o metalurgiji, kamenolomu mramora, brušenju, staklarstvu, izradi metalnoga posuđa, uopće nije bilo djelatnosti u kojoj redovnici nisu pokazali svoju domišljatost i istraživački duh. Koristeći vlastiti radnu snagu, oni su je prakticirali i doveli do savršenstva.“

„Primjerice, početkom XI. stoljeća redovnik imenom Eilmer svojom je zračnom jedrilicom poletio do visine od 180 metara; ljudi su to pamtili sljedeća tri stoljeća. Stoljećima nako toga događaja otac Francesco Lana-Terzi, koji nije bio redovnik, nego svećenik isusovac, predmetu letenja pristupio je mnogo sustavnije, time stekavši čast da ga nazovu ocem zrakoplovstva. On je u svojoj knjiziProdromo alla Arte Maestra godine 1670. prvi opisao geometriju i fiziku letjelice.“
„Prvi sat o kojemu postoji pisani dokaz napravio je budući papa Silvestar II. za njemači grad Magdeburg oko 996.“
„Richard iz Wallingforda, opat benediktinske opatije svetoga Albana iz XIV. stoljeća (i jedan od pokretača zapadne trigonometrije) poznat je po ogromnom astronomskom satu koji je osmislio za taj samostan.“

„Kasnih 1990-ih arhometalurg Gerry McDonnell sa Sveučilišta Bradford u blizini samostana Rievaulx u sjevernome Yorkshireu (Engleska), pronašao je dokaz stupnja tehnološkoga napretka koji je bio ispred velikih strojeva XVIII. stoljeća proizašlih iz industrijske revolucije.“

„Iznenađuje činjenica da ipak nekim drugim samostanskim knjižnicama i skriptorijima (prostorijama predviđenima za prepisivanje tekstova) dugujemo zahvalnost što su preživjela silna djela stare latinske književnosti. U slučaju kada ta djela nisu spasili i prepisali redovnici, njihovo preživljavanje možemo zahvaliti knjižnicama i školama koje su se nalazile uz velike srednjovjekovne katedrale. Dakle, i onda kada Crkva nije izravno pridonosila civilizaciji, ona je čuvala knjige i dokumente koji su bili od poticajne važnosti za civilizaciju koju je ona imala spasiti. Opisujući fundus svoje knjižnice u Yorku, veliki Alkuin – poliglot i teolog koji je blisko surađivao s Karlom Velikim na obnavljaju učenja i učenosti na području zapadno-središnje Europe – spominje djela Aristotela, Cicerona, Lukana, Plinija, Stacija, Pompeja Troga i Vergilija. U svojim pismima citira i druge klasične autore, uključujući Ovidija, Horacija i Terencija.“

„Osim što je bio plodonosan u umjetničkim i intelektualnim pothvatima (samostan) Monte Cassino je obnovio zanimanje za tekstove klasične antike: Velik broj tekstova obnovljen je u jednome mahu, a svi bi oni u protivnom bili izgubljeni zauvijek; u ovome razdoblju i upravo ovome samostanu dugujemo očuvanje kasnijih Tacitovih Anala i Historija (Tabla XIV.), Apulejeva Zlatnoga magarca, Senekinih Dijaloga, Varonova djela De lingua latina, Frontinova De aquis i tridesetak rečenica Juvenalove Šeste satire koje se ne mogu pronaći ni u jednome drugom rukopisu.“

„Nakon što su u XII. stoljeću prije Krista Grci u Mikeni doživjeli katastrofu pod prodorom Dorana, neki stručnjaci kažu da su uslijedila tri stoljeća potpune nepismenosti poznata kao mračno doba Grčke. U toj zbrci i neredu pisanje je jednostavno iščezlo. Upravo je posvećenost redovnika čitanju, pisanju i obrazovanju spriječila da strašna sudbina mikenskih Grka ne zadesi Europljane nakon pada Rimskoga Carstva. Zahvaljujući redovnicima, ovaj put pismenost je preživjela političku i društvenu katastrofu.“

„Jedan drugi kroničar sličnih uvjerenja napisao je o redovnicima ovo: ‘Oni nisu samo osnovali škole i njima upravljali, nego su i postavili temelje sveučilišta. Oni su bili mislioci i filozofi svojega vremena te su oblikovali političku i vjersku misao. Njima, svima skupa i pojedinačno, njima možemo zahvaliti na neprekidnosti niti koja veže misao i civilizaciju antičkoga svijeta s kasnim srednjim vijekom i suvremenim dobom.’“

„Thierryjeva vjerska uvjerenja ispunjavala su ga gorljivošću prema slobodnim umijećima. Za njega, kao i za mnoge druge velike umove Srednjega vijeka, discipline koje su činile Quadrivium, odnosno arimetika, geometrija, glazba i astronomija, pozivale su studente da razmatraju načine na koje je Bog uredio svijet i da poštuju prekrasno umijeće Božjega stvaranja. Trivium, odnosno gramatika, retorika i logika, omogućavale su ljudima na uvjerljiv i razumljiv način izrazriti ono što su uočiti takvim propitivanjem.“

„Rogeru Baconu, franjevcu koji je predavao a Oxfordu, divili su se zbog njegova rada na području matematike i optike, a smatraju ga pretečom suvremene znanstvene metode.“

„Sveti Albert Veliki (oko 1200. – 1280.) također zvan Albertus Magnus, školovao se u Padovi, a kasnije se pridružio redu dominikanaca. (…) U knjizi Dictionary of Scientific Biogaphy (Rječnik znanstvene biografije) piše da je bio ‘poznavatelj svih grana znanosti i da je kao takav bio preteča suvremene znanosti u viskokome sSednjem vijeku.’“
„Otac Nicolaus Steno (1638. 1686.) npr., luteranski obraćenik koji je kasnije postao katolički svećenik, zaslužan je za ‘postavljanje većine načela suvremene geologije’“

„Upravo iz isusovačkoga reda, koji je osnovao ignacije Lojolski u XVI. stoljeću, izniknuo je veliki broj katoličkih svećenika koji su se bavili znanošću. Suvremeni povjesničar opisuje što su sve isusovci postigli do XVIII. stoljeća: Oni su pridonijeli razvoju sata s njihalom, pantografa, barometra, relektornoga teleskopa i mikroskopa, na različitim znanstvenim poljima poput magnetizma, optike i elektriciteta. Promatrali su, u nekim slučajevima prije nego što je itko drugi to činio, šarene pruge na Jupiterovoj površini, Andromedinu maglicu i Saturnove prstenove. Teoretizirali su o cirkulaciji krvi (neovisno o Harveyu), o teoretskoj mogućnosti letenja, o načinu na koji Mjesec utječe na plimu i oseku, o svjetlosti kao valovima. Karte zviježđa južne polutke, logika simbola, protupoplavne mjere na rijekama Po i Adige, uvođenje znakova plus i minus u talijansku matematiku – predstavljaju dio isusovačkih dostignuća, a istaknuti znastvenici poput Fermata, Huygensa, Leibniza i Newtona nisu jedini koji su rado surađivali s isusovcima.“

„Ponovno buđenje zanimanja za rad oca Ruđera Boškovića započelo je u drugoj polovici XX. stoljeća. Jedan suvremeni stručnjak govori da je onaj uvaženi svećenik dao ‘prvi dosljedan opis atomske teorije’, više od stotinu godina prije pojave suvremene atomske teorije. Danjašnji povjesničar znanosti oca Boškovića naziva ‘istinskim tvorcem fundamentalne atomske fizike koju danas poznajemo.’“

„Tako su isusovci potvrdili…kamen temeljac Keplerove inačice Kopernikove teorije i ‘srušili aristotelovsku fiziku na nebesima’ promatranjima provedenima u crkvi San Petronio u srcu papinske države. To nije mala stvar. Zapravo, korištenje meridijana u bolonjskoj katedrali San Petronio, prema riječima poznatoga francuskoga astronoma iz XVIII stoljeća, Jeromea Lalandea, ‘označilo je epohu u povijesti obnove znanosti’. Raniji izvor iz XVIII. stoljeća potvrđuje da će ovo postignuće ‘biti slavljeno još dugo vremena zbog besmrtnosti veličine ljudskoga duha, koji je s tolikom preciznošću na zemlji mogao preslikati pravilno uređeno kretanje Sunca i zvijezda’. Tko je mogao naslutiti da će katoličke katedrale toliko puno pridonijeti razvoju znanosti?“

„Činjenica je, kao što to ističe J. L. Helibron s kalifornijskoga sveučilišta Berkeley, da je ‘Rimokatolička crkva proučavanju astronomije pružila više financijske pomoći i društvene potpore tijekom više od šest stoljeća, od obnavljanja antičkih učenja tijekom kasnoga Srednjeg vijeka sve do prosvjetiteljstva, nego ijedna druga institucija, odnosno vjerojatno nego sve druge institucije.“

„Jedan od najčuvenijih među ovim misliocima bio je otac Francisco de Vittoria. Kritizirajući španjolsku politiku Vitoria je postavio temelje teorije suvremenoga međunarodnog prava te ga zato ponekad nazivaju ‘ocem međunarodnoga prava’, čovjekom koji je ‘prvi međunarodnome pravu pristupio na suvremeni način. Zajedno s ostalim teolozima pravnicima, Vitoria je branio doktrinu da su svi ljudi jednako slobodni; na temelju prirodne slobode, on je zagovarao njihovo pravo na život, kulturu i vlasništvo.’“

„Kao što je Hanke dobro zaključio: ‘ideali koje su neki Španjolci željeli pretočiti u djelo kada su zakoračili u Novi svijet, neće izgubiti svoj sjaj sve dok ima ljudi koji vjeruju da drugi narodi imaju prvo živjeti, da je moguće iznaći pravedne metode razvijanja odnosa među narodima i da su u svojoj suštini svi narodi ovoga svijeta ljudi. Sa svim ovim idejama Zapad se poistovjećuje već stoljećima, a one nam dolaze izravno od onog najboljeg što predstavlja katolička misao. Tako imamo još jedan stup zapadne civilizacije što ga je sagradila Katolička crkva.“

„Jean Buridan (1300. – 1358.) na primjer, koji je bio rektor Sveučilišta u Parizu, dao je značajan doprinos suvremenoj teoriji novca. (…) Nicolas Oresme (1325. – 1382.), Buridanov učenik, sam je značajno pridonio monetarnoj teoriji. Oresme je bio erudit koji je vrlo dobro poznavao matematiku, astronomiju i fiziku, a njegovo djelo ‘Traktat o podrijetlu, prirodi, zakonu i izmjenjivanju novca’ opisano je kao ‘prekretnica znanosti o novcu’, koja je ‘postavila standarde što će stoljećima biti nenadmašni, a koje u određenome pogledu uopće nije bilo moguće nadmašiti’. Njega čak nazivaju ‘utemeljiteljem monetarne ekonomije’“

„U IV. stoljeću Crkva je počela financirati izgradnju bolnica u toj mjeri da je gotovo u svakome većem gradu izgrađena po jedna.“

„Martin Luther, kao jedan od najokorijelijih neprijatelja Katoličke crkve koji je ikada živio, morao je priznati: ‘Pod papinstvom ljudi su barem bili milosrdni i nije bilo potrebno nikoga prisiljavati da udijeli milostinju. Danas, za vladavine evanđelja (pod čime misli na protestantizam), umjesto da daju, jedan drugoga pljačka i može se reći da nitko ne misli da išta posjeduje sve dok se ne domogne onoga što ima njegov susjed.“

„Baš kao što su nasrtaji engleske Krune na samostane u XVI. stoljeću oslabili mrežu dobrotvornoga djelovanja koje je na tim ustanovama počivala, i nasrtaji na Crkvu u vrijeme Francuske revolucije u XVIII. stoljeću zadali su udarac izvorištu toliko korisnoga djelovanja. U studenome 1789. Revolucionarna francuska vlada nacionalizirala je (drugim riječima zaplijenila) crkvenu imovinu. Nadbiskup Aix en Provencea upozoravao je da takav čin krađe prijeti sustavu obrazovanja i socijalne skrbi francuskoga naroda. Naravno, bio je u pravu. Godine 1847. Francuska je imala 47 % manje bolnica nego u godini zapljene, a 1799. broj studenata upisanih na sveučilišta smanjio se na 12 000, dok je deset godina ranije upisano 50 000 studenata.“
„U procesu oblikovanja suvremenih pravnih sustava zapadnoeuropskih država u nastajanju, europski pravnici XII. stoljeća uzeli su kao model kanonsko (crkveno) pravo.“

„Konačno, sama ideja prirodnih prava, za koju se dugo mislilo da u potpunosti potječe od slobodnih mislilaca XVII. i XVIII. stoljeća, zapravo potječe od katoličkih kanonista, papa, sveučilišnih profesora i filozofa. Što više stručnjaka proučava zapadno pravo, tim jasniji postaje trag što je Katolička crkva utisnula našoj civilizaciji i sve je uvjerljivija tvrdnja da ju je ona izgradila.“

„Žene je toj vjeri djelomice privlačilo to što je Crkva posvetila brak, uzdižući ga na razinu sakramenta i što je zabranila razvod (što je u stvarnosti značilo da muževi nisu mogli ostaviti svoje žene bez ičega kako bi oženili drugu). Također zahvaljujući katoličanstvu žene su zadobile više samostalnosti. ‘Žene su u nauku Crkve pronašle zaštitu’, piše filozof Robert Phillips, ‘te im je bilo dopušteno oblikovati vjerničke zajednice koje su mogle biti samoupravne – što je nezamislivo u bilo kojoj kulturi staroga svijeta… Pogledajte samo kako je dugačak popis svetica. Gdje bi izvan Katoličke crkve bilo moguće da žene upravljaju svojim vlastitim školama, samostanima, viskokim školama, bolnicama i sirotištima?’“

„Ovo su neke od osobitih zamisli koje je Crkva unijela u zapadnu civilizaciju. Većina današnjih mladih ljudi o nauku Crkve o ljudskoj intimnosti saznaje samo na osnovi iskrivljenih slika, a u kulturi unutar koje žive ne mogu razumjeti njegov smisao. Vjerna zadaći koju ispunja već dvije tisuće godina, Crkva nastavlja nuditi moralnu alternativu mladim ljudima uronjenima u kulturu koja ih bezočno uči tražiti trenutno zadovoljstvo. Crkva se prisjeća svojih istakutih osoba poput Karla Velikoga, svetoga Tome Akvinskoga, svetoga Franje Asiškoga, svtoga Franje Ksaverskoga i još mnogih poznatih drugih koje nam postavlja za primjer kako čovjek istinski treba živjeti. Njezina poruka? Ukratko, poruka je ovo: Možete težiti biti jedan od ovakvih ljudi – graditelj civilizacije, veliki genij, sluga Bogu i ljudima ili odvažni misionar – ili biti samoživa jedinka usmjerena na zadovoljavanje svojih apetita. Naše društvo čini sve što je u njegovoj moći kako bi vas navelo na ovaj drugi put. Budite svoji. Ne idite u čoporu, nego proglasite svoju neovisnost od kulture kojoj je tako malo stalo do vas i proglasite da namjeravate živjeti kao čovjek, a ne kao zvijer.“ katolik.hr

facebook komentari