Kako je predsjednik Tuđman u trenucima samoće doživio pad Vukovara

0

Kad se vrata predsjednikova ureda zatvore, suradnici odu i on ostane sasvim sam, nastupa ona najintimnija ljudska bol koja ne pravi razliku između običnog građanina i predsjednika države

tudjman_portZdravka Bušić te 91.-e bila je šefica kabineta Franje Tuđmana. Osoba od njegova najvećeg povjerenja. Provodila je s njim najteže ratne dane, od jutra do mraka. Kroz njene ruke prošla su sva ratna izvješća koja su svakodnevno Predsjedniku stizala s ratišta. Među njima i ona vukovarska,

Ne postoji osoba koja danas tako autentično može svjedočiti o Tuđmanovim osjećajima u dramatičnim danima pada Vukovara. Učinila je to tijekom snimanja filma “Sasvim nepoznati Tuđman”, koji će u prosincu biti objavljen u Večernjakovom ciklusu političkih dokumentaraca, redatelja Miljenka Manjkasa. Direktno.hr ekskluzivno donosi dio razgovora s gospođom Zdravkom Bušić.

“Mi Vam skoro nikada nismo išli kući prije ponoći, jedan sat, dok bi sva izvješća s ratišta došla. Predsjednik Tuđman nikada nije otišao dok sva izvješća s ratišta ne bi pogledao. Bilo je nas nekolicina koji smo bili baš uz njega i pripremali mu izvješća u tim ratnim danima.” 

Na pitanje o toj dramatičnoj noći pada Vukovara gospođi Bušić, donedavnoj euro parlamentarki, grlo se stegne i navru emocije koje teško kontrolira. Kad govori sjećanja su joj tako snažna da sugovornik ima osjećaj kao da je ta noć bila jučer.

”O joj. Vukovar. Da. Jako se sjećam, ali moram priznati dan danas mi je jako teško govoriti o tome. Ja sam sva ta izvješća otvarala i neka sam čitala, pa sam pravila sažetke Predsjedniku. Ona važnija čitao je i analizirao od riječi do riječi, apsolutno sve do jednog slova, zareza, točke. Ja nikad nisam vidjela čovjeka da je toliko, toliko puta bio suznih očiju i skoro uvijek, ja sam imala osjećaj kad je rat bio, da je vječito on imao pune oči suza. Jednostavno kao da je to bilo jedno stanje, ako hoćete. Tako da je on silnu tu empatiju imao i osjećao je za svakog izgubljenog čovjeka, ratnika, onu ženu patnicu, izbjeglicu, silnu empatiju, jednostavno čovjek koji je to imalo nastojao vidjeti, ja mislim da je to bilo tako vidno. Mislim tako vidljivo.”

Još krajem ’90-e Vojna obavještajna služba osnovala je “Odelenje za propagandni rat” (OPERA). Cilj, unijeti razdor u hrvatski politički i vojni vrh, među braniteljima i optužiti Franju Tuđmana za prodaju i izdaju Vukovara. KOS-ova agenturna mreža bila je duboko u hrvatskim redovima, a njezine su akcije destabilizirale obranu.

”Vukovar i ono sve što se uz Vukovar vuklo ako mogu tako reći i govorilo i one sve insinuacije, Predsjednik je vrlo teško doživljavao. Vukovar se nije izdao niti je ikada Predsjednik mislim evo ja ako ja mogu u jednoj rečenici to reći. Mislim da je to on jako teško proživljavao. Međutim, nije imao vremena, ono baš eksplicitno nešto pokazati ili sebi ili drugima ili jer je brzo morao ići dalje, brzo donositi odluke i brzo poduzimati određene korake”, sjeća se Bušić.

Tek desetljećima kasnije povjesničari su rasvijetlili sve pojedinosti KOS-ovih podvala. Povjesničar Davor Marijan u svojim znanstvenim radovima dokazao je da je u Vukovar bio opskrbljen svim oružjem kojim je Hrvatska raspolagala, da je oružja bilo dovoljno, međutim da je agresor bio višestruko nadmoćniji, te da opkoljenom Vukovarsku, na žalost, više nitko nije mogao pomoći.

izvor: Direkno.hr

facebook komentari