KAKO OSTATI MIRAN KAD SVI URLAJU?

0

Nika Antolos Ruban, nekadašnje članice grupe Feminnem: “Moja molitva je moj dan”

Nekadašnja članica grupe »Feminnem« Nika Antolos Ruban danas živi u Moskvi sa suprugom Aleksejem s kojim ima kćer Siennu. Bog u njihovu životu zauzima važno mjesto, o čemu Nika često govori. Uoči početka molitvene osmine za jedinstvo kršćana (18. siječnja), Nika svjedoči o ljepoti »ekumenskoga« braka. »Aleksej je pravoslavac, ja sam katolkinja. Od početka našega odnosa složili smo se da će naš život biti u svjetlu katoličke vjere i Sienna, naša kćerka, krštena je u Katoličkoj Crkvi. Moj suprug je cijeli život živio običajima i kalendarom blagdana Pravoslavne Crkve, tako ih i ja poštujem i ne namjeravam uskraćivati suprugu njegovu radost i kulturu. Naprotiv, ja sam ona koja potiče zadržavanje različitosti i ljubav prema njima. Slavimo Božić dva puta, a drugi (pravoslavni) slavimo zbog njegove obitelji. Ima li veće radosti nego slaviti Kristov rođendan dva puta, a trebali bismo ga slaviti svaki dan!«

nika antolos2Ističe kako Bog zauzima važno mjesto u obitelji. »Bez Gospodina nema života, što znači nema obitelji. Što se bez njega sadi, ne može zdravim izrasti«, poručuje Nika. »Sienni želim dati sve što i svaka majka želi, a prije svega pokazati koliko je Bog voli. Jer kad čovjek izraste u nekoga tko neprestano žudi za potvrdnim kimanjem glavom društva, što god učini ne će biti dovoljno, a time se na srce zalijepe svi oni loši duhovi.«

Osvrćući se na položaj katolika u Rusiji, istaknula je kako je riječ o državi s pravoslavnom većinom u kojoj je malo katoličkih crkava i katoličkih molitvenih zajednica. »Unatoč tomu, Bog nam govori da tamo gdje se u molitvi ujedine dvoje ili troje, ondje je i on«, poručila je. U usporedbi s Rijekom, koja se voli zvati tolerantnim gradom u kojemu se poštuju svi bez obzira na vjersku pripadnost, još uvijek nije u dovoljnoj mjeri upoznata s ekumenskim inicijativama koje su na razini kakva je u Republici Hrvatskoj. »Dosad nikada nisam osjetila da itko radi razliku, hvala Bogu. Vjerujem da ih ima, ali zasad većinu vrjemena provodim kod kuće sa Siennom i nemam priliku posjećivati molitvenu zajednicu često. Na žalost nisam upoznata sa svim događanjima, ali čim ove nogice počnu trčkarati, neće nas se moći riješiti!«

Bivša članica grupe »Feminnem« često u javnosti govori o Božjoj ljubavi. »Moja je zadaća da govorim o Stvoritelju, zato i jesam ovdje. Svaka slika priča o slikaru, svaka pjesma o pjesniku. Nema tu puno filozofije. Kad čovjek spozna da Bog jest, da zaista živi u čovjeku, oko nas, kako takvu radost ne podijeliti«, objašnjava Nika.

Osvrćući se na vrijeme kada je bila dio hrvatske estrade, ističe kako joj nikada nije bio problem javno svjedočiti vjeru. »Bilo je teško onima što ne prihvaćaju Gospodina ter su se moja slova često izvrtala na ludost. Lomile su se moje riječi i oblikovale u ono što je po njihovu ‘guštu’. Ali ima vrjemena za sve, svatko će u svoje vrijeme spoznati Boga.« Biti vjernik izazovno je i lijepo, poručuje Nika i dodaje kako je najteže u vjeri – biti čovjek. »Sami sebi ne damo oprostiti, ne damo zaboraviti, a sve se to može. Najteže je ostati miran kad svijet urla. Najteže je tada i dalje svjedočiti. A najljepše je to što osjetim Njegovu ljubav, neprestano, to što mi je molitva sada ‘dobro jutro’, ‘laku noć’ i sve između. Nemam više ‘molitvu prije spavanja’, moja molitva je moj dan.«

Glazba je sastavni dio njezina života, a posebice duhovna glazba. »Često slušam ‘Hillsong United’ ter divne Ivanu i Mariju Husar i razumijem tu sreću kad pjesmom slave Njegovo ime«, poručila je. U budućnosti se nada realizaciji dobrotvornoga duhovnoga koncerta na kojemu bi prikupljala prilog za potrebe riječkih beskućnika. Nedavno je izjavila da se želi s obitelji vratiti u Hrvatsku. U vrjemenu kada mnogi bježe iz domovine svoju želju objašnjava činjenicom da je Hrvatska njezina domovina za koju je njezin otac položio život u Domovinskom ratu. »Kako mi ijedno drugo tlo može dati istu radost. Vrjemena nisu nimalo laka i razumijem potpuno ljude koji nemaju izbora ter odlaze drugamo za srećom. Nije to lako. To je hrabrost prije svega. Ne znam, imala sam i mnogo novca, a bilo je i da stvarno nemam za kruh, jedan dobar period. Stoga znam kako može biti teško. Ali oslanjam se na Gospodina, sebe, svoga supruga.«

Ona sama neprestano staje u obranu braniteljskih prava, zbog čega je, kao javna osoba, bila medijski kritizirana. Poručuje da uvijek ima onih koji su protiv istine, u svemu onih kojima smeta kad je tko glasan, onih koji bi htjeli da se plješće na ponovljene laži i zaboravi na ljude koji su spasili državu. »To se u mome slučaju neće dogoditi. Već se dugo glasno šapuće o ukidanju mirovina udovicama, a ako se to i dogodi, mogla bih se veoma lako naći u novinama i opet smetati nekima.« (GK)

[ad id=”40551″]

Glasbrotnja.net

facebook komentari