Kako SDP-ovac u Hrvatskoj napravi samoubojstvo? Skoči sa svog ega!

1

Albert Camus je napisao: “Ne čekajte sudnji dan – svaki je dan sudnji.”

Knut Hamsun, veliki norveški pisac, jednom je prilikom napisao ili rekao: “Nema ničega boljeg na ovom svijetu nego stajati po strani od svega što se okolo događa”. “Nemoguća misija!” rekli bi EU-pragmatici. Satirični magazin Charlie Hebdo nedavno je jednom svojom naslovnom stranom predstavio novi roman Michaela Houellbecqa koji je, kao što se to od njega očekuje, ustalasao duhove. U njemu crnim tonovima prikazuje europsku sadašnjost. On kaže: “Ateizam je mrtav, laicizam je mrtav, Republika isto tako”. Smatra da se religioznost vratila u Europu na velika vrata te dodaje: “Muslimani u Francuskoj ne mogu glasovati za ljevičare jer su oni za homo-brakove, ali ni za desne jer ih žele iseliti, ostaje im kao jedino riješenje osnivanje muslimanske stranke, a kako ih ima puno… rasplet situacije je na vidiku: Muslimana za predsjednika!” smatra Houellbecq. Ako se radilo samo o satiričkoj zabrinutosti pisca zbog sve veće islamizacije, došlo je do ismijavanja njegovih stavova. Osobito onog apstraktnog – Muslimana za predsjednika. Charlie Hebdo nije poznat samo po ismijavanju islama. Vidio sam neke karikature koje se odnose na Isusa i Majku Božju. Najblaže rečeno: odvratno! Bez trunke humora.

jumper222Čista svinjarija! Slično su prolazile i ostale vjere, osim židovske o kojoj skoro da i nije objavljena paprena karikatura. No ispustilo se iz vida da postoji ogromna razlika u čvrstini vjere između katolika i islamista. Islam je danas najčvršća i najmonolitnija vjerska zajednica na svijetu. Muslimani, bili oni Suniti ili Šijiti ili bilo koja vjerska zajednica islamskog svijeta, spremni su svim pa i radikalnim sredstvima stati u obranu svoje vjere. Europsko demokratsko pravo omogućava Muslimanima dolazak i kakav takav suživot u državama EU-a. Međutim, to isto demokratsko pravo, misle u Europi, daje im i pravo ismijavanja te izrugivanja islamske vjere. To je ključna pogreška. Skoro tragična. Naravno, nije samo ismijavanje njihove vjere radikaliziralo Muslimane. Život u getu, nedostatak posla, EU rasizam itd. Njemačka i Francuska danas lagano tonu u svom imigracijskom blatu. Blizu je i Švicarska. O Londonu da i ne govorimo. Sukob dviju civilizacija se osjeća u zraku. U Njemačkoj je sve brojniji antiislamski pokret Pegida. U Skandinaviji se osjeća nemir. Muslimane se gleda poprijeko. Masakr u Parizu otvorio je napokon krmeljave EU oči. Ali ne toliko da ne bi izašla na vidjelo stara europska dvoličnost, dvostruki kriteriji pa i vrsta rasizma. Oko milijun i pol ljudi okupilo se u Parizu protestirajući protiv zločina i zalažući se za slobodu izražavanja te pravo na slobodno izražavanje mišljenja. Došli su i državnici iz cijele Europe. Došao je i naš Predsjednik Vlade. Život je izgubilo dvadesetak ljudi. Tragično i neshvatljivo! Za svaku osudu!!!

The-cover-of--December-20-001Ali u kratkom vremenskom intervalu bilo je i puno većih tragedija nego što je ova koja je snašla lijevičarski tjednik u Parizu. Nedavno je jedna islamistička skupina upala u školu u pakistanskoj provinciji i ubila oko 150 djece. Pazite – nevine djece koji nisu ni crtali karikature niti su koga provocirali. Jeste li primjetili da su se u EU zbog toga uzbudili? Dobro, 150 djece je stradalo, ali važno je – čije? Srećom nisu bila naša djeca iz Francuske, Njemačke, Engleske itd. Tko nam dopušta, Bog sigurno ne, da radimo tužnu milijunsku predstavu u Parizu, a da nam život 150 male djece predstavlja tek agencijsku vijest!? U istom gluhom razdoblju u Nigeriji je islamistička teroristička grupa Boko Haram upala je u jedan grad i pobila nešto više od 2000 ljudi – žena, djece i staraca. Uglavnom onih koji nisu uspjeli pobjeći. Katolički nadbiskup Ignatius Kaigama je ogorčen. Međutim, i ovo zvjerstvo nad 2000 ljudi ostalo je samo agencijska vijest. U Pakistanu i Nigeriji pobijeni nisu tražili slobodu izražavanja, misli i djelovanja. Nisu crtali karikature niti su ikoga vrijeđali. Željeli su samo živjeti! Sada se vidi kako je veliki knjiženik i nobelovac Knut Hamsun bio naivan vjerujući da je najbolje ostati po strani od svega što se događa oko nas. Europa je ostala po strani od onog što se dogodilo djeci u Pakistanu i nesretnicima u Nigeriji. Na svoju sramotu i štetu!

Albert Camus je napisao: “Ne čekajte sudnji dan – svaki je dan sudnji.”

Sada bi bio red da prijeđemo na neke veselije teme sa strahota u Parizu, Pakistanu i Nigeriji. Iako ovu kolumnu pišem iz Amerike, do mene dopiru jecaji, cvilenje i opravdani bijes progresivnog dijela Lijepe naše. Zločinačka se vratila preko Pantovčaka. Ogorčenje je pravdano. Od New York Timesa do Beograda. Više lijevi nego liberalni New York Times misli da se pobjedom Kolinde vraća nacionalistička retorika u Hrvatsku. Dokaz da je istinita stara neakademska mudrost koja odprilike glasi: misliti je drek znati! U svakom slučaju, na djelu je ljevičarsko denunciranje u ljevičarskim novinama. Svaka nacionalna teza odmah se proglašava nacionalizmom. Ipak, uzalud vam trud svirači!

U moru komentara, izljeva bijesa i teškog razočaranja, tješi me objektivna i inteligentna analiza smjene na Pantovčaku od naših komšija iz Beograda. Jedan analitičar, navodno potpuno zdrav, tvrdi da je Kolinda hrvatski Šešelj. Ako malo bolje promislimo to i nije tako daleko od istine. Kolinda je po mnogima najatraktivnija hrvatska političarka. A nadvojvoda Šešelj je sigurno najatraktivniji i najljepši srpski političar. Tako su svi zadovoljni! Srbi uglavnom naglašavaju nacionalizam novo izabrane predsjednice, ali pri tome imaju problema s memorijom pamćenja. K’o će se u toj konfuziji i stresu sjetiti da im je Predsjednik četnički vojvoda, a ni Predsjednik Vlade nije daleko. Dobro! Ipak ni jedan ni drugi nemaju bradu. Depilirani četnici! Jedino se Šešelj ne mora depilirati. On je ćosav. Zato im se i čini nekako najsličniji Kolindi.

dvornik_srđenNo, pustimo Srbe! Duhoviti su i imaju pravo na svoje opservacije. Hrvatski orjunaši niti su duhoviti niti su originalni. Ofucane teze još iz vremena prvog hrvatskog Predsjednika. Po njima se mrak i autoritativnost vraćaju i odvode nas opet u prošlost. Srđen Dvornik iz glasila SKH – Novog lista – prosto ne može da veruje! Zabrinut je. Kud’ sve to vodi? U pitanju je demokracija. K’o će se iskreno zabrinuti za nju od sljednika CK SKH, UDBE, KOSA? Jelena Lovrić ne spava. Ako neprijatelj nikada ne spava neće ni ona. Očešao se o Kolindu i Boris Dežulović. Jedno ime se prijeteći provlači u drhtavim komentarima – Milijan Brkić! Naravno, nitko ne propušta njegov umiljati nadimak “Vaso”. Kolinda je krenula u kampanju s puno babica oko sebe. Udarala je i šakom po stolu. Progresivci su se na to samo sažalno smješkali. Aleksandra Kolarić je čula i dva pucnja te osobno vidjela da se žena iz NATO-a, nevična oružju, dva puta vlastoručno upucala. Onda je, navodno, stvar u svoje ruke uzeo Milijan Brkić, posprdno nazvan “diplomac”. U dva mjeseca predizborne kampanje čovjek je doktorirao. Uz sve spinove tzv. rejting agencija, uz samo četiri biračka mjesta u BiH, uz neviđeno navijanje lijeve medijske falange – HRT, RTL i TV Nove – doveo je ipak Kolindu na Pantovčak. Brkića pamtim kad je pred 3-4 godine odbio lišiti slobode svoje kolege iz specijalne policije zbog navodnih ratnih zločina u Gruborima. Jednostavno se zahvalio i napustio policiju. Podsjeća me na 1972. g. kada su suci Okružnog suda u Zagrebu Vlado Primorac i Vojko Madiraza odbili suditi Vladi Gotovcu i Franji Tuđmanu. Napustili su sud i otišli u odvjetnike.

Ako imaš kralježnicu i karakter uvijek imaš častan izlaz. Kasniji izgovori tipa – takav je bio zakon i sl., – samo govori o karakteru pojedinaca. Nakon doktorata, više se ni Jelena Lovrić ne sprda s Vasom. Sada se gleda prema USKOK-u. Brkić je navodno dizao kredite u Karlovačkoj banci, podstrekavao Mariju Šolu… možda bi se tu nešto rodilo. Karamarko je navodno činio malverzacije s firmom Soboli. Možda malo pripomogne i Ustavni sud ako utvrdi kako je drugarica Jakovina imala pravo kad je pokrenula postupak osporavanja Kolindinog izbora za Predsjednicu. Najbolje bi bilo strpati Karamarka i Brkića u Remetinec pa ponoviti izbore. Eto nas tada opet na “Pravom putu za novu pravednost”. Nema onda micanja biste druga Tita ni sa Pantovčaka ni iz hrvatskog veleposlanstva u Parizu. Sve damo, ali uspomenu na našeg Jožu ne damo!!! Uvijek ćemo se sjećati lidera jedne od tri zemlje na svijetu koji nije htio potpisati Opću deklaraciju UN o pravima čovjeka. To su bila vremena koja su slavila istinsku demokraciju. Sad bi nas Kolinda, Brkić i HDZ vratili u novi-stari mrak. Već se protura teza da Kolinda nije katolkinja. Ona je budist! Navodno je bliska s Budom Lončarom. Bez obzira na sve restriktivnije propise za jadne pušače, hrvatska ljevica puši bez prekida već drugu godinu! Ni četiri izborne kazne na njih ne djeluju. Spremni su popušiti i parlamentarne izbore koji se primiču. To pomalo već sliči na neizlječivu strast. Od nečega se tako i tako mora umrijeti!

Kako SDP-ovac u Hrvatskoj napravi samoubojstvo? Skoči sa svog ega!

Svako jutro, nakon doručka u hotelu, odšetam do najbližeg kioska i za svaki slučaj upitam jesu li stigle Sportske novosti, Jutarnji i Večernji. Crni prodavač se slatko nasmije, a ne smijem ni pomisliti što čovjek misli o meni. Kad bi pogodio, morao bih ga odmah tužiti! Zato, da bi nekako sklepao ovu kolumnu, listam stare novine koje sam ponio sa sobom. Dvije teme dominiraju. Obiteljski zakon i Branimir Glavaš.

Ivana Milas KlarićIvana Milas Klarić konsternirana je i misli da suspenzija čitavog Obiteljskog zakona dovodi djecu, roditelje i stručnjake u tešku situaciju. Dok je još bila na Pravnom faksu Ivana se s oduševljenjem priklonila ministrici Opačić i prof. Rešetar iz Osijeka, voditeljici radne skupine za izradu novog Obiteljskog zakona. U jednom trenutku došlo je do akademske polemike između Ivane i prof. Dubravke Hrabar koja je Ivani otprilike rekla: zašto sudjeluješ u nečemu što će tako i tako propasti? Ivana je, duboko povrijeđena, tužila Pravni faks jer je nije zaštitio od groznog mobinga prof. Hrabar. Zatražila žena u tužbi minimalnu novčanu satisfakciju od 300.000 kunuća. Sudkinja iz Osijeka, koja sudi na Zagrebačkom građanskom sudu, taj iznos je Ivani odmah i dosudila. Što će biti s Ivanom, sa 300.000 nečega, s Milankom i radnom skupinom prof. Rešetar nakon ove odluke Ustavnog suda, to samo Bog zna?

Nakon 4,5 g. Ustavni sud je poništio pravomoćnu presudu Branimiru Glavašu. Čini mi se da ta presuda ne spada među pet najbrže donesenih u povijesti ustavnog sudovanja. U prvostupanjskoj presudi, između ostalog, Krunoslav Fehir se pojavio kao krunski svjedok. Prije toga je priznao da je osobno ubio jednog ratnog zarobljenika koji je pokušao bježati. Nakon tog iskaza otišao je slobodan sa suda. Za smrt bjegunca osuđen je Glavaš. Kako je to moguće? Možda bi nam to mogli objasniti Vladimir Faber, Ivo Sanader, Vladimir Šeks, prvostupanjsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu, drugostepeno vijeće Vrhovnog suda Hrvatske itd. Možda i Nenad Stazić. Zašto on? Pa on obično sve zna…

Charles Dickens je napisao: “Da nema loših ljudi, ne bi bilo dobrih pravnika”.

[ad id=”40551″]

Autor: Zvonimir Hodak

facebook komentari