Pratite nas

Kolumne

KAKO VLADA VLADA

Objavljeno

na

NIJE „REKLA – KAZALA“ KAKO VLADA VLADA

KRALJEŽNICA gospodarstva svake normalne demokratske države jeste MALO I SREDNJE poduzetništvo (Obrti, OPG, …), neovisno koja politička opcija obnašala vlast!

Stara poslovica učenih, ali i neukih ljudi u vezi ekonomije ili gospodarstva veli:
1. ako želiš „na brzinu“ zaraditi novac, posij salatu
2. ako želiš da ti se uloženi novac vraća polako, posadi voćnjak
3. ako želiš da ti se uloženi novac vraća cijeli život, uloži u čovjeka.

Danas je 99. dan od „ustoličenja“ naše nove VRH i najbolje vrijeme procjene mjera, učinkovitosti i pokazatelja što su napravili do danas, jer je to najvažniji period svake Vlade.
Temeljem zaključka i analize do današnjeg dana, zoran je pokazatelj što će nas čekati u budućnosti.

[ad id=”93788″]

Krenimo redom i polako:

Ova naša nova VRH uspjela je u 47 dana „sastaviti“ Proračun te ga uputiti u Sabor na glasovanje, što je izuzetan uspjeh, a osobito zbog činjenica i KAOSA koji su zatekli od prošle VRH, koja je sustavno i smišljeno uništavala sve što i samo predznaku ima naziv „Hrvatsko“, kao i potkopavala i same temelje RH.

Prvi put je planirani deficit manji od 3 % BDP-a, (2,6%). Prvi put nakon toliko godina, ali i po naputcima EK je uvaženo i poštivano pravilo Ugovora iz Maastrichta! (prema kojem je RH OBAVEZNA izvršiti financijske „uvjete“, ali ne zbog EU već zbog nas samih!).

(PRORAČUN je najvažniji Dokument s kojim p(r)olazi sve! Polazna točka početka djelovanja svake Vlade RH!)

28.04.2016. Premijer (i ministri) prezentirali su javno Plan rada i reforme u budućem periodu. Nacija je s pozornošću pratila, (netko više, netko manje), netko je razumio na jedan način, netko pak na drugačiji, a netko nikako.

Kako ne volim reagirati „na prvu“, uzeo sam si vremena i truda nekoliko puta poslušati, saslušati Premijera i kompletnu snimku, kao i pitanja i odgovore, te analizirati izgovoreno i prezentirano, iako sama snimka traje 01:08:50.

Prisiljen sam početi od samog kraja, tj. od posljednjeg, pomalo glupavog pitanja nekoga tko se naziva novinarom, jer je pitao ministra financija g. Marića o uvođenju €.

Nesvjestan svoje nesvjesnosti, nepoznati novinar „kao da je pao s Marsa“, postavi pitanje i „ostane živ“, zaboravljajući ili točnije, koji uopće nema pojma što pita, jer naša mlada RH nikada prije nije bila dalje od uvođenja €,  (Ugovor iz Maastrichta) baš iz razloga protuhrvatskog djelovanja prošle Kukuriku VRH i nekontroliranog povećanja Javnog duga RH koji se povećao eksponencijalnom brzinom.

Druga zanimljivost koja mi je posebno draga, jeste ta što je Premijer, kao da moje riječi navodi, dva puta za redom uporabio riječ „KUKURIKULUM“.

No, vratimo se najvažnijem problemu RH (iako ih imamo i previše), a to je Javni dug RH.
Da ne kompliciram, iduće brojke ću samo navoditi koje su iznijeli Premijer i ministar financija.

“Zaokružimo“ da je prezentirani Javni dug RH, 290 milijardi HRK (iako je veći), a što je cca 87 % BDP-a i on neka nam bude „osnovica“ daljnjih pogleda i izračuna.

Houston, we have a problem! Zapravo, imamo nekoliko velikih problema!

Tim riječima bi sa dalo najslikovitije opisati suočavanje s tužnom, ali na kraju, ipak optimističnom istinom.

Ključni problem RH jeste Javni dug i njegovo rješavanje. Premijer, ma koliko se trudio, propustio je reći da smanjenje Javnog duga RH nije jedna rečenica i jedan čin, već tri rečenice i tri čina u istoj „drami“ tj. :

1. smanjenje brzine Javnog duga RH

2. stabilizacija rasta  Javnog duga, odnosno njegovo dovođenje na +0. (pozitivnu nulu)

3. smanjenje Javnog duga RH! ( Realno i nominalno).


Točka 1. već je ispunjena samim izglasavanjem VRH prije 99 dana u Saboru (22.01.2016.) i potvrđena izglasavanjem Proračuna.

Zanemarimo to što je Premijer propustio reći, bitno je da su pozitivne promjene već počele iako to mnogi ne vide, a mnogi ne žele to vidjeti.

Podsjetimo se: VRH je 17.03.2016. izdala Obveznicu u iznosu od 4 milijarde HRK i „normalno“ bi bilo da smo zaduženiji za tih 4 mlrd, + ostalo,  jer postoje i Kratkoročna zaduženja koja su bivša Kukuriku Kukulele VRH koristila kao „pijani bogataši“ i tim putem dodatno povećavala Javni dug RH.

No to nije tako!!
ŠOK!

Zaduženje se smanjilo! Kako je to moguće? To nije istina? Kakve bedastoće pišem? Tko je autor ovih redaka koji „mulja“ cjelokupnu Naciju?

Naravno da je ovo teško vjerovati „na riječ“, stoga neka brojke pričaju umjesto mene ili VRH.
Po Kratkotrajnim zaduženjima RH na dan 05.siječnja 2016., još za vrijeme Tehničke VRH dug je iznosio 19,191 milijarde HRK (s „udarnički“ premašenim planom zaduženja od čak 316 %)( ako laže koza, ne laže rog)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%205.1.2016…pdf

Po kratkotrajnim zaduženjima RH, na dan 26.04.2016. iznosio je 18,684 milijarde HRK!

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%2026.4.2016…pdf

Pitanje i pitanja koja se nameću sami od sebe su mnogobrojna, npr.:) Kako je to moguće, Vlada radi, sastaju se, prepiru se, putuju, dani prolaze, a Javni dug se smanjuje, pa je li to moguće? Kako je NAŠA nova Vlada RH uspjela smanjiti brzinu rasta Javnog duga RH?

Kako su uspjeli smanjiti dug za  507 milijuna kuna, po kratkoročnim zaduženjima u 99 dana svog djelovanja, a ne povećati ga?

I najvažnija pitanja onim slijepcima i pored očiju zdravih:“ Pa što su to onda radili Kukurikavci? Gdje su nas doveli? Kako su nas uspjeli „smutiti“?

( naša nova VRH naslijedila je od Kukuriku KATASTROFE po Kratkoročnim zaduženjima i:
1 325 880 000 €.)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20FX%20u%20eur%2010.2.2015…pdf

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20u%20eur%20%2023.2.2016…pdf


Da, gospodo, sva pitanja su na mjestu, a jednostavni odgovori se nalaze na stranicama Ministarstva financija. Izdvojio sam samo ova četiri linka kao dokaz, a linkova ima nebrojeno, samo ih treba znati pronaći i otvoriti.

Financijsko stanje jedne demokratske Države nije „krčma“, pa da netko sakrije „dvolitraš“ vina, već je sve dostupno javnosti, naravno, onima koji to žele znati.

Da sve bude još poraznije, kad istina već izlazi na vidjelo, idemo još malo usporediti ovu našu VRH i Bogu dragom hvala, bivšu VRH i njihovih prvih 99 dana, kao i kad su oni preuzeli vlast 2011.

Koalicijska VRH na čelu s gospođom Jadrankom Kosor „ostavila“ je u „naslijeđe“ Kukuriku KATASTROFI po kratkoročnim zaduženjima:

15.395 milijarde HRK + 710 862 000 €.

“U usporednim brojkama to izgleda ovako:

Kukuriku Kukulele KATASTROFALNA VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
16 651 963 000 HRK!

Naša nova VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
3 493 000 000 HRK!

Ništa, samo „sitnica“ i razlika od nekakvih „malenih“ i „zanemarivih“ 476,7 % razlike.”

15,443 milijarde HRK + 1 619 790 000 € (Kratkoročna zaduženja) + 1,5 milijarde US $ Obveznica!!!!!

Pametnome dosta! ( NAPOMENA: Nema „svjetske ekonomske krize“!)


Još je Premijer puno toga govorio, počeo je šaljivo i neka. U ovoj našoj sumornoj stvarnosti, potrebno je i malo šale, jer imamo razloga biti optimisti.

Da! Biti će pogrješaka, razmimoilaženja, prepirki, svađa, …. U VRH i neka. Svaka „svađa“ u VRH nama svima može donijeti samo bolje sutra, ma koliko to mnogi ne razumjeli.

Zaključak: Naša nova Vlada RH, uspješno je „položila“ prvih 99 dana i da do kraja mandata više ne naprave ništa, već su puno napravili!

(Pri tom je potrebno naglasiti da je usvojenim Proračunom, VRH već u „startu“ smanjila brzinu Javnog duga RH, u odnosu na prosječno godišnje zaduženje bivše Kukuriku KATASTROFE, za nekih cca 62 %.)

Naravno da nitko ne može biti zadovoljan prethodnom rečenicom, tj. zaključkom, jer ova naša VRH jednostavno je „osuđena  na uspjeh“, pa ma kako se Premijer zvao.

Naravno da će biti (iskustveno i statistički dokazano) poneka smjena, ostavka, „preslagivanje“ ….. ali to me osobno ne zabrinjava, jer to je „normalna“ stvar, a nas u RH, pogotovo NIŠTA ne smije iznenaditi s obzirom na protekla vremena od postanka naše mlade i ponosne Države.

(Imamo iskustvo i Polupredsjedničkog i Predsjedničkog sustava, imamo iskustva da nam Premijer sazove izvanrednu pressicu i „ode“, …..ma što nas uopće više može iznenaditi…?)

Zašto je naša VRH uspješna u odnosu na bivšu, jednostavnim i slikovitim prikazom izgleda ovako:

Bivša VRH, „gasila“ je „požar“ vatrogasnim crijevom koje je namjerno bilo „probušeno“ na tisuće „rupa“ samo što kroz te rupe nije curila voda već krvavo zarađeni NOVAC! (većinom nepotrebnim parazitskim i protuhrvatskim udrugama)

Nova VRH svojim dolaskom („ustoličenjem“), promijenila je to „probušeno vatrogasno crijevo“ i…. TO JE TO!

(Namjerno sam započeo ovaj članak početnom rečenicom na vrhu o „KRALJEŽNICI gospodarstva….“, jer upravo „u tom grmu leži zeko“, ili prevedeno: Proračunom VRH, Ministarstvu poduzetništva i obrta te Ministarstvu gospodarstva, sredstva su povećana za nekih cca 738 milijuna HRK, što mi daje dodatan razlog za „ekstra“ optimizam!)

( Točno je da nije sve savršeno, ali, zato smo tu da VRH „pušemo za vrat“ zbog dobrobiti cjelokupne Nacije i budućih generacija, jer Hrvatska ne pripada nama, već smo ju naslijedili od budućih generacija koje dolaze unatoč trenutnoj poraznoj demografskoj slici)

(S nestrpljenjem očekujem reakciju u medijima bivšeg Premijera, koji će reći da su to sve baš njegove zasluge, jer je on „pripremio teren za uspjeh“, naravno, pri tom prešućujući da je baš on postigao svjetski rekord od 11 uzastopnih tromjesečja PADA BDP-a, što još nije zabilježeno u demokratskom svijetu i to poglavito jer za vrijeme njegova mandata nije bilo ni Svjetske ekonomske krize ni bilo čega što bi ga opravdalo u rušilačkom pohodu i na same temelje RH!)

Unatoč i usprkos svemu, HRVATSKA ide dalje!

(NAPOMENA: Ovo je „kratka“ raščlamba rada VRH u prvih 99 dana rada. Brojke nisu osobne ni proizvoljne već obrađene službene brojke Ministarstva financija.)

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Trg Slavka Goldsteina

Objavljeno

na

Objavio

Doživjevši odlazak Maršala iz središta Zagreba, Slavko Goldstein je zadnji čas na ovome svijetu dočekao u bolnici utemeljenoj još za Poglavnika.

Za utjehu, tamo gdje su sad poručnik Goldstein i njegov maršal, ako jesu, vjerojatno je i Maršalov trg. Jer ako ga je bilo ovdje za Maršalova života, što ga ne bi bilo tamo poslije? Uostalom, ako je netko to zaslužio, on je!

Poručnik Goldstein nadmašio je svog vrhovnog komandanta nadživjevši ga za približno dvije godine. U spomen na Maršalovih gotovo 88 njegovi su revni poklonici obično nešto sadili, upravo toliko maslina, borića, ruža, ili puštali toliko golubova i slično. Sljedbenicima, pak, djela Slavka Goldsteina njihov je mecena i orijentir, ili preciznije komandant, dao brojčani zadatak još za života, a broj se sudbinski gotovo poklopio s dobi u kojoj je preselio na onaj svijet, samo izražen u tisućama. Dopuniti popis žrtava ustaškog logora Jasenovac do zadane norme – njih 90 tisuća – put je s kojeg se ne smije skrenuti. Ili kako je Tvrtko Jakovina, jedan od kostura iz tog ormara, nedavno u televizijskoj emisiji napomenuo – 88 do 90 tisuća – slučajno ili namjerno, kombinirajući umalo doživljene dobi dvojice mu idola.

Sredstvima Republike Hrvatske financirani “naučnici” iz JUSP-a Jasenovac dosad nisu prebrojali još niti 84 tisuće žrtava. Ipak, dostizanje norme doimalo se gotovo rutinskim poslom, sve dok nitko nije gledao što rade. A onda su se dva mlada znanstvenika sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računalstva koristeći mogućnosti suvremenih računala, i to ne neke odveć sofisticirane, usudili analizirati podatke i rezultate objaviti. Pronašli su oko 14 tisuća dvostruko unesenih zapisa pri čemu je program pretraživač na stranicama JUSP-a Jasenovac bio tako podešen da se duplići ne prikazuju jedan ispod drugog, čak i kad se radila pretraga po abecedi. Nakon što su s otkrićem upoznali javnost, duplići su hitro zamijenjeni s novih 14 tisuća podataka koji kao da su čekali na skladištu. A središnji “lager” popisa JUSP-a Jasenovac (oko 70% svih podataka) je popis žrtava iz 1964. godine koji je SFRJ koristila kao temelj za plaćanje ratne odštete od Njemačke pa ga je, uzimajući u obzir motiv i prijetvorni karakter eseferjota, bez daljnjih provjera nerazumno držati vjerodostojnim povijesnim izvorom.

Kako bi ispunili plan, državni su se “naučnici”-udarnici morali domisliti još ponekoj inovaciji. Posegnuli su za amaterskim umnažanjem podataka tako da se razlikuju u samo jednom detalju, minimalnoj varijaciji imena, godine rođenja i sl. No, vrijedni znanstvenici statistički su dokazali da to ne može biti posljedica slučajnosti, čak ni nemara. Pitanje je tek je li ta krivotvorina posljedica prijepisa iz izvornika ili je plod naknadne maštovitosti zaigranih “naučnika” pod pritiskom velikih očekivanja. Posebno je monstruozna tvrdnja o dvadeset tisuća pobijene djece čiji je cilj ušutkati istinu o spašavanju deset tisuća kozaračke djece organiziranom i provedenom od strane tijela hrvatske države i Katoličke crkve u Hrvata. K tome, i broj Roma, kojih je dobar dio nepoznata imena i prezimena, nadmašuje za četvrtinu ukupan broja Roma u NDH. Na popisu se nalaze i osobe preminule dugo poslije rata, neki čak i u ovome stoljeću, a nađe se tu, zlu ne trebalo, i ustaša poginulih za savezničkih bombardiranja i njihove djece, pa i partizanskih izbjeglica stradalih za zbjega u egipatskom El Shattu. “Kec na desetku” zacijelo su žrtve stradale u logoru Sajmište pod upravom Nijemaca, koje je dovodio Nedićev režim u Srbiji. Sve to na kontu ustaša kao neprijeporni dokaz urođene hrvatske genocidnosti!

Važnije od svega navedenog je što nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili i približno toliki broj žrtava, bilo dokumentiranih, bilo materijalnih u vidu posmrtnih ostataka. Dokumenti, ako negdje postoje, onda su u Beogradu. Kad bi se u njima našlo nešto kompromitirajuće za vlasti NDH, zašto bi ih tamošnji vlastodršci ljubomorno čuvali daleko od očiju javnosti? Poznato je tek kako su za bivše države obavljena tri iskapanja posmrtnih ostataka – sve skupa iskopano ih je nešto manje od pet stotina. Dobar dio njih pronađen je u krajnje neočekivanim vojnim odorama. Ako je doista riječ o Židovima, Srbima i Romima, radi se o senzacionalnom dokazu multietničnosti oružanih snaga NDH.

Ipak, na tvrdnje o žrtvama jasenovačkog logora i u poraću u režiji komunista, Slavko Goldstein odmahuje rukom i pomalo cinično pita gdje su liste žrtava. Doista, gdje su liste za Hudu Jamu, Macelj, Tezno? Nema ih …, ali zato kostiju ne manjka. Zar se one ne broje ako nema lista? U hladnom administrativno-birokratskom umu Slavka Goldsteina grozniji je nečovječan zakon temeljem kojeg su ubijani ljudi, jer su pripadali njegovoj rasi, nego poratno bezakonje u kojem je mimo bilo kakvog zakona ubijeno višestruko više ljudi koji nisu pripadali toj skupini. Očito su umoreni temeljem nekih drugih, “humanijih” kriterija. Goldsteinov se pogled na ta zbivanja podudara s titoističkom perspektivom koja navodnu moralnu superiornost pobjednika nad poraženim pretpostavlja povijesnoj istini. Tu ujedno leži razlog zašto ga čuvari i baštinici materijalnih tekovina revolucije prikazuju “velikim historiografom” i “najboljim poznavateljem povijesti Drugog svjetska rata”.

Iako znanstvenu metodologiju nije temeljito svladao, priučeni povjesničar Slavko Goldstein je barem terminologiju kojom se koriste povjesničari donekle natucao, znatno artikuliranije nego sin mu Ivo francuski jezik. To ih, međutim, nije spriječilo, starijeg da kao svršeni srednjoškolac postane uglednim povjesničarom, a mlađeg da se prometne u poklisara hrvatske države u Parizu – otac u borbi za bolju prošlost svog ratnog komandanta, a sin s diktatorovom slikom kao inventarom u službenim odajama demokratske Hrvatske i pripadajućim misaonim sklopom kao zvijezdom vodiljom. Uz to, sin je od oca naslijedio sklonost uporabi činjenično neutemeljenih popisa. Izmišlja izvore, kao potporu tvrdnjama koje konstruira, ali i kako bi se prikazao prividno marljivim. Tako njegov rad ocjenjuje mentor, cijenjeni profesor Brandt. Koliko bi se samo tu našlo posla za “đikićevce” – tu neformalnu znanstvenu policiju novog doba!

I zato ti “zlatni grumeni” sadržajno nisu ništa drugo, doli obična sajamska bižuterija. No, kako je uopće moguće da dvojac takvih šarlatana zauzme istaknuto mjesto u nekom društvu i što to govori o tom društvu? Jedni bi mogli rezignirano zaključiti kako je ovo još jedan dokaz kako u Hrvatskoj baš ništa ne valja, pa su tako ovdje čak i Židovi ne odveć sposobni, ni marljivi a bome niti pametni. Drugi bi, pak, mogli pomisliti kako je riječ o nekoj perverznoj inverziji pisanih rasnih zakona –  nepisanim zakonima koji favoriziraju pripadnike one skupine koja je prethodnima bila oštećena. Bila ova nagađanja blizu ili podalje od istine, možda joj ćemo se ipak više približiti, uočimo li kako komunizam-titoizam ne poznaje ni rasu, ni vjeru ni naciju – u carstvu laži kvantiteta i kvaliteta laganja ključni su kriteriji izvrsnosti. Stoga je upravo u navezanosti na (post)komunističke strukture unutarnji izvor moći Goldsteinovih. No, postoji i onaj vanjski, ne manje važan, naslonjen na međunarodnu interesnu mrežu povezanu s Georgeom Sorosom. Da je tomu tako, može se naslutiti i iz posljednjeg pozdrava dragom prijatelju Slavku Goldsteinu kojeg mu je u osobno ime uputio tajkun E. T. (nije izvanzemaljac), te još jednog ispred svoje tvrtke. Generacijski prijatelji sigurno nisu, no nužan je izrazito povoljan vjetar kako bi se doplovilo od žvaka do Cedevite. A još povoljniji kako bi se ugrabilo Ledo i Jamnicu.

Dirljivo pismo koje mu je otac kao dječaku uputio pred pogubljenje, a koje će stjecajem okolnosti doći do njega tek u poznoj životnoj dobi, dvanaest godina prije smrti, na Slavka Goldsteina nažalost nije djelovalo tako da oprosti onima koji su mu zlo učinili, a niti da se javno pokaje za grijehe počinjene prema drugima, uglavnom onima koji mu zlo nisu činili. Mogao je, ali nije…

Nije poslušao ni savjet oca kako ljude koji pripadaju određenoj skupini ne treba prosuđivati poopćeno kroz prizmu nekoliko nevaljalih pojedinaca i njihovu zloću i nedjela pripisivati cijeloj zajednici. Nikako nije uspijevao razlučiti, ili možda to nije želio, ono što je hrvatskoj državi strano i nametnuto od jačega (rasni zakoni) od onoga što je u toj hrvatskoj državi bilo njegovano, jer je doista bilo hrvatsko (državna obilježja, nazivlje, znakovlje i ophođenje u vojnim postrojbama, hrvatski jezik, valuta, kultura, povijest, enciklopedija …). Štoviše, aktivno je sudjelovao u podmuklom priljepljivanju tuđinske ideologije kao etikete i trajne hipoteke hrvatskim iskonskim težnjama za slobodom tako gurajući vodu na mlin protivnika ideje o hrvatskoj državi prikazujući je zločinačkom po svojoj naravi. Netrpeljivost je projicirao na sve one Hrvate koji su živjeli ideju vlastite države, u kojoj će biti ono što jesu, svoji na svome. Takvi su, i kada bi činili dobro, prema njegovu prijekom sudu uvijek mogli i morali učiniti više.

Hrvate je želio mijenjati, razvodniti, dresirati ih da prihvate živjeti u svome domu kao podstanari. Na povodcu će ih držati dugom, mračnom, jasenovačkom laži, a brnjicu im pokušati nataknuti svojim nakladničkim radom u sklopu kojeg je poticao rješenja koja su najučinkovitije razarala hrvatski nacionalni identitet. Odnosi se to ponajprije na rječnike hrvatskog jezika u kojima je, boreći se protiv “ustašizacije”, promicao jezičnog frankensteina temeljenog na novosadskom srpsko-hrvatskom dogovoru pokušavajući ga ugnijezditi u standardnom službenom jeziku samostalne hrvatske države. Ključni je postulat takvog rječnika – može i ovako i onako, kako već tko hoće, ali je ipak bolje onako kako je njemu draže. Bez jasnih pravila, s mnoštvom iznimaka i dvoznačnosti, nema standarda, a bez standarda nema ni zajedničkog temelja, time ni identiteta. Ovime se Goldstein pokazao svojevrsnim pretečom kurikularnog admirala, Borisa Jokića, koji je ješku namijenjenu povodljivima i lijenima reklamirao mudrolijom da će učitelji sada moći raditi kako koji želi, a djeca više ne će morati bubati, nego učiti ono što žele. Učitelji koji rade kako žele, djeca koja uče što žele, a svi skupa govore kako žele! Na kraju ih, kao fina nadogradnja, širom raširenih ruku očekuju sveučilišni profesori moralnog i znanstvenog integriteta Ive Goldsteina, a ne Miroslava Brandta. Idealno, zar ne?

Zanimljivo je kako je Slavko Goldstein postao poručnikom Titove armije četrdesetpete s nepunih sedamnaest godina. Možda se jednom neki istraživač zapita čime je to zaslužio? Nađe li se takav, u polazišnim razmatranjima ne će moći zanemariti saznanja do kojih je došao slovenski istraživač Roman Leljak otkrivši kako su velika većina ubojica iz Hude Jame i drugih masovnih stratišta u Sloveniji bili sasvim mladi ljudi, mnogi tek na pragu punoljetnosti, u dobi kad su ljudi izrazito podložni manipulacijama i huškanju. A Partija je barem bila poznata po tome što je u svojim akcijama rabila posvuda isti obrazac djelovanja.

Kao što se četrdesetpeta potiho vratila 3. januara 2000. godine, a čini se kao da još uvijek traje, tako bi se i Trg maršala Tita, bude li se ikad vraćao, mogao vratiti pod imenom Slavka Goldsteina. Jer riječ je o čovjeku u čijem se djelovanju najjasnije iskazuje spona između dva totalitarizma – novog globalnog i onog starog čiji se duh u novome baš dobro snašao, upravo kao kod kuće.

Grgur S./Kamenjar.com

PEČARIĆ: Posebni savjetnik predsjednika Vlade RH za kulturu SLAVKO GOLDSTEIN UPORNO LAŽE, II.

facebook komentari

Nastavi čitati