Pratite nas

Kolumne

KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU USTAŠA I CIONISTA?

Objavljeno

na

Kraus

Javno se, pored Goldsteina, oglasio gospon Kraus u Jasenovcu i stanje u RH izjednačio sa fašizmom, nacizmom i ustaštvom, te ga vidi na svakom koraku u današnjoj Hrvatskoj. Istovremeno ne vidi nacističko četništvo u današnjoj Srbiji postavši saveznik velikosrbina Milorada Pupovca nakon svih zločina koji su počinili Srbijanci i Srbi u Hrvatskoj, BiH i Kosovu.

[ad id=”93788″]

Tako nešto može izustiti čovjek koji uopće ne poznaje i ne razumije povijest ustaštva, dakle, kako i zašto je ustaštvo nastalo, te što mu je bila namjera. Uistinu, u NDH je bilo devijacija, a devijacija je bilo diljem Europe. NDH su okupirali Nijemci kao mnoge države u Europi. Njemačku okupaciju je prihvatila kraljevina Jugoslavija. Talijani su okupirali hrvatsku obalu i njezino zaleđe. Dakle, fašističke i nacističke odluke  su donosili okupatori, a nikada marionetske vlade. Tako je bilo u većini europskih država. U NDH Nijemcima i Talijanima su se suprostavili hrvatski partizani, a ne komunisti, dok su četnici bili saveznici talijanskih fašista.

Stoga pitam gospona Krausa: Kakva je razlika između ustaša i cionista? Nisu li oba pokreta za cilj imala stvaranje narodne  države? Zar je stvaranje narodne države fašizam ili nacizam? NDH je bio samo pokušaj hrvatskog naroda da ostvari stoljetni san čiji pokušaj se dogodio u pogrešno vrijeme sa najvećim posljedicama po hrvatski narod. Najveće žrtve su ipak bili Hrvati jer on su najviše stradali nakon završetka rata od boljševika, komunista, presvučenih četnika i to po naređenju voljenog druga i maršala Tita.

Cilj ustaša je bio stvaranje narodne hrvatske države nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u jugoslavenskoj  Skupštini u Beogradu. Slični cilj su imali cionisti, a to je  stvaranje israelske države na prostoru Palestine gdje su nekada postojao mitski Israel. Europski Židi su imali svoj jezik koji su zvali jidiš, dakle, vediš, a bio je mješavina njemačkog i poljskog jezika. Štoviše, cionisti su uskrsnuli mrtvi hebrejski jezik, a ako se Hrvati pokušaju vratiti svojem izvornom i živom jeziku, Goldsteini ih odmah proglašavaju fašistima,  nacistima i ustašama, mada ni jedan od njih nije lingvist. Stariji Goldstein Hrvatima čak uporno nameće rječnik koji uopće nije hrvatski. Zašto?

No, kako vidimo postoje razlike. Ustaše su htjeli osnovati državu na povjesnom i etničkom hrvatskom teritoriju, a to ne možemo reći za cioniste jer oni su većinom živjeli u Europi. Živjeli su također diljem globusa, a rasno i etnički su bili različiti, pa možemo zaključiti da je židinstvo bila religija. Dakle, cionistički cilj je bio osnovati religijsku državu na tada tuđem teritoriju, stvoriti Israelce i proglasiti ih nasljednicima antičkih Israelaca.  Ako prihvatimo tezu da Židi i povjesni Hebreji nisu ista etnička grupa, onda cionistička teza o narodnoj državi ne drži vodu. Da su Židi i Hebreji bili isti narod nema čvrstih dokaza osim mitova.

Židinska religija se još zvala starokršćanstvo i bila je utemeljena na starom Zavjetu i Vedi. Po Vedi oni su dobili naziv Židi jer Veda se suglasnički pisala Ud, što se odrazilo kao Jud, a sljedbenici su bili poznati kao judaisti. Daljnim jezičnim promjenoma Jud je postao Žid.  Istu religiju su tada imali i Hrvati.  Židi  su još bili poznati kao Juti, Guti ili Goti. Dakle, nametanjem novokršćanstva, svi oni koji ga nisu prihvatili su nazvani  židima. To je žide još više približilo Starom Zavjetu.

Prema Bibliji Israel je imao 12 plemena, a jedno pleme – Levi – zauvijek se izgubilo. Nije  li to možda pleme Libi koje se zajedno sa Urijanima  naselilo u Europu? Nisu li to bili Liburni i Etrurci? Sve ukazuje da su ovi itekao bili povezani sa Hebrejima, ali su kao Hrvati izbjegli semitizaciju napuštajući te prostore brodovima. Međutim, sve pokazuje da Hebreji nisu bili etnički povezani sa germanskim i poljskim Židima, a na to nas upućuju mnogi detalji.

Evo zašto. Na semitskom jeziku Harvati, koji su se izvorno zvali Harvači, su se zvali  Arva, a ovo nam pokazuje da Semiti nisu imali sva slova za haravačke suglasnike. Arva je postalo Erve.  Semitskim čitanjem Arva je postalo Avra, a Erve je postalo Evre. Ovo nam pokazuje tko su bili Avari, koji su pod vlašću Bizanta postali Obri. Avra se zvao židovski hram. Od naziva Evre nastaje pravoslavni naziv za Žide koje je Jevrej.

Istina je pak da na prostoru današnjeg Israela arhelozi često otkrivaju naziv koji je povezan sa nazivom Harvač. Ropstvom i semitizacijom Hrvati poznati kao Arva postaju Arba. Naziv Arba danas označuje Arabe,  a naziv Ebre označuje antičke Hebreje. Nije li ovo razlog zašto neki Arabe danas ne nazivaju Semitima? Semiti su samo europsdki  Židi. Ovo nam pokazuje da su Harvači nekada živjeli na Levantu ili Libanu i da su tamo ostavili svoje civilizacijske tragove. Iz ovog možemo zaključiti da su religijski harvači bili nositelji civilizacije koja se izgubila jer naziv harvač ili njegove inačice nalazimo diljem globusa.

Hebreji su biblijski poznati kao izabrani narod, a Srbi su su  sebe nazvali nebeski narod, pa mislim da je potrebno objasniti i nastanak etnika Serb. Naime, etnik Serb je nastao od naziva za Harvače koji je bio Cerve, a prije straokršćanstva taj naziv je bio Cerven. Naziv Cerve je kasnije postao Serve,  a u bizantskoj Temi se odrazio kao Serbe. Ako su ti Serbi sudjelovali polovicom 8. stoljeća na hrvatskom narodnom Saboru u Bosni, nisu li oni bili Hrvati? U sukobu kršćanstva i slabljenju Bizanta, Serbi u bizantskoj Temi postaju Latini jer im je nametnuta latinska liturgija. Protiv toga se  pobunio biskup Grgur Ninski, a to je dovelo do njegove degradacije u kršćanskoj hijerarhiji. Od riječi ceravena ili ceravina nastaje naziv Krajina. Od riječi carevena nastaje riječ carevina. Carvani ili Cerveni su kasnije postali Vani ili Veni, odbacivanjem prefiksa car ili cer. Od riječi kraj nastaje današnja titula kralj.

Kako su Latini bili Semiti, oni su pokorili Etrurce i osnovali rimski Imperij. Međutim, ranije su Latini bili poznati kao Alačani ili Elečeni, pa nametanjem kršćanstva alpski Hrvati  postaju Helveti, koji su u doba Herodota bili poznati kao Kelti, što se na latinskom jeziku pisalo Celti. Slično su Craveni postali Claveni, a odatle etnik Slaven. Kako vidimo antička povijest nije samo mitologija i priče ratnih pobjednika nego uključuje i druge znanosti kao lingvistiku, posebice etimologiju. Etimologija jest DNK lingvistike.

Nastankom NDH su se pojavile i neke aberacije kao svugdje pod njemačkom okupacijom i uvedeni su rasistički zakoni. Iste aberacije  se također događaju u tek utemeljenoj NDH. Međutim, Italija je priznavanjem NDH okupirala veliki dio hrvatskog priobalja, pored onog koji im je poklonio srbijanski kralj 1920. godine Rapalskim Ugovorom, nakon osnivanja Kraljevine SHS, a kasnije Jugoslavije ili Velike Srbije. Ti pokloni se sastoje od cijele Istre, Rijeke, Cresa i Lošinja, Zadra sa okolicom, te otoka Lastova i Palagruže.  Na prostoru Hrvatske, talijanski fašisti i srbofašisti ili četnici su bili saveznici.

Činjenice pokazuju da je rasističke zakone uvela Srbija prije NDH,  a već u kolovozu 1942. godine Beograd je bio očišćen od Žida ili,  srbijanski, Jevreja. U Srbiji su postojala dva koncentracijska logora  za Jevreje – Banjica i Sajmište. Sajmište se nalazio na lijevoj strani Save u Sremu koji su potpuno nadzirali Nijemci.  Štoviše, rasne zakone su imale sve europske države osim Britanije koja nije bila okupirana od Nijemaca ili Talijana. Međutim, Britanija je  imala rasističke zakone u njezinim kolonijama, koji su bili britanski, a ne njemački.

Hrvati ne negiraju postojanje rasističkih zakona u NDH već ih osuđuju, ali propituju lažnu tezu da je Jasenovac bio sabirni logor za Žide, Srbe i Rome jer se radilo u zatvoru u kojem su zatvarani svi zakonski osuđeni kršitelji zakona – hrvatski komunisti,  a ponekad četnici i cigani. Naime, u tom zatvoru je procesuirano srbsko pučanstvo koje je bilo pod četničkom kontrolom i koje je, nakon sukoba četnika sa ustašama, pobjeglo u šumu i tamo se skrivalo. To srbsko pučanstvo je nakon toga pušteno i preseljeno  iz Bosne na prostor današnje Hrvatske.  Isto tako Hrvati propituju broj jasenovačkih žrtava  jer postoje indicije da je taj broj krivotvoren.

Štoviše, sumnja se da je zatvor Jasenovac dolaskom komunista na vlast postao logor za Hrvate i kao takav dugo postojao nakon završetka rata. Zašto  pravo na propitivanje tih događaja Hrvatima uskraćuju Srbijanci, bivši komunisti i, pored Goldsteina, danas i Kraus? Sa druge strane, gospon Kraus nikada ne spominje što se događalo u Srbiji ili diljem Europe, pa ispada da Hrvatska bila jedina država u Europi s arasnim zakonima.

Isto tako treba ukazati na stvaranje Israela i zločine koji su se tamo dogodili. Bilo terora nad authtonim pučanstvom koji su sprovodili cionisti. Bilo je etničkog čišćenja, ratnih zločina i otimanja tuđe imovine. Trebaju li Hrvati zbog toga mrziti Žide? Ni u kojem slučaju jer to nisu radili svi Židi nego cionisti. Po meni, to se ne može ničim opravdati isto kao što se ne može ničim opravdati njemačko nametanje rasističkih zakona te progon Žida i Roma, niti pokušaj germanizacije drugih naroda.

Dakle, ako osuđujemo ponašanje drugih naroda, moramo osuditi i ponašanje svojeg naroda. Hrvati su se zbog tih zlodjela više puta ispričali Židima i Romima jer su bili progonjeni i deportirani u njemačka stratišta. Mnogi Hrvati su riskirali svoje živote da bi spasili Žide, a među njima je bio i kardinal Stepinac, kojeg i danas osuđuju cionisti.  Međutim, Srbi u NDH su dospjeli u njemačke radne logore kao i mnogi Hrvati.

Jedan veliki broj Srba u NDH je otišao u četnike i rušio tek utemeljenu državu samo da bi stvorio Veliku Srbiju. Takvih pokušaja u posljednja dva stoljeća je bilo mnogo, a to su nam pokazale sve srbijanske agresiju u ovom ratu. Potvrdili su svu svoju svirepost koju su pripisivali Hrvatima, a najbolju ju je opisao I.G.  Kovačić u svojoj poznatoj poemi Jama. I on je bio žrtva četničke svireposti, a njegov opis te svireposti komunisti su pripisali ustašama.

Dakle, priče o ustašama i fašizmu u današnjoj Hrvatskoj posljedica su ljudske zalijepljenosti i mržnje prema Hrvatima. Kakva je to znanost koje ne propituje sve prihvaćene teze nametnute dogme? Najveću mržnju prema Hrvatima iskazuju oni koji su do jučer bili Hrvati. Ako mi ne vjerujete, istražite. Vaše prezime je, je gospon Kraus,  samo inačica naziva Harvač = Kraus. Tvrdim da mržnja prema Hrvatima nije utemeljena ni na hrvatskom fašizmu ni na hrvatskom nacizmu niti na ustaštvu. Uzroci su sasvim drugačiji,  a skrivaju se u prisutnosti naziva Hrvat diljem globusa. To može pruzročiti poimanje o ljudskoj civilizaciji, te izabranom i nebeskom narodu.

Na koncu moram zaključiti da zločini ustaša nad Srbima nikada nisu dokazani, a zločini komunista i presvučenih četnika nad Hrvatima dokaze nalaze u Hudoj Jami, Kočevskom Rogu i mnogim jamama i stratištima u današnjoj Hrvatskoj. Dakle, da bih mogao prihvatiti Srbe kao žrtve ustaša, trebaju mi dokazi, a takvih dokaza nema. Ako je to istina neka Srbija Hrvatskoj vrati ustaške arhive i neka hrvatski antifašisti otvore komunističke arhive, ako žele da im vjerujem.

Sam Pusić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati