Karamarko: Izglasati nepovjerenje vladi i raspisati prijevremene izbore

    10

    Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko najavio je danas da će zatražiti izglasavanje nepovjerenja Vladi i raspisivanje prijevremenih izbora.

    [pullquote_right]”Izglasavanje nepovjerenja Vladi za nas ostaje otvoreno, prijevremeni izbori su naša opcija, rekao sam to prije par mjeseci i sad mogu reći da ćemo ih tražiti”, izjavio je Karamarko uoči početka Središnjeg odbora Zajednice žena HDZ-a “Katarina Zrinski”.[/pullquote_right]

    Ocijenio je kako je jučer u Saboru bilo žalosno gledati obrazloženje i prezentaciju premijera Zorana Milanovića o proračunu za sljedeću godinu za koju je rekao da je bila puna političkih floskula.

    “Ovaj proračun nije razvojni, rashodovna strana je povećana, nisu učinjene strukturne reforme. Investicijski poticaj je nikakav, proračunski deficit je 18 milijardi, a bit će i veći zbog kamata. Pesimist sam jer ne vidim ništa što bi moglo pokrenuti procese,” rekao je Karamarko.

    Kazao je kako se namjerno nije uključivao u raspravu, već je to prepustio zastupnicima, bivšim ministrima, ljudima koji se bave gospodarstvom. “Bilo je 15-ak izvrsnih intervencija, ali nismo čuli nikakve suvisle odgovore”, rekao je.

    Ustvrdio je kako premijer Milanović svakih par dana mijenja mišljenje kada će nam biti bolje. “Kada je došao na vlast rekao je da će nam biti bolje za šest mjeseci. Zatim smo slušali o tsunamiju investicija, i da će nam biti bolje za godinu dana, a sad čujemo za tri, četiri godine. Sljedeći tjedan će to biti za šest godina”, rekao je Karamarko dodavši kako je to bilo i očekivano.

    Vlada je naprosto loša i nema što ponuditi, a Hrvatska takvu razinu nije zaslužila, dodao je.

    Komentirajući činjenicu da se nitko nije javio na natječaj o kupnji 49 posto dionica Croatia Airlinesa koji je istekao noćas, Karamarko je rekao da Hrvatska mora imati svoju aviokompaniju. “CA mora dobiti ‘energiju’ da se obnovi i nadam se da će Vlada učiniti nešto da bude bolje”, kazao je.

    Medijske informacijame po kojima su francuski stručnjaci zaključili da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje juga Hrvaske, Karamarko je komentirao riječima: “Ne znam kako Vlada sada to komentira, budući su tvrdili da tamo neki luđaci zagovaraju most kao najbolje rješenje.”

    “I za nas je to jedino rješenje i mi ćemo ga napraviti”, rekao je Karamarko.

    Večernji list danas je objavio kako Pelješki most, prema izvorima iz Euorpske komisije, kao i u dosadašnjim nacrtima ostaje najbolje rješenje za povezivanje hrvatskog juga s ostatkom zemlje.

    Premijer Zoran Milanović od toga se ogradio na današnjoj sjednici Vlade ustvrdišvi da takvi preuranjeni zaključci štete hrvatskim interesima i umanjuju prilično velike šanse da se dobije taj projekt i tumače se isključivo kao oblik pritiska na one koji donose odluku.

    M.M. hrsvijet

    facebook komentari

    • Jurica Pavičić: Ustaška zahvala ubojicama Hrvata

      (Uvijek se oni moraju očešati o hrvatsku vojsku. To su poznata komunističko/jugoslavenska posla. Stranac ubije Hrvata i po jugoslavenski to se mora pripisati hrvatskoj vojski. GDJE SI ISTINO!!!!

      Posljednjih dana rujna godine 1943. njemačka je vojska pokrenula u
      Dalmaciji ofenzivu da zauzme teritorije koje su nakon pada Italije
      privremeno zaposjeli partizani.

      Prodirući prema Splitu, u kojem su kratko (18 dana) stolovali
      partizani, pripadnici njemačke SS divizije “Prinz Eugen” počinili su
      koncem rujna jedan od najgorih ratnih zločina u Dalmaciji u Drugom
      svjetskom ratu. Njemačka SS divizija popalila je Trilj i niz sela
      triljskog i sinjskog kraja, pobivši pritom oko 500 seljana Košuta,
      Brnaza, Garduna, Turjaka, Jabuke, Velića, ali i Lećevice i Muća.

      Samo nekoliko dana kasnije, pripadnici SS divizije “Prinz Eugen“ od
      vlastitih će hrvatskih saveznika dobiti veliku počast. Naime, onog časa
      kad ustaše uđu u Split i uspostave kratkotrajnu devetomjesečnu vlast,
      učinit će ono što kod nas radi svaka vlast: promijenit će imena ulica.

      Jednu od ulica u našem gradu – onu koja se prije rata zvala 11. puka −
      ustaše će nazvati Ulicom SS Divizije prinza Eugena. Igrom slučaja, to je
      ulica u kojoj ja danas živim. Moju ulicu − ukratko − ustaše su 1943.
      nazvali po postrojbi koja je svega nekoliko dana ranije diljem Zagore
      masakrirala hrvatske seljake.

      Rujanske su žrtve iz Cetinske krajine tijekom desetljeća nestale iz
      visoke, velike povijesti i ostale dio memorije svoga kraja i obitelji
      koje su u tom pokolju izgubile bližnje. A onda se Inicijativni odbor
      mještana Košuta, Brnaza i Turjaka, uz pomoć lokalnih vlasti, latio
      hvalevrijedna posla i sagradio žrtvama iz rujna 1943. spomenik.

      Taj je spomenik – kako izvješćuju novine koje čitate − otvoren ove
      nedjelje. Na otvaranje spomenika sjatila se cijela srednjodalmatinska
      društvena vrhuška, uključujući i župana Ževrnju, sinjskog i triljskog
      gradonačelnika, te predstavnike Crkve. Na otvaranju spomenika bio je i
      njemački ambasador.

      Na otvaranju – međutim – nije bilo ni predsjednika Sabora Josipa Leke,
      ni predstavnika vlasti iz Zagreba. A razlog zbog kojega ih nije bilo
      krije u sebi mali skandal. Nije ih bilo − naime − jer su se
      solidarizirali s predstavnicima antifašističkih veteranskih udruga
      kojima je triljski zamjenik načelnika Ivan Žole poručio da na otvaranju
      nisu dobrodošli.

      Spomenik ljudima koje je ubio fašizam otvoren je bez onih koji su se
      protiv fašizma borili, a Žole je pritom objasnio da stare partizane nije
      htio na svečanosti jer bi to izazvalo “podjele“. Na otvaranju
      spomenika – kako prenose novinski izvještaji – govorio je i generalni
      vikar Splitsko-dalmatinske nadbiskupije Ivan Ćubelić koji je – kako
      mediji izvještavaju – govorio “nadahnuto“ i požalio zbog “velikih
      podvojenosti“ koje je svjetski rat donio hrvatskom narodu, te pozvao na
      “pomirbu, a ne podjele“.

      Po šumama i gorama

      Na višoj, metafizičkoj razini ja se, naravno, slažem s vikarom
      Ćubelićem. Doista je tjeskobno što se 70 godina nakon Drugog svjetskog
      rata unuci partizana i ustaša svađaju po forumima, što ratuju na
      Wikipediji i što pitanje “čiji je dida bija na pravoj strani“ tako
      opsesivno konzumira javni, medijski, propovjedni te politički prostor.
      Međutim, u svemu tome postoji jedan problem.

      Problem je to što generalni vikar Ćubelić po službenoj dužnosti ne
      pohodi samo stratišta Divizije “Prinz Eugen”. On po prirodi svoga posla
      odlazi i na stratišta poslijeratnih, partizanskih žrtava, gdje također −
      kako izvješćuju dopisnici – “govori nadahnuto“.

      Tada − međutim − generalni vikar nema tolikih problema s unutarhrvatskim
      podjelama. Govoreći tako nedavno nad grobnicom ubijenih u makarskom
      kraju, Ćubelić je jasno i izravno rekao kako su ti mrtvi ljudi djelo
      onih “po šumama i gorama“, kako su tako oni “slavu borbe pronosili“, te
      kako su mrtvi ostajali tamo gdje su “prošle čete partizana“.

      Tada organizatorima nije smetalo što su u protokolu pokopa sudjelovale
      veteranske udruge, dakako − one veterana druge strane. Tada veteranske
      udruge nisu “unosile podjele“. Niti je don Ćubelić imao problema jasno
      imenovati ubojice partizane, kao i jasno imenovati ideologiju koja ih je
      ubila − komunizam.

      Da stavimo sasvim na čistu, u potpunosti razumijem duboku kulturalnu
      traumu onih koji su na obiteljskoj koži osjetili poslijeratna smaknuća.
      Za početak, ta su smaknuća bila brojna, često bezobzirna, i u pravilu
      bez suda. Nadalje, ona su bila zastrašujuće nediskriminativna, pa su
      istu kaznu (ili “kaznu“) dobivali oni koji su mučili ilegalce u zatvoru i
      oni koji su bili “krivi“ što su imali gostionicu ili mlin. Konačno –
      ali i najvažnije − ta su umorstva u pravilu ostala nekažnjena, a takva
      će i ostati, jer su oni koji su ih počinili danas ili mrtvi ili oronuli
      starci.

      Međutim, ako dalmatinska Crkva i lokalna politička pješadija imaju tako
      gorljivu potrebu da ubojstvima iz 1945. jasno adresiraju krivce, kao i
      ideologiju tih krivaca (a to je komunizam), onda bi također trebali isto
      učiniti i za ubojstva koja su “ojgenovci“ počinili u Turjacima,
      Brnazama, Košutama. Tada se ne bi trebali umatati u floskule o
      “nepotrebnim podjelama“, dovoditi njemačkog ambasadora kao manekena,
      niti se ponašati kao da su tog rujna 1943. sinjske i triljske Hrvate
      ubili Marsijanci, X-zrake ili udar kometa. Tada bi trebali reći: te je
      ljude ubio fašizam.

      Ušato U na zidu

      Taj je fašizam imao svoje hrvatske aktere i saveznike. Ti akteri i
      saveznici fašizma zvali su se ustaše. Ti ustaše su tog rujna 1943., kao
      znak počasti ubojicama, nazvali po njima ulicu u Splitu. Nije to teško
      izustiti: to je samo nekoliko rečenica, posve jednostavnih i, što je
      važnije − posve i neprijeporno istinitih. Jer, da je tih nekoliko
      rečenica don Ćubelić ikad jasno rekao, da je Zlatko Ževrnja ikad to
      jasno rekao, da su to rekli triljski, i ne samo triljski načelnici, da
      je to ikad jasno rekla dalmatinska konzervativna opcija, onda ne bi
      danas na svakom trećem splitskom zidu stajala išarana svastika ili ušato
      U.

      Onda se ne bi na zidu u mojoj ulici − dakle, bivšoj Ulici Divizije
      prinza Eugena – kočilo neonacističko “1939“. Ne bi danas navijači na
      utakmici skandirali “za dom spremni!“, niti bismo danas po splitskim,
      sinjskim, kaštelanskim i solinskim zidovima vidjeli u bratskoj simbiozi
      znak ideologije koja je zločin iz rujna 1943. počinila (ušato U) sa
      znakom vjere kojoj don Ćubelić pripada (križem).

      Fašizam na stadionskoj okuci, fašizam na zidovima, fašizam na forumima i
      na Wikipediji nisu − nažalost − nastali ni slučajno, ni bez razloga.
      Nastali su zato što su ih ževrnje, žole i ćubelići stvorili. Stvorili
      propustom, a bome i djelom. Stvorili onim što su rekli. Ali još više
      onim što nisu rekli − a trebali su.

      jurica pavičić

      Komentar od: Otporaš | Komentirano: 29. studeni 2013. 3:11

      Otporaš: Bowie, Texas

      Radi se o Papi Benediktu XVI, kojemu se danas predbacuje da je
      napustio položaj Pape
      pritiskom zato što je Hrvate volio. Svjetskom politikom upravljaju
      moćnici koji nisu pravedni. Da su pravedni nebi osuđivali prvog
      Predsjednika Hrvatske Države poslije 839 godina, Poglavnika dra. Antu
      Pavelića. Još bolje da su pravedni nebi danas napadali hrvatskog
      svijetskog popularnog nogometaša Josipa Šimunovića.

      Posted November 27, 2013 by K. Kraljević in Iz Otporaševe Torbe

      “Svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE”

      (Da se nezaboravi, ili bolje rečeno: DA SE ZNA, da je naš dragi Bog
      htio da naš hrvatski Maks Luburić, poznat kao general Drinjanin,
      proživi rat NDH i da poživi toliko dugo koliko mu je bilo potrebno da
      napiše onoliko koliko je napisao u OBRANAMA, DRINAMA, PISMIMA, raznim
      drugim časopisima, novinama, Okružnicama i Okružnim Pismima svojim
      raznim prijateljima i suradnicima. U svim tim opisima general
      Drinjanin je iznio – moglo bi se reći – skoro sve važne dogodovštine
      vezane uz Ustaški Pokret, stvaranje NDH, borba za opstanak NDH,
      povlačenje HOS-a prema Austriji, propast NDH, stvaranje ORVATSKOG
      NARODNOG ODPORA, uzrok ili uzroke razlaza između njega i Poglavnika
      dra. Ante Pavelića; sve se to i mnogo više može naći u njegovim
      člancima, opisima, pismima, porukama i magnetofonskim vrpcama, itd.
      Nikako se ne može pisati jedna poštena i iskrena povijest o NDH a ne
      koristiti se iznešenim opisima generala Drinjanina. Tako bi se moglo
      reći da Maks Luburić nije samo dio hrvatske povijesti, nego u pravom
      smislu se može reći da je on, MAKS LUBURIĆ, HRVATSKA POVIJEST.
      Priloženo je pisao general Luburić. Pročitajte pažljivo i sve će vam
      biti jasno. Otporaš Mile Boban.

      Ova je fotografija bila jedna od najdražih uspomena, kako za generala
      Moškova, tako i za mene osobno.

      DSCN3507Zakon o novom hrvatskom državnom SABORU uključio je, kao
      izričite predstavnike hrvatskog naroda, sve one bivše hrvatske narodne
      zastupnike, koji su bilo na kojim izborima na teretoriju NDH izabrani.
      Bili su uključeni i oni pravoslavni i srpski zastupnici, koji su
      zaista imali podršku naroda i živili na teretoriju NDH.

      Zato je bilo logično da u taj SABOR udju i predstavnici mlade ustaške
      generacije i USTAŠE, Hrvatske Revolucionarne Organiazcije, uopće. Tako
      su tom zakonskom Odredbom ušli u SABOR, kao Sabornici, pripadnici
      Doglavničkog Vijeća, t. j. Doglavni i Poglavni Pobočnici, te
      Povjerenici Glavnog Ustaškog Stana, koji su bili postavljeni, bilo u
      emigraciji bilo u domovini, na razne dužnosti Glavnog Ustaškog Stana.
      Tako sam i ja, kao Povjerenik GUS-a bio izabran Sabornikom.

      Budući sam smatrao da je nespojiva tadanja moja funkcija s onom
      saborničkom, zamolio sam Predsjednika SABORA – Dida Marka DOŠENA – da
      me oslobodi od vršenja saborničke dužnosti. POGLAVNIK je tada pozvao
      Antu Moškova i mene, i izričito nam izrazio svoju želju – da mu budemo
      osobna pratnja pri otvoranju Hrvatskog Državnog SABORA, kao
      predstavnici mlade hrvatske revolucionarne vojske.

      Kada je na raznim jezicima tiskana prva knjiga o Hrvatskoj, tako na
      njemačkom i talijanskom, izišla je spomen – knjiga KROATIEN MARSCHIERT
      – Erste Jahreslese in Wort und Bild aus der Wochenschift – “NEUE
      ORDNUNG”. Europa Verlag, Zagreb 1942. Druckerei Karl Becker, Zagreb. –
      Na izričitu Poglavnikovu želju ova je fotografija bila na samoj
      omotnici spomen – knjige objavljena.

      Ovu značajnu knjigu donio sam iz domovine, kao jednu dragu uspomenu, i
      ovom zgodom prenosim iz nje ovu fotografiju, koja će u svakom
      hrvatskom rodoljubu osvježiti onaj nezaboravni i historijski dan –
      svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE.

      general Drinjanin.

      • Vacca, the mljac

        Ovi partizani mrze našega poglavnika i javljaju da je vrli poglavnik žustro itleru pušio kurac.
        – NIje, nego se naš meruni poglavnik borio protiv tih bre nemaca i protiv bre četnika. A, u kojoj se onobre bitci meruni poglavik borio protiv tojizi četnika, kost po kost mu đava odnio, ne merem da se sećam bre.
        Bre.

    • Jurica Pavičić: Ustaška zahvala ubojicama Hrvata

      (Uvijek se oni moraju očešati o hrvatsku vojsku. To su poznata komunističko/jugoslavenska posla. Stranac ubije Hrvata i po jugoslavenski to se mora pripisati hrvatskoj vojski. GDJE SI ISTINO!!!!)

      Posljednjih dana rujna godine 1943. njemačka je vojska pokrenula u
      Dalmaciji ofenzivu da zauzme teritorije koje su nakon pada Italije
      privremeno zaposjeli partizani.

      Prodirući prema Splitu, u kojem su kratko (18 dana) stolovali
      partizani, pripadnici njemačke SS divizije “Prinz Eugen” počinili su
      koncem rujna jedan od najgorih ratnih zločina u Dalmaciji u Drugom
      svjetskom ratu. Njemačka SS divizija popalila je Trilj i niz sela
      triljskog i sinjskog kraja, pobivši pritom oko 500 seljana Košuta,
      Brnaza, Garduna, Turjaka, Jabuke, Velića, ali i Lećevice i Muća.

      Samo nekoliko dana kasnije, pripadnici SS divizije “Prinz Eugen“ od
      vlastitih će hrvatskih saveznika dobiti veliku počast. Naime, onog časa
      kad ustaše uđu u Split i uspostave kratkotrajnu devetomjesečnu vlast,
      učinit će ono što kod nas radi svaka vlast: promijenit će imena ulica.

      Jednu od ulica u našem gradu – onu koja se prije rata zvala 11. puka −
      ustaše će nazvati Ulicom SS Divizije prinza Eugena. Igrom slučaja, to je
      ulica u kojoj ja danas živim. Moju ulicu − ukratko − ustaše su 1943.
      nazvali po postrojbi koja je svega nekoliko dana ranije diljem Zagore
      masakrirala hrvatske seljake.

      Rujanske su žrtve iz Cetinske krajine tijekom desetljeća nestale iz
      visoke, velike povijesti i ostale dio memorije svoga kraja i obitelji
      koje su u tom pokolju izgubile bližnje. A onda se Inicijativni odbor
      mještana Košuta, Brnaza i Turjaka, uz pomoć lokalnih vlasti, latio
      hvalevrijedna posla i sagradio žrtvama iz rujna 1943. spomenik.

      Taj je spomenik – kako izvješćuju novine koje čitate − otvoren ove
      nedjelje. Na otvaranje spomenika sjatila se cijela srednjodalmatinska
      društvena vrhuška, uključujući i župana Ževrnju, sinjskog i triljskog
      gradonačelnika, te predstavnike Crkve. Na otvaranju spomenika bio je i
      njemački ambasador.

      Na otvaranju – međutim – nije bilo ni predsjednika Sabora Josipa Leke,
      ni predstavnika vlasti iz Zagreba. A razlog zbog kojega ih nije bilo
      krije u sebi mali skandal. Nije ih bilo − naime − jer su se
      solidarizirali s predstavnicima antifašističkih veteranskih udruga
      kojima je triljski zamjenik načelnika Ivan Žole poručio da na otvaranju
      nisu dobrodošli.

      Spomenik ljudima koje je ubio fašizam otvoren je bez onih koji su se
      protiv fašizma borili, a Žole je pritom objasnio da stare partizane nije
      htio na svečanosti jer bi to izazvalo “podjele“. Na otvaranju
      spomenika – kako prenose novinski izvještaji – govorio je i generalni
      vikar Splitsko-dalmatinske nadbiskupije Ivan Ćubelić koji je – kako
      mediji izvještavaju – govorio “nadahnuto“ i požalio zbog “velikih
      podvojenosti“ koje je svjetski rat donio hrvatskom narodu, te pozvao na
      “pomirbu, a ne podjele“.

      Po šumama i gorama

      Na višoj, metafizičkoj razini ja se, naravno, slažem s vikarom
      Ćubelićem. Doista je tjeskobno što se 70 godina nakon Drugog svjetskog
      rata unuci partizana i ustaša svađaju po forumima, što ratuju na
      Wikipediji i što pitanje “čiji je dida bija na pravoj strani“ tako
      opsesivno konzumira javni, medijski, propovjedni te politički prostor.
      Međutim, u svemu tome postoji jedan problem.

      Problem je to što generalni vikar Ćubelić po službenoj dužnosti ne
      pohodi samo stratišta Divizije “Prinz Eugen”. On po prirodi svoga posla
      odlazi i na stratišta poslijeratnih, partizanskih žrtava, gdje također −
      kako izvješćuju dopisnici – “govori nadahnuto“.

      Tada − međutim − generalni vikar nema tolikih problema s unutarhrvatskim
      podjelama. Govoreći tako nedavno nad grobnicom ubijenih u makarskom
      kraju, Ćubelić je jasno i izravno rekao kako su ti mrtvi ljudi djelo
      onih “po šumama i gorama“, kako su tako oni “slavu borbe pronosili“, te
      kako su mrtvi ostajali tamo gdje su “prošle čete partizana“.

      Tada organizatorima nije smetalo što su u protokolu pokopa sudjelovale
      veteranske udruge, dakako − one veterana druge strane. Tada veteranske
      udruge nisu “unosile podjele“. Niti je don Ćubelić imao problema jasno
      imenovati ubojice partizane, kao i jasno imenovati ideologiju koja ih je
      ubila − komunizam.

      Da stavimo sasvim na čistu, u potpunosti razumijem duboku kulturalnu
      traumu onih koji su na obiteljskoj koži osjetili poslijeratna smaknuća.
      Za početak, ta su smaknuća bila brojna, često bezobzirna, i u pravilu
      bez suda. Nadalje, ona su bila zastrašujuće nediskriminativna, pa su
      istu kaznu (ili “kaznu“) dobivali oni koji su mučili ilegalce u zatvoru i
      oni koji su bili “krivi“ što su imali gostionicu ili mlin. Konačno –
      ali i najvažnije − ta su umorstva u pravilu ostala nekažnjena, a takva
      će i ostati, jer su oni koji su ih počinili danas ili mrtvi ili oronuli
      starci.

      Međutim, ako dalmatinska Crkva i lokalna politička pješadija imaju tako
      gorljivu potrebu da ubojstvima iz 1945. jasno adresiraju krivce, kao i
      ideologiju tih krivaca (a to je komunizam), onda bi također trebali isto
      učiniti i za ubojstva koja su “ojgenovci“ počinili u Turjacima,
      Brnazama, Košutama. Tada se ne bi trebali umatati u floskule o
      “nepotrebnim podjelama“, dovoditi njemačkog ambasadora kao manekena,
      niti se ponašati kao da su tog rujna 1943. sinjske i triljske Hrvate
      ubili Marsijanci, X-zrake ili udar kometa. Tada bi trebali reći: te je
      ljude ubio fašizam.

      Ušato U na zidu

      Taj je fašizam imao svoje hrvatske aktere i saveznike. Ti akteri i
      saveznici fašizma zvali su se ustaše. Ti ustaše su tog rujna 1943., kao
      znak počasti ubojicama, nazvali po njima ulicu u Splitu. Nije to teško
      izustiti: to je samo nekoliko rečenica, posve jednostavnih i, što je
      važnije − posve i neprijeporno istinitih. Jer, da je tih nekoliko
      rečenica don Ćubelić ikad jasno rekao, da je Zlatko Ževrnja ikad to
      jasno rekao, da su to rekli triljski, i ne samo triljski načelnici, da
      je to ikad jasno rekla dalmatinska konzervativna opcija, onda ne bi
      danas na svakom trećem splitskom zidu stajala išarana svastika ili ušato
      U.

      Onda se ne bi na zidu u mojoj ulici − dakle, bivšoj Ulici Divizije
      prinza Eugena – kočilo neonacističko “1939“. Ne bi danas navijači na
      utakmici skandirali “za dom spremni!“, niti bismo danas po splitskim,
      sinjskim, kaštelanskim i solinskim zidovima vidjeli u bratskoj simbiozi
      znak ideologije koja je zločin iz rujna 1943. počinila (ušato U) sa
      znakom vjere kojoj don Ćubelić pripada (križem).

      Fašizam na stadionskoj okuci, fašizam na zidovima, fašizam na forumima i
      na Wikipediji nisu − nažalost − nastali ni slučajno, ni bez razloga.
      Nastali su zato što su ih ževrnje, žole i ćubelići stvorili. Stvorili
      propustom, a bome i djelom. Stvorili onim što su rekli. Ali još više
      onim što nisu rekli − a trebali su.

      jurica pavičić

      Komentar od: Otporaš | Komentirano: 29. studeni 2013. 3:11

      Otporaš: Bowie, Texas

      Radi se o Papi Benediktu XVI, kojemu se danas predbacuje da je
      napustio položaj Pape
      pritiskom zato što je Hrvate volio. Svjetskom politikom upravljaju
      moćnici koji nisu pravedni. Da su pravedni nebi osuđivali prvog
      Predsjednika Hrvatske Države poslije 839 godina, Poglavnika dra. Antu
      Pavelića. Još bolje da su pravedni nebi danas napadali hrvatskog
      svijetskog popularnog nogometaša Josipa Šimunovića.

      Posted November 27, 2013 by K. Kraljević in Iz Otporaševe Torbe

      “Svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE”

      (Da se nezaboravi, ili bolje rečeno: DA SE ZNA, da je naš dragi Bog
      htio da naš hrvatski Maks Luburić, poznat kao general Drinjanin,
      proživi rat NDH i da poživi toliko dugo koliko mu je bilo potrebno da
      napiše onoliko koliko je napisao u OBRANAMA, DRINAMA, PISMIMA, raznim
      drugim časopisima, novinama, Okružnicama i Okružnim Pismima svojim
      raznim prijateljima i suradnicima. U svim tim opisima general
      Drinjanin je iznio – moglo bi se reći – skoro sve važne dogodovštine
      vezane uz Ustaški Pokret, stvaranje NDH, borba za opstanak NDH,
      povlačenje HOS-a prema Austriji, propast NDH, stvaranje ORVATSKOG
      NARODNOG ODPORA, uzrok ili uzroke razlaza između njega i Poglavnika
      dra. Ante Pavelića; sve se to i mnogo više može naći u njegovim
      člancima, opisima, pismima, porukama i magnetofonskim vrpcama, itd.
      Nikako se ne može pisati jedna poštena i iskrena povijest o NDH a ne
      koristiti se iznešenim opisima generala Drinjanina. Tako bi se moglo
      reći da Maks Luburić nije samo dio hrvatske povijesti, nego u pravom
      smislu se može reći da je on, MAKS LUBURIĆ, HRVATSKA POVIJEST.
      Priloženo je pisao general Luburić. Pročitajte pažljivo i sve će vam
      biti jasno. Otporaš Mile Boban.

      Ova je fotografija bila jedna od najdražih uspomena, kako za generala
      Moškova, tako i za mene osobno.

      DSCN3507Zakon o novom hrvatskom državnom SABORU uključio je, kao
      izričite predstavnike hrvatskog naroda, sve one bivše hrvatske narodne
      zastupnike, koji su bilo na kojim izborima na teretoriju NDH izabrani.
      Bili su uključeni i oni pravoslavni i srpski zastupnici, koji su
      zaista imali podršku naroda i živili na teretoriju NDH.

      Zato je bilo logično da u taj SABOR udju i predstavnici mlade ustaške
      generacije i USTAŠE, Hrvatske Revolucionarne Organiazcije, uopće. Tako
      su tom zakonskom Odredbom ušli u SABOR, kao Sabornici, pripadnici
      Doglavničkog Vijeća, t. j. Doglavni i Poglavni Pobočnici, te
      Povjerenici Glavnog Ustaškog Stana, koji su bili postavljeni, bilo u
      emigraciji bilo u domovini, na razne dužnosti Glavnog Ustaškog Stana.
      Tako sam i ja, kao Povjerenik GUS-a bio izabran Sabornikom.

      Budući sam smatrao da je nespojiva tadanja moja funkcija s onom
      saborničkom, zamolio sam Predsjednika SABORA – Dida Marka DOŠENA – da
      me oslobodi od vršenja saborničke dužnosti. POGLAVNIK je tada pozvao
      Antu Moškova i mene, i izričito nam izrazio svoju želju – da mu budemo
      osobna pratnja pri otvoranju Hrvatskog Državnog SABORA, kao
      predstavnici mlade hrvatske revolucionarne vojske.

      Kada je na raznim jezicima tiskana prva knjiga o Hrvatskoj, tako na
      njemačkom i talijanskom, izišla je spomen – knjiga KROATIEN MARSCHIERT
      – Erste Jahreslese in Wort und Bild aus der Wochenschift – “NEUE
      ORDNUNG”. Europa Verlag, Zagreb 1942. Druckerei Karl Becker, Zagreb. –
      Na izričitu Poglavnikovu želju ova je fotografija bila na samoj
      omotnici spomen – knjige objavljena.

      Ovu značajnu knjigu donio sam iz domovine, kao jednu dragu uspomenu, i
      ovom zgodom prenosim iz nje ovu fotografiju, koja će u svakom
      hrvatskom rodoljubu osvježiti onaj nezaboravni i historijski dan –
      svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE.

      general Drinjanin.

      • Vacca, the mljac

        Ovi partizani mrze našega poglavnika i javljaju da je vrli poglavnik žustro itleru pušio kurac.
        – NIje, nego se naš meruni poglavnik borio protiv tih bre nemaca i protiv bre četnika. A, u kojoj se onobre bitci meruni poglavik borio protiv tojizi četnika, kost po kost mu đava odnio, ne merem da se sećam bre.
        Bre.

    • peppermintt

      e što meni nije simpa ovaj lik pa što ću
      neće se HDZ s njim na čelu oporaviti još zadugo

      Šteta, jer ovi na vlasti bez prave i kontruktivne oporbe, zastraniše skroz

      • Vacca, the mljac

        Jah, obnavljaju jugoslaviju.

        • peppermintt

          a oćeš reć da nešt pametno rade jel ?
          slušam onog ministra Mrsića lik mrtav ladan kaže : kad dođe do porasta BDP-a porast će zaposlenost

          srca ti vaca što se ovo vako nepismeno, poluograničeno natovarilo narodu na vrat ??
          ne vridi to…..ni peje.

    • peppermintt

      e što meni nije simpa ovaj lik pa što ću
      neće se HDZ s njim na čelu oporaviti još zadugo

      Šteta, jer ovi na vlasti bez prave i kontruktivne oporbe, zastraniše skroz

      • Vacca, the mljac

        Jah, obnavljaju jugoslaviju.

        • peppermintt

          a oćeš reć da nešt pametno rade jel ?
          slušam onog ministra Mrsića lik mrtav ladan kaže : kad dođe do porasta BDP-a porast će zaposlenost

          srca ti vaca što se ovo vako nepismeno, poluograničeno natovarilo narodu na vrat ??
          ne vridi to…..ni peje.